CRO-eu.com
Listopad 30, 2020, 03:45:24 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: 07. srpanj - srp (žetva)  (Posjeta: 16952 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Srpanj 09, 2008, 23:01:53 »


Nikola Tesla


Hrvatski pronalazač, elektrotehničar i fizičar Nikola Tesla, kao četvrto dijete Georgine Mandić (zvane Đuka) i pravoslavnog svećenika Milutina Tesle, rođen je točno u ponoć između 10. i 11. srpnja 1856. u Smiljanu kod Gospića.

Nikola je imao starijeg brata, Daneta, i tri sestre, Milku, Angelinu i Maricu.

Poslje Danetovog smrtonosnog pada s konja Nikola raste u usamljenosti. Uživao je u hvatanju ptica (ljubav prema pticama pratiće ga čitav život) i čitanju.

U vrijeme puberteta volio se kartati ali tako zarađeni novac nikada nije nosio kući već ga je poklanjao drugima. Nakon završetka gimnazije Nikola se dvije godine nije školovao. Roditelji su na Nikolu vršili pritisak da postane svećenika ali on se tome protivio i upisao se na studij tehničkih znanosti u Grazu (Tehničko sveučilište). Ubrzo je počeo kockati. Posuđivao je manje sume novca i brzo ih gubio. Kada je vidio da nije previše dobar u kartama, počeo je igrati bilijar. Tokom ove, kockarške faze u životu, Nikola je pio, trošio novce i ganjao žene. Za vrijem njegovog boravka u Pragu, umro mu je otac, što ga je natjeralo da počne zarađivati za život.

Jedno vrijeme radio je kao inžinjer Telefonskog društva u Budimpešti. Nakon Budimpešte zaposlenik je Edisonove tvrtke (Continental Edison Company) u Parizu. Godine 1883. na zadatku u Strasbourgu izvan radnog vremena konstruira prvi indukcijski motor. Godinu dana kasnije - 1884. odlazi u Sjedinjene Države i postaje američki državljanin. U New York je stigao s četiri centa u džepu, nekoliko vlastitih pjesama i proračunima za leteći stroj.
 
Uvijek je govorio da je jednako ponosan na svoje srpsko porijeklo i hrvatsko naslijeđe. Nije želio sudjelovati u nacionalnoj svađi "Vaša mržnja, pretvorena u električnu energiju, mogla bi osvjetljavati gradove" poručio je skupini zemljaka, koji su ga htjeli iskoristiti za agitiranje opskurnih političkih ciljeva.

Jedina neostvarena želja bila mu je da mu Meštrović iskleše bistu iz gospićkog mramora kad se vrati u domovinu.

Pri kraju svog ispunjenoga života nije više želio kontaktirati s ljudima hranio je golubove Istjerali su ga iz hotela Waldorf Astoria zbog neplaćenih računa iz hotela Saint Regisa zbog mnoštva golubova koje je dolepršalo za njim.
Danima su tužno golubovi gugutali na ogradi njegova balkona u hotelu New Yorker pričala je sobarica Alice Monaghan koja ga je našla hladnog u postelji  7. sječnja 1943.

Citat Stojić:

. . . . To bi, uglavnom, bilo sve. Tako bi se završila priča o ličkom mladiću trsave kose, kostunjava lica, asketskog, svetačkog izgleda napisana od jednog hrvatskog književnika u izgnanstvu pola stoljeća kasnije u jeku novog srpskohrvatskog rata.

O čovjeku koga su bogovi poslali da obasja svijet i on je to učinio. Njegove žarulje dale su snažnu akceleraciju industrijskom društvu ali nisu mogle osvijetliti naše nesretne duše koje još uvijek cvile u pomrčini.


Izvor:
-   http://www.nikolatesla150.org/Dynamic/Gallery,intLangID,1,intCategoryID,2,intItemID,3.html
-   Mile Stojić,  Beč, kolovoz 1995.
-   http://www.bhdani.com/arhiva/158

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Srpanj 17, 2008, 23:00:07 »


18. srpnja 1696. utemeljio je društvo "Pajdašija od pinte", odnosno "Društvo vinskih doktora".


Izvor fotografije:  http://www.udruga-pinta.hr/Index/o-nama.htm

U svom dvorcu u Krkancu 18. srpnja 1696. Baltazar Patačić (1663.-1719.) utemeljio je društvo "Pajdašija od pinte", odnosno "Društvo vinskih doktora". Društvo je okupljalo vrlo uglednu i utjecajnu gospodu hrvatskog političkog i kulturnog života s konca XVII. i početka XVIII. stoljeća.

"Jako sam sretan što si me učinio Doktorom;  Ali mislim da mi je jučerašnje falernsko vino dosta naškodilo.
Kako suviše pijem, sada sam čitavim tijelom klonuo.
Ako nastavim tako pijančevati, neću dugo živjeti; Osjećam se jako loše. Prestajem pisati. Zdravo."
Piše Pavao Ritter Vitezović grofu Baltazaru Patačiću

"Pajdašija od Pinte" imala je svoja pravila, a službeni jezik društva bio je latinski. Da je dvorac u Krkancu bio omiljeno okupljalište onodobne gospode govori i knjiga "vinskih doktora". Svi koji su uspjeli ispiti pintu vina na eks, a to je mjera od 2,75 litara, dobivali su status "vinskih doktora" i posebno vinsko ime.

"Vinski doktori" upisivani su u posebnu knjigu čiji naziv u hrvatskom prijevodu glasi: "Popis doktora promaknutih na vrlo glasovitom novo-medicinskom fakultetu".

Prema pisanju Stjepana Beloševića u Vidovcu (Krkancu), uz "Pajdašiju od pinte", nalazila se i loža slobodnih zidara.

Baltazar Patačić nije poznat samo po tome što je utemeljio "vinsko sveučilište", naime, književni povjesničari za njega bilježe da je pisac "Diariuma" (dnevnika) u kojem je opisao dio hrvatske povjesnice od 1687. do 1717., a istakao se i junaštvom u borbi protiv Turaka.

Izvor: http://www.vidovec.hr/Oopcini/Povijest/tabid/62/Default.aspx
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Srpanj 24, 2008, 08:27:24 »


24. 07. 1915. – umrla Marija Fabković
Marija Fabković rođ. Frechová (Prag, 8.2.1833 – Zagreb, 24.7.1915)  hrvatska učiteljica i pedagoginja češkoga podrijetla. U Austriji, kao prva žena, položila (1873) ispit za nastavnicu građanske škole. Imala je položene ispite i za gimnastiku i francuski jezik. Radila kao učiteljica u Virovitici, Karlovcu i Zagrebu. Ljubavlju za učiteljski posao i izuzetnom marljivošću postigla je da bude ocijenjena (i od nesklonih protivnika) kao najbolja učiteljica u Hrvatskoj i Slavoniji. Njeni su je učenici obožavali. Dirljiv je njen rastanak s djecom u Karlovcu 1865. kad odlazi u Zagreb, djeca su je ispratila do vlaka, trčala su prečicom i stigla vlak da još jednom vide i pozdrave svoju učiteljicu.

U skladnom braku sa Skenderom Fabkovićem (u svemu su se dopunjavali) oboje idu u red prvih desetak najistaknutijih hrvatskih učitelja u 19. stoljeću. Njen uspješan učiteljski rad nije uvijek nailazio na odobravanje (tako je prijevremeno otpuštena iz učiteljske službe zbog nesposobnosti, ta je "nesposobnost" javno istaknuta u Saboru, i dobila je znatno manju mirovinu). Međutim, M. Fabković spada u ljude koji se ne daju slomiti ni najtežim nepravdama ni životnim udarcima (u 70-oj joj je amputirana noga). Njen je odgovor na sve samo još više rada i samo rada.

Družila se i prijateljevala s mnogim istaknutim hrvatskim rodoljubima (E. Kvaternik ju je toliko cijenio da joj je povjerio najveću tajnu – dao joj na čuvanje pečatnik pripremljen za iduću Narodnu vladu). Bila je i saborska novinarka, prevoditeljica i pedagoška spisateljica. Angažirana reformatorica hrvatskoga školstva i prosvjete. Jedna od četrnastero utemeljitelja Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora 1871. (najznačajnije institucije u povijesti hrvatskog učiteljstva, školstva i pedagogije).

Zalagala se za bolje obrazovanje ženske djece, mladeži i odraslih žena, zaslužna je za početak ženskog pokreta u Hrvatskoj, jer je prva počela borbu za bolji položaj žene u nas. U 64. godini odlazi u Pariz studirati francuski jezik i slušati i druga predavanja (u to vrijeme žene nisu imale pristupa na Sveučilište u Zagrebu). Ide i u red prvih pobornika organiziranog društvenog predškolskog odgoja u nas. Svrstavamo ju i među prve zagovornike tjelesnog odgoja u Hrvatskoj (redovito je gimnasticirala i gotovo je svakodnevno preplivavala Savu, što je tada bilo vrlo neobično za ženu).

Pisala i prevodila s češkoga, njemačkoga i francuskog jezika za pedagoške i književne časopise i listove. Prevela i Zlatarevo zlato A. Šenoe na češki jezik. Zajedno sa Skenderom radila na izradi udžbenika za pučke škole.

Napisala stotinjak članaka, rasprava i drugo. Premda rođena Čehinja, ona je htjela, umjela i uspjela postati i istaknutom hrvatskom učiteljicom i istaknutom hrvatskom domoljupkom.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Srpanj 29, 2008, 21:14:07 »


Srpanjske žrtve


Na izborima za skupštinu Zagrebačke županije 29. srpnja 1845. godine pobjeđuje konzervativna Hrvatsko-ugarska stranka, koju su protivnici pogrdno nazivali "mađaronima", i to zahvaljujući manipulaciji izbornim zakonom. Kad su pristaše Narodne stranke (Ilirci), nezadovoljne ishodom izbora protestirale na Gornjem gradu, odjeknuo je prvi hitac iz kuće mađarskog odvjetnika Tadije Ferića a ozlojađena Ilirska stranka je zatim navalili na njegovu kuću. Tada je ban grof Franz Haller von Hallerstein zapovijedio vojsci da isprazni trg. Pri tome je jedna skupina Ilirske stranke zaostala i Mirko Bogović je napao jednog časnika sabljom. U vrlo zaoštrenoj klimi stranačke podvojenosti, pod puščanim mecima vojske palo je trinaest Zagrepčana a dvadeset i sedam ih je ranjeno, od kojih je šest poslije umrlo. Deset žrtava pokopano je 1. kolovoza u zajedničkoj raci na groblju sv. Jurja, gdje je 1855. podignut nad njom metalni spomenik s usnulim lavom. U travnju 1876. zatvara se Jurjevsko groblje. Seoba spomenika i posmrtnih ostataka na Mirogoj pretvorila se je u višestruku protumađarsku demonstraciju.

U hrvatskom nacionalnom sjećanju, srpanjske žrtve su poprimile obilježje mučenika palih za ilirski pokret.

Glavni cilj iliraca bilo je stvaranje jedinstvene hrvatske nacije prevladavanjem regionalne svijesti u pojedinim povijesnim teritorijima, i smanjivanjem staleških razlika između plemstva, građanstva, klera i seljaštva. I na kraju, mada nipošto najmanje važno, jedinstvo hrvatske nacije valjalo je pripremiti putem standardizacije jezika

Izvor: Povijest Hrvatske – Dugo 19. stoljeće, str. 101
Piše Marica Draženović
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Srpanj 16, 2010, 08:02:45 »


15. VII. 1911.-*U Lučanima, Brinje, rođen revolucionar Ivica Lovinčić, strijeljan 1. III. 1942. u Brinju. Radnik, član KPJ od 1941. od kada se uključio u NOB-e. (16)

15. VII. - Spomen dan hrvatskih mučenika:

*Petar Smiljanić, vojvoda i ratnik i četvorica njegovih sinova († Ribnik u Lici, oko 15. VII. 1648.). Kao harambaša proslavio se je u borbama s Turcima i sa svojim uskocima je često ratovao po područjima pod osmanlijskom vlašću. Poginuo je kod Ribnika u Lici sredinom srpnja 1648. Nešto prije poginuli su njegovi sinovi Ivan i Mate, a nešto kasnije i preostala dva sina Ilija i Filip. Dakle, petorica junaka i mučenika iz iste obitelji.

Don Stjepan Sorić, svećenik i mučenik († Ribnik u Lici oko 15. VII. 1648.). Bio je vojvoda uskoka i odlikovao se je u mnogim borbama s Turcima za oslobođenje Like. Sudjelovao je sa svojim uskocima u oslobođenju Klisa 30. III. 1648. Turci su ga uhitili kod Ribnika, živu mu oderali kožu i nabili ga na kolac. Fra Ante Konstantin Matas dao je izraditi njegov veliki portret (1867) koji se čuva u Franjevačkoj gimnaziji u Snju. (361)

15. VII. 1917. - *U Otočcu rođen Karlo Mirth, kulturni djelatnik. Diplomirao 1942. na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Nakon uspostave NDH radio je jedno vrijeme u Ravnateljstvu za promidžbu kao novinar. Teško ranjen u borbi s partizanima 1944, u svibnju 1945. odlazi u emigraciju u Austriju, a zatim preko Italije u SAD. U emigraciji je knjižničar, urednik te istaknuti kulturni djelatnik. Izdavač je i urednik Croatia Pressa (1947.80.). Bibliotekarstvo je magistrirao na Sveučilištu Columbia u New Yorku 1962. Predsjednik Hrvatske akademije Amerike bio je 1958.-68. (323)

22. VII. - Dan grada Gospića i blagdan sv. Marije Magdalene

25. VII. 1906. - U Lovincu rođen pripovjedač i publicist Jakov Sekulić, umro u Cakovcu 13. listopada 1983. Završio četiri razreda osnovne škole. Radio kao pekarski radnik i bibliotekar. U književnosti se javio četrdesetih godina prošlog stoljeća objavivši najprije kraći roman Mi pravimo kruh (1936), a zatim zrelije djelo Naše djetinjstvo (1938). Dao zapažen doprinos hrvatskoj književnosti socijalne orijentacije i značajna je pojava u krugu ličkih pisaca.

______________________
16.
361.

323.
 
Lički kalendar 1976., "Ličke novine", Gospić, 1975.
Bogović, Mile i Jurišić Hrvatin Gabrijel: Hrvatski mučenici za vjeru i dom, Vrbum,
Split-Gospić, 2005.
Tko je tko u NDH, Hrvatska

 
Marko Čulajt, "Lika iz bloga jednog novinara", http://www.licke-novine.hr/
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #5 : Veljača 20, 2013, 00:12:58 »


Srpanjske žrtve

<a href="https://www.youtube.com/v/kHb4qge5vWo?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />https://www.youtube.com/v/kHb4qge5vWo?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">https://www.youtube.com/v/kHb4qge5vWo?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />https://www.youtube.com/v/kHb4qge5vWo?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #6 : Srpanj 01, 2014, 09:38:37 »


Prva godina hrvatskog članstva u EU

Hrvatska nema razloga za slavlje, a to možemo zahvaliti ovoj Vladi koja je Hrvatsku u prošle dvijegodine i sedam mjeseci dovela do ruba propasti. Ne samo da političari, kao np. ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije Branko Grčić, govore neistinu nego ujedno vrijeđaju Hrvate u Hrvatskoj i izvan nje sa izjavama kao: "Hrvatska ne može propasti".

No, upravo to je zabluda kao i tvrdnja, prije prve plovidbe, da Titanic ne može potonuti. Ta tvrdnja dovela je putnike do katastrofe jer nitko na brodskom komadnom mostu nije bio dovoljno oprezan. Brod je pokušao izbjeći katastrofu kad je već prekasno bilo.
Ali ovo nije prva plovidba ove Vlade koja već preko dvije godine i sedam mjeseci gleda sa svog komandnog mosta kako se narod topi jer nema niti jednog jedinog pojasa za spasavanje. Dok se narod topi Vlada ih uvjerava da će se tako najbrže naučiti plivati. I doista oni koji znaju plivati odplivali su u inozemstvo!

Dobro, ajmo povjerovati Josipoviću, Milanoviću, Pušićki i Grčiću da 'Financial Times' laže, da Hrvatska nije nova Grčka ali je li također laž da smo već šest godina u recesiji? Milanović kaže da je ova Vlada takvu situaciju naslijedila, uredu ali sjetimo se što je ova Vlada prije 2011 narodu obećala – da ih samo "Milanovićeva" stranka i koalicija može izvući iz krize i izjave, za koje bi svakog političara trebalo sudski kazniti: "Konkretni rezultati još nisu vidljivi ...  ali rezultati će biti vidljivi sredinom 2013". I eto narod je strpljiv i čeka i čeka i čekati će do kraja 2015. ako im već prije ne "pukne film" tj. ako država ne propadne.

Iako ministara Branka Grčića usporedba sa Grčkom strašno nervira i iako on kao stručnjak tvrdi da država ne može propasti, ja tvrdim da može.

Evo ovako bi to izgledalo, ako već sada djelomično tako ne izgleda.

Aura neispunjenih političkih obećanja je nestala, a za kratko vrijeme će i novac. Ulice su pune prosjaka, ljudi bez plaće i mirovine a kontejneri prazni.
-   Potrošnja je znatno smanjena,
-   seljak, trgovina i obrt propadaju,
-   porez raste a nema ga više tko plaćati,
-   država više uvozi nego što izvozi.
-   Investori nam leđa okreću i bježe od nas kao zmija od vatre.

Ljudi u zemlji su bijesni. Oni su ljuti na političare koji od svojih plaća dobro u ovoj propaloj zemlji žive, grade vile, voze skupe automobile i lječe se od inozemnih lječnika.

I nakon odpuštenih "dobrih ali umornih" ministara, a novi nisu ništa bolji, i rekonstruiranja Vlade, prijevremeni izbori su neizbježni. Ali koga birati kad su svi komunisti i ljevaci – u punom smislu riječi?

HDZ – što je kod nje demokratsko?
SDP – što je kod nje socijalno?
HNS – što je kod nje liberalno?
i td.

Naziv stranke nije garancija za promjene jer se na ranijim povijesnim – kumunističkim – iskustvima ne može graditi demokracija. Sve te stranke se samo razlikuju u različitoj borbi za vlast, a zajedničko im je da nijedna ne govori istinu. Sve te stranke vode Titovi učenici koji su prestari nešto drugo i bolje naučiti.

A ako su učitelji loši, ne mogu ni školarci biti bolji – oni propadaju – država propada!

Eto to je moja bilanca - procjena imovinskog stanja ili financijskog poslovanja – Hrvatske. Bez EU procjena bi bila još gorja: Hrvatska bi bila zemlja mafijaške političke elite. A što to znači svi znamo: pljačka narodne imovine – propast.

______________

Valja pročitati:

Željko Lovrinčević: Ovoj Vladi kasno je za zaokret > http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/zeljko-lovrincevic--ovoj-vladi-kasno-je-za-zaokret

Vrijeme za bitne reforme je ipak isteklo > Zoran Milanović rješava sve novim kreditima, novim zaduženjima pa dok ide ide. ... > http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Vrijeme-za-bitne-reforme-je-ipak-isteklo

Ni snage, ni volje, ni podrške: Je li već kasno za reforme? > http://www.24sata.hr/politika/ni-snage-ni-volje-ni-podrske-je-li-vec-kasno-za-reforme-369790

[. . .] Hrvatska stvara godišnje oko 5 posto deficita proračuna, a ovisno o stopi inflacije, treba nam minimalno 3 posto realnog rasta BDP-a na godinu samo za otplatu kamata, ističe Lovrinčević.
Po njegovoj ocjeni, uvođenje eura nije moguće zbog neispunjenih uvjeta barem još 15-ak godina. Zbog visoke euriziranosti, a nemogućnosti da još uvedemo euro, ostaje nam svo to vrijeme rizik tečaja. [. . .]

Socijalna katastrofa slična Grčkoj: Hrvatska ekonomski najnefunkcionalnija zemlja EU-a (Objavio Financial Times)
http://blogs.ft.com/the-world/2014/06/the-eus-new-economic-laggard/

Tony Barber: 'Da, Hrvatska je nova Grčka. To sam vidio uživo i u dokumentima' > http://www.vecernji.hr/gospodarstvo/da-hrvatska-je-nova-grcka-to-sam-vidio-uzivo-i-u-dokumentima-947026

Sramotna poruka sudionicima Hrvatskog iseljeničkog kongresa: Vratite se odakle ste došli: http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/126448-sramotna-poruka-sudionicima-hrvatskog-iseljenickog-kongresa-vratite-se-odakle-ste-dosli.html

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #7 : Srpanj 14, 2015, 23:33:02 »


UZ  ROĐENDAN DR. ANTE PAVELIĆA 14. SRPNJA 1889. GODINE

UVODNE PRIPOMENE
Nije moje ni hvaliti niti kritizirati, nego konstatirati i ukazati na neke pojedinosti vezane uz ime i djelovanje Dr. Ante Pavelića, rođenog 14. srpnja 1889. godine u Bradini (Hercegovina), umrlog 28. prosinca 1958. u Madridu.
U Hrvatskoj je ovo tabu tema, o kojoj je nezahvalno pisati, kad je riječ o pozitivnom dijelu životopisa Ante Pavelića, a o onim drugima životopisnim dijelovima bile točne ili netočne, napose ako su poluistine, neistine i laži dobro napuhane iz komunističke i velikosrbske mješine može se pisati u nedogled. Odmah valja reći, da će u raspravnom prilogu biti dotaknute tek neke pojedinosti s obadva predznaka, a za podpuni životopis Ante Pavelića trebalo bi barem nekoliko knjiga.
Svrha ovog priloga jest iznijeti samo najznačajnije djelatnosti Ante Pavelića i dati ih hrvatskoj javnosti, da o njima donosi objektivan sud.
Zanimljivo je pripomenuti, da današnji (14.srpnja 2009) HTV kalendar, donosi sliku poglavnika Dr. Ante Pavelića i naziva ga zločincem, a zna se da poglavnik Pavelić nije osuđen niti proglašen zločincem od nijednog Međunarodnog suda pa čak niti od regularnog suda komunističke Jugoslavije. Štoviše, ime Dr. Ante Pavelića nije uvedeno u nijednu listu ratnih i mirnodobskih zločinaca 20. stoljeća.
Za razliku od Dr. Ante Pavelića, šumski maršal Josip Proz Tito uvršten je u brojne međunarpdne liste najvećih ratnih i mirnodobskih zločinaca, 20. stoljeća, a HTV ga ne naziva ratnim zločincem u nijednoj od svojih emisija.
Upravo, taj neispravni kriterij HTV-a daje mi povod za ovaj prilog.

TKO JE ANTE PAVELIĆ?
(Izvornik "Tko je tko u NDH, Minerva Zagreb, 1997." i iz osobnih znanja člankopisca)
Ante Pavelić je rođen u hercegovačkom selu Bradini na Ivan planini, kamo su se njegovi roditelji, otac Mile i majka Marija doselili iz Krivog Kuta u Lici. Osnovnu školu polazio je u raznim bosansko-hercegovačkim mjestima, a gimnaziju u Travniku, Senju, Karlovcu i Zagrebu, gdje je 1910. maturirao, te upisao Pravni fakultet.
Antini roditelji, Mile i Marija ostali su  u svibnju 1945. godine u okupiranom Zagrebu od velikosrbskih partizanočetnika Koče Popovića, smješteni u Bolnici milosrdnih sestara i o njima je vodio brigu i zaštiu od komunističkog masakra poslijeratni upravitelj bolnice Ante Mile Krvavica, Hrvat iz Knina. Pisatelj ovih redova dobivao je podatke od navedenog gospodina A.M.K. i objavit će ih u zasebnom prilogu.
Pravni fakultet završio je Ante Pavelić 1914. godine, a 1915. stekao je doktorat prava. Godine 1915-1918. radio je kao perovođa u odvjetničkoj pisarnici A. Horvata, predsjednika Hrvatske stranke prava (HSP), a nakon završene prakse, od 1918. godine odvjetnik je u Zagrebu.
Oženio je 1922. godine Maru Lovrenčević i s njom imao troje djece, sina Velimira i kćeri Višnju i Mirjanu.
Već kao gimnazijalac pristupa Ante Pavelić HSP-u, 1918. ulazi u vodstvo, postaje član Poslovnog odbora, zatim tajnik i podpredsjednik  HSP-a. Godine 1921. izabran je za gradskog zastupnika u Zagrebu; u ime HSP-a kontaktirao je s Nikolom Pašićem po političkim pitanjima u svezi Radićeve stranke. Izabran je 1927. godine i za zagrebačkog oblasnog zastupnika. U lipnju 1927. predstavljao je zagrebačku gradsku općinu na Europskom kongresu gradova u Parisu, a pri povratku je u Rimu, u ime HSP-a predao promemoriju u kojoj se Italiji nudi suradnja u rušenju Jugoslavije. Očekuje talijansku pomoć u uspostavi nezavisne hrvatske države.
Na parlamentarnim izborima 1927. izabran je s Antom Trumbićem, za zastupnika na listi Hrvatskog bloka. U čelništvu toga bloka, uz ostale nalazio se je i dekan Slunjskog dekanata Ivan Mikan. Pisac ovih redaka je kršten od dekana Slunjskog dekanata, vlč. Ivana Mikana
U svojim govorima u beogradskoj Narodnoj skupštini istupao je protiv velikosrbske politike i izjašnjavao se za hrvatsku samostalnost i neovisnost. Usmjeravao je pravašku mladež i pokrenuo listove Starčević i Kvaternik.

ATENTAT NA HRVATSKE ZASTUPNIKE U BEOGRADU I AKTIVNOST DR. ANTE PAVELIĆA
Nakon atentata na prvake HSS-a u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. godine, pristupa Dr. Ante Pavelić Seljačko-demokratskoj koaliciji. Pokreće list Hrvatski domobran s programom ostvarenja samostalne hrvatske države, a 01. listopada 1928. osniva istoimenu organizaciju za borbene akcije.

DIKTATURA KRALJA ALEKSANDRA OD 6. SIJEČNJA 1929
Nakon Aleksandrovog proglašenja Šestosječanjske diktature 1929. godine, odlazi u emigraciju, najprije u Beč, potom s Gustavom Perčecom u Budimpeštu, te u Sofiju, gdje je 20. travnja 1929. s vođama makedonske emigracije podpisuje deklaraciju o uzajamnoj pomoći Makedonaca i Hrvata u rušenju Jugoslavije i stvaranju neovisnih država Hrvatske i Makedonije. U Beogradu je Sud za zaštitu države 17. srpnja 1929. u odsutnosti osudio na smrt Dr. Antu Pavelića. Utočište dobiva u Italiji.
Podkraj 1930. godine osniva Dr. Ante Pavelić Tajnu revolucionarnu nacionalističku organizaciju Ustaša - hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), s ciljem razbijanja Jugoslavije i uzpostave Nezavisne države Hrvatske uz pomoć Italije; uzima naslov poglavnika.
Ustaški pokret organizira na vojnim i urotničkim načelima. U drugoj polovici 1931 godine  osniva u Italiji prvi logor za vojnu obuku u mjestu Bovegno u pokrajini Brescii, te potiče osnivanje drugih takovih logora u Italiji i u Mađarskoj.
U Glavnom ustaškom stanu 01. travnja 1933. obznanjuje Načela ustaškog pokreta u 17 točaka te kao cilj pokreta ističe uzpostavu samostalne i nezavisne hrvatske države na čitavom njenom povijesnom i etničkom području, što se ima pravo sprovesti svim sredstvima, pa i silom oružja. Pokreće i organizira promičbene akcije, atentate i diverzije.

VELEBITSKI USTANAK I ZBIVANJA IZA NJEGA
Godine 1932. organizira Dr. Ante Pavelić Velebitski ustanak, 1934. atentat na diktatora kralja Aleksandra u Marseilleu, te je ponovno osuđen na smrt u odsutnosti. Nakom Marseillskog atentata od 09. listopada 1934. pod pritiskom Francuske, talijanske ga vlasti 17. listopada 1934. uhićuju i zatvaraju u Torinu (1934-1936). Podkraj listopada 1936. dovršio je obsežniji elaborat za njemačko Ministarstvo vanskih poslova pod naslovom Hrvatsko pitanje (objavljen 1941. u redakciji Ive Bogdana pod naslovom  Dr. Ante Pavelić riješio je hrvatsko pitanje).

KRALJEVINA JUGOSLAVIJA SURAĐUJE S FAŠISTIČKOM ITALIJOM
Nakon približavanja Jugoslavije i Italije i sporazuma Ciano-Stojadinović, 01. travnja 1937. Dr. Ante Pavelić izdaje Odredbu kojom razriješava ustaše djelatne službe i raspušta sve logore na području Italije; ustaše su reseljene i izolirane po cijeloj Italiji, a poglavnik Dr. Ante Pavelić je zatočen u Sieni (1937-1939).
Nakon pada Milana Stojadinovića, talijanske okupacije Albanije i priprema za napad na Jugoslaviju, poziva ga Galeazzo Ciano (23.01.1940) i dogovara s njim plan akcije koji uključuje podizanje ustanka u Hrvatskoj, talijansku vojnu intervenciju, uzpostavu nazavisne države Hrvatske pod talijanskom zaštitom i njezin ulazak u monetarnu i carinsku, a potom i u personalnu uniju s Italijom.
 
BEOGRADSKI PUČ I PROGLAŠENJE NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
Nakon beogradskih događanja 27. ožujka 1941. prvi put prima Benitto Mussolini (29. ožujka 1941) Dr. Antu Pavelića, a pošto je Slavko Kvaternik u njegovo ime proglasio 10. Travnja 1941. Nezavisni Državu Hrvatsku, prima ga 11. travnja ponovno Mussolini i odobrava mu ulazak u Hrvatsku.
 
USTROJSTVO NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
Na čelu skupine ustaša vratio se Dr. Ante Pavelić u Hrvatsku  i preuzeo vlast; 15. travnja 1941. stigao je u Zagreb i kao poglavnik NDH imenovao je 16. travnja  Hrvatsku državnu vladu, u kojoj je uzeo položaj predsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova. Osniva domobranstvo i organizira upravnu i diplomatsku službu; preoblikuje ustaški pokret u jedinog nositelja političke volje, mijenja mu ime u Ustaša - hrvatski oslobodilački pokret (UHOP), uspostavlja Glavni ustaški stan (GUS) kao organizacijsko-političku podlogu, a Ustašku vojnicu i Ustašku nadzornu službu (UNS) kao vojno-policijske poluge režima.

RIMSKI UGOVORI
Nakon pregovora s Galeazom Ciano 25. travnja u Ljubljani i s Benitom Mussolini 07. svibnja u Tržiču, 18. svibnja podpisuje Dr. Ante Pavelić Rimske ugovore, kojima je dio hrvatske jadranske obale i nekoliko otoka prepušteno Italiji, prihvaćen je talijanski politički, ekonomski i vojni nadzor na dijelu NDH, a hrvatska kruna ponuđena  A. Savoi-Avosti, vojvodi od Spoleta.
Sve ovo je povijesno točno, ali to nije bila ni volja ni želja poglavnika Dr. Ante Pavelića, nego teatralni scenarij, kojim su Talijani uzeli one teritorijalne dijelove Hrvatske, koji su joj bili obećani Londonskim sporazumom od svibnja 1915. godine kao nagradu za pristupanje Italije na stranu Entente, a protiv centralnih sila predvođenih Njemačkom i Austrougarskom. Pavelićev podpis Rimskih ugovora je bio samo političko uljepšavanje teške i bezizlazne stvarnosti za Hrvatsku. O tome mi je pred nekoliko godina nakon pogreba Srećka Pšeničnika, govorila njegova udovica Pavelićeva kćer Mirjana, rekavši da je njezin otac nakon dolazka iz Rima i uvjetnog podpisa Rimskih ugovora suzama plakao i nekoliko dana uzimao tablete za smirivanje. Licemjerno govore komunisti, da je Pavelić darovao Italiji dio hrvatske jadranske obale i nekoliko otoka. Umjesto uvjeravanja komunista, da Pavelić nije darovao hrvatske prostore, postavlja se komunistima pitanje: Tko je darovao Italiji pola Slovenije, Crnu Goru s Bokom Kotorskom, čitavu Albaniju i Francuski dio obale Cote d’ Azur s gradom Nizza.
Talijani i Nijemci su si uzimali sve, što su htjeli, a podpis Pavelića ističu komunisti, da bi ga po tome omrazili pred Hrvatima.
 
ZAŠTO JE KRALJEVINA SHS DALA ITALIJI ISTRU, RIJEKU I ZADAR S OTOCIMA?
Zašto komunisti ne ističu predaju Talijanima većih dijelova Hrvatske iza I. svjetskog rata, što su supodpisali državnici Kraljevine SHS-a Nikola Pašiš i Ante Trumbić. Oni su dali Talijanima čitavu hrvatsku Istru, grad Rijeku, otoke Cres-Lošinj, Susak, Lastovo, Palagružu, Jabuku i grad Zadar sa zaleđem. Uz to su dali Italiji gotovo pola Slovenije od Postojne preko Gorice do primorja s gradovima Općine, Trst, Koper...
Valja ovdje dodati, da je Kraljevina SHS kroz Srbiju bila na strani pobjedničke Entente pa je mogla zaštitii od pohlepne Italije hrvatske i slovenske zemlje i Jadransku obalu s otocima. Za razliku od moćne državne diplomacije Kraljevine SHS, poglavnik Dr. Ante Pavelić je bio nemoćan da se suprostavi kliještima dvojice političko-ratnih manijaka Adolfa Hitlera i Benita Mussolinia i morao je pristati na ono, što su mu ta dvojica manijaka nudili.

SLIČNOST RIMSKIH UGOVORA I DAYTONSKOG SPORAZUMA
Uostalom, ovo licemjerno obtuživanje Pavelića za podpis na Rimske ugovore može nas dobro poučiti podpis Dr. Franje Tuđmana, Izetbegovića i Miloševića na Daytonski sporazum, koji je podpisan na štetu Hrvata i Bošnjaka.

Tolliko uz Rođendan Čovjeka, koji je PRVI nakon pogibije posljednjeg hrvatskog kralja Petra u Gvozdu proglasio Hrvatsku državom, 10 TRAVNJA 1941.. U ratu je bila onakova kao i sve države u ratu, a stjecajem okolnosti (NE SVOJOM VOLJOM!) bila je vezana uz gubitnike rata pa je kao država bez podpisane kapitulacije nestala.

Dragan Hazler - Poglavnikov pitomac Doknadne dočastničke škole Hrvatske ustaške mladeži u Karlovcu 1945. sa sačuvanom PRISEGOM HRVATSKOJ i POGLAVNIKU, koja stoluje u mojem srcu i nikada se je nisam odrekao.

Dragan Hazler
Basel, 14. srpnja na Poglavnikov rođendan

<a href="http://www.youtube.com/v/QVPfuufx2c4?version=3&amp;feature=player_detailpage." target="_blank">http://www.youtube.com/v/QVPfuufx2c4?version=3&amp;feature=player_detailpage.</a>

Povodom rođendana dr. Ante Pavelića danas prijepodne dugo sam telefonirala sa gospođom Višnjom Pavelić.

Komunikacija s njom bila je ugodna i informativna.
Gospođu Višnju Pavelić, rođenu 31. svibnja 1923. u Zagrebu, doživjela sam kao osobu bistrog uma i jasnih pozicija koja ne taktira nego stoji do danas iza Nezavisnost Države Hrvatske.
Pričale smo i o "Bujici" kojeg je ona prva spomenula i za kojeg ima samo pohvalne riječi. Iznenadilo me je da ona u 93. godini života tako budno prati hrvatske medije.

Bilo bi lijepo kad bismo imali u politici više osoba poput Višnje Pavelić, političara, na kojima bi se mogli orijentirati čak i ako nismo uvijek njihovih mišljenje u svemu.
A što imamo danas? Stranke poput HDZ-a i SDP-a koje se u ničemu ne razlikuju, u kojima još uvijek vlada Udba, ljevičare koji ignoriraju svoju prošlost i šute kad neprijatelj pljuje po Hrvatskoj.

I onda se naši političari još pitaju zašto je za nas sve privlačnija desna orijentacija? Samo tko je ponosan na svoj nacionalni duh, tko čuva i štiti svoj identitet i svoju državu, tko se ne stidi svoje prošlosti taj je Hrvat i domoljub, taj je uvijek za dom spreman.

Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #8 : Srpanj 15, 2015, 09:06:22 »


Pismo dida Vidurine

ADMIRALE, TKO JE HRVAT PRAV TAJ JE UZ 10. TRAVANJ SAV!

- A di je did Luka moj, pita svoga netjaka dragovoljac Jure.

- A eno ga kod kukurzane, maše mali Luka takunicom.

- A šta će sad tamo, šta sad majstorija, sebi u bradu zamišljeno će Jure.

- Ma pravi grablje i onda će klepat kosu, a i reka je da ćeš ti pokosit ogradicu, viče mali Luka tražeć svrdlo u klitiću di ga je did posla.

- Šta je Jure, šta si se zamislija, koja je nivolja na vidiku, pozdravlja did Juru dok kucka po grabljama.

- E dide šta ću ti pričat’, onaj naš vajni admiral me opet najidija dide ka’ zadnja komunjara, opet je počeja u stare frule puvat, opet protiv našega Poglavnika štrapa dide. Ne da mu vrag mira pa to ti je, kad već mora protiv kletog Tite sa ostalim ‘ticama na grani onda se po staroj navadi do’vatija i našeg dotura Ante.

- Šta veliš sine dragi, opet protiv našega dičnoga mučenika, našega neumrlog Poglavnika, a di to, zašto, zabrinuto će did. Pa prošlo je,  je l’ ono dvi godine, otkad smo o tomu razglabali, kad je zadnji put o tomu ludo zboria.

- Ma ne samo to dide, vraća se mali Luka s burgijom iz klitića, nego kaže da se moramo odmaknuti i od desetog travnja i od 29. novembra, posprdno će mali Luka sidajući na didov tronožac.

- A Marice, oko didovo, deder mi donesi vodir pa ću čim ovo popravim na grabljama malo oklepat kosu, istupila se, da Jure poslin može pokosit ogradicu i bostan smješka se did Marici i gladi malog Luku po kosi, pa se okrenu prema Juri.

Šta to reče naš admiral da se odmaknemo od travnja hrvatskoga i novembra komunističkoga, vrti did glavom. Ma bolje bi bilo da se on odmakne od ludi’ gljiva ča su mu pamet pomutile izgleda, ljuti se did. Dajder mi to svrdlo Luka, namišta did grablje.

Pa zna li on šta je to 10. travanj za ‘Rvatski narod, zna li on, đava li ga lipi ne odnija, da je to najsvetiji dan u našoj povisti, dan kad je uskrisila naša ‘Rvatska, naša Nezavisna Država Hrvatska pod vodstvom našega dičnog Poglavnika dr.Ante Pavelića!? Najradosniji dan u našem narodu poslin 839 godina od propasti kraljevstva Hrvatskoga, žesti se did. Radovalo se tad, dico moja, i staro i mlado, poslin tolikih lita stradanja i patnji, tolikih muka, višala i tamnica, poslin tolikih žrtava deseti travanj nam donise radost na lice svakog pravog Hrvata, radost nam donesiše ustaše našega dotura Ante koji ih je hrabro poveja u borbu protiv srbskoga terora kralja Ace.

Nije zalud bila žrtva tolike izginule mladosti od žandarske čizme i metka, nije zalud bila smrt našega mučenika Stipe Javora i tolikih znanih i neznanih koji padoše radi svete nam ‘Rvatske, ustade se did. I sad ni’ko ima obraza u današnjoj ‘Rvatskoj, poslin krvlju izborene slobode, govorit nam da se odmaknemo od tog svetog travnja i stavljat ga u istu ravan s krvničkim novembrom, rano moja ljuta. Tako pljuvat na najsvetiji datum naše novije povisti je nezamisliva ujdurma antihrvatska, stišće šaku did.

- Je dide, doda mala Marica, kaže on, koliko sam ga uspila razumit uz upadice i podržavanja Branimira Bilića u njegovoj emisiji na Radmanoviziji, baš ovako: zato se ja sada izravno obraćam gledateljima hrvatske televizije, jednom se otklonimo za sva vremena od 10. travnja i 29. novembra, znam što govorim. I Pavelić i Tito imali su istog šefa. Pavelić je imao ideju da kompromitira ideju hrvatske države i državotvornosti... ta je država između ostaloga i propala, izgubila je rat i ne možemo obilježavati nešto što si izgubio..... A onda kada je kompromitirao ideju hrvatske države onda je Tito idućih 45 godina ubijao Hrvate kako je htio počevši od Bleiburga...

- Nu mu đava jezik zaveza, tako znači kaza, a nije nas kleti Tito ubija i kla do pada NDH, nije nas napada i ubija nevini narod i svićenike naše dok još Pavelić nije kompromitira ideju hrvatske države crni admirale, ppljuuu, ražesti se did sada još više i pljujući baci kapu i kosu što ju je počea klepati!

- O jadna ti sam, šta ti je, priskoči baba, neka ga vrag nosi ka i svakog koritaša, šta ti je oćeš dite povridit sa tom kosom, šta ti je, ljuti se baba.

- O baba oprosti mi, ne ću više, Isusa mi miloga, pazim ja na janjce svoje, vidiš da su oni na sigurnom, ne ću, pazim, de, dobro je. Pa vidiš li šta kaza ono spadalo đeneralsko žesti se i dalje did. Kako ne ću beštimat, jadan ti sam, na takve ogavne potvore kojih se ne bi postidija ni Jakov Blažević kada je ono našeg nadbiskupa Stepinca bija sudija.

- Da dide, podržava Marica, samo Stepinac je bija čovik nesalomljiv i jasno je kaza svima iako mu je bio komunistički nož pod grlom: Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za Hrvatsku Državu i ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji!

- Dobro kažeš sinko, Stepinac nije ka’ šta kaza bio ništarija, ma samo smo danas bogati sa ništarijama koji pljuju po hrvatskoj istini, sida did na tronožac i namišća zgužvanu kapu.

I čuj ti ništarije jedne, Pavelić da je kompromitira hravtsku državu da nas Tito može klati. Čuj ti, pa on to pravda Titu krvavog, a Poglavnika optužuje na pravdi Boga! Jadna ti duša, jadna ti nauka crna, admiraaleee, vrti did glavom. Pa tako možemo i Isusa na križu optužit da je kriv za sva stradanja što ih kršćani, dica njegova, doživiše kroz povist kletu, jer da je šutija da nije narod bunija, i tako kompromitira ideju čovjekoljublja i bogoljublja ne bi toliki njigovi slidbenici stradali u mukama njegovim od križa do kandži lavovskih i nabijanja na kolac! Bože moj premili oprosti mi na ovim ričima, gleda did u nebo raskriljenih ruku. Pa imaš li obraza Lošo, pa kako tako možeš blatiti one koji najviše dadoše za Hrvatsku i baš njih optuživati, smiruje se nevoljko did i uze opet klepat kosu.

- I još da to kaže admiral hrvatske vojske, pa to je za Bogu plakat’, kakva vojska, kakva Hrvatska, Bože moj, razjario se i dragovoljac Jure. Triba je on u kletoj Yugi govorit odmaknite se od 10. travnja i 29. novembra pa bi sad nikom možda bija i uvirljiv, škrguće i Jure.

Da odmicali su nas od 10. travnja pendrecima i livorima, milicija i udba pivajući novembru admirale. I nisu nas uspili odvojit od tog svetog travnja admirale i zato smo stvorili ovu, kakvu takvu, ‘Rvatsku i bila bi još i bolja i veća da smo odstranili odmah sve novermbaše koji su se sakrili u mišje rupe odmah na početku, moj admirale. I tko to danas ima obraza pod naletom novemberaša da nas odmiče od 10. travnja kao jedine brane opstanku Hrvatske i Hrvata!?

Dakle prozirna je to taktika!

Paveliću je šef bio samo i jedino Otac Domovine i hrvatski narod, admirale! Nije on nikad dvojio staviti glavu u torbu za Hrvatsku pred bilo kojom burom i olujom, admirale. Nije on iša u beogradske skule, admirale, nego je uvik bija uz svoj narod i od tog Beograda doživljava’ je samo smrtne prisude, admirale vajni, maše razdraženo dragovoljac Jure.

- I ako se dogodi, preuze mala Marica jer se sad i ona uzrujala nad potvorama zabludjelog admirala, da suvremenici ne shvate, ne razumiju, ne procijene i ociene kako treba pojedince, pokrete i događaje, nego ih zamagljeni, zamračeni i zavedeni bilo čim i zbog čega sude i osude - kao na pr. Sokrata, Galilea i t.d. - buduća pokoljenja, poviest priznat će im pravu vriednost, svrstat će ih u pravi red, podignuti na dostojni i odgovarajuće mjesto. Istina će pobiediti!
Tako kaza dr. Kruno Pandžić, dide, tako govori čovik koji nije koritar. A admiral danas poslije svega, umisto da poštuje žrtvu i nadu koju je Poglavnik vratio napaćenom narodu 10. travnja, blati taj sveti dan, taj sveti putokaz koji je vodio sve svjesne Hrvate kroz sve dane srbokomunizma da izdrže i ne pokleknu na putu rušenja klaonice jugoslavije i uspostave naše NDH na tlu naše Domovine Hrvatske!

Takvi ljudi su se borili i žrtvovali za Hrvatsku i na njihovoj ideologiji smo odstranili agesora iz naše Domovine, a ne na tvojoj današnjoj tlapnji kukavni admirale, ide didu mala Marica. Upravo zbog takvih koji se nisu napajali sa izvora studenca 10. travnja, a zasjeli su na čelo naše borbe, mi nismo i ostvarili ono za što smo se borili, za čim smo čeznuli, a  ostvarili smo bili pod vodstvom Poglavnika, nego nam je Domovina Hrvatska razdjeljena na dvi države i u jednoj smo robovi novemberaša, a u drugoj smo osuđenik osuđen na propast u Daytonskoj luđačkoj košulji što nam je i takvi slugani, uz bjelosvjetske hohštaplere, navukoše, stišće šake i mala Marica.

- O bravo, zlato didovo, grli i ljubi did malu Maricu odlažući oklepanu kosu, tako govori ponosna Hrvatica, razdragano će did. Jesi li vidila baba kako ti unuka zbori, poskakuje did i namišta kapu na glavi.

- Dobro dide, samo da još kažem koju od spomenutog dr. Pandžića: I uz velike nadnevke i događaje hrvatske poviestnice, od Tomislava, Krešimira, Domagoja i Svačića, od Kulina bana, Tvrtka, Hrvoja, Tomaševića i bana Pavla Šubića, uz Zrinjski-Frankopane, Cetinskig Sabora, do žalostne i tužne i sramotne godine 1918., zabilježit će hrvatska poviest zlatnim i velikim slovima:
10. TRAVNJA 1941., njezine protagoniste i posebno prvoborca toga doba
DRA  ANTU PAVELIĆA!


Ustade se mala Marica kad to reče, pa nastavi, kao što će i zlatnim slovima biti upisan i 5. kolovoza kao kruna 10. travnja, te ideje poklane generacije koju je pobjednička hrvatska vojska uvijek imala u vidu i na usnama nosila, a što se vidilo na svakom koraku pa tako i pri pobjedničkom ulasku u oslobođeni Knin sa pjesmom Juri i Bobanu, a ne kao negacija njega i novembra kao smrtnih antipidova, već kao, dakle, desetotravanjski protuotrov svakom srbokomunističkom novembru, uznosito će mala Marica!

I samo smutljivci, koji liječe svoje traume i skretanja, mogu te datume i ideje izjednačavati i kao jednake i antihrvatske ih suprotstavljati 5. kolovozu i to predstavljati kao tobožnji vrhunac i rješenje hrvatskog pitanja ostavljajući s jedne strane pola Domovine i naroda van države Hrvatske na milost i nemilost svakovrsnom neprijatelju, a s druge istu tu državu RH u rukama javnih i prikrivenih sljedbenika tog 29. novembra, podcrtava Marica!

Tako i slijepcu postaje jasno komu i zašto smeta Poglavnik i 10. travanj! Smeta svima kojima smeta potpuna sloboda  hrvatskog naroda na njegovom povijestnom i etničkom području kao što im je to smetalo za vrijeme NDH i za vrijeme ponovnog mogućeg oživotvorenja iste za Oslobodilačkog rata 1991. , ljutito će mala Marica koju grli sada i mali Ivo koji ju je pažljivo slušao čim je čuo o čem je iglena.

I sad kad su gotovo ubili svaku nadu hrvatskom narodu iz naših redova nam dolaze ovakvi podmukli udarci iz potaje kao zadnji čavao na lijes poklane generacije razasutih po škrapama i jamama diljem Domovine i srboslavije i njihovoj žrtvi za ideje 10. travnja!

- Bravo Marice, srce strikino, baš tako je, tako im triba reći bez pardona! Bravo! Oni koji su bili sljedbenici krvavog novembra, dok su sljedbenici slavnog travnja krvavili za Hrvatsku, će nama određivati naše ciljeve i zatomljivati naše domete i stremljenja. Nama koji smo patili i tražili istinu o mučeništvu desetotravanjske generacije, o stotinama tisuća poklanih i mrcvarenih, starih i mladih, vojske i dice, nama koji smo sanjali i spremali pad zločinačke jugoslavije i uskrsnuće NDH dok su oni slavili 29. novembar i školali se u zločinačkoj JNA, dok smo mi sanjali slobodnu Hrvatsku, padali ispite u njihovim školama zbog hrvatstva, oni su laštili crvenu zvizdu sanjajući činove titine soldateske koja bdije na braniku krvave juge držeći sve Hrvate u sužanjstvu paklenom!

1. od 2
   
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #9 : Srpanj 15, 2015, 09:10:13 »


Zašto to ne reći, jer tko pobi sljedbenike 10. travnja, Pavlovića, Barešića, Paradžika, Blaževića i sudrugove kao predvodnike one Hrvatske od 10. travnja kao glavne smetnje tim priobraćenim slidnicima 29. novembra koji su nam stali na čelo i kormilo okrićali u skladu s svojom naobrazbom koja je nastala na blaćenju toga 10. travnja i svakog zdravog hrvatskog stremljenja. I tako smo dočekali da su takvi izručili, zapravo, Hrvatsku otvorenim novemberašima glumeći žrtve takvih, a zapravo odrađuju za njih vražji posa Jude Iškariotskog, određujući nama zatomljeno hrvatstvo kao tobožnji cilj Olujnog 5. kolovoza!

E, ne će ići, admirale Lošo! Loš ti je posa’ i nema tog naivca hrvatskog koji ima i zeru hrvatstva u sebi, a koji će ti povirovat i izdat sveti slobodarski 10. travanj i sve one stotine tisuće koji za njega padoše!  Nisu to uspjeli ni za krvolokove yuge pa ne će ni danas admirale. Stoga se mani ćorava posla, to ti kažem ja koji sam usta za Hrvatsku dok si ti još gleda šta ćeš i di ćeš, škrguće dragovoljac Jure.

- Dobro je Jure moj, tako je, al’ ne jidi se, nije toga vridan, smiruje did, pusti vrime će pokazati. Eto mu, na čast mu bilo, vidija si i sam, malopri, da se grozin ovoga što govori, nego na, isprobaj kosu, jesam li je dobro oklepa, gleda did da smiri svog dragovoljca.

- Ma dosta je dide bilo, dosta je i našeg popuštanja, neda se Jure zamahujući snažni otkos. Dobra je dide, daj brus da još naoštrim, smireno će Jure pokazujuć didu da vlada situacijom. I kad smo ono, ima dva lita, na ovu temu raspravljali i onda smo popustili na sva ona okapanja kukavnog admirala protiv NDH i našeg Poglavnika, te nije agent KOS-a, te naš je, sta je na našu stranu i tako, opet nismo posa dovršili dide, višajući će Jure naoštrenu kosu na krošnju starog orasa. Deder Luka, srićo moja, de pročitaj one admiralove bljuvotine šta ih je sve sipa uokolo da se podsitimo.

- Evo strikane sad sam opet proguglao i evo ti rezutata ka’ i onda iz kuhinje vajnog admirala:
- "I državni udar generala Simovića i Pavelić i njegovih 400 ustaša, i Tito i njegovi malobrojni komunisti, dio su istoga plana: kako da nakon Jugoslavije opet bude Jugoslavija."

- "Groteskna priroda Pavelićeva režima..."

- "...ustaški režim nije imao svoju originalnu političku filozofiju"

- "Ponajmanje je njih (Engleze) zanimalo da ustaški režim nije imao svoju originalnu političku filozofiju. Njima će biti važno samo to koliko će taj režim zločinima kompromitirati stvaranje hrvatske nezavisne države"

- "Zato je, bez slobodnih i demokratskih izbora, Ante Pavelić poslan u Hrvatsku, da preuzme zločinačke metode, kao što je i Tito poslan da postane 'antifašist' da bi se obnovila Jugoslavija, ali ne više kao kraljevina, nego kao komunistička tvorevina u kojoj će se zločinačkim metodama lakše obračunati, ne toliko s Pavelićevim zločincima, koliko s cjelokupnim hrvatskim narodom."

- "Ante Pavelić nije radio u korist svog hrvatskog naroda, nego isključivo na njegovu štetu. A čiji je Ante Pavelić bio igrač, i za čije je interese radio, jer za hrvatske svakako nije, pokazuje i to: što je bez borbe napustio Zagreb, što je stotine tisuća svojih vojnika i civila odveo Britancima, a oni ih prepustili na nemilost komunistima i Titu, što je bez poteškoća prebjegao u Argentinu, i konačno što je bez uznemiravanja umro u svom krevetu u Španjolskoj."


- Ma dosta, Luka moj, oćeš da me kap ud’ri ka i onda, ma dosta toga, i slipac vidi da su to ogavne laži kojima je admiral nafilovan u školama JNA koje mu ne će iz glave i kad je sta na našu ‘rvatsku stranu di nami i dalje s vrimena na vrime zabija autogolove braneći nas poput slona u staklariji, đava mu jezik pogani zaveza, vrti did glavom neutješno.

Nego de, mili moj Ivane, de didu pročitaj što ono kaza dotur Antun Bonifačić da malo dođemo sebi poslin svega, sklapa ruke did upiruć pogled u nebo.

- Evo dide, kao zapeta puška čeka mali Ivo, evo šta kaže na jednom mistu poslin svega dr. Antun Bonifačić:

“...Ante Pavelić došao je sa sela kao i ogromna većina Hrvata i morao je sam samcat naučiti što znači biti sin maloga naroda, i što znači biti Hrvat. Malo gdje na svietu, čovjek je tako determiniran narodnim siromaštvom, tudjim nasljem i tudjim lažima, kao po hrvatskim zemljama. Seljaštvo, kao najkonzervativniji dio naroda i nastavljač izginulog plemstva, čuva sve tradicije hrvatske slave i predaje, prenosi valovanje ljudskih vrednota iz koljena u koljeno. Na crti Ivan Planine-Senj, mali Pavelć je sreo mnogo nepoznatih tradicionalnih narodnih filozofa poput onoga, koji mu je kao sveučilištarcu davao životne instrukcije u zatvoru. Narodna mudrost dala mu je gesla, koja su bila jasna narodu iz kojega je nikao, za koga je živio i za koga je umro.

Ako bi htjeli da mu tražimo objašnjenje mogli bi započeti s iranskim mitosom o Zaratustri, koji se ciklički vraća svakih tisuću godina, da preporodi svoj narod. Doveli bi ga u vezu sa Domagojima, Tomislavima i Krešimirima, koji nam nisu ostavili memoire, all ih zamišljamo divovski goleme, otčinski stroge, i krajevski veličanstvene, na raznim poljanama, okružene Didom i velmožama, među vjemim pukom i glagoljaškim benediktincima. Tu, po riečima prvoga hrvatskoga kroničara, ostvarena je prva kraljevska država poput obiteljske zadruge, u kojoj vladaju Bog i Hrvati.

Nauka nam danas otvara obzorje o golemim prostorima sa kojima je povezano hrvatsko ime od Peloponeza do Lobe i Kaukaza. Dandolo povezuje hrvatske dinastije s mitoložkom porodicom Amalovića, i budući Poglavnik Hrvatske je kopanjem po starim knjigama i prisluškivanjem narodnoga bila, sigumo već u ranom djetinstvu sebe poistovjetio sa jednim od tih divnih likova hrvatske poviesti.

Svaki, koji je imao sreće, da ga upozna, osjećao je u njemu jednoga od tih davnih hrvatskih vladara...

Dru Anti Paveliću pružila se prilika, da se odreče sam sebe i svoga naroda i služi domaćim i stranim gospodarima za gradjansku udobnost pjevajući - "Kaj nam pak moreju, moreju, moreju!” ili parafrazirajući varaždinski šlager: "kad ne moremo kako hoćemo, onda hoćemo, kako moremo!".

Dr. Ante Pavelić bio je čovjek drugog kova, nosio je u sebi kraljevski ponos hrvatskih pastira i težaka, naučio je na pamet stare povelje i pravice iz svih Zakonika, od Vinodolskog, gdje su mu stari živjeli, noseći sa sobom nadimke prastare hrvatske župe Psat, kako je sam jednom pripoviedao. I kada je vidio, da to zmijsko leglo svih mogućih hrvatskih guja ne može iz brloga bez spasonosne vatre, upotrebio je mističku formulu narodnih travara, da odkrije čarobni napitak, koji će u krvi i plamenu preporoditi Hrvatsku.

"NA LJUTU RANU LJUTU TRAVU", postalo je geslo razumljivo svakom pastiru i težaku, koji je pokušao sa Stjepanom Radićem sve recepte mirotvorstva i gandizma, sve memorandume, sve deputacije i punktacije.

Kao desnica i ljevica, kao prošlost i budućnost, kao slavenski težaci i gotski ratnici, kao ratari i pastiri, kao Panonci i Dinarci, upodpunjuju se veličanstveni likovi Stjepana Radića i Ante Pavelića. Medju njima je samo godina razlike, i makar čudno izgledalo, oni su samo dvie različite polovice hrvatskog lica i hrvatske duše. Ante Starčević i Stjepan Radić su kao i Ante Pavelić odkrili, da su nam korieni stari tisuće godina, i da nam snaga leži u narodu i rodnoj zemlji...

... Nitko od Hrvata, a najmanje Poglavnik, ne bi bio taknuo strance naseljene u Hrvatskoj, da su se pokoravali zakonima zemlje. Hrvatska vojska nije navalila na susjede, vec su se Hrvati branili od zavedenih rulja sa Balkana pod vodstvom medjunarodnog komunizma, isto tako, kako se kasnije obranila Grčka i Korea uz pomoć slobodnog svieta...

Hrvatska je razkršće, s kojim se drugi narodi žele služiti za svoje ciljeve, pa je tu od Rimskog Doba bilo razsadište pandura za druge narode. Sve internacionale služile su se svojim agentima, da im budemo oružje za njihove, a ne za hrvatske ciljeve. Poglavnik je prvi iza toliko stoljeća stvorio hrvatski državni aparat, hrvatsku vlast od prvog do zadnjeg paragrafa, hrvatsku pušku na hrvatskom ramenu i hrvatski novac u hrvatskoj državnoj riznici. Stao je na žulj neizmjernim tudjim silama i njihovim slugama u Hrvatskoj, pa se to i danas osjeća širom svieta.

Ali to je ujedno baština Hrvata iz svih pokrajina i sviju vjera, da nikada više ne budu tudji panduri nego gospodari svoga doma i vlastite države. Tudjim državnim idejama i tudjoj promičbi suprostavio je Poglavnik hrvatsku državnu ideju i ideje hrvatskog naroda, koje po ničemu ne zaostaju za ostalim narodima u Europi…

Prije od ikojeg političkog prvaka Europe Poglavnik je željeznom logikom razodkrio sve laži i zablude komunizma. Zadnji njegov članak je bila opomena gospodarima svieta, da se ne daju zavesti od vukova u ruhu ovaca. Na njemu su nam zavidjali svi narodi zarobljeni od komunizma, jer su u njemu vidjeli vodju, koji nije nikada kolebao niti pravio sporazume ni konkordate sa Sotonom...”
, eto tako zbori jedan Antun koji isto nije koritar, zaključi mali Ivan okrićući se didu.

- Ja bi dide ovdi pripomenula i ono što je 1955. svima javno, kada su krenule neke druge potvore iz iste antihrvatske kuhinje protiv Poglavnika, izjavio vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan ev. Šarić:

"Kako je bilo za očekivati, neprijatelj Svete Stolice i našeg mučeničkog hrvatskog Naroda bacio se je opet protiv Vaše ličnosti, izkorišćujući težka i uznemirujuća vremena, koja trpi danas ta gostoprimiva i velika država Argentina. Ona poslovica o ribarima u mutnoj vodi je stvarna činjenica u poviesti našeg jadnog čovječanstva.
    Kao hrvatski nadbiskup Bosne i Hercegovine uzdižem svoj punomoćni glas protiv uvreda i podvala, koje spomenuti neprijatelj baca na Vaš obraz i protiv Vaše ličnosti. Za Vaše djelovanje u korist katoličanstva i svetih interesa Crkve, zalažem se kao Vaš branitelj i jamac u svako doba i pred kim bude trebalo.
    Izjavljujem pred cielim svietom:
Katolička Crkva nikad nije bila tako zaštićena, te njezina nastojanja u širenju istine tako garantirana, kao za vrieme Vaše Vlade."


- E evala ti bilo mila moja Marice, nek si i to pripomenula, jer dok mi šutimo razni smutljivci, klatež svake fele, koritari svakog vrimena potvaraju naše velikane poput kakvih mizernih firaunčeta ne prezajući ni pred istinom ni hrvatskim svetinjama. Nek se ti filozofi ugledaju na ovo što ti pročita i ono što mali Luka kaza iz usta našeg kniževnika Bonifačića. Nek' mizerije vide kako je uvik bilo uzor značajeva koji se nisu bojali silnika ovog svita i uvik su bili spremni staviti glavu na panj zarad istine i nisu se prodali za korito antihrvatskog napoja, priti kažiprstom did pogledajući sve na svoje janjce skupljene oko dragovoljca Jure.

E unučadi moja, didova janjadi, da ove gadosti iz usta mizeronog admirala nisu tako strašne i usmjerene na našeg neumrlog Poglavnika i našu slavnu vojsku koja nije izgubila nijednu bitku u ratu, najbolje bi bilo reći admiral se najio bunike!

Ovako dico moja, ubuduće, poslušajte me ka i zadnji put ča sam vam reka, zaobiđite ga u širokom luku i ne kupujte mi više oni' njegovi' knjižurina, jer mi je sad sve sumnjivo, tko zna di su sve đavlije zamke postavljene, govori did mašući kapom kao da tako odbacuje i sve te podmukle potvore, a zapravo se ladi od sve veće vrućine na zvizdanu što je upeka čak i pod starim orasom kod kukurzane.

A sad, de Marice moja, dolazi did polako do daha, trči babi, vidi je l' ručak gotov, jer ovdi se i pod ovom ladovinom starog orasa ne može durat' i napravi nam svima po ladnu limunadu, ta zaslužili smo, popravili smo grablje, oklepali kosu, digli glas pravednički protiv potvora admiralskih i prisitili se naših uzor pravidnika, zadovoljno se ustade did i ponese svoju štokrlu u kuću.

- E dide, imali smo još šta reć, nezadovoljan je Jure što prekinuše raspravu.

- Ma nastavit' ćemo za stolom Jure moj i ja sam se sitija još nikih činjenica koje razotkrivaju admiralčetove potvore. I nemoj mili moj, poslin kad zaladi, zaboravit pokosit ogradicu, osmjehnu se did, klimajući glavom, svome Juri.

Did Vidurina

Ispod Starog orasa lita Gospodnjeg 14. srpnja 2015. na rođendan našega Poglavnika dotura Ante Pavelića

Zapisao iz glave: ing. Ante Matić od Livna


2. od 2   
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #10 : Srpanj 15, 2015, 09:23:07 »


U SPOMEN JEDNOME ČOVJEKU
 
Pričao mi otac o ratnom vremenu,
O jednom čovjeku, hrvatskom vladaru,
Koj’ iz praha diže Zemlju ispaćenu
Vrati joj slavu, pogaženu, staru.
Gledao je ‘dada’ mile ratne slike,
Niz ranjav obraz mlaz suza mu tek’o.
Gled’o krasnu mladost, hrvatske vojnike,
Držeć me na krilu žalosno je rek’o:
–   Dijete, ne trpi ljagu i klevetu
Na ove ljude, na njihovog vođu.
Branili su hrabro slobodicu svetu,
No sudba htjede da nesretno prođu.
Trava ih pokri, ali uspomene
Na vjerne borce nek vječno plamte.
Sinci i unuci Hrvatice žene
Nek znaju istinu Pavelića Ante.
Pokaraj onog koji smutnje baca,
Koji sveđ širi izmišljanje gadno –
‘Otišo pastir od svojih ovaca!
Ostalo stado raspršeno, jadno…’
–   Ah, svak bi rado Poglavnikom bio,
Vojska anđela da uz njega bude.
Mudro postup’o i pamet solio
I bio slavan vladar rodne grude.
Oj, lako li je upravaljat u miru
Kad ‘mjesto krvi med i mlijeko teče,
Kad danju, noću, uživaš u piru,
Kad srce boljka nikakva ne peče.
Kad ‘mjesto plača dvor ori od smijeha,
Kad ti se brate svak radosno klanja.
I eto kneza i kralja bez grijeha
I na sve strane pustog blagostanja!
Al’ teško li je pravi vladar biti
Kad grčevito braniš zemlje šaku,
Kad tuđinac te tek naoko štiti
I krv ti crpi, crpi suzu svaku.
Pa zalud bila pamet Salomona,
Poštenje, grb i tri lijepe boje.
Ne mo’š odoljet stotini demona
Ni očuvati ognjište svoje.
O uskrsnuću neka Bog sudi
Za krive riječi što rekoše hulje;
Za laž i smutnje, grešne sanje ljudi –
‘Odnese Anto zlato i dragulje.’
Ne bje dragulja niti zlatnog dvora
Ni bajnih ruža stazama tuđina.
I ne bje nikad vijenca od lovora,
Već znoj i muka hrvatskoga sina.
I škrt zalogaj i progonstva duga
I oštre pandže ljutog jugovraga,
I bolnog srca vjekovječna tuga
I živi spomen djedovoga praga.
Vječno pitanje, vječni uzdisaji:
Isuse, zašto Hrvat sreću gubi?
Vrati slobodu rođenoj Domaji,
Jer  samo nju ko svetinju ljubi.
Sve prohujalo, sve se hitro zbilo,
Nebo i povijest tek istinu pamte.
Je li ti dijete, krivo ili milo,
Vladar je bio naš Pavelić Ante.
Ne daj na svoje, ma najgore bilo,
Svetaca nema u suznoj dolini.
Tko štuje mrtve i majčino krilo,
Ostaje vjeran miloj Domovini.

Noću, u Madridu, kraj hladnog kamena,
Anđeli se dive krasne djeve liku.
Čijeg li je roda, čijeg li imena?
Lijepa Plavka pjeva ocu Poglavniku.

Marija Dubravac
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!