Tražila sam 
Tražila sam ga danju i noću
osijetila samo hladnoću,
udisala sam zrak pun mirisa rata
tražila sam moga brata .
Tražila sam ga po krvavoj travi
mal 'je, nemože da se brani,
tražila sam ga dok su avioni letili
i vojnici mi se pretili.
Molila sam Boga da je živ
on je jos mal', nije ništa kriv .
I ova noć je prošla
garda je došla .
Na rukama nose mrtav život
moga maloga brata
ugašenog od rata .
Marica Draženović
06.09.1991
Ova noć 
Ova noć je puna straha i znoja
sama sam a gdje je majka moja .
Ovu noć kad pucnjavu čujem
dok si dušu s mržnjom trujem .
Drhtim stisnuta u uglu sobe
dok se naše žene kao životinje love.
Molim Boga; da me čuva ovu noć
čekam na gardu kad će doć.
Sat je prestao da kuca, vrijeme stoji
tko se aviona i tenkova ne boji.
Sada znam da armija, ta željezna sila
nikada prijatelj mi nije bila.
Ova noć je mokra, puna straha i znoja
neznam gdje mi je brat i majka moja,
Grudi su mi vruće, osijetim da peče
iz rane mi polako krv teče.
Dali ću preživjeti ovu noć
dali će me tko naći, spasiti,
dali će garda na vrijeme doć.
Ova noć je puna straha i znoja
sama sam i smrt moja
Marica Draženović
05.09.1991
Gardista 
Dođi u moje ruke
legni tvoju glavu,
umorenu od rata i muke
misli na slavu.
Sakri tvoje suze
u moje mekano krilo,
zatvori tvoje oči
nerazmišljaj kako je bilo.
Zaboravi za trenutak
da hrvatska krv
po zemlji teče
Spavaj mirno
u mojem toplom krilu
zaboravi za trenutak
hladnu armijsku silu
Ljubiti ću tvoje ruke
koje nas čuvaju od rata i muke,
čuvati ću tvoj san
probuditi ću te kad svane dan,
kad sunce sjane
da otjeraš četnicke vrane
Marica Draženović
29.08.1991
Prijatelju lažni 
Mi nismo nikada prijatelji bili
susreti su nesrdačni i nemili,
interesi su nas spajali
neprijatelja kojega smo se bojali.
Bojala sam se njega i tebe
u defenzivi branila sebe,
toliko uvrijeda, rana i agresija...
puna sam groznih impresija.
Što sam ti pisala nisi mogao čitati
bio si glup nisi htjeo pitati,
uzeo si mi sve, nisi želio znati
koliko želim i mogu ti dati.
Za tebe sam uzimala kredit
da bi mogao tvoj život sredit,
dotjerao si me do velike krize
uzeo si mi sve, čak i devize.
Novaca više nemam, ni radnike da platim
moje naivne osjećaje hoćeš da ti vratim,
Danas si glasao protiv Stipe, moga oca
ti si losa imitacija staroga borca.
ustvari bio si uvijek .
......... jedna crveno- crna ovca
Marica Draženović
15.05.1991
Iza ovog dana 
Iza ovog dana
leži para
sunce puno suza
žene krvavih bluza.
Oblaci puni znoja
nebo crno-sivih boja
zemlja mokra
od krvi i mrtvih tijela
lica uplašena, bijela.
Samo vjetrić puše
miluje mrtve duše,
pred kućom
jedna diječja cipelica .
Gdije je taj dečkić
ili curica,
dali su preživjeli ovaj dan
ili spavaju vječni san.
Iza ovog dana leži znoj
i život tvoj,
iza ovog dana leži tama
ja sam ostala sama.
Marica Draženović
06.09.1991
Pogreb u svibnju
Pogreb je danas bio
kiša padala nebo sivo,
stajali smo na grobu malim
nemam više s čim da se hvalim.
Pod kišobranima smrznuti i tužni
bez lica i suza osijećaji ružni,
dva puta više nogu nego misli
moja viječna ljubav ti si.
Nitko ne drži laudacio ne tiješi
ostavljeni uplašeni
kako da se sve to riješi.
Stisnuti držimo se sve boli
osijećamo se prazni i goli,
gledamo u tu crnu jamu
glasno spuštaju te u tamu.
Ljubavi nema više
mokri od suza i kiše,
gledamo u tu jamu
vidimo samo tamu.
Moji pogledi traže ubice slobode
i oni na groblju stoje razgovore vode,
ja se pitam što oni na pogrebu traže
negledaj u njih netko mi kaže.
Kiša je prestala
sunce probija kroz oblake,
kišobrani se zatvaraju
čujem neprijateljske korake.
Sunce sija
Stojimo na otvorenom grobu usamljeni
grijemo noge sušimo suze ranjeni.
Marica Draženović
12. 05. 1991
