CRO-eu.com
Kolovoz 22, 2019, 20:20:22 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 [2] 3 4
  Ispis  
Autor Tema: Vukovar (hrvatski VUKOVO)  (Posjeta: 72543 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #15 : Studeni 20, 2011, 19:20:53 »


Ubice su živjele s nama

Nedjelja, 10:00 sati u jutro. Sve je mirno, ulice prazne, grad spava a ja pregledam najnovije fotografije grada Vukovara.

Domovinski rat je od novinara, povjesničara, žrtava pa i od djece opisan u više boja nego što ih ima jedna duga.

Moj pogled je zapeo-stao na slici Ovčare. Svatko s Ovčarom povezuje nešto drugo-osbnu bol, pokolj, vječnu prazninu, neizlječivu traumu, a ja mislim ovoga trenutka na Slavka Dokmanovića, odgovornog za svinjogojstvo u Ovčari, gradonačelnika Vukovara koji je pokolj organizirao, sudjelovao u mučenju žrtava i koji se je 29.06.1998 u Den Haagu na vratima svoje čelije objesio. Dokmanović je rođen 14.12.1949 u Trpinji, Hrvatskoj, bio je, od Hrvata, izabran za gradonačelnika, uživao je njihovo povjerenje a on? Ni dušom ni tijelom nije volio svoju koljevku Hrvatsku. Slavko Dokmanović nije bio jedan od onih Arkanovi ili Šešaljevih četnika koji su iz istočne Srbije navalili kao vukovi na Hrvatsku nego sin iz slavonske ravnice.

Slavko Dokmanović, Hrvat pravoslavne vjere, je jedan od onih 11 000 četničkih vukova koji je kriv da je i 20 godina kasnije u gradu ostalo veliko nepovjerenje, strah i neugodnost, da nema zajedničkog života, da se živi jedno pored drugoga.

Ni u jednom drugom gradu ožiljci iz prošlosti su sveprisutni kao u baroknom grad na Dunavu.

San Srbije o Velikoj Srbiji ugasio je normalan život u Vukovaru, u kojem su prije pokolja živjele u miru 22 različite nacionalnosti. Srpski san uništio je drugu najveću riječnu luku Hrvatske kao i najveću hrvatsku tvornicu cipela "Borovo"u kojoj je radilo 22 000 zaposlenika.

Ali taj ružni san o zemlji natopljenoj hrvatskom krvlju nisu sanjali samo oni iza granica Hrvatske već i oni koji su još jučer s nama radili, družili se i bili kućni prijatelji.

Citat: Neki bi da ga opisu u crno bijeloj slici... kao rat srba i hrvata !

Sliku u boji, s mnogo crvene uljene boje mogla bih i ja nacrtati ili na moj fotoaparat staviti žuti filter koji će dati užasu neku toplinu ali moja slika je poput siluete – jednobojni crni prikaz iz crnih dana hrvatske povijesti, prikaz crne mržnje na čistom bijelom papiru.

Da to je moja slika!

Sl. 17-18: Ispred bolnice

Sl. 19-20: Ispred bolnice

Sl. 21-22: Ispred bolnice-Kolona prema groblju

Sl. 23-24: Memorijalno groblje hrvatskih branitelja
I reći ću vam samo još jednu stvar: Zapamtite Vukovar!

Sl. 25-26: Na groblju

Sl. 27-28: Na groblju – Dvorac Eltz

Sl. 29-30: Dvorac Eltz danas Gradski muzej

Sl. 31-32: Pogled iz dvorca
.. a taj popis dug je trideset i pet tisuća imena i prezimena

Sl. 33-34: Kolona prema groblju

Sl. 35-36: Miroslav Tuđman (* 25. 05. 1946 u Beogradu)
Čemu sunčane naočale u toj gustoj magli?
Bajkeri: Marinko i Maja Pehar iz Metković u Vukovaru

Sl. 37-38: Mlade Vukovarke-naša budućnost-Pogled na rijeku Vuku

Sl. 39-40: Pogled na rijeku Vuku-Križ na Dunavu

Sl. 41-42: Ovčara-Ivan Buovac, zadnje muke bolesnika

Sl. 43-44: Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata iz Stona - Vaterpolski klub Štikovica

Sl. 45-46: Samostreličari – Naša vojska-naši čuvari mira

Spustila se magla gusta i iz te magle izranjaju visoki, stasiti momci sa šahovnicama na čelu, s puškom u ruci i sa vatrom u srcu


Sl. 49: 49-Vukovar-Nedavno otkrivena grobnica

<a href="http://www.youtube.com/v/T8g_YH5eCGM?version=3&amp;feature=player_detailpage<br />http://www.youtube.com/v/T8g_YH5eCGM?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/T8g_YH5eCGM?version=3&amp;feature=player_detailpage<br />http://www.youtube.com/v/T8g_YH5eCGM?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Tekst: Marica
Foto: jUpi
Video: leechan104jozo

Vidi > http://www.vukovarske-novine.com/vijest.php?id=7622
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #16 : Siječanj 22, 2012, 11:32:44 »


Vukovar

priča srpskog zlikovca

I počeše naše haubice ispaljivati granate i Vukovar od nevernika oslobađati. Uz grmljavinu, od koje nam se utrobe hteše raspuknuti, hiljade munja sevnuše i oči nam zaseniše načisto. Kao u drugi svet da upadosmo, kao iz sna da smo se trgli. Prekri se nebo letećim železom, ni vetar se kroz njega probiti nije mogao, leteše mine jedna za drugom, bez stanke, kao da su sve jedna jedina, i vremenu pomutiše smisao. Od siline detonacija zverinje je po kukuruzištima dušu ispuštalo i anđeli na nebesima pogubiše svoje brojanice.

I sve ovo rečeno započe leta Gospodnjeg 91, meseca 9, 14. dana, bila je subota, 5 ili 6 ujutru, ne znam, Bog zna.

Pošli smo ispraćeni fanfarama i cveće su bacali pred nas. To je tu, rekoše posle, i istovariše nas na branik rodne grude. A već koliko sutra, daće bog, krenućemo na izvršavanje zajedničkih zadatakâ. Krenuti da kao ljudi i junaci uđemo u priču i legendu.

Oni su želeli da budu svoji na svome, kao da su samonikli ovde, a mi smo branili našu braću i njihove kuće. Tukli smo ih sa svim što smo mogli. Kapetan moj smatrao je naše granate milosrdnim anđelima, a špijunski sateliti prikazivali su nas kao divljake a njih držali za neki mnogo bogobojazan narod. Mi smo znali da su ustaše, a oni su videli da smo četnici i ko smo i šta smo. Jebali smo im dan rođenja i sve po spisku, kamen na kamenu ne ostavismo.

Vraćali su svoj dug domovini a mi smo se odazvali pozivu otadžbine. Govorili smo istim jezikom, ne razumejući se, i možda smo jednu majku imali ili nas je iza tame vekova isti kurac pravio. U jutarnjim izmaglicama drhtali smo iza busenja polaznih položaja čekajući da započnemo artiljerijsku podršku ako budemo mogli da danemo dušom i podignemo glavu od protivpriprema njihovih zolja i osa i mitraljeza. Već smo se bili navikli da se na strah nikada nećemo navići. Stiskao sam nokte u meso da zaglušim damaranje krvi i tešio se da sam mezimac sudbine i da neće zakačiti baš mene; bez te imbecilne vere ne bi bilo nijedne vojske.

Minobacač M69 (A) 82 mm pogodan je za dejstvo protiv ciljeva u zaklonima, jarugama, zemljišnim udubljenjima ili na zadnjem nagibu. Ciljanje se vrši pod kutovima elevacije 45-85°. U odnosu na haubicu i top, lakši je, jednostavniji i jeftiniji, a mina istog kalibra ima veće dejstvo – zbog tanjeg zida mine može se staviti više eksploziva. Zemlje koje drže do sebe i čije su armije ponos nacije rade na usavršavanju dometa i uvođenju efikasnijih tipova, u čemu će bez sumnje i uspeti. Minobacač M69 (A) 82 mm proizvodi se da bi ubijao ljude i zatirao dela ruku njihovih. U njegovu cev turao sam projektile, takva mi beše služba, bio sam tu i nisam imao gde.

I u crkvu smo išli i ljubili ga što nas je po svojoj slici i takve kakvi jesmo stvorio. Pamet mi osta ista, kukavna i plitka, i nisam znao šta mi je činiti. Dobroćudni kapetan moj verovao je da ćemo u pravednosti istrajati, a žešći momci vraćali su se odnekud orgijajući, natovarenih prikolica; bili su to pravi Srbi, Srbi do muda.

Nisam video krvave rezultate svoje uslužne delatnosti, i bio sam nevin, ako se takvim može nazvati punilac artiljerijskog oruđa koje gađa ubacnim putanjama. To govno ispaljuje 20 mina u minuti, a ja sam danima bio tu, i van je svake razumne sumnje da nisu sve otišle u vetar. Video sam nogu i podlakticu Aleksić Mirka, jedino što je ostalo od njega, i rasutu drob Petrović Slađana, još živog, ali za kratko. Bilo je to 4. oktobra kad su nas s boka napali svim raspoloživim sredstvima za uništavanje neprijateljske žive sile. Mislio sam da gađaju samo mene, i zatrpavao sam se travom, i nešto je puklo i zaglušilo me, i sinu mi da sam gotov, i tad sam se uneredio...

Vratio sam se radostan što sam živ, i činilo mi se da sam rat zaboravio, ali on mene nije, užas je stigao kasnije. Navikao sam se i na to, kao da tako i treba da bude. Posle smo i vlast promenili i dobili onakvu kakva nam i dolikuje. Pojaviće se i još pametniji i biće to trijumf potpun. I govoriće, ponosnovratni, da znaju istinu i put, i na pistama manekenskim slaviće lepotu življenja i dostojanstvo ostataka naših.

Miloš Petronijević
http://www.aforizmi.org/etna/etna105/etna12.htm

PS: Jako rado čitam > http://www.aforizmi.org/etna/index.htm / Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #17 : Studeni 18, 2012, 16:58:16 »


Vukovar, 18. 11. 2012

Danas je dan kada trebamo misliti na vukovarske žrtve četničkog pokolja, na branitelje Vukovara, na naše generale, na dragog i dobroga hrvatskog predsjednika Josipovića.

Danas je također dan kada ne smijemo zaboraviti riječi četničkog vojvode i predsjednika Srbije Tomislava Nikolića: "Vukovar je bio srpski grad, Hrvati se tamo nemaju što vraćati"

Vidi > Odgovor #185 : Svibanj 27, 2012, 22:39:08 > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=556.180

Vratili smo se! A vratili su se i naši generali Gotovina i Markač!



Klikni za uvećani prikaz


Foto: jUpi
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #18 : Studeni 19, 2012, 15:36:30 »



Prosvjednici iz Sl.Broda. Kaže čovjek da prosvjeduje zbog nekažnjavanja ubojica djece u Slavonskom Brodu.







Desno: Stari vukovarski vodotoranj iz 1913. godine
U članku se opisuje izgradnja starog vodotornja u Vukovaru iz 1913. godine, koji je sagradila tvrtka Banheyer i sin prema projektu vukovarskog inženjera Frana Funtaka. Radi se o zanimljivom spomeniku inženjerske kasnosecesijske arhitekture u Hrvatskoj. Sagrađen je od armiranoga betona prema tada najmodernijim načelima s kapacitetom od 50.000 litara vode i visinom od 19,00 metara. Vodotoranj je bio oštećen tijekom rata 1991./95., ali je odmah potom obnovljen u izvornom obliku.

Više > http://hrcak.srce.hr/search/?q=Stari+vukovarski+vodotoranj+iz+1913.+godine

Vukovar danas u 08:43 sati


I svih proteklih godina, pa do danas, nije smetala ova plakata na vukovarskoj trafostanici, niti gradonačelniku Željku Sabu, niti gradskom vijeću, niti katoličkoj crkvi, a bome niti narodu. Sramota!
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #19 : Studeni 20, 2012, 21:14:17 »


Vukovar između gole mržnje i straha;
između smrti i života.


<a href="http://www.youtube.com/v/QtY2QGQ52t0?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />http://www.youtube.com/v/QtY2QGQ52t0?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/QtY2QGQ52t0?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />http://www.youtube.com/v/QtY2QGQ52t0?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

U velikoj sam brzini napravio što sam najbolje mogao.. Šteta je biti u Vukovaru, a ne pokazati drugima.. Uživajte.. Glazba je u čast generala Markača, a Ante će dobiti svoj filmić.. Voli vas Jozo :-))
___________

Filmić je perfektan! Pravi majstorski posao u malo više od tri minute pokazati svu patnju Vukovara kao i golu mržnju četnika.  Bravo!
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #20 : Studeni 18, 2013, 01:14:10 »


Zašto su pali?

   
pod željeznom kišom,
usamljeni,
izrešetanih tijela,
u rovovima, srce još kuca,
neprijatelj ispred, cereka se, puca.
Lica ukočena
dok stoje u krvi
silovanih žena, zaklane djece,
truleži smrad raspadanja puše,
probadajuća bol
zamotava u uspomene
pale duše.
Oni nisu umrli, oni su pali ... i
za domovinu, slobodu i pravdu
život dali.
Neprijatelj je još uvijek tu,
cereka se i dalje.
Kunemo vam se,
da će svaki dan sve manje
... i manje.

Počivali u miru

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #21 : Studeni 18, 2013, 10:43:12 »


Narod, branitelji i generali rame uz rame


Vukovar, 18. 11. 2013  09:32 

Branitelji i narod su formirali Kolonu sjećanja sat prije. Kolona je krenula, a Vlada i njezini drugovi i drugarice će ostati sami – izolirani - u svojoj koloni i krenuti će sat kasnije. Generali Gotovina i Markač su – tamo gdje im je mjesto – s narodom i braniteljima.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #22 : Studeni 18, 2013, 11:24:00 »


Vukovar: Narod je država, narod je zakon!

 
Jedna od poruka naroda  

Konačno! Hrvatski narod danas je pokazao tko je država i tko je jedina moć u njoj.
Narod je država, narod je jedini zakon koji se treba poštivati.

Bravo Stožer i branitelji!
Hvala vam u ime naših mučenika i u ime svih Hrvata!
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #23 : Studeni 18, 2013, 15:02:12 »


Tomislav Karamarko (u sredini) na misi zajedno sa svojim narodom, oko 100 000 ljudi. U drugoj Koloni bilo je 40 političara i pratnje.
Tu se jasno vidi plod rada ove Vlade. Narod joj je naplatio onoliko koliko je zaradila! STOP na vratima Hrvatske!


Vukovar, 18. 11. 2013  13:36

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #24 : Studeni 19, 2013, 10:42:20 »


Kolona sjećanja: Ne stidimo se!

U Jutarnjem listu piše jedna tzv. svijetska Hrvatica, da ovako formiranje dviju Kolona sijećanja nije doživjela ni u New Yorku, Londonu i Parizu.

Citat:
Trebam li isto reći i za Veliku Britaniju? Remembrance Day? Jeste li ikada čuli za to? Čuli ste za Veliku Britaniju sigurno, najpodijeljeniju zemlju u Europi. Što se toga tiče puno gore nego u Hrvatskoj, postoje države unutar kraljevine, prekomorski teritoriji i svatko vuče na svoju stranu, ali na dan Remembrance Day SVI su zajedno. Nema odvojenih kolona.

STOGA SRAM VAS BILO! Da ste u nekoj normalnoj zemlji gledali bi vas s prezirom. Ovo je dan sjećanja na vukovarske žrtve, dakle one kojih više nema. A što vi radite??? SRAMOTA! To nema nigdje!

Najprije se pitam o čijoj sramoti to tzv. Hrvatska jet seterica piše: O sramoti preko 100 000 Hrvata ili o sramoti 40 predstavnika hrvatsko-srpske Vlade?

U demokraciji odlučuje većina. Jučer je većina odlučila!

Gospođa je stvarno obišla svijet i imala je sreću doživjeti ljubav i slogu Amerikanaca, Engleza i Francuza.

Nažalost naši Vukovarci, od kojih je 350 000 nezaposlenih, nemaju financijska sretstva da upoznaju taj lijepi svijet pun tolerancije koji gospođa koristi za usporedbu s Vukovarom.

Upravo ta usporedba od tzv. Hrvatice je velika, najveća sramota jer ona ignorira činjenicu
-   da u Vukovaru žive hrvatski roditelji još uvijek traže svoju nestalu djecu,
-   da hrvatske žene još uvijek dnevno moraju gledati podsmijeh njezinog susjeda Srbina koji ju je silovao,
-   da Srbin, sin četnika, hrvatski policajac lupa, kao u zeca, glavu Hrvata o zid,
-   da Srbi koji svom silom žele podjelu i to od vrtića pa nadalje ali ujedno žele imati uvid u interne poslove svih hrvatskih institucija pa i policiju,
-   da mi imamo predsjednika koji grli i ljubi četnika, onog istog četnika koji je nedugo prije u njemačkim novinama izjavio: "Vukovar je srpski grad, Hrvati nemaju tamo što da traže".
-   da mi imamo Vladu koja slavopjeva kapu petokraku i s tim opravdava komunistički zločin,
-   da mi imamo premjera koji još jučer u http://dnevnik.hr daje izjave kao: "Ne priznajem nikakve Stožere ... to nisu predstavnici nikoga ... Koliko puta sam to rekao ... e neće moći!" (misli na izmjenu zakona o dvojezičnosti). Pa ni ne mora, ali zato prizna četnika kao hrvatskog policajca.

Gdje je itko u Americi, a i ja sam često u SAD-u boravila, vidjeo dvojezičene tablice od zračne luke Chicago pa do Orlana u Floridi?

Nitko, a ne samo Hrvati, ne bi si mogao zamisliti da američki predsjednik grli i ljubi 'Bin Ladena'.

Upravo države kao Engleska, Franzuska i Nizozemska, koje su imale najveći broj kolonija i na njima se obogatile, ni u snu ne razmišljaju o tome da njihovi službenici u javnim ustanovama pišu svoje pismo np. arapski. U Nizozemskoj živi mnogo ljudi koji su rodom iz Indonezije ali ti isti se (samo) zbog svog nizozemskog državljanstva osjećaju Nizozemcima.

Naravno, da ćemo u New Yorku, Londonu i Parizu naići na multi-kulturu ali ona se izražava samo u restauracijama, kafićima i malim butikama.

Multi-kulti nikada nije značilo dva-tri ili četiri paralelna društva. Intergracija je u tim zemljama, bez buke, provedena uspješno.

Gospođa jet seterica, uz sve što je u svijetu vidjela, zaboravlja ili namjerno izostavlja stariju i noviju povijest upravo tih zemalja koje uspoređuje s Vukovarom i cijelom Hrvatskom.

Ali nije ova tzv. Hrvatica jedina koja barata s pojmom 'sramota'. Ima i onih koji uspoređuju Srbe u Hrvatskoj sa Hrvatima u Vojvodini ili u Hercegovini i to bez stida.

Eto i ja ću sada slijediti tzv. Hrvatici i izostaviti ću stariju povijest Hrvata i hrvatskih zemalja, pa ću postaviti samo jedno pitanje: Imaju li Hrvati u Vojvodini ili Hercegovini Republiku Hrvatsku poput Republike Srpske u Bosni?

Ovakvima kao što je jet seterica Hrvatica bi preporučila da se ne vraćaju u Hrvatsku bar dok rane Hrvata ne zarastu jer živjeti se ne može s hrvatskim narodom s kojima se ne suosjeća.

__________

http://www.jutarnji.hr/komentar-citatelja--ovo-je-dan-sjecanja-na-vukovarske-zrtve--a-sto-vi-radite--to-je-sramota--/1140463/

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #25 : Studeni 19, 2013, 17:13:51 »


Josipović: Ovo je poraz za sve nas, za demokratsku Hrvatsku.
'Nema opravdanja, zabijen je klin koji će se teško izvaditi'

Ranjeno je sjećanje na poginule branitelje jer smo danas svjedočili smo tome kako jedna grupa ljudi zloupotrebljava komemoracijju za dnevnu politiku i za ono što ne mogu ostvariti na izborima. Bio sam žalostan danas i mislim da je danas bila žalosna cijela Hrvatska, izjavio je predsjednik Republike Ivo Josipović gostujući u središnjem Dnevniku HTV-a.

Vidjeli ste taj cinizam. Gospodin Josić i gospodin Karamarko izjavili 'evo došli su tu, nisu se otišli pokloniti poginulima', oni su bili ti koji su nas spriječili. Mi smo mogli proći uz pomoć policije[/u], ali to nije bilo niti mjesto niti vrijeme, niti treba Vukovar koristiti za takve stvari. Mi smo došli svi skupa u dobroj volji, željeli smo najbolje, željeli smo se pokloniti sjećanju onih koji su dali najvrijednije - svoj život za našu slobodu, međutim gospoda nam to nisu dozvolila, rekao je predsjednik Josipović.

Službena Kolona sjećanja blokirana - državni vrh položio vijence na Ovčari

Lampaši su bili određena dekoracija. Ljudi su fizički stajali, nije se moglo proći. Moglo ih se jedino silom ukloniti, ali to nismo željeli jer to Vukovar ne zaslužuje, rekao je Josipović govoreći o trenutku kada su spriječeni ići dalje u Koloni sjećanja.

Nakon svih ovih godina kada smo svi zajedno različitih političkih uvjerenja, različitih stranaka, svjetonazora, bili na počasti u Vukovaru, zajedno smo plakali za svima onima koji su dali svoj život, za cijelim gradom Vukovarom koji je uništen u agresiji, danas smo bili u prilici napraviti još jedan veliki korak ka pravoj demokraciji i ka suživotu i ka pomirenju. Međutim nisu nam dali da učinimo ono što je trebalo, rekao je predsjednik Josipović.

Mi smo došli u dobroj vjeri. Došli smo unatoč tome što smo znali da postoji mogućnost da se ovo dogodi jer smo našim građankama i građanima željeli pokazati da smo tu, da smo s Vukovarom. Kada slušam priče o nekakve dvije Hrvatske, ovakvoj i onakvoj Hrvatskoj - to naprosto nije točno. Ovo što je danas učinjeno je protiv Vukovara, protiv Hrvatske, protiv pijeteta, protiv sjećanja na žrtvu u Vukovaru, izjavio je predsjednik RH.

'O onome što se dogodilo neka prosudi javnost'

Hrvatska je demokratska zemlja i sva politička opredjeljenja se slobodno izražavaju. Ali zloupotrebljavati Vukovar za dnevnu politiku je nešto što nije dobro niti za Hrvatsku niti za Vukovar. Maskembal ne trebamo. Razlog za ovo je dnevnopolitička borba. Vjerujem u demokratsku Hrvatsku. Vjerujem da postoji dovoljno razuma i snage da se vratimo političkom dijalogu, da se vratimo institucijama i da probleme, sve moguće, pa i međunacionalnih odnosa ne riješavamo na ovaj način nego kroz demokratske institucije. Žalosno je da ljudi koji su i sami bili heroji vukovarske bitke, koji su i sami stradalnici i zatočenici nisu mogli do Memorijalnog groblja. Ovo je poraz za sve nas, ovo je poraz za demokratsku Hrvatsku. Bez obzira ja sam još uvijek optimist. Mislim da Hrvatska može puno bolje nego što smo to danas vidjeli u Vukovaru, kazao je Josipović.

http://www.hrt.hr/index.php?id=vijesti-clanak&tx_ttnews%5Btt_news%5D=226748&tx_ttnews%5BbackPid%5D=1070&cHash=04bb040862

__________

'Nema opravdanja', kaže Josipović. Što tu uopće treba opravdati? Narod nije htjeo stajati rame uz rame s Vladom i to je njezino legalno pravo. Ako je klin zabijen, onda ga je sama Vlada sebi zabila, pa neka ga si i sama vadi. Narod joj pomoći neće. Umjetnost ove Vlade je: bacati krivicu na druge. To nije ferplej!

Josipović: ... Stožer, u formalnom smislu, ne prestavlja nikoga

Možda nije u obliku zakona zakonsko tjelo ali je uobičajeno da grupe imaju svoje glasnogovornike i predsjednike. Predsjednik Stožera je Tomislav Josić. On predstavlja kod javnih događaja branitelje i interese naroda. Njegov zadatak je uspostaviti kontakt između branitelja i Vlade kao i medija.

Može li se takva (neformalna) funkcija od bilo koga kao beznačajna odbaciti?

Gospodin Josipović govori o cinizmu, lampašima i maskenbalu

-   Jeste li Vi vidjeli maskirane u Koloni sjećanja u Vukovaru?
-   Tko su ti koji su u Koloni sjećanja plesali krabuljni ples?

Narod zajedno s Stožerom upozoravao je, molio je Vladu, i to još 8. travnja ove godine, da ne želi ćirilicu u Hrvatskoj, da se izmjeni zakon jer se s ćirilicom baca sol u otvorenu ranu Hrvata. Vlada je to mjesecima ignorirala i nije uzimala u obzir razloge i dokaze hrvatskog naroda nego je na jedno (hrvatsko) uho bila gluha za znatne kritike.

-   Nakon te Vladine tvrdoglavosti što je narodu i Stožeru preostalo?
-   Što je nakon svega toga od naroda izolirana politička kolona mogla u Vukovaru očekivati?

Zauvijek će živjeti hrvatski ratnici
ali ćirilica – simbol zločina – ne!

<a href="http://www.youtube.com/v/YIZBr5RPZ_c?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/YIZBr5RPZ_c?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Poslušajte do kraja

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #26 : Studeni 19, 2013, 17:20:11 »


Citat:
Za podjelu na "narod" i "državni vrh" ne postoje objektivni razlozi jer je državni vrh izabran upravo voljom naroda, odnosno većine stanovnika, kaže Mesić.

Da, tu je gospodin Mesić u pravu ali on zaboravlja, da narod ne zaboravlja Vladina predizborna obećanja. Narod kao poslodavac ove Vlade ne samo da može nego i mora odpustiti nesposobnu kao i onu radnu snagu koja ne radi u interesu poslodavca, u ovom slučaju naroda. Narod ima dužnost da spašava što se još spasiti da i da utječe na inegraciju sugrađana.


Milanovićeva neispunjena obećanja  

Vrh Vlade, tako bi tebalo biti, predvodi narod koji ga je izabrao. Ali vrh Vlade misli da predvodi krdo ovaca.

S istim 'pravom' s kojim (još) premjer Milanović kaže: "Ne priznajem nikakve Stožere ... to nisu prestavnici nikoga ..." ili "dok sam ja predsjednik Vlade neće se mijenjati zakon ...", narod ima pravo reći: "Ne priznajemo više ovu Vladu jer ne prestavlja više većinu naroda".

I na kraju krajeva radni ugovor koji je poslodavac-narod sklopio s radnicima-Vladom nije ispunjen u smislu poslodavca te se može ukiniti tj. raspisati novi izbori. Narod je moć, zakon i država.

-   Mi danas imamo neispravni popis stanovništva u Hrvatskoj. Tko je tomu kriv? Kako je to moguće?
-   Mi danas imamo u državnim institucijama, pa i Saboru, osobe koje nisu 'prosvjetljene', kojima životopis nije u cijelosti čist. I nitko se za taj problem istim intenzitetom ne bori kao za ćirilicu. Zar nije aljkavost ministar pravosuđa kako se 'Životopis tražitelja posla' po zakonu primjenjuje?

Na što se to ova Vlada može ponositi?
-   Na Nikolićeve poljupce i ćirilicu! Bravo! Koje su plaće i dnevnice političara za ta dva 'uspjeha' bile potrošene!

Video: Dok sam ja predsjednik Vlade ...

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/milanovic-ovo-je-ruzan-osjecaj-jadno-sve-skupa-jadno---311731.html

-   Zar gospodin Milanović misli, da će hrvatski narod plesati kako on svira?

http://www.mrms.hr/otvoren-centar-za-savjetovanje-i-razvoj-karijere-u-vukovaru/
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #27 : Studeni 20, 2013, 16:27:32 »


Zar Zoki misli po onoj staroj dječijoj brojalici
 
"Mir, mir, mir, nitko nije kriv.
Ava, ava, ava, nitko nije krava ".

Pa da nas sve pomiri i da se zaboravi da još traže oko tisuću Hrvata, da amnestirani četnici po sili zakona rade u hrvatskoj policiji.

Ti Zoki misliš da je netko nagovorio te ljude na otpor i na neslaganje, ali Zoki, pogledaj fotke. Pa tko je mogao nagovoriti SVAKOG čovjeka pojedinačno da istakne transparent na SVOJOJ kući, da zapali svijeću, i da te na ćirilici pozove na kafu (vidi sliku) ?


Zoki dođi na kavu 

Mogli ste organizirati domjenak pred bolnicom, do sada je sve bilo puno ljudi, kako to da sad zjapi prazno, čekajuči vas. Možda da se ti i Pupavac rukom pod ruku prošetate praznim ulicama do groblja, ili Ovčare, i da Pupavac još jednom konstatuje da su Hrvati to kao zaslužili?

Pravi ljudi su u pravoj koloni, mnogi branitelji, i tri generala, njihovi zamjenici, narod...

Šamar jest, ali zaslužen, dragi moj Zoki. Mogao si naručiti tri autobusa iz Srbije, kao što sdp naručuje glasače iz te nama drage zemlje :-))

Jedan forumaš

______________




Idi Zoki tamo

Poruke naroda su jasne. Vlada, pri ulazu u Vukovar iznenađena da joj narod nije pao u bratsko-srpski zagrljaj, optužuje HDZ. A koga drugog? Ni Vlada se ne usudi 'taknuti' generale, oni su i njoj jedan broj preveliki.

A narod? Mišljenje naroda Vladu nije nikada zanimalo te do danas ne zna zašto sve je narod sposoban.

U obrnutom slučaju Pupovac bi vehementno protestirao protiv latinice, a Milanović i Josipović bi (opet) zahtjevali razumjevanje za Srbe.

I vječno nasrće ćirilica

Milanović govori o nekoj utakmici i to pokazuje da nije ferplej igrač čak ni na ovom tragičnom polju. Da je bio fer rekao bi:
'Krivi smo, pogriješili smo, ignorirali smo zov naroda koji nam je danas, bez maske, okrenuo leđa'.

Naši generali znaju gdje im je mjesto

Moram vam i ovo reći; U restoranu u Privlaci kod Vinkovaca, tik kod benzinske pumpe, bilo je u 17:00 sati preko 300 gostiju na večeri. Nitko nije znao da je tamo i general Markač, tek kada se je ustao da ode, ispratio ga je pljesak 300 ljudi. Takav prizor neće se nikada ovoj našoj ćiriličkoj-vladi pružati.

Vukovar, grad koji je puno dao, a samo ćirilicu dobio

   
Došli smo do Vukovara,
našeg junačkoga grada.
Naša srca otvorišmo
i junacima se poklonišmo.
Spomen cvijećem okitišmo
i u ime Ličana ih pozdravišmo.


Marica

Vukovar na Dan sjećanja

Heroji Vukovara Marko Babić i Blago Zadro

U ljeto 1991 godine svi smo mi doista morali odlučiti što ćemo s vremenom koje nam je preostalo. Mnogih od nas brzo je ponestalo. Mi koji smo imali više sreće o tom vremenu moramo razmišljati i danas zbog njih, zbog sebe, zbog onih koji će doći iza nas i zbog onih koji su se dugo, tako nedopustivo dugo ponašali kao gospodari života i smrti.


Grob Blage i sina Roberta Zadre 

Od trojice sinova dvojica najstarijih također su se uključili u obranu, najstariji Robert (1969.) kasnije je poginuo u borbama kod Kupresa, upavši sa suborcima u tenkovsku zamku. Kasnije je kod Kupresa podignut spomenik "petorici Vukovaraca".
Blago Zadro pokopan je na vukovarskom Novom groblju 16. listopada 1998. nakon što su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani u ljeto '98. zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju. Njegov sin Robert godinu dana poslije, identificiran je iz zajedničke grobnice u Zagrebu nakon što je godinama njegova sudbina bila nepoznata. Otac i sin Zadro počivaju na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Blago_Zadro

Vukovarska bolnica

Orsat Miljenić Haagu je poslao lažno MUP-ovo izvješće zbog kojeg je Kordić osuđen na 25 godina. Dario Kordić svoje dane već šesnaest godina odbrojava u zatvoru u Grazu.
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/97756-orsat-miljenic-haagu-je-poslao-lazno-mup-ovo-izvjesce-zbog-kojeg-je-kordic-osuden-na-25-godina.html

Heroji Vukovara - Groblje tenkova 1/10

 <a href="http://www.youtube.com/v/mtFvGLvQKHU?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/mtFvGLvQKHU?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>


Dario Kordić nije zaboravljen 

U beztrag otišli časi ti
- Da nikad bar ih nije bilo! -
U beztrag otišli, kao sni,
a u meni osta tužnih misli roj,
u srcu mome vječni nepokoj.
I sutra bih ponovo krenuo
za domovinu u boj ... u boj.

Marica  

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #28 : Rujan 28, 2014, 00:41:20 »


Sjećanja na vukovarskoga branitelja

Šest godina prognaništva, šest godina čekanja na povratak svojim kućama, razmišljanja, prisjećanja o ratnim strahotama s uzdahom na usnama "ne ponovilo se". Postavljaju se i nezaobilazna pitanja: "što ćemo zateći na svojim ognjištima?", a zna se da su ognjišta šest godina rušena, razarana, pljačkana i pustošena. Za šest godina Podunavlje je postalo razorena zemlja u kojoj su ostali živjeti oni koji su je i razarali.

Slika zavičaja pomalo se pretvarala u imaginaciju. U srcu su nosili svoju kuću, svoj zavičaj. Predugo traje prognaništvo, a Vukovarci koji su prvi napustili svoj grad, vraćaju se posljednji.

Uz svu brigu i pažnju prognanici su često imali gorak ukus prognaništva.

Najteže je bilo onim prognanicima koji su ovih godina iščekivali vijest o svojim najmilijim sinovima, muževima, braći. Mnogi nisu dočekali njihov povratak kućama niti danas. Dočekali su, na žalost, obavijest o identificiranom tijelu, mrtvački sanduk i sahranu uz vojne počasti.

Nakon šest godina uljuljkivanja u povratak svojih rođenih, otkapanja jame na Ovčari pretvorilo je iščekivanje u najružniju stvarnost.

I kako ući u svoj razoreni Vukovar, u razoreni dom? U gradu gdje je poletjela vučedolska golubica očekivao se drugačiji susret obitelji, prijatelja, kolega. Mnogih danas nema. Jedni su poginuli braneći svoj grad, svoju Hrvatsku, druge je pokosio rat, treći su umrli od tuge za svojima, ali i zbog svoga prognaništva. No najgore je bilo iščekivanje. Iako se od prvoga dana znalo za Ovčaru, u svima je postojala nada da na Ovčari nije nitko od njihove obitelji.

Iz nužde, iz srca, iz prkosa, prognanički život se živi u čekanju povratka. Iščitavanjem ratnih pisanih riječi u nas javnost se upoznaje sa životom u ratnim zbivanjima, ratnim strahotama. Upravo ratna iščitavanja govore o življenju, otporu, prkosu, onima koji su nam uzimali ljepote življenja. Svatko je imao i svoju priču.

Sve su životne ratne priče branitelja Vukovara slične, ali i identitetne. Danas, nakon ekshumacije mrtvih tijela s Ovčare i identifikacija osoba imenom i prezimenom, saznajemo da je naš netko željno iščekivan mrtav, umjesto da je pokucao na vrata svojoj obitelji. Javljene su najtužnije vijesti. Još jedan, i još jedan, i tako do troznamenkastog broja poginulih.

Ovčara je vukovarska istina i bol, ali i hrvatska istina koja se ne smije umanjivati, upravo zbog nastradalih u njoj, ali i zbog djece i majki koji su ostali bez svojih. Ne smijemo zaboraviti Ovčaru niti zbog nas samih, zbog istine.

I jedan hrvatski časnik, Vladimir Dado Đukić nikada neće zakucati svojoj djeci, svojoj obitelji na vrata, jer unatoč vjerovanju da je možda ipak negdje živ i zatočen, gorka istina medicinske znanosti utvrđuje da je i on ubijen na Ovčari. Obitelj je naslućivala, ali nije vjerovala. Uvijek se netko spasi da bi bio svjedokom događanja.

"Uvijek postoji svjedok" naziv je članka u Glasu Slavonije od 18. studenoga 1995. koji iščitavamo:

"Svjedočenje. Naravno izrečeno treba i potvrditi, a mi ćemo citirati svjedoka. Slavko Dokmanović je na Ovčari bio u odori zrakoplovnog časnika jugovojske. Prilazi skupini u kojoj sam se nalazio. U skupini je ranjeni Dado Đukić, koji je čučao. Dokmanović se zalijeće i udara svom snagom ranjenog Dadu Đukića u glavu, nogom. Udara potom i još neke ljude nogama kao da udara nogometnu loptu... Unutra, u hangaru, jedan od mučitelja davao je znak i ritam zviždaljkom četvorici koji su metalnim cijevima tukli ljude."

U Dadi je mučitelj prepoznao sina poznatoga vukovarskoga liječnika dr. Ivana Đukića, fiziologa - zvanog dr. Pajo. Svi su ga Vukovarci poznavali po ovom nadimku. Poznavali su ga i mučitelji, možda bili i njegovi pacijenti. Ali možda baš i zbog znanja da je Dado po baki, Katarini Grossman, iz ugledne i stare vukovarske obitelji iz centra Vukovara.

A Dadu sam prije četrdesetak godina upoznala u kući njegove bake Katarine i tete Seke koja ga je i odgojila. Sjećam ga se kao lijepoga dečkića nadarenoga za crtanje. Već je tada znao što hoće i komu pripada.

Kao svi pravi vukovarski starosjedioci, postao je zaljubljenik u Dunav, šume, volio je životinje, a nadasve, bio je zaljubljenik u svoj grad.

Dado je prije svega bio uzoran otac svoje dvoje djece, kćerke Majde i sina Goge, ali i uzoran suprug Zdenke i živio je život - pravi vukovarski.

Nije samo bio "kao od stijene odvaljan", imao je dobro srce i vizionarski duh. I kad su dojučerašnji susjedi Srbi poželjeli od Vukovara i drugih dijelova Hrvatske načiniti "veliku Srbiju", Dado je znao što mu je činiti - kao i svi pravi hrvatski sinovi, znao je da treba braniti svoju Domovinu, svoj prag, svoj Vukovar. Uključio se u redove hrvatskih branitelja gdje je već bila njegova sestra Maja i šogor Miro Oljača - vezist u Štabu pukovnika Mile Dedakovića-Jastreba i Branka Borkovića-Malog Jastreba.

Njegovo oštro oko dobroga strijelca činili su ono što je značilo opstanak Hrvatske. S krunicom na vratu, koju mu je stavila njegova teta Ješa, borio se gotovo do samog pada Vukovara, kada je ranjen i smješten u bolnicu.

Nakon pada Vukovara uslijedila su mučenja i Ovčara, unatoč Crvenom križu koji je bio prisutan i nije izvršio svoju osnovnu humanitarnu zadaću - nije zaštitio vukovarske Hrvate od jugovojske i njihovih dojučerašnjih sugrađana.

Šest godina poslije - točnije 25. travnja 1997. sahranjen je Dado. Sin Gogo, četrnaestogodišnji dječak, s ponosom i dostojanstvom primio je na čuvanje hrvatski stijeg s lijesa svoga oca - časnika Hrvatske vojske - vukovarskoga branitelja.

Ovaj stijeg uskoro će se čuvati u Goginom obiteljskom domu u Vukovaru.

Mr. Vera Erl
___________

Što Gogo osjeća kad Josipović ljubi četnika Nikolića - koji kaže: "Vukovar je bio srpski grad, Hrvati se tamo nemaju što vraćati", - to ne znam.
Ali znam da Hrvati takvog predsjednika ne trebaju. MD
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #29 : Rujan 30, 2014, 14:34:34 »


Grad kojega nema



Junačkim braniteljima Vukovara

U Vukovaru se zaustavila povijest: taj grad
kojega zapravo nema, sad biva stvarniji
i postojaniji od najtvrđeg bedema
Krvožedne su ga rušile horde, ali grad
nevidljiv, jer je život zamijenio smrću
naprosto nije znao priznati kapitulaciju

Još samo po nestalim kućama, iz noći u noć
kao po navici sablasno odjekuju rafali
premda su im branitelji odavno izginuli

Ne, ne govorim o strahu, on se nastanio
u zločincima, i svima koji su grad izdali
prije negoli se iznova rodio, iz vatre i dima

Tako je nikla vjera, poput dobrog duha iz boce
koji su stvorila djeca: u našim srcima
on već dotiče zvijezde, nepokoren grad

Moj Vukovar, sazdan od prkosa i čuda
napokon je iskupio svu tugu svijeta
i sada ga više ništa ne može slomiti.

Ernest Fišer, 18.  10. 1991

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 [2] 3 4
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!