Nekoliko riječi povodom Božića
Dragi moji prijatelji, poznanici i posjetitelji cro-eu.com!
Naravno, da povodom tako divnog i čarobnog blagdana ne smiju nedostajati i nekoliko mojih riječi.
Božić shvaćamo kao tiho i mirno doba godine. Miris svježih kolača, medenjaka, kiflica s ukusom vanilije, aromatičnih pečenih jabuka, kuhanog vina, pjesme od Dean Martina i Frank Sinatre: Winter Wonderland; White Christmas; Let It Snow ..., lijepo uređena jelka s dovoljno staklenih kuglica u različitim bojama i veličinama, kao i mali zvono, koje najavje rođenje Isusa Krista ne smije nedostajati - da, to je Božić! Tomu se radujemo!
Ali Božić je nešto više od radosti. Sa rečenicom: "Dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni." (Izaija 9,5) povezujemo Božić. Ova rečenica izražava čuđenje o čudu života. Uvijek kada se dijete rodi, čovjek se nanovo raduje i čudi. Novi život daje nadu. Novi život je također znak budućnosti. Zato je kroz ovo dijete jedan cijeli narod dobio nadu na bolju budućnost. Kršćani vjeruju da je upravo Isus otvorio taj put. On nam je sa svojim rođenjem, svojom smrću i uskrsnućem poklonio ljubav, nadu i vjeru. - da, to je Božić!
Godina 2013 bila je puna nade, vjere i ljubavi.
Svi mi siromašni i bogati ljudi smo u potrazi za ? Neki čak ni ne znaju što traže, oni se osjećaju praznim, nemirnim i nezadovoljnim. Onima kojima je novac jedina vrijednost ustanovili su da i novac ne čini sretnim, bar dugoročno ne. Što si stvarno, svake godine iznova, većina od nas, želi su tri vrijednosti: vjera, nada i ljubav.
Ali koje značenje imaju danas za nas kršćane te tri vrijednosti? Jesu li one zaboravljene kao lanjski snijeg, staromodne ili ih ponovo otkrivamo i tražimo u sebi, u drugima?
Nada Francuski filozof Gabriel Marcel kaže: Nada nije ono što mi od drugih očekujemo. Nada je: Nadam se u tebe i za tebe. Bez nade ne možemo preživjeti, lječiti se, oprostiti i očekivati. Njemačka poslovica kaže: Nada umire kao posljednja. No, to također znači: Gdje nema nade tu je, stagnacija, ukočenost, obamrlost.
Sv. Pavao kaže: "Mi se nadamo onome što ne vidimo". Mi se nadamo dobroj volji. Mi se nadamo našoj izdržljivosti. Mi se nadamo slozi. Mi se nadamo pobjedi.
Mi se nadamo u dobre političare koji će svojem radom pružiti narodu sigurnost, zarumjevanje i poštivanje. No, mi ih još ne vidimo!
Vjera Vjera je ponajprije povjerenje u Boga. To uvjerenje nas dovodi do unutarnje slobode jer mi se ne definiramo kroz ljude nego kroz Boga.
Vjera olakšava. Mi moramo skoro svakodnevno donositi odluke i mi znamo da uspjeh nije rezultat samo našeg razmišljanja nego da ovisi o Božjem blagoslovu – sreći, kako neki kažu. Mi vjerujemo, oslanjamo se, da će Bog blagosloviti naše odluke i namjere. Da li će naše odluke biti okrunjene uspjehom, mi ne možemo garantirati koliko god mi razmišljali. Vjera nam daje pouzdanje da će Bog blagoslovi naše misli i naš rad. Dakle, mi se ne moramo stalno brinuti je li sve ono što smo odlučili u redu i dobro. Naša vjera u Boga osloboditi će nas od zabrinutosti koja je vidljiva na našem licu i koju, kao virus, prenosimo na druge.
No vjera ne znači samo vjera u Boga, ona također znači vjera u ljude, što znači: sloga.
Vjera u Boga i hrvatska sloga!
Vjera ne znači da hodam okolo s ružičastim naočalama. Mi treba da vidimo stvarnost onakva kakva je. Mi ne smijemo osuditi nekoga po onome što vidimo – po izgledu. Mi moramo pokušati gledati dublje i nadati se, da se iza ružne fasade sakriva dobra jezgra ili barem želja biti pošten i dobar. Povjerenje budi pozitivnu energiju u ljudima. Nažalost mi u Hrvatskoj možemo prije povjerovati prosjaku da će nam pomoći nego našoj Vladi. Danas je naša egzistencija pod utjecajem straha – strah koji naši političari s nesposobnošću, čistim egoizmom i lažnim izjavama oko sebe šire.
"Tvoj govor te odaje", rekla je sluškinja Sv. Petru. Odjeća čini čovjeka - kaže se - ali riječi ga izdaju. S govorom izdajemo svoju odanost ili mržnju, svoju hladnoću i vatrenu ljubav prema ljudima i domovini.
Često se suočavamo s hladnom govorima i razgovorima. Hladni jezik zatvara ljude. I sa pravom! Mi se trebamo distancirati od govornika iz kojeg ne zrači razumjevanje i ljubav jer on nas paralizira. Samo riječi pune vjere u Boga i ljubavi su put k slozi.
Sv. Luka govori o Duhovu tj. blagdanu silaska kao jezičnom događaju. Duh Sveti dolazi s vatrenim jezikom k Isusovim učenicima. Nama je potreban jezik s kojeg iskre skaču i griju nas. Samo tople riječi spajaju ljude i stvaraju želju da zajedno radimo na zajedničkom zadatku - Za narod i dom!
S riječima, gradimo kuću, državu, narod.
Nažalost u našoj Vladi imamo političara iz kojih skaču vatrene iskre mržnje i šire hladnoću da nam se krv u žilama zaleđuje. Političari koji kao zmija bacaju otrov na branitelje, na Josipa Šimunića, na naš dom, na sve što nama je sveto trebamo odbaciti - isčupati - kao oko koje nas navodi na zlo. (Mt 5, 29-30)
LjubavRiječ ljubav nema mjesta u našoj Vladi. Neke bijedne duše ju tumače kao slabost, popustljivost, neotpornost pa i sakrivaju ju jer se nje srame.
Ljubav je za mene, izvor iz kojega mogu crpiti. Slušajući političare u Saboru naježim se od njihove hladnoće, bahatost, drskost i oholost. Tu nema ni traga ljubavi prema bližnjemu, tu se samo optužuje, prijeti. Koji - bezopasni - bijednici, mizerni karakteri!
(Referenduma o ćirilici neće biti dok sam ja živ/ Dosta je tog terora! Ništa od toga!/Tužiti ću Šimunića u Bruxellesu zbog ustaštva ...)
Ta mržnja ih koči, čini ih nemoćnim. Napredak izostaje.
Platon govori o Erosu kao sili koja je u nama. Slično tome kaže i Sv. Pavao u svojem hvalospjevu ljubavi (1 Kor 13, 1-13).
| Idemo zajedno ŽIVJETI LJUBAV…
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao -
ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.
Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki, a tada – licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
– to troje -
ali najveća je među njima ljubav. |
Ako iz izvora ljubavi crpimo, nećemo nikada biti iscrpljeni. Ljubav širi povjerenje, ona je izvor Duha Svetoga, koji je neiscrpan jer je božanski.
Kršćanske vrijednosti su i u ovoj pjesmici jako lijepo opisane.
Nada, vjera i ljubavnada ti treba da na raskršću života od dva puta koji vode u neizvjesnot odabereš samo jedan nadajući se da je baš taj onaj pravi vjera ti treba kako bi mogao ići putem čak i ako je mrak kako bi mogao ići putem čak i ako si se izgubio ljubav ti treba da nikada ne budeš sam ni kad' biraš ni kad' ideš ni kad' lutaš http://www.katolici.org/duhovnost.php?action=c_vidi&id=2951 |
U tom smislu želim svima prijateljima, poznanicima, braniteljima, domoljubima, čitatejima, bolesnima i nesretnima, pogotovo Josipu Šimuniću koji zbog svoje ljubavi neprijateljsku mržnju ispašta,
sretan Božić i neka vas prati nada, vjera i ljubav kroz cijelu 2014!
Vaša Marica
