CRO-eu.com
Prosinac 11, 2019, 12:00:32 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1] 2 3 4
  Ispis  
Autor Tema: Vukovar (hrvatski VUKOVO)  (Posjeta: 74642 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Srpanj 17, 2008, 17:58:16 »


Vukovar - Trpinjska cesta,  23.09.1991., 11:53
Sijećam se, nije davno bilo.

U razgovoru s prijateljem, sjetila sam se fotografija Vinkovaca iz 1991. koje su u podrumu, pod lošim klimatskim uvijetima, bile prepuštene vremenu. Ispričavam se zbog loše kvalitete fotografije – sijećanja koje ću na ovaj način sačuvati od zaborava.



Na udaljenosti od oko 800 metara brojali smo 12 uništeni tenkova. Pitajmo se koliko tenkova, oklopnih vozila, kamiona i vojnika je trebalo JNA da bi uništila cijeli Vukovar?!

Naši mladi branitelji, deči izemđu 19 i 25 godina, bez teškoga oružja, samo sa herojskim srcem, pokazali su okupatoru da se Hrvatska nikad više ne predaje.

Kasnije sam čula, da od tih zgodnih, dragih i hrabrih slavonskih momaka nije niti jedan danas živ.

Laka im slavonska gruda!

O Vukovaru smo mnogo čuli samo strah i bol nisu još progovorili. Možda će za uvijek šutjeti.

Pustimo fotografije ovaj puta da nam pričaju od kojih 50% nisam stavila na ovaj forum.










Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Srpanj 17, 2008, 17:59:11 »





Leš izgoritoga srbskog vojnika, koji se je htjeo, od-dozdola, iz  gorećeg tenka da izvuče.








Srušeni JNA avion. Piloti su se spasili i pobijegli.






Preporučljivo:
http://www.centardomovinskograta.hr/
http://www.centardomovinskograta.hr/pdf/Vukovar_1991_Centar.pdf

<a href="http://www.cro-eu.com/uploader/uploader/rat.swf" target="_blank">http://www.cro-eu.com/uploader/uploader/rat.swf</a>
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Studeni 18, 2010, 20:23:16 »


Vukovar u mojem sjećanju

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.

Gledam moje stare fotografije Vukovara koji sam 29. rujna 1996., u pratnji vlč. Petra Ćorluke, posjetila.

Da podsjetim: Za razliku od drugih područja Hrvatske, Vukovar nije sa HV osvojen već kroz erdutski sporazum od 12. studenog 1995. – mirnom misijom, bez borbi i žrtava, okupirani teritorij vraćen je Hrvatskoj pod provizornom upravom UN-a.

Tek 1997. dozvoljen je, iako pod novim napetostima, ulaz u Vukovar i povratak prognanima i izbjeglicama.


Sjećam se:

Već sami ulaz, iz pravca Vinkovaca, u Vukovar ne poziva na dobrodošlicu nego na opreznast jednog srpskoga logora. Bijela, drvena izvidnica na desnoj strani ulaza u grad je napuštena. U grad je mogao i tenk bez problema da uđe, nitko ga nebi opazio i kontrolirao.


Mislim u sebi; gdje je ta provizorna uprava UN-a? Tješim se; sigurno su u centru i prate kamerama naš dolazak. Grdno sam se prevarila.

Lijevo i desno od glavne ceste, izgorjeli automobili, razbacana odijeća, izogorene stare barokne vile, tu i tamo mrtva životinja koju gladni štakori trgaju, vuku i raznose.


Ulice su prazne, sve je mrtvo, nigdje šum lišća ovog sunčanog jesenjskog dana, nigdje pjev sjenica i čegrtanje zeba, sve pa i zrak je pun prašine kao i osušena divlja loza koja još drži ostatke ruševina vukovarskih kuća.


Ne trudim se, nemoguće je opisati nedjelju, 29. rujan 1996. jer nitko tu atmosferu ne može suosjećati, tu mrtvu tišinu koju, ponekad, štakori na ulici, ispod cigle, crijepa, stakla, žice, dasaka i dijelova fasade, prekinu.

Već oprezna i ukočena od straha, trgnem se tom škripucavom pomicanju crijepa lijevo i desno od mene.


......

Sjedim za pisaćim stolom i vratim moje izgubljene misli ponovo fotografijama dok mi u ušima tutnje grubi četnički glasovi: "Slobo, pripremi salate ..."

-   U kojem stoljeću mi to živimo, gdje je civilizacija, kultura i kršćanska vjera, pitam se.
-   Čovjek je životinja! Griješim prema svakoj životinji jer životinje ne kolju kad su site.
-   Ali kada je čovijek sit?
-   Zar se glad može zasititi ubijanjem bolesnika  odvedenih iz bolnice?
-   Zar se glad može zasititi u "logoru za silovanje" 12-14 godišnjih djevojčica i žena?

U cijeloj povijesti i u svim ratovima Vukovarci nisu doživjeli toliki sadizam, pervezije i mržnju kao 1991. Niti Turci a pogotovo Nijemci nisu pjevali "Slobo, pripremi salate ..."

Ova "pjesma" govori sama za sebe o kulturi jednog naroda.

Slobodana više nema da prirprema salate! Nadajmo se, da je sa Borisom Tadićem u Srbiji započela nova era iskrenosti, tolerancije i kuraža kajanja. Nadajmo se tome, ne samo za sve susjede Srbije već i za mladu generaciju srpskoga naroda!

Dok ovo pišem i fotografije Vukovara gledam u mislima se šetam između starog Vukovara i Vukovara od 1996.

Vukovar nije nikada bio srpski grad već je od starine grad Hrvata i Nijemaca.

Vidi > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2232.new#new

1910. u Vukovaru je živio podjednaki broj Hrvata i Nijemaca, tek nakon Drugoga svjetskog rata komunisti su sve više Srba naseljavali u Vukovar.

Godina

1910.
1931.
1948.
1971.
1990.
2001.
 
Ukupno

10.359
10.242
17.223
30.222
44.639
31.670
 
Hrvati

4.092
5.048
10.943
14.694
21.065
18.199
 
Srbi

1.628
1.702
4.390
9.132
14.425
10.412
 
Nijemci

3.503
2.670
54
60
94
58
 
Mađari

954
571
913
835
694
387
 
Ostali

183
215
923
5.501
8.361
2.614
Nijemci i to svi, ne samo grofovska obitelj Eltz, živjeli su u Vukovaru i osjećali se Hrvatima što najbolje dokazuje grb na grobu pokojnog grofa Jakoba u Etvillu na Rheini. Philip Karl Eltz kupio je 1736., "bez mesa i salate", svoje imanje u Vukovaru.


Klikni za uvećani prikaz

-   Zar tih 14 425 vukovarskih  Srbina, nisu mogli i dalje u miru živjeti sa Hrvatima? Zar im jer trebao Slobodan i njegova salata?

......

U ruci mi je fotografija srušenog franjevačkog samostana i crkve sv. Filipa i Jakova.

Franjevci su u Vukovaru od 1723. godine, njihov samostan ne samo da je najstariji vukovarski građevinski spomenik on je i početak pučkoga katoličkog školstva.

Sjećam se:

Stajala sam u prizemlju samostan u kojem su bile smještene ćelije redovnika. Između dasaka, cigle i prašine ugledala sam knjižice, molitvenike i tu i tamo po koju cipelu prognanih franjevaca. U ruševinama crkve sv. Filipa i Jakova, da nisam imala anđela čuvara, skoro sam moju posjetu "gradu štakora" platila životom. O tome neću sada da pišem jer u centru pažnje nisam ja već grad Vukovar i njegove žrtve.


-   Komu su ti dobrotvoritelji, katolici smetali?

Protjeranima Hrvatima oduzeto je sve što nisu mogli u svoje dvije ruke nositi no ljubav iz srca Hrvata nije nitko mogao isčupati.

1944. od komunista protjerani Jakob grof Eltz (dijed današnjeg njemačkog ministra obrane Karla-Theodora od Guttenberg) odnio je sa sobom, u svoju drugu domovinu Njemačku, svoju ljubav prema domovini Hrvatskoj. S tom ljubavi prema Hrvatskoj i Hrvatima vraća se 1991. u Hrvatsku gdje postaje član Hrvatskog sabora, sabora u kojem se nitko ne ubija a pogotovo ne srpski zastupnici!

Fotografije porušenog Vukovara stavljam natrag u kutijicu, prekidam melankoliju mojih misli, rukama podbočenog čela na pisaćem stolu razmišljam, dali se ova tragedija nije mogla spriječiti. Dali se nije moglo ikako spriječiti ubijanje Hrvata koje su Srbi buldožerima zatrpali u zajedničku grobnicu na Ovčari.


Klikni za uvećani prikaz

Kada danas, u vlažnoj zemlji, vidim tragove buldožera trgnem se, naježim se i sjetim se vukovarskih žrtava.

Počivali u vječnom miru u hrvatskoj zemlji.

Marica

http://www.vukovarske-novine.com/vijest.php?id=7167

Nastavlja se ...
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Studeni 19, 2010, 02:48:08 »


Dan sjećanja na žrtvu grada Vukovara 1991.
Danas, 18. 11. 2010. u Vukovaru i Ovčari

Komemorativnim skupom i prigodnim programom učenika vukovarske Gimnazije pod nazivom "Vukovar-pobjednik jer je žrtva", u dvorištu vukovarske Opće bolnice počelo je obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine i 19. obljetnice stradanja Vukovara u Domovinskom ratu.

Pored velikog broja građana Vukovara i domoljuba pristiglih u Vukovar iz svih krajeva Hrvatske, komemorativnom skupu nazočni su predsjednik Republike Ivo Josipović, Hrvatskog sabora Luka Bebić i predsjednica Vlade Jadranka Kosor, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, đakovački i osječki nadbiskup mons. Marin Srakić, ministri u Vladi, saborski zastupnici te čelnici i predstavnici brojnih stradalničkih i braniteljskih udruga kao i političkih stranaka.

U Koloni sjećanja, sudionici obilježavanja "Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine", predvođeni članovima Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora uputit će se potom gradskim ulicama prema 5,5 kilometara udaljenom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. Ondje će državna i druga izaslanstva položiti vijence i zapaliti svijeće kod središnjeg spomenika, autorice akademske kiparice Đurđe Ostoje.

Na vukovarskom Memorijalnom groblju do sada su pokopane 854 žrtve Domovinskog rata. Od toga je 408 poginulih hrvatskih branitelja, 306 poginulih civila, 99 umrlih hrvatskih ratnih vojnih invalida, jedan umrli branitelj te 40 članova obitelji poginulih ili nestalih branitelja.

Molitvu za ubijene, poginule i nestale branitelje i civile u jugo-srpskoj agresiji na Vukovar na groblju će moliti nadbiskup splitsko-makarski, mons. Marin Barišić, koji će potom na groblju predvoditi i svetu misu.

VUKOVAR,  18.  studenoga  2010. (Hina)
 

Klikni za uvećani prikaz

Današnji dan je dan sjećanja: sjećanja na rat i nasilje i štovanje naših mrtvih. Mi se njima u tuzi klanjamo i ostajemo s njima u povezanosti kroz vječnu obavezu da branimo slobodu, demokraciju i svoju vjeru.



Hrvati imaju odgovornost nezaboraviti - zadržati uspomenu na svoje žrtve ne samo iz Domovinskog rata već iz svih ratova koji su vođeni na hrvatskom tlu jer samo tako mogu ponosno koračati u budućnost.



Sjećati se svakodnevno naših mrtvih je ujedno za nas i opomena, da iz prošlosti učimo za sadašnjost i s tim u skladu da djelujemo. Kad god i gdje god danas možemo pomoći da se zaustavi krvoproliće i da ublažimo patnje, ako mi možemo dati svoj doprinos procesu pomirenja, ako mi možemo pomoći da se ljudi zaštite od nasilja i terora, onda to moramo učiniti.



Naši mrtvi nas opominju, da ne zatvorimo oči pred nasiljem i zlostavljanje, da se ustanemo čim netko na nekoga šaku diže.

Vukovarske žrtve, koje danas štujemo, podsjećaju nas, da ne zaboravim sve hrvatske žrtve kao ni njihove obitelji.

Ne, zaboraviti nećemo – nikada!


 
Golubice vukovarske povratak

Vukovaru, grade, molitvo u zoru
u rascvaloj krošnji dok se bude ptice,
spomen rana tvojih, tvoju noćnu moru
zbrisat ne će jutros vjetar iz ravnice.

Al' na pepelištu ukletoga zdanja
gdje su glasa ljudskog pokidane žice
kao materinski blagoslov izranja
bolnica-jedrenjak iz povijesne tmice.

Ne izlazi sunce nad dunavskim brijegom
no u tvojoj duši uskrsnuloj grade,
iz dobrote ruku što kruh mira dijele.

Korakom su bodrim te sestrice mlade
golubicu tvoju kamenu pod snijegom
pronašle, i vatrom daha oživjele.

Vesna Parun

Hvala mojem kršnom i dragom Ličanu za ove jedinstvene fotografije.

Marica

Nastavlja se ...

<a href="http://www.cro-eu.com/uploader/uploader/Exodus%20Vukovar%201991.swf" target="_blank">http://www.cro-eu.com/uploader/uploader/Exodus%20Vukovar%201991.swf</a>
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Studeni 20, 2010, 01:53:36 »


Popis djece poginulih i ubijenih tijekom srpske opsade grada Vukovara

1.   
2.   
3.   
4.   
5.   
6.   
7.   
8.   
9.   
10.   
11.   
12.   
13.   
14.   
15.   
16.   
17.   
18.   
19.   
20.   
21.   
22.   
23.   
24.   
25.   
26.   
27.   
28.   
29.   
30.   
31.   
32.   
33.   
   
Matej Aleksandar, 1989-1991
Dragutin Balog, 1974-1991 (Ovčara)
Josip Bandić, 1976-1991
Tomislav Baumgertner, 1973-1991 (Ovčara)
Željko Cvetković, 1973-1991
Goran Ćećevac, 1990-1991 (manje od dvije godine!)
Dalibor Černok, 1984-1991
Igor Černok, 1977-1991
Vedran Galić, 1973-1991 (Ovčara)
Stevo Gegić, 1973-1991
Sabahudin Gršić, 1975-1991
Gracuela Jelić, 1975-1991
Igor Kačić, 1975-1991
Ivan Kljajić, 1991-1991 (devet mjeseci star!)
Mario Kolarić, 1978-1991
Damir Lehkec, 1973-1991
Siniša Marjanović, 1975-1991
Nevenka Markuš, 1974-1991
Karlo Nikolić, 1973-1991
Dario Pakšec, 1976-1992
Damir Pakšec, 1980-1992
Zlatko Palahinjak, 1973-1991
Zorica Pavlović, 1976-1991
Dario Pejić, 1979-1991
Siniša Rajković, 1975-1991
Stjepan Rukavina, 1974-1991
Darko Sučević, 1973-1991
Ante Šarić, 1974-1991
Borislav Šimunić, 1974-1991
Damir Šper, 1973-1991
Đorđe Vidaković, 1978-1991
Antonio Vidaković, 1975-1991
Mario Vuletić, 1973-1991

Tomislav Baumgertner, Vedran Galić i Igor Kačić ubijeni su na Ovčari i bačeni u masovnu grobnicu.

U Vukovaru je 51 dijete ranjeno a četvero djece je nestalo.
__________________________
U cijeloj Hrvatskoj ubijeno je 306 djece, 1 280 ranjeno, 4 455 izgubila jednog od roditelja, a 131 djece izgubila oba roditelja. 185 000 (sto osamdeset i pet tisuća) djece živjela u egzilu.
__________________________
Broj djece rođene kroz silovanje, od strane Srba, meni je nepoznat. Njemačke novine navode da u hrvatskim dječjim domovima živi oko 42 000 djece koje majke Hrvatice zbog traume ne mogu da prihvate. Ta djeca su bez državljanstva i uprkos nastojanja bezbrojinih američkih obitelji ne mogu, upravo zbog nedostatka domovnice, biti od njih usvojena.

Dali je taj problem sa "ratnom djecom – produkt silovanja" hrvatska vlada danas riješila, nepoznato mi je. (MD)

<a href="http://cro-eu.com/uploader/uploader/Vukovar1991.swf" target="_blank">http://cro-eu.com/uploader/uploader/Vukovar1991.swf</a>
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #5 : Studeni 20, 2010, 18:13:12 »


Popis žrtava iz vukovarske bolnice

Na večer 20. studenog 1991. bolesnici vukovarske bolnice (uključujući i ranjene hrvatskihe vojnike), odvedeni su u obližnje polje farme Ovčare, ubijeni i bačeni u masovnu grobnicu koju su nekoliko mjeseci kasnije otkrili strani novinari.

Ovih 267 žrtava u popisu, žrtava iz vukovarske bolnice, je samo dio svih vukovarskih žrtava.
1.   
2.   
3.   
4.   
5.   
6.   
7.   
8.   
9.   
10.   
11.   
12.   
13.   
14.   
15.   
16.   
17.   
18.   
19.   
20.   
21.   
22.   
23.   
24.   
25.   
26.   
27.   
28.   
29.   
30.   
31.   
32.   
33.   
34.   
35.   
36.   
37.   
38.   
39.   
40.   
41.   
42.   
43.   
44.   
45.   
46.   
47.   
48.   
49.   
50.   
51.   
52.   
53.   
54.   
55.   
56.   
57.   
58.   
59.   
60.   
61.   
62.   
63.   
64.   
65.   
66.   
67.   
68.   
69.   
70.   
71.   
72.   
73.   
74.   
75.   
76.   
77.   
78.   
79.   
80.   
81.   
82.   
83.   
84.   
85.   
86.   
87.   
88.   
89.   
90.   
91.   
92.   
93.   
94.   
95.   
96.   
97.   
98.   
99.   
100.   
101.   
102.   
103.   
104.   
105.   
106.   
107.   
108.   
109.   
110.   
111.   
112.   
113.   
114.   
115.   
116.   
117.   
118.   
119.   
120.   
121.   
122.   
123.   
124.   
125.   
126.   
127.   
128.   
129.   
130.   
131.   
132.   
133.   
134.   
135.   
136.   
137.   
138.   
139.   
140.   
141.   
142.   
143.   
144.   
145.   
146.   
147.   
148.   
149.   
150.   
151.   
152.   
153.   
154.   
155.   
156.   
157.   
158.   
159.   
160.   
161.   
162.   
163.   
164.   
165.   
166.   
167.   
168.   
169.   
170.   
171.   
172.   
173.   
174.   
175.   
176.   
177.   
178.   
179.   
180.   
181.   
182.   
183.   
184.   
185.   
186.   
187.   
188.   
189.   
190.   
191.   
192.   
193.   
194.   
195.   
196.   
197.   
198.   
199.   
200.   
201.   
202.   
203.   
204.   
205.   
206.   
207.   
208.   
209.   
210.   
211.   
212.   
213.   
214.   
215.   
216.   
217.   
218.   
219.   
220.   
221.   
222.   
223.   
224.   
225.   
226.   
227.   
228.   
229.   
230.   
231.   
232.   
233.   
234.   
235.   
236.   
237.   
238.   
239.   
240.   
241.   
242.   
243.   
244.   
245.   
246.   
247.   
248.   
249.   
250.   
251.   
252.   
253.   
254.   
255.   
256.   
257.   
258.   
259.   
260.   
261.   
262.   
263.   
264.   
265.   
266.   
267.   
 
 
Zvonimir (Ivica) Abramović
Jozo (Ilija) Adžaga
Ismet  Ivo (Marijan) Ahmetović
Vinko (Marko) Andrijanić
Jadranko (Ante) Anić-Antić (nestao)
Krešimir (Alojz) Arnold
Ilija (Jovan) Asađanin
Dražen (Josip) Babić
Ivan (Stjepan) Bainrauch
Tomislav (Franjo) Bajnrauh
Goran (Stojan) Baketa (nestao)
Stjepan (Andrija) Balaš
Dragutin (Josip) Balog
Zvonko (Ivan) Balog
Josip (Dragutin) Balog
Đuro (Andrija) Balvanac
Boris (Đuro) Banožić
Pero (Ratko) Baranjaji
Branko (Jozo) Barbarić (nestao)
Lovro (Ivan) Barbir
Đuka (Đuro) Barić
Željko (Stjepan) Baričević
Franjo (Andrija) Barišić
Anđelko (Ivan) Barta
Josip (Danijel) Batarelo (nestao)
Željko (Ante) Batarelo
Tomislav (Tomislav) Baumgertner
Marko (Ivo) Begčević
Željko (Mato) Begov
Stjepan (Stjepan) Bingula
Ringo (Nikola) Bjelanović
Miroslav (Mijo) Blašković
Zlatko (Zdenko) Blažević
Ante (Marjan) Bodrožić (nestao)
Marko (Jura) Bosak
Dragutin (Vladoslav) Bosanac
Tomislav (Antun) Bosanac
Josip (Ilija) Bošnjakov (nestao)
Ivan (Franjo) Božak (nestao)
Zvonimir (Ivan) Bračić (nestao)
Josip (Šime) Bradarić (nestao)
Josip (Pavo) Brajdić
Ivan (Ilija) Buovac
Zvonko (Stjepan) Bužić (nestao)
Đorđe (Đuro) Bukvić
Ivan (Slavko) Crnjac
Ivica (Blago) Čolak (nestao)
Zvonimir (Nikola) Čaleta
Stanoja (Boško) Čupić
Mladen (Marko) Čupić (nestao)
Tihomir (Zvonko) Dalić
Ivica (Petar) Dolišni
Ivan (Ivan) Došen (nestao)
Martin (Ivan) Došen (nestao)
Tadija (Ivan) Došen (nestao)
Josip (Srećko) Dragun
Stanko (Vladimir) Duvnjak
Saša (Đuro) Đuđar
Vladimir (Ivan) Đukić
Đuro (Vinko) Ebner
Karlo (Ištvan) Fituš (nestao)
Dragutin (Matija) Friščić
Petar (Danko) Furundžija
Robert (Mihajlo) Gajda
Milenko (Mate) Galić
Vedran (Vladimir) Galić
Borislav (Ivan) Garvanović
Dragan (Pavo) Gavrić
Zorislav (Dragutin) Gašpar (nestao)
Siniša (Petar) Glavašević
Joze (Nuo) Gojani (nestao)
Krunoslav (Veljko) Golac
Branislav (Vladimir) Graf
Dragan (Mile) Granić
Milan (Mato) Grejza (nestao)
Zoran (Ilija) Gruber
Drago (Ivan) Gudelj
Tomislav (Franjo) Hegeduš (nestao)
Mario (Dragutin) Hegedušić
Željko (Slavko) Herceg
Ivan (Dragutin) Herman
Stjepan (Antun) Herman
Nedjeljko (Anđelko) Hlevnjak
Nikica (Ivan) Holjevac
Ivica (Josip) Horvat
Viktor (Šimun) Horvat (nestao)
Nedjeljko (Juraj) Husnjak
Zdenko (Zdravko) Iličić (nestao)
Zvonko (Ivan) Ileš
Ivica (Pavla) Imbrišić
Zlatko (Eugen) Ivan (nestao)
Aleksandar (Ivan) Ivezić
Marko (Ivan) Jajalo
Martin (Ivan) Jakubovski
Ljubomir (Antun) Jaloševac
Tomo (Dragutin) Jambor
Mihael (Antun) Janić
Borislav (Ivan) Janjić (nestao)
Boris (Đuro) Jantol
Zlatko (Kamilo) Jarabek
Ivica (Stipa) Jezidžić
Zvonimir (Zlatko) Jovan
Branko (Todor) Jovanović
Oliver (Đuro) Jovanović
Goran (Andrija) Jularić (nestao)
Damir (Tomislav) Jurela
Željko (Božo) Jurela
Drago (Juro) Jurendić
Marko ( Franjo) Jurišić
Pavao (Pavo)  Jurišić
Željko ( Rude) Jurišić
Igor (Petar) Kačić
Josip ( Josip) Kapustić
Krešimir ( Ante) Kelava
Goran ( Mitar) Kitić
Đuro ( Franjo) Knežević
Tomislav (Dobroslav) Kolak
Vladimir (Dobroslav) Kolak
Duško (Josip) Kologranić (nestao)
Ivan (Petar) Komorski
Bono  (Andrija) Kostenac (nestao)
Borislav (Ante) Kostović
Božidar (Mirko) Košir
Ivan (Mate) Kovač
Mladen (Branko) Kovač (nestao)
Damir (Tomo) Kovačić (nestao)
Zoran (Zlatko) Kovačević
Josip (Frano) Kožul
Ivan (Luka) Krajinović
Zlatko (Ante) Krajinović
Ivan (Petar) Krasić
Ivica (Hrvoje) Krezo
Kazimir (Branko) Krističević
Drago (Jozo) Križan (nestali)
Branimir (Mate) Kruneš
Zvonimir (Filip) Lerotić (nestao)
Tomislav (Branko) Lesić
Mihailo (Đuro) Let
Dragutin (Dragutin) Lili
Tihomir (Đorđe) Lončar (nestao)
Dragutin (Lovre) Lovrić
Jozo (Lovro) Lovrić (nestao)
Joko (Ivo) Lovrić
Marko (Mijat) Lucić
Branko (Ivan) Lukenda (nestao)
Mato (Marko) Lukić
Hrvoje (Luka) Ljubas
Mile (Ivan) Magdić (nestao)
Predrag (Mihajlo) Magoč
Robert (Tvrtko) Majić (nestao)
Željko (Stjepan) Major
Marko (Antun) Mandić (nestao)
Zdenko (Marko) Maričić
Martin (Marko) Marjanović  (nestao)
Ivan (Antun) Mažar (nestao)
Ružica (Pero) Markobašić
Andrija (Janko) Međeši
Zoran (Andrija) Međeši
Zoran (Andrija) Međeši
Josip (Valent) Mihalec
Ohran (Muhamed) Merić (nestao)
Tomislav (Gašpar) Mihović
Josip (Stjepan) Mikletić (nestao)
Zdravko (Slavko) Mikulić
Slavko (Mijo) Milić
Zvonimir (Ivan) Miljak (nestao)
Ivan (Marko) Mišić
Mile (Pavo) Mlinarić
Andrija (Stevan) Mokoš
Aleksandar (Stjepan) Molnar
Antun (Antun) Mutvar
Darko (Vladimir) Nađ
Franjo (Franjo) Nađ
Ivan (Milan) Nejašmić
Jean (Michael) Nicollier (nestao)
Mersad (Jusuf) Omerović (nestao)
Mufat (Đemal) Omerović
Vladislav (Stjepan) Oreški
Ivan (Dragutin) Oreški (nestao)
Tomislav (Andrija) Papp
Željko (Nikola) Patarić
Slobodan (Adam) Pavlić
Zlatko (Đuro) Pavlović
Mato (Anto) Perak
Aleksandar (Branko) Perko
Damir (Josip) Perković
Josip (Jure) Perković
Stjepan (Stanko) Petrović
Nikola (Nikola) Pinter
Ivan-Zvonimir (Mato) Plavšić
Janja (Stjepan) Podhorski
Damir (Ivan) Polhert
Branimir (Vojin) Polovina
Vjekoslav (Ignac) Poljak
Stanko (Gustav) Posavec
Tomo (Pero) Pravdić
Tomislav (Milan) Prpić (nestao)
Dmitar (Nikola) Pucar
Ivo (Slavko) Radačić
Ivan (Antun) Raguž
Krešimir (Milan) Ratković
Milan (Franjo) Rašić
Marko (Ivan) Ribičić
Salvador (Slavko) Rimac
Karlo (Antal) Rohaček
Željko (Karlo) Rohaček
Ćeman (Azem) Saiti (nestao)
Damjan (Marko) Samardžić (nestao)
Tihomir ( Dragoslav) Savanović (nestao)
Ivan (Martin) Senčić (nestao)
Stipan (Jozo) Sotinac (nestao)
Pavao (Ivan) Spudić
Marko (Mate) Stanić
Željko (Niko) Stanić
Petar (Vasilj) Stefanko
Ivan (Živko) Stojanović
Ljubomir (Vladimir) Stubičar
Davor (Martin) Šajtović
Martin (Adam) Šajtović
Stjepan (Stefan) Šarik (nestao)
Sead ( Hasan) Šaškin
Pero (Marko) Šimunić
Vjekoslav (Vladimir) Šindilj
Đuro (Gabrijel) Šrenk
Dražen (Juraj) Štefulj
Antun (Josip) Tabaček (nestao)
Tadija (Jozo) Tadić
Dujo (Jozo) Tarle (nestao)
Antun (Božidar) Terek
Darko (Tomo) Tišljarić
Ivica (Palvo) Tivanovac
Tihomir (Albin) Tomašić
Željko (Ivan) Tordinac
Tomislav (Eugen) Tot
Tihomir (Petar) Praljić
Petar (Petar) Turk
Miroslav (Antun) Turk
Dane (Jozo) Tustonjić
Dragica (Viktor) Tuškan (nestala)
Dražen (Dragutin) Tuškan (nestao)
Branko (Martin) Ušak
Mirko (Josipa) Vagenhofer
Zvonko (Franjo) Varenica
Vladimir (Josip) Varga
Mikajilo (Đorđe) Vasić
Siniša (Vladimir) Veber
Goran (Mate) Vidoš
Žarko (Jovan) Vilenica
Anton (Antun) Virges
Mate (Drago) Vlaho
Miroslav (Marko) Vlaho
Zlatan (Ljubo) Voloder
Harllan (Dušan)vVon Besingger (nestao)
Zlatko (Antun) Vujević
Slaven (Josip) Vukojević
Rudolf (Rudlf) Vuković
Vladimir (Zlatko) Vuković
Zdravko (Nikola) Vuković
Ivan (Ante) Vulić (nestao)
Zvonko (Ivan) Vulić (nestao)
Vid (Vid) Vulić (nestao)
Josip (Danko) Zeljko
Mihajlo (Vasilj) Zera
Dominik (Stjepan) Žeravica (nestao)
Damir (Josip) Živković (nestao)
Goran (Pavao) Živković (nestao)
Borislav (Mato) Žugec
     1991. u Vukovaru su

-   1624 osobe ubijene (105 od njih su bili vojnici),

-   2500 ranjene (500 od njih su invalidi), te od

-   350 je sudbina još uvijek nepoznata.

-   Oko 8000 osoba odvedeno je u srpske koncentracijske logore, gdje su zlostavljani na razne načine, od mučenja, psihičke iscrpljujuće, silovanja, itd. Mnogi se nisu vratili tako da se još uvijek ne zna koliko je osoba iz Vukovara za uvijek nestalo.

Sve što je ostalo  ...

Kada bi sve masovne grobnice, sve logore, sve hrvatske žrtve, samo za vrijeme komunističke Jugoslavije i Domovinskoga rata, točno znali, mogli bi slobodno tvrditi da su Hrvati, propocionalno po površini zemlje i broju stanovništva, najveći mučenici u Europi čak i u cijelom svijetu. (MD)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #6 : Studeni 21, 2010, 18:50:29 »


Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje 18. 11. 2010.


Klikni za uvećani prikaz

"Hrvatska se okreće svojoj budućnosti i Europskoj uniji i zasigurno poruke mira koje odavde dolaze, su poruke koje su za europsku Hrvatsku", rekao je Josipović. Naglasio je kako je žrtva Vukovara nešto što će hrvatski narod zauvijek imati u svom sjećanju.

"Sjećamo se s poštovanjem i divljenjem ali i isto tako moramo gledati u budućnost i kako će živjeti mladi ljudi koji ovdje žele živjeti, to je poruka danas iz Vukovara", istaknuo je predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić.

Dodao je kako "ne misli da je dovoljno učinjeno, i da će ikada biti učinjeno dovoljno za Vukovar koliko taj grad zaslužuje". Napomenuo je da ljudi koji u Vukovaru žele živjeti, nisu u potpunost zadovoljni jer veliki dio njih nema zaposlenje niti vidi perspektivu za brzo rješavanje svojih životnih pitanja. Poručio je da Vukovarci ne traže socijalu već radna mjesta.


Predsjednica hrvatske Vlade Jadranka Kosor izjavila je, hodajući u Koloni sjećanja, kako se na današnji dan prisjećamo i odajemo počast za oko 1700 poginulih hrvatskih branitelja i civila u obrani Vukovara 1991. godine.

"U sjećanju smo na njih ali i na oko 4000 ranjenih i 500-njak onih, čija se imena još uvijek nalaze na popisu zatočenih i nestalih" rekla je premijerka. Dodala je kako nas uspomena na žrtve Domovinskog rata obvezuje da se okrećemo budućnosti, ali pri tom ne zaboravivši žrtve.


"Sve ono što radi Vlada RH u ovom trenutku, od borbe za gospodarski oporavak do velikog posla oko ulaska u EU i borbe protiv korupcije, jest odgovor na pitanje što još moramo raditi", poručila je premijerka Kosor.

Naglasila je kako Vukovaru, Vukovarcima i svim braniteljima, Hrvatske dugujemo da djelima svjedočimo u borbi za Hrvatsku kao istinsku pravnu državu.

Posljednji zapovjednik obrane grada i 204. vukovarske brigade Branko Borković kazao je kako je nakon 19 godina od rata "izgleda konačno došlo vrijeme da hrvatska javnost postavi prava pitanja obrane Vukovara".

"Treba se zapitati zašto se Vukovar tako dugo držao s nikakvim snagama i na koji način je Vukovar razbio jednu od najjačih vojnih sila" rekao je Borković. Dodao je da je "ovo hodočašće vukovarskim mučenicima za slobodnu Hrvatsku najbolji odgovor naroda na sva htijenja onih koji bi htjeli reći 'eto posvađali se pa se idemo grliti, ljubiti i pomiriti' ".

Ocijenio je kako će do pomirdbe u Vukovaru svakako doći ali ni brže ni sporije nego što je do pomirbe došlo između, primjerice, Francuza i Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata.

Vukovarski gradonačelnik Željko Sabo poručio je iz Kolone sjećanja da gospodarsko stanje u Vukovaru nije najbolje, no da sutra može biti bolje jer gradska vlast ima viziju i projekte.



"Pokazali smo odlučnost i shvatili da moramo prije svega uzeti stvar u svoje ruke i sami sebi pokušati pomoći a ukoliko to bude popraćeno od Vlade ili drugih institucija, bit ćemo im zahvalni", rekao je Sabo.

U Koloni sjećanja, koja je krenula iz dvorišta vukovarske Opće bolnice, sudionici obilježavanja "Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine", predvođeni članovima Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora hodaju gradskim ulicama prema 5,5 kilometara udaljenom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. Ondje će državna i druga izaslanstva položiti vijence i zapaliti svijeće kod središnjeg spomenika. Prema procjeni policije u Koloni sjećanja je oko 15 tisuća sudionika.

1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #7 : Studeni 21, 2010, 19:00:52 »


Počast ubijenim, poginulim i nestalim braniteljima i civilima polaganjem vijenca i paljenjem svijeće odao je predsjednik Republike Ivo Josipović, izaslanstvo Hrvatskog sabora predvođeno predsjednikom Lukom Bebićem te Vlade koje je predvodila predsjednica Jadranka Kosor.

Vijence su položila i svijeće zapalila i izaslanstva Oružanih snaga, Ravnateljstva policije, 204. vukovarske brigade, čiji su pripadnici sudjelovali u obrani Vukovara 1991. godine tijekom koje je ubijeno i poginulo 887 pripadnika te postrojbe, Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara, izaslanstva gradova Vukovara, Dubrovnika i Zagreba te Vukovarsko-srijemske i ostalih hrvatskih županija.

Na grobove 854 branitelja i civila do sada pokopanih na tom groblju, položene su ruže.

Molitvu za žrtve Vukovara u Domovinskom ratu molio je nadbiskup đakovački i osječki i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, mons. Marin Srakić.

Do Memorijalnog groblja sudionci obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine došli su u Koloni sjećanja gradskim ulicama od vukovarske Opće bolnice u čijem je dvorištu održan prigodni komemorativni program.

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, koji je ustanovio Hrvatski sabor kao spomendan na koji se prisjećamo vukovarske tragedije u Domovinskom ratu, ove se godine obilježava pod geslom "Vukovar - pobjednik jer je žrtva".

Bitka za Vukovar, u kojoj su, po podacima vukovarske bolnice, do sloma obrane grada 18. studenoga 1991. ubijena ili poginula 1624 branitelja i civila te ranjeno njih 1219, počela je 25. kolovoza, kada su bivša JNA i srpske paravojne postrojbe krenule u opći tenkovsko-pješački napad na Vukovar.


Prema podacima bolnice, u agresiji i neposredno nakon okupaciji Vukovara ubijeno je ili poginulo oko 3.600 branitelja i civila.

Opkoljeni grad branilo je oko 1800 pripadnika Zbora narodne garde i policije te dragovoljaca HOS-a ustrojenih u 204. brigadu Hrvatske vojske. Obrana grada slomljena je 18. studenoga 1991. godine kada su u Vukovar ušli pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi.

Poslušaj govor gospođe Jadranke Kosor

http://cro-eu.com/uploader/uploader/10.11.18.-jk-vukovar-izjava-1.swf

http://cro-eu.com/uploader/uploader/10.11.18.-jk-skabrnja-govor.swf

http://cro-eu.com/uploader/uploader/10.11.18.-jk-skabrnja-izjava.swf



ŠKABRNJA, 18. studenog 2010. (Hina) - U nazočnosti najviših državnih dužnosnika s predsjednikom Republike Ivom Josipovićem i predsjednicom vlade Jadrankom Kosor na čelu, na Trgu dr. Franje Tuđmana u Škabrnji održana je središnja komemoracijska svečanost u povodu 19. godišnjice stradanja Škabrnje.

Zapovjednik škabrnjskoga Samostalnog bataljuna iz 1991. Marko Miljanić zatražio je od najviših državnih dužnosnika da mještanima objasne zašto zbog zločina u Škabrnji nitko nije osuđen. Rekao je i da nitko u njegovo ime i u ime škabrnjskih žrtava ne može opraštati te da se srpski zločinci - da bi im se moglo oprostiti - trebaju pokajati, doći u Škabrnju i kleknuti pred škabrnjskim žrtvama kao što je to učinio Willie Brandt pred spomenikom žrtvama fašizma u Varšavi 1970.

U vezi s pritužbama o neosuđenima za zločin u Škabrnji, predsjednik Ivo Josipović rekao je okupljenima kako nema mira bez pravde te kako nije dovoljno da zločinci budu osuđeni u odsutnosti.

"Hrvatski Domovinski rat bio je pravedan i obrambeni, i zato trebamo biti zahvalni svima koji su branili Hrvatsku. Vi Škabrnjani pobijedili ste u ratu dva puta - jednom kada ste otjerali neprijatelja i drugi put kada ste zaželjeli mir. Dužnost je sviju nas u Hrvatskoj da zločin ne padne u zaborav, a pobjeda koja je ovdje ostvarena je stup na kojem se treba graditi mirotvorstvo", rekao je predsjednik Josipović.

Predsjednica vlade Jadranka Kosor rekla je kako od Vukovara do Škabrnje na 143 mjesta masovnih grobnica još tražimo 1024 branitelja i civila.

"Neka nas sjećanje na njih i na sve žrtve Domovinskog rata ispune dostojanstvom i dubokim ponosom, ali i neka nas okupi sve zajedno kako bismo obećali da ćemo biti bolji, pametniji i složniji, da ćemo se boriti za pravnu državu i za osudu svih zločina - danas kao članica NATO-a, a sutra kao 28. članica EU-a", rekla je premijerka.

"Ponosna sam na Škabrnjane koji su se, unatoč velikoj tragediji, izdigli i što nisu dopustili da im neprijatelj uništi hrvatski duh, koji vam i danas daje snage, i zato vam se najdublje klanjam", istaknula je.

Na obilježavanju tragedije, među ostalima, bili su i potpredsjednik Hrvatskoga sabora Josip Friščić te ministri Tomislav Karamarko, Tomislav Ivić, Božidar Kalmeta, Berislav Rončević i mnogi drugi.

Na današnji dan prije 19 godina pripadnici JNA potpomognuti paravojnim srpskim postrojbama okupirali su i spalili selo, ubili 43 civila i branitelja te protjerali više od dvije tisuće mještana.

Tijekom višegodišnje okupacije do oslobođenja u "Oluji" broj škabrnjskih žrtava povećao se na 86.

U nastavku posjeta Škabrnji državni čelnici razgovarat će s mještanima i posjetiti Evu Segarić, koja je u napadu na Škabrnju izgubila muža i tri sina.

Tekst i fotografije: http://vlada.hr/hr

Vidi > Pokolj u Škabrnji 18. studenog 1991. > http://hr.wikipedia.org/wiki/Masakr_u_%C5%A0kabrnji

2. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #8 : Studeni 24, 2010, 09:32:42 »


Čahure metaka


Vukovar
Klikni za uvećani prikaz

Ovo je jako neukusno prema žrtvama Vukovara. Šokirana sam da "živi" bez zadržavanje, usporavanje i blokade mogu hodati po čahurama metaka koje su navodno iskopane  sa mjesta grobnice, očišćene, od zemlje i krvi, i zabetonirane kao opomena ili sjećanje.

Dali bi itko stavio sebi nož na zit, s kojim mu je dijete zaklano, zato da ne zaboravi – da se sjeća?

Nekada je manje – više!

Zar gradonačelnik i odjel za uređenje grada, ako su baš htjeli, te čahure nisu mogli staviti pod jednu staklenu kocku, tamo gdje su i iskopane – pored žrtava?

Što simboliziraju, u betonu zalivene čahure?

Svaka čahura – jedan Hrvat – jedna žrtva četničkog terora ili?

Čahure, po kojima živi hodaju, nisu ni znak tuge ni znak slave junaka ni znak pobjede.

Šokirana sam

Marica

.... Iz krvi i bola nikut će cvijeće
i nikada narod zaboravit neće.
Vukovar - Stoji grad

Hrvoje Hegedušić
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #9 : Studeni 24, 2010, 14:16:15 »


Vukovarske žrtve


Moje misli su pored tebe i lebde iše tvoga groba
kao suze, tvoje majke, omotane toplim zrakom Vukovara

Laserom se u mraku ispisuju slike i imena ubijenih
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #10 : Studeni 28, 2010, 01:00:02 »


Vukovar 1991.

Bisera Fabrio / 16.11.2010. 23:55:10

Prvo smo pucali rafalno, pa je ponestajalo municije. E, onda je naređeno da se puca pojedinačno. (iz iskaza svjedoka pokajnika Bože Latinovića na suđenju za ratni zločin u Beogradu)


Ovih dana, o 19. obljetnici bitke za Vukovar, u kolektivnoj svijesti Hrvata najvažnijega događaja Domovinskog rata, iz tiska izlazi knjiga “Vukovar 1991. – izbor iz srpskih dokumenata”, u izdanju Novog Libera iz Zagreba, u kojoj se, prvi put u nas, objavljuju dokumenti što ih je prikupio Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji i objavio 2007. u omašnoj, dvosveščanoj, knjizi “Vukovarska tragedija 1991. – u mreži propagandnih laži i oružane moći JNA”.

U hrvatskome izdanju, skraćenom, ali koncentriranom na ključne događaje te strašne ratne godine u gradu na Vuki, potpuno se ogoljuje propagandni mehanizam Miloševićeva režima i ideologija mržnje koja je izbijala iz tadašnjih srbijanskih medija, osobito iz novosadskoga lista “Dnevnik”, i trovala tamošnju javnost dezinformacijama i lažima o napadnutome hrvatskom gradu što se borio za opstanak.

Najpotresniji i najmučniji dio knjige jesu iskazi zločinaca, svjedoka i žrtava pokolja na Ovčari, dani pred sudom za ratne zločine u Beogradu. Globus donosi ulomke koji najzornije pokazuju kako se u Srbiji 1991., prije svega u medijima, gledalo na sustavno razaranje Vukovara te izvatke iz sudskih iskaza zločinaca što su pobili ranjenike iz bolnice.

(Napomena uredništva: izvorni su tekstovi mjestimice skraćeni)

Prije 19 godina srpski su mediji, naročito novosadski Dnevnik, o opsadi Vukovara izvještavali kao o “Tuđmanovu Staljingradu”.

“Četnici su spremni”, “Hrvatsko-mađarska koalicija protiv srpskog življa”, “Obukao uniformu, a tek mu je 12”, “Zenge u rukama pravde” - naslovi su tekstova koje su pisali novinari novosadskog dnevnog lista koji su pratili 12. novosadski korpus JNA, vojno angažiran u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu.

U ratnim uvjetima, pišući o mržnji, zločinima, stradanjima, srpski je tisak, baš kao dobrim dijelom i hrvatski u to vrijeme - bio dio mašinerije koja je manipulirala ljudima i koja je radila na stvaranju ratne psihoze, straha i poticanja međusobne mržnje. Kad se sklopi mozaik onoga što se pisalo i govorilo s obje strane granice, jasno je da su metode psihološkog rata bile slične, samo mnogo ekstremnije u srpskom slučaju. Novinski izvještaji pisali su isključivo o “ustašama”, a ignorirale su se činjenice stradanja civila, rušenja grada i izbjeglica pred naletom vojske.

Te povijesne materijale, svjedočanstva medijsko-propagandnog rata koji se, s obje strane granice, vodio od početka 90-ih, hrvatska će publika prvi put imati priliku pročitati u knjizi o Vukovaru koju upravo objavljuje zagrebački Novi Liber.

Zbirka dokumenata, koja još uključuje iskaze žrtava i zločinaca na Sudu za ratne zločine u Beogradu, pokazuje kako je ratne događaje u Vukovaru prikazivala druga strana. Ove je dokumente prvi prikupio i objavio Helsinški odbor Srbije, i to u dva sveska s više od 1500 stranica, dok je hrvatsko izdanje skraćeno, ali sadržaj zbog kraćenja nije nimalo narušen jer su izbačeni dijelovi koji se nisu izravno odnosili na Vukovar ili su pak dio opće dostup­ne građe koju u ovakvoj knjizi nije bilo potrebno ponavljati.

Vrlo je zanimljiv ratni dnevnik Nenada Čanka, vojvođanskog političara koji je bio mobiliziran u vrijeme napada na Vukovar i koji je pisao o onome što je vidio i što se događalo. Njegova dramatična ispovijest pokazuje kako je u vrijeme režima Slobodana Miloševića bilo ljudi koji su mu se protivili i predstavljali glas razuma, koliko god da su bili utišavani i zastrašivani. Uostalom, Sonja Biserko i Nataša Kandić, poznate srpske aktivistice koje su zaslužne što je ovakva građa prikupljena, a slične su zbirke dokumenata objavljene i za Srebrenicu i Dubrovnik, i danas su zbog svog rada na pomirenju i istraživanju zločina u dijelu Srbije označene kao nacionalne izdajice.

Kada je riječ o Domovinskom ratu, ništa nema emocionalni naboj usporediv s Vukovarom, kaže Tihomir Ponoš, urednik hrvatskog izdanja, koje će biti svečano predstavljeno upravo u Vukovaru, o čemu i piše u pogovoru knjige:

“Ovčara je, zbog težine i veličine počinjenog zločina, na neki način središnje mjesto i ove knjige, ovog izbora tekstova.

Od tri dijela ove knjige čitatelj će možda s najvećim interesom čitati izvatke iz onodobnog tiska, povjesničar će možda najviše pažnje posvetiti dijelu u kojemu su mišljenja stručnjaka i drugi dokumenti, ali su zapravo iskazi svjedoka pred sudovima najmučniji i emocionalno najzahtjevniji dio za čitanje, a taj je dio ponajviše posvećen zločinu počinjenom na Ovčari.”

(Iz intervjua Veselina Šljivančanina podgoričkom tjedniku Monitor 27. studenoga 1992. godine. Intervjuirao Vladimir Jovanović)

“Branimo grad od ustaške Hrvatske”

MONITOR: Ali, ovdje se govori o pacijentima vukovarske bolnice...

Šljivančanin: Reći ću vam... Mi smo te zarobljenike doveli na tu Ovčaru. To je neko selo, šta ja znam. Ali, oni su bili obezbijeđeni svim stražama i mi smo spriječili bilo kakav masakr nad njima. Oni su tu bili dan-dva (više se ne sjećam) i odatle smo ih sproveli direktno u zatvor, u Sremsku Mitrovicu. Mnogi od njih nedavno su pušteni na slobodu.

A ti svi, u bolnici, su u pratnji EZ i drugih organizacija sprovedeni u Hrvatsku. Istog dana, Hrvati su ih sami otuda vratili.

MONITOR: Vi ne znate za noćno odvođenje pacijenata autobusima sa Ovčare?

Šljivančanin: Ne. Svi su po spisku odvedeni u mitrovačku kaznionicu. Taj spisak imaju međunarodne organizacije i one su ga provjeravale. Znači, strijeljanja i ubijanja nije bilo. Doduše, postojali su leševi koji su skupljani na gomilu prilikom čišćenja grada. Bile su to većinom ustaše. Zamislite kako je bilo teško sada njih sahranjivati, a uz to im i davati neke vojne počasti...

MONITOR: Kažite, zašto ste srušili Vukovar?

Šljivančanin: Mi nismo htjeli da rušimo Vukovar. (...) Ali, kad je svim silama od strane ustaške Hrvatske, od strane Evrope, od strane svih, navaljeno na armiju i srpski narod, onda smo mi krenuli u odlučujuću bitku za Vukovar. Recimo, da je tada taj ustaški komandant Dedaković pošao prema meni i rekao: “Slušaj, Šljivo, ej, majore, oficire, četniče“ – da mi je rekao “Slušaj da se dogovorimo kao ljudi“, ja bih svim vojnicima zabranio da pucaju. Ali, kada su mi 6. oktobra ubili vozača..., neka mi priča ko šta hoće, ja više milosti prema tim ustašama nisam imao, niti ću imati. Onda sam na komand­nom mjestu rekao: ako treba, rušićemo sve do temelja, ali ćemo spasiti živote naših vojnika, građana, žena i ostalih – ali da imamo što manje mrtvih – pa ćemo srušiti taj grad i kazaćemo ustašama da oni ne mogu nama komandovati.

I uspjeli smo! (...)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #11 : Studeni 28, 2010, 23:32:30 »


KONFERENCIJA ZA ŠTAMPU DR. VOJISLAVA ŠEŠELJA “ČETNICI SU SPREMNI”

Šešelj demantovao službene izjave o masakriranju nastradalih redarstvenika

i učešću pripadnika sekuritatea u bitkama u Borovom Selu

Vođa Srpske radikalne stranke dr. Vojislav Šešelj obavestio je danas novinare da je prvi napad pripadnika MUP-a Hrvatske u Borovu Selu primilo 14 pripadnika Srpskog četničkog pokreta, 2 člana Srpske narodne obnove i 6 meštana, da bi se kasnije celo selo organizovalo u odbrani.

(...)

Demantovao je i izjavu Degoricije o učešću pripadnika bivše službe sigurnosti Rumunije (sekuritatea) u bitkama u Borovu Selu objašnjavajući to željom hrvatskih vlasti da pred sopstvenom javnošću opravdaju velike gubitke.

Dobro naoružane i obučene za diverzantsko terorističke aktivnosti četničke jedinice su, po Šešeljevoj tvrdnji, raspoređene u mestima na teritoriji Hrvatske, BiH i Makedonije. One su, izjavio je Šešelj, spremne da u slučaju potrebe preuzmu odbranu srpskog naroda, a ako zatreba i masovnu odmazdu. “Tamo gde budu jedinice JNA, moji dobrovoljci neće dejstvovati.” (novosadski Dnevnik, 9. svibnja 1991)

“DNEVNIKOV” REPORTER U VUKOVARU

“UJKE se sve manje čuju”

Posle noćašnjeg dejstva avijacije grad sijao kao božićna jelka. – Preskačemo preko mrtvih ustaša koje i dalje leže po ulicama “Tuđmanovog Staljingrada”. – Mogu da biraju: predaja ili smrt u kanalizaciji

U Vukovaru je, najzad, počela združena operacija u kojoj se sinhronizovano odvijaju dejstva svih rodova JNA, pristiglih dobrovoljaca i teritorijalaca AO Slavonija, Baranja i zapadni Srem. Ukratko, svi su jedna armija i više nema mogućnosti da se ponove ne baš vesela iskustva iz nedavnog proboja na liniji Šid – Vinkovci.

Oslobodioci su već stigli do centra grada i iz mnogo pravaca, poput klinova, talasi ljudi i tehnike slamaju fašistička staništa. U ovim krvavim borbama mnogo je mrtvih i ranjenih na obe strane, s tim što se svaki oslobođeni deo grada odmah čisti od ostatka mupovaca i gardista kako se ne bi doživelo neprijatno iznenađenje. Danas pristigle, nove i sveže snage JNA i toliko očekivana borbena dejstva Ratnog vazduhoplovstva, umnogome su podigli moral herojima koji u gradu na Vuki više od mesec dana odolevaju ustaškim napadima. Za samo jedan dan na ratištu od golobradih mladića postaju odrasli ljudi koji ovde, pripadnici svih naroda i narodnosti, sada brane Jugoslaviju!

(novosadski Dnevnik, 7. listopada 1991)


ZAŠTO USTAŠE VEĆ MESECIMA USPEVAJU DA ODBRANE BOROVO NASELJE I VUKOVAR

“ZVERSTVA IZ KATAKOMBI”

Pod Vukovarom je četiri kilometra podzemnih tunela iz kojih gardisti kreću u napade na Armiju i srpske oslobodioce, a koristi se i nova, do sada neupotrebljena kanalizacija između ovog grada i Borova Naselja. – Sve je izvesnije da se u podrumu TO Vukovara zbio do sada nezapamćen pokolj nad Srbima

Vukovar je u jakoj blokadi, i pitanje je dana kad će biti potpuno očišćen od Tuđmanove vojske.

Optimističke izjave pripadnika Armije i srpskih oslobodilaca naročito ne jenjavaju poslednjih dana, jer se bitka za Vukovar rasplamsava, pa ipak – ovaj grad žilavo brane najekstremnije ustaše.

Još avgusta, kad su Borovo naselje i Vukovar pripadnici Armije žestoko tukli artiljerijom i avijacijom, bilo je najavljeno da će dva mesta “biti oslobođena za dan-dva“. Do toga, na žalost, nije došlo, a posle toga su usledile krvave borbe u kojima je i na strani srpskih oslobodilaca, pa i Armije bilo žrtava. Grad je (do sada) odbranjen zahvaljujući – gradu pod zemljom!?

Stanovnici Vukovara, posebno oni „bolje obavešteni“ odavno su znali da ispod grada postoji skoro četiri kilometra puteva, da su u dobrom stanju i da su, kad je buknula bitka za Vukovar i Borovo Naselje, oni odmah počeli da se koriste. Iz podzemnog grada gardisti i mupovci efikasno su dejstvovali; posle svakog napada oni bi se sklanjali u hodnike, odmarali i vraćali u borbu.

Ustaše u Vukovaru i dalje za svoje operacije koriste kanalizaciju, ali su se i srpski oslobodioci dosetili kako da im podzemni hodnici po svemu sudeći budu – večno utočište. U oslobođenim delovima grada šahtovi na kanalizaciji se odmah zavaruju i na njih se doprema velika količina zapečnog materijala.

Srpski oslobodioci i pripadnici Armije odlučili su, inače, da ustašama iz Vukovara ne dozvole povlačenje, jer za svoja nedela moraju da odgovaraju.

(novosadski Dnevnik, 13. listopada 1991)

INTERVJU: VELJKO DŽAKULA, PREDSEDNIK VLADE SAO ZAPADNE SLAVONIJE

“KLALI SU DECU U KOLEVKAMA”

Ovaj rat srpski narod u Hrvatskoj mora da dobije jer nema svetije stvari na svetu od odbrane kućnog praga, a Srbi u Zapadnoj Slavoniji, u SAO Krajini, u Zapadnom Sremu brane samo svoja kućna ognjišta

Žrtava, i to baš civilnih je, na žalost, bilo i previše u Vukovaru?

Da, na žalost, ali to su zlodela ustaša. Decu su u kolevkama klali, u jednom dečijem obdaništu je pronađeno 41 zaklano dete, između pet i devet godina. Ubijali su žene, starce, decu, sve što se micalo po zemlji, i stoku. Nisu ubijali, nego masakrirali nedužne. Zlotvori jedni!

Ako nije obavljena selekcija zarobljenika, koji su bili u logoru na Manjači, učinjena je velika greška. Ne, ne, ovde se nijedan zlikovac neće izvući. Zar toliku decu poklaše, nedužne starce i starice poubijaše, pa da se tek tako u nekoj razmeni izvuku. Svakog zločinca će stići zaslužena kazna!

Evropa, odnosno bar neke zemlje (Italija, Austrija i Nemačka pre svih) uporno hoće da prikažu kako je Republika Srbija kriva za sve, jer Slobodan Milošević vodi hegemonističku boljševičku politiku. Jugoslavija se, odnosno Srbija, zbog toga našla i u totalnoj ekonomskoj izolaciji.

Ovaj rat i ne vodi Hrvatska, jer da ga ona sama vodi, bio bi završen za desetak dana. Fašizam ponovo diže glavu u Evropi, a eskalaciju je doživeo u Hrvatskoj. Hrvatska je samo transmisija za ostvarenje starih germanskih apetita u Jugoslaviji. Međutim, ma koliko hteli da ponovo iznutra razore Jugoslaviju, neće uspeti, jer Jugoslavija će opstati, makar i u krnjem sastavu. Nije se ponovila 1941. godina, iako je opasno bilo zapretilo da se ponovi, jer je JNA sačuvala svoje jezgro, nije rasturena, iako su izdajnici hteli da je rasparčaju na republičke vojne formacije. Glavnina komandnog i vojničkog kadra je ostala verna Jugoslaviji. Jednog dana izdajnici će odgovarati za svoja nedela. A izdaje je bilo u samom državnom vrhu, u samom vrhu Generalštaba JNA, no sada su redovi JNA pročišćeni, ne do kraja, ali u dobroj meri, tako da će JNA, ubrzo zadati i poslednji odlučujući udarac paravojnim formacijama u Hrvatskoj.

(Iz iskaza svjedoka Bože Latinovića zvanog Božo Krajišnik na prvom procesu za ratni zločin počinjen na Ovčari vođenom u Beogradu 1. rujna 2005. na suđenju je imao status svjedoka pokajnika)

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #12 : Studeni 28, 2010, 23:34:24 »


“PUCALI SMO U NJIH I BACALI IH U RUPU...”

PREDSEDNIK: Kolika je rupa bila dimenzija?

SVEDOK LATINOVIĆ: Pa, rupa je, koliko sam ja onako mogao da vidim, nekih 6, 7 do 8 metara širine, tako i dužine. Leševa je već bilo, kada sam došao, tako da dubinu i nisam mogao sam da ocenim kolika je ta dubina bila.

SVEDOK LATINOVIĆ: Da, njih je tu, onako po mojoj proceni, bilo dvadesetak, možda i više. Tu su sedeli. Uglavnom, između Husnika i Šošića je ležao mlađi čovek. Šošić je zabadao nož u njega, ali je još taj davao znake života. Da li ga je, znači, ja nisam video kada ga je obarao, uglavnom taj je ležao i on tako ponekada, kada se ovaj mrdne, on ubode nož u njega.

PREDSEDNIK: Šošić?

SVEDOK LATINOVIĆ: Šošić, da. Na samom izlaženju iz prikolice, Topola je bio, tu je bio i Šošić i taj čovek sa naočalima, oni su izvodili, kada sam ja došao i isti koji su izvođeni negde od pet do šest njih je izvođeno napolje, stajali su ispred rupe. Naređenje je bilo da legnu, znači oni su bili potrbuške, na stomaku ležali i streljani su iza njih, dva do tri metra. Menjali su se ljudi koji su tamo bili. Oni su se uglavnom menjali.

PREDSEDNIK: Leže, kažete?

SVEDOK LATINOVIĆ: Molim?

PREDSEDNIK: Leže trbuhom na zemlji?

SVEDOK LATINOVIĆ: Da, da.

PREDSEDNIK: Glave bliže rupi ili streljačkom ovom stroju?

SVEDOK LATINOVIĆ: Bliže rupi, da, bliže rupi. Kada bi streljanje bilo izvršeno, uvek su od tih koji su dovoženi, da li je to bilo iz prethodne prikolice ili iz te uvek su dvojica ostajala koji su leševe bacali u samu rupu, u samu rupu, tako da sam i ja, što sam naveo, i ja sam učestvovao isto, pošto sam prvo bio sa strane od te prikolice, pazio da se između prikolice, tako, par metara između, da ne bi ko pobegao. Tu su se, ja sam bio u jednom momentu, ja, Husni, Dašić, Pero i Slavko Cigan i taj Topola, mi smo bili u jednom momentu isto ispred same rupe, naspram zarobljenika i pucali smo u njih.

PREDSEDNIK: Ko je naredio da se to tako radi, da legnu tako?

SVEDOK LATINOVIĆ: Pre su pucali kada su stajali rafalno, pa je ponestajalo municije. E, onda, da ne bi ponestalo municije, onda se pucalo pojedinačno, radi same municije. Nije se imalo dovoljno municije.

PREDSEDNIK: Ko je to tako naredio?

SVEDOK LATINOVIĆ: To je Stanko naredio, jer Stanko je konstantno tamo stajao i bio sa desne strane od rupe. On nije nosio pušku, imao je, koliko se ja sećam, škorpion je nosio. (...) Rečeno je da niko ne može otići sa rupe a da ne puca, znači, da svi moraju da pucaju, da ne bi sada bilo, ja sam pucao i bilo je koji nisu pucali. To su ovi dalje, znači, što su davali straže uz pratnju tog puta, te ljude nisam ni video, niti znam, ali ti nisu dolazili tamo ka rupi. To je trajalo do kasno u noć, do kasno u noć, kada je bilo završeno streljanje.

(Iz iskaza svjedoka Jovana Dulovića s prvog procesa za ratni zločin počinjen na Ovčari vođenog u Beogradu. Dulović, ratni izvjestitelj “Politike ekspres”, iskaz je dao 1. listopada 2004. godine)

“KRVOLOČNI ĐETIĆ hvalio se kako je ubijao”

PREDSEDNIK: Dobro, šta se dalje dešava, sutradan?

SVEDOK DULOVIĆ: Ono što stoji kod mene, piše “važno”: kaže u noćima između 19. i 10. i 21. novembra teritorijalci Vukovara, Stanko, Daca, kapetan Rale i ostali, noću izvodili i streljali zarobljenike, zarobljene Hrvate koji su osumnjičeni za ubistva. Mesto likvidacije je Ovčara, u zagradi – napušten salaš u naselju Petrova gora. Više njih koji su to činili, pričali nam javno, naročito jedan krupni bradonja iz Smedereva, ima još dva brata, čini mi se reče da je Crnogorac, puši na muštiklu, slava mu je upravo bila Sveti Arhanđel, pa kaže: sinoć smo ih od 17 do 01 ubijali, od sedam do jedan noću ubijali na Ovčari i mole, plaču, tvrde da nisu pucali u naše. Detalje mi te pričala i Dragica iz Novog Sada, ima oko 35 godina (...), crnka, nju brine što svi koji su učestvovali u tom ubijanju hvale se s tim i svuda pričaju. Na Ovčari bager iskopao grobnice, uzimali im vrednije stvari i burme, prstenje, satove. Dragica – Daca mi reče i koliko ih je ona sredila. Kaže da je major Šljivančanin učestvovao i tražio da i on poslednjeg ubije, to je neprovereno, to ona priča, ja ne znam da li bi joj verovao. I zapravo nisam, ne znam. Taj major im je omogućio da iz kasarne gde su bili ti zarobljenici, oni teritorijalci izvedu na streljanje one za koje ljudi iz teritorijalne odbrane smatraju da ih treba likvidirati.

...

PREDSEDNIK: Da li ste što s kim razgovarali oko toga?

SVEDOK DULOVIĆ: Da, da. Istog dana, možda uveče čini mi se, pitao sam u dvorištu te kuće, nekako smo se susreli, Stanku sam kazao: “Bre, Stanko, šta se to događa, bre, to na Ovčari, ovi to pričaju na sva usta oko streljanja”, a on kaže: “Jebi ga, nisam imao dovoljno dobrovoljaca, pa sam morao da uzmem ove pijane šešeljevce koji će sad da pričaju svuda, kao što jeste, i to neće na dobro da ispadne.” Tako. Pa sam isto veče i Radića zaustavio i pitao ga isto, on mi je otprilike tako nešto isto rekao, odmahnuo rukom, ono kao to neće valjati, to što pričaju svi, što se zna, za ta streljanja i za ta ubistva na Ovčari. (...)

Znate tu je neki Ivica Andrić, zvani Đetić. To je jedan poseban tip. (...) Mislim da je imao dosta krvoločnosti u sebi, zakrvavljene oči, i on je pričao kako je on ubijao... Taj Ivica Andrić on je učestvovao u tom streljanju na Ovčari. A to zaključujem, sam je pričao, pripit i tu bila su dva oficira, da li Bojkovski ili, imam zapisano, on je došao onako i počeo da puca i da se razmeće, a onda je izvukao, zavukao ruku u džep od pantalona vojničkih, sa strane džepovi, i kaže Nadi: “odi sestro da ti nešto poklonim.” Izvuče neko lanče i okači joj oko vrata. Ovoj dvojici oficira koji su sedeli onako skrušeno, pa navuče na prst po prsten, neki prsten i jednom i drugom. Bilo je jasno da su to stvari koje su pokupljene sa stratišta. Meni kaže Ivica: “tebi nijesam ništa poklonio”. Ovako, izvadi u šaku burme, prstenje, minđuše, ne znam ni ja šta je tu bilo, vidim samo da je nakit, mučninu čovek mora da ima, meni, kako mi je u tom trenutku sinulo: vidi, pokazujem mu ruke i kažem: vidi, pogledaj, nemam ništa, ja bih dobio alergiju, a nemam tu injekciju, počnem da ga lažem, da dižem frku kako bi rekli, tako da nisam uzeo ništa i nisam hteo, da sam se izvadio sa te strane. Kažem Vam, to je bio jedan spektakl, spektar tipova koji su po meni, dosta njih psihijatrijski slučajevi.

PUKOVNIK DR. MIODRAG STARČEVIĆ

“VUKOVARU NE PRETI MASAKR”

Odgovor na zahtev iz Zagreba da JNA zaštiti stanovništvo Vukovara

Predsednik SSNO-a ocenio je danas u izjavi Tanjugu da su “neosnovani najnoviji zahtevi hrvatske vlade, jer nema realnog osnova za strah da će bilo ko u Vukovaru navodno masakrirati civile, starce i decu“. “Pre će biti da se možda već počinjeni zločini žele prebaciti na JNA“ – rekao je pukovnik dr. Miodrag Starčević povodom zahteva iz Zagreba da JNA zaštiti stanovništvo Vukovara od navodnih “militantnih četnika i terorista“.

Dr. Miodrag Starčević je istakao da je JNA još pre mesec i po dana u akciji izvlačenja ranjenika iz Vukovara u organizaciji “Lekara bez granica“, predlagala da se iz grada izvuku svi civili, pogotovo deca. Hrvatska strana je to izričito odbila, koristeći civile kao živi štit, rekao je Starčević.

Jedinu humanitarnu pomoć u samom Vukovaru obezbeđivala je, prema njegovim rečima, JNA, a saradnja sa Crvenim krstom ne dovodi se u pitanje.

Ukazujući na to da mnogi svedoci potvrđuju šta je sve Armija činila na zaštiti civilnog stanovništva u Vukovaru, dr. Miodrag Starčević je ocenio da je “ovo što radi Evropa pre sramota nego humanitarna pomoć jer se pomoć pruža samo hrvatskoj strani“.

“Humanitarna pomoć ne poznaje granice i jednaka je prema svim ljudima, a brodovi i avioni upućuje se i nude za Dubrovnik, a niti jedan za Papuk i Bilogoru“ – konstatovao je dr. Starčević.

(novosadski Dnevnik, 19. studenoga 1991)

HRVATSKE SNAGE PREDALE SE JNA

“VOJSKA ČUVA BOLNICU”

U bolnici ima 420 ranjenika i još toliko civila. U neposrednoj blizini bolnice “izložena“ 33 leša, a mrtvih ima i u drugim krajevima Vukovara.

Danas posle podne u Vukovaru su prestali i poslednji sukobi u okolini bolnice gde su jutros, kako su tvrdili vojni izvori, hrvatski gardisti i policajci pokušali da isprovociraju napad na tu zdravstvenu ustanovu.

Na vratima bolnice Armija je postavila stražu. Jedna jedinica JNA je stacionirana i u dvorištu bolnice. Prema rečima direktorke bolnice Vesne Bosanac, u bolnici ima oko 420 ranjenika i bolesnika. U zgradi je, kako je ona navela, potražilo utočište i oko 400 civila.

Bolnica se neće, kako je bilo predviđeno, evakuisati danas. Pregovori u kojima su učestvovali i predstavnici Međunarodnog Crvenog krsta su se odužili, pa je evakuacija odložena za sutra.

Vojni izvori navode da će civili koji su potražili utočište u bolnici, biti prethodno proveravani i da oni koji su učestvovali u borbama neće moći da odu kuda žele.

U neposrednoj blizini bolnice u Ulici Ive Lole Ribara mnogobrojni strani i domaći novinari danas su videli 33 leša, mahom civila. Leševa, koji pružaju stravičnu slika, ima i u drugim ulicama u okolini bolnice.

Teritorijalci iz Vukovara danas su uz pomoć armije formirali gradsku miliciju. Namera je da se spreče pljačke i uspostavi kontrola nad celim gradom.

U Vukovaru od danas više praktično nema pripadnika hrvatskih snaga. Svi su se predali jedinicama JNA. Sporadična pucnjava koja se čula tokom dana, tumači se kao obračunavanje sa pojedincima ili manjim grupama zaostalim u pojedinim kućama. Gardista i policajaca više nema ni na Mitnici, brdu u jugoistočnom delu grada, na kome su imali najjače uporište.

(novosadski Dnevnik, 20. studenoga 1991)

DOŽIVLJAJI VOJNIKA ČanKA

“Brka mi je rekao: Ovo je nož hrvosek”

(Nenad Čanak je 1991. u Vojvodini organizirao anitratne demonstracije. U studenom je prisilno mobiliziran i poslan na ratište u istočnu Hrvatsku, gdje je vodio dnevnik, koji je objavio u dva nastavka u tjedniku “Vreme” , 23. i 30. prosinca 1991.)

18. 11. 1991.

Sinoć je objavljeno da je “oslobođen” Vukovar. Televizija bombarduje slikama ruševina, leševa i izbezumljenih ljudi koji izlaze iz nekakvih skloništa. Dobrovoljci slave. Nadaju se da će biti premešteni negde gde će biti “više akcije”. Razmišljam o Vukovaru. Ako su ljudi bili u skloništima nekoliko meseci, sklanjali su se od granata. Granate je ispaljivala JNA. Sada te iste ljude oslobađaju iz skloništa vojnici JNA. (...) Kome sad treba bivši grad sa bivšim stanovništvom, možda još jedino treba sve to preorati i posuti solju da nikada više ni travka ne nikne, pa da bude mir. Generali obično i donose mir groblja. Nema problema smeštaja, a i komšiluk je veoma tolerantan. Rečeno je – suživot. Učinjeno je – susmrt.

21. 11. 1991.

Rano jutros su nas digli da se pakujemo i idemo negde kod Bogojeva. Kiša pada, a cerada na kamionu prokišnjava. Sa nama je i nekoliko rezervista iz neke druge jedinice. Oni su bili smešteni u neki “oslobođeni” vinski podrum, o čemu nedvosmisleno svedoče veoma crvene oči i loša koordinacija pokreta. Čim smo krenuli, otvaraju flaše sa izvrsnim iločkim vinom i nazdravljaju. Jedina tema im je kako bi bilo lepo da se sada nešto desi pa da budu demobilisani.

Brka mi je na polasku dao kabanicu, šlem i veliki nož koji je sam iskovao. U šali ga naziva “hrvosek”. Gledam nož koji mi je dao. Sečivo je dugo četrdesetak santimetara a široko šest. Stavio sam ga za pojas kao najstrašniji podsetnik ovog vremena. Prenosivi spomenik ludilu.

05. 12. 1991.

Bili smo danas u gradu. Brijali smo se, prali kose i uživali. Bog blagoslovio onoga ko je izmislio toplu vodu. Posle smo šetali. Brka nam je iz Iloka poslao pola pečenog praseta. Ima i rakije. Piva nema, popili smo.


Klikni za uvećani prikaz

Izvor > http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/vukovar-1991-nepoznati-dokumenti-iz-srpskih-izvora
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #13 : Studeni 18, 2011, 10:54:39 »


Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje 18. 11. 2011.
Vukovar 18.11.1991.: 4004 branitelja, 81.884 agresora

Dobro jutro Vukovarci!
Dobro jutro Vukovaru!

Danas, 18. studenog 2011 moja sjećanja se bude. Slike, pred očima, jure kao teretni vlak natovaren mojim uspomenama.

No, danas nije "moj dan" već dan onih koji su se pripremali kositi, žeti, brati, vaditi i skupljati plodove ogromnih ravnica, velikih žitnih polja sa svojim toplim i intenzivnim bojama, mirisom voća i povrća. Ali usred ljeta 1991, stajali su tenkovi JNA i četnika, umjesto vršilica i kombajna, u zrelim žitnim poljima.

Sl. 1-2: Ovako je započela hrvatska tragedija. Fotografije stare 7305 dana

Na današnji je dan, prije dvadeset godina pao je hrvatski grad Vukovar.
18. studeni je Dan sjećanja. Sjećati se znači

-   ne zaboraviti žrtve rata i tiranije,
-   ne zaboraviti ubijene branitelje u srpskim logorima,
-   ne zaboraviti preživjelu djecu bez roditelja,
-   ne zaboraviti protjerne,
-   ne zaboraviti silovanja,
-   ne zaboraviti glad,
-   ne zaboraviti strah i
-   ne zaboraviti naše žene koje su oplakivale svoje pale očeve i sinove, muževe, braću i prijatelje. Njihove patnje, njihova poricanja i snagu dalje živjeti zaboravlja naša povijest jako brzo.

Danas se sjećamo patnje Vukovara u žalosti.

Zagrebčani na putu za Vukovar

Sinoć su brojne braniteljske i ostale udruge pozvale građane da upale svijeće na svojim prozorima, a posebno duž Ulice grada Vukovara. Brojni autobusi, ali i poseban vlak voze za grad heroja.


Sl 3: Zagreb-18.11.2011-05.30

Već treće prepuno odmorište, autobusi i ljudi svuda uokolo. Sada smo 150 km od Zagreba, velike su magle pa se baš i ne vidi.


Sl 4: 150 km od Zagreba, treće prepuno odmorište

Županja: Neke putnike za Vukovar prevoze pod pratnjom policije koja čisti put.


Sl 5: Županja, policija krči put za Vukovar

Vozač prijevoza "Samborček" u Vukovaru, 09:04


Sl 6: Zagrebački "Samborček" u Vukovaru

Vukovar u 09:10 Hrvati pred Vukovarskom bolnicom. Počast žrtvama i bolničkom osoblju.


Sl 7: Vukovar- Počast žrtvama i bolničkom osoblju


Sl 8: Ispred Vukovarske bolnice u 09:12

Otočac se klanja pred Vukovarskim žrtvama


Sl 9: Vukovar-Počast žrtvama-09.40
Desno:  Otočani u graničarskoj odori

Tekst: Marica
Foto: jUpi

Nastavlja se >
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #14 : Studeni 18, 2011, 18:47:23 »



Sl. 10: 30 000 ljudi na ulicama Vukovara


Sl. 11: Hrvatski radio Vukovar-spomen ploča


Sl. 12: Pred grobljem


Sl. 13: Milan Bandić pred grobljem


Sl. 14: Hrvatske povijesne-počasne postrojbe


Sl. 15: Ovčara


Sl. 16: Križ na Ovčari

Nastavlja se >
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1] 2 3 4
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!