CRO-eu.com
Listopad 16, 2019, 11:21:25 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Vinkovci 20.10.1991. Željezna kiša  (Posjeta: 6981 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Srpanj 17, 2008, 18:01:04 »


Vinkovci 20.10.1991. Sijećam se, nije davno bilo.

U razgovoru s prijateljom, sjetila sam se fotografija Vinkovaca iz 1991. koje su u podrumu, pod lošim klimatskim uvijetima, bile prepuštene vremenu. Ispričavam se zbog loše kvalitete fotografije – sijećanja koje ću na ovaj način sačuvati od zaborava.


U ratnoj kronici vinkovačkog bojišta 72. je dan odkako su Vinkovčani na znak zračne opasnosti sišli u podrume i skloništa a agresor neprekidno i razorno svim vrstama oružja i posebno žestokom artiljerijskom vatrom i zrakoplovima napada grad i uništava naša sela.


U brutalnom ludilu srbske sokrateske ima sistema.



Desno ulaz u vinkovačku bolnicu


Razoreni su i uništeni gotovo svi vitalni gospodarski objekti, škole, vjerski objekti, groblje, spomenici kulture, spaljena je knjižnica a posebno je na udaru naša bolnica na prvoj liniji fronta.


PTT – Pošta


U gradu nema više niti jednog čitavog stakla, krovišta, fasade, obiteljskoga doma. Nema ulice koja nije izrovana granatama.



Vinkovci i Vinkovčani već nekoliko mjeseci drže široko raskriveni front u rasponu od stotinu kilometara; od Lipovca i Njemaca do Nuštra i Vukovara, od Vinkovaca do Laslova.


Slijeva kuća pored kazališta u istoj ulici gdje je I. I III. Osnovna škola. Sdesne, mala kućica u sredini – slastičarna Mađara, podstanara kod S. Čeh u bivšoj Lenjinovoj 77. Preko puta je gradska knjižnica i (veliko) kino)


Zapaljena vinkovačka knjižnica. Ah, kako sam rado, skoro dnevno ulazila u nju, uživala sam u mirisu starih i novih knjiga. To intel. blago se nikada više ne može nadoknatiti.


1500 branitelja ubijeno je ili ranjeno na vinkovačkom bojištu.


Slijeva: Nekada davno, davno u toj kui bio je "Foto Hedi" –vlasnica Njemica a na uglu u podrumu birtija "Plavi podrum". Sdesne: "Malo kino", pored njega mala trgovinica sa slatkišima. Prekoputa je "Oficirski dom JNA".


Bivša "Lenjinova ulica, moja ulica, nedaleko nove tržnice i stare bolnice kao i vinkovačke parne pekare. O povijesti stare bolnice kao i parne pekare valjalo bi opširnije pisati.


PIK – tržnica. Tu je bio nekada "šef" računovodstva gosp. Borilović. Bio je osuđen na 5 god. robije jer je u "Vinkovačkom listu" postavio pitanje zašto je u Vinkovcima na svim javnim ustanovama, (željezničkoj stanici) na tablicama natpis prvo ćirilicom a onda latinicom.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Srpanj 17, 2008, 18:01:45 »


Ova malo veća zgrada je stara bolnica i mrtvačnica. Ravnatelj bolnice bio je nekada dr. Grünbaum. Dr. Korda je mene operisao. Otišao je za Afriku i tamo našao svoj lječnički zadatak. Prekoputa je staro rodilište. Vraćajući se iz knjižnice, kina ili sa korza uvijek sam čula plačuće bebice – nove vinkovačke stanovnike.


Opet u Centru. Rat razara, Vinkovčani neumorno popravljaju. S desne muzej. Pored muzeja je nekada bio smjesten zatvor. 8. 2. 1831. godine osnovana prva bolnica u Vinkovcima, bolnica je imala 12 kreveta smještena je u prizemlju zgrade Pukovnijskog zatvora bivše graničarske Brodske pukovnije br. 7 . O toj povijesnoj zgradi trebalo bi posvetiti više pažnje.


Oko parka: muzej, sud, crkva, ekonomska škola – moja škola.


Gori (– la je) lampa nasred Vinkovaca. Ali Vinkovčani znaju i u mraku da ljube.


Lijevo dole, niska kuća na uglu, tu je u davna, davna vremena bila uprava „Graditelj Vinkovci“. Pored Graditelja stanovala je jedna djevojčica koja je predivno svirala klavir. Ljeti, kad su njezina dva prozora bila širom otvorena, sjela sam se preko puta u travu i slušajući „Za Elizu“ maštala da sam balerina. Mrzila sam čuti moje ime koje me je prekinulo iz moga sna.


Crkva u parku i stan župnika. Često sam bila kod njega, nekada sama a nekada sa sestrom Palagijom koja mi je gore u tornjiću crkve, predavala vijeronauk. Volila sam ju jer je nosila onaj ogromni bijeli „kišobran“ na glavi, vunene rukavice bez prstiju s kojima me je uvijek milovala po mojoj bijeloj (jedina djevojčica u gradu) kosi.


Pogled u dvorište crkve. Lijevo i desno svetci, Moj svetac je uvijek bio Sv. Ante te sam često išla da ga posijetim u „njegovoj“ crkvi.


Ovakvu sliku si nisam nikada mogla zamisliti – rezultat brutalnog ludila agresora.






Vinkovci, grade moj. Sa cipelicama, sandalicama broja 35 prešla sam te od istoka do zapada od sjevera da juga. Nikada nisam bila umorna gledati u u tvoje stare fasade – zgrade pune priča, lijepih priča. A nove?

Tko će platiti te ratne oštete?

<a href="http://www.cro-eu.com/uploader/uploader/rat.swf" target="_blank">http://www.cro-eu.com/uploader/uploader/rat.swf</a>
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!