CRO-eu.com
Listopad 21, 2018, 18:30:24 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Atentat u Sarajevu  (Posjeta: 14297 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7761



« : Lipanj 28, 2008, 09:35:05 »


Atentat u Sarajevu


Već u četvrtak, 25.lipnja 1914. bili su nadvojvoda Franz Ferdinand i njegova supruga tu u kupovini; prestolonasljednik u uniformi, od svih prepoznat i srdačno pozdravljen. Svi su ga želili vidjeti i s njim pričati; pratnja je jedva šakama i laktovima put, od trgovine do trgovine , mogla da drži slobodan. Ništa osim radosti i nasmijanih lica i beskrajnih „živio“ uzvika Muslimana, Kršćana, Židova i Ortodoksa. Sarajevo nije bio jedan srbski već jedan multikulturelni grad. Slijedećih dana je vojvotkinja, ponekada i sama, posjećivala škole, kreativne ustanove i dijelila poklone.


Nedjelja, 28. lipanj 1914 bio je jedan predivni dan; sunce je sijalo, nebo je bilo tamno-plavo. Togodišnja velika vojna vježba bila je završena, tome je trebala da slijedi službena vožnja gradom i posjeta gradskim ustanovama.

Posebni dvorski vlak s nadvojvodom i njegovom suprugom Sophie von Hohenberg je sa 17 minuta zakašnjenja napustio Banju Ilidžu i stigao u 10:07 sati u Filipović-vojarnu (najveći vojni čvor Sarajeva) gdje ih je već čekala auto kolona za planiranu vožnju gradom. Svi ti auti bili su u privatnom vlasništvu pripadnika  k.k. dobrovoljne vojne jedinice (zbora) te već češće u velikim vojnim vježbaima kao i kod ostalih službenih povoda od vojske i dvora korišteni.


Prvi auto konvoja činila je policija, u drugom su sjedili gradonačelinik i komesar (povjerenik) vlade, koji je i za policiju bio nadležan, dr. Edmund Gerde ; u trećem autu s bečkom tablicom A III-118 sjedio je nadvojvoda Franz Ferdinand sa suprugom, zemaljski vladar – inspektor vojske Oskar Potiorek, dvorskokomorni šef Gustav Schneiberg i vlasnik  auta i ađutant grof Franz Harrach kao i vozač Leopold Loyka; njemu u nastavku su slijedila još četiri vozila u kojima je smještena bila pratnja nadvojvode.


Put je vodio prema vijećnici, gdje su gradonačelinik i njegova dva dogradonačelnika čekali da službeno pozdrave goste. Kada je auto kolona prošla pored austro-ugarske banke, čuo se je prvi pucanj. Jedan predmet udario je u auto nadvojvode, pao na otvoreno platneno pokrovlje auta i odkotrljao se po ulici. Nekoliko sekundi kasnije, kada je i drugi auto prošao, eksplodirao je taj odkotrljani predmet na ulici. Bila je to bomba; kratko prije toga skočio je bacač bombe preko kamenog zida u rijeku Miljacku. Bilo je 10:26 sati. Bomba je ozljedila nekoliko suputnika u vozilu kao natporučnika Erik von Merizzi i oko 20 gledatelja na ulici. Jedan geler te bombe lako je ozlijedio vojvotkinju von Hohenberg i kako se je kasnije ustanovilo, auto vojvode bio je sa nekoliko gelera pogođen.


Nakon kratke pauze kolona je krenula dalje prema vijećnici; na nogostupu auta pored vojvode stajao je tjelesni stražar Gustav Schneiberg;  Harrach je sjeo pored šofera. Poslje dobrodošlice gradonačelnika raspravljalo se je o trenutnoj situaciji. Poslani su i telegrami, jedan od njih caru, da bi tako spriječili neistinite vijesti. Za vrijeme razgovora, odlučio je Franz Ferdinand, ne kako je bilo predviđeno, vožnja kroz Starigrad te do muzeja, već da ode posijetit ranjenoga natporučnika u garnizonskoj bolnici  – Briga o svojim podložnicima bila mu je vrhovna zapovijed. – Vojvotkinja je krenula na prvi kat gdje joj je jedna mala Turkinja poklonila jedan buket cvijeća koji će kasnije, sa pripremitim stolnim cvijećem, biti prvi ukras na njezinom odru.


Franz Ferdinand bio je svijestan još uvijek postojaće životne opasnosti; koju je  Potiorek podcjenio. Da zemaljski vladar svojom odlukom nije dozvolio daljnju vožnju, sve dok vojska nije ulice očistila i osigurala, nadvojvoda bi se sigurno  s time složio.

Još godine poslje mučila je savjest službenika komore Morsey – jer kako mu je dvorski upravitelj Franz Janaczek kasnije rekao – sam on je mogao kroz upozorenje dijece daljnju vožnju spriječiti.

Vožnja je krenula opet sa prvim  policijskim autom, zatim gradonačelnik i kao trći auto nadvojvode i vojvotkinje; njima su slijedila još tri auta u pratnji. Vozač od vojvode imao je naredbu bez iznimka prednjem autu slijediti čiji vozač nije bio informiran o promjeni smjera vožnje. Uz obalu rijeke (kaj) na uglu skrenuo je, kako je u prvom planu bilo predviđeno,  prvi auto u Franz-Josef-ulicu; auto vojvode im je slijedio. Kad je Potiorek zabunu primjetio doviknuo je vozaču da stane, zaokrene i ravno po cesti uz obalu dalje da vozi.


U tom trenutku kada je auto stao, jedan mladi čovijek koji je stajao u grupi gledatelja na rubu ceste, bezciljno dva puta u udaljenosti od oko dva metra počeo je pucati. Prvi metak probio je aluminijsku karoseriju i (od konjske dlake podlogu) sjedala i pogodio vojvotkinju u donji dio tijela. Drugi metak pogodio je nadvojvodu u vrat. Bilo je to nekoliko minuta prije 11:00 sati.

Povećane fotografije u galeriji > http://cro-eu.com/galerija-fotografija/thumbnails.php?album=177

1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7761



« Odgovor #1 : Lipanj 28, 2008, 09:50:30 »


Vozač je reagirao, kao i pri prvom atentatu, brzo. Ne okrećući, vozio je unazad preko mosta na drugu stranu obale. Pod vodstvom Potioreka stigli su za oko dvije minute do Konaka (sijedište vlade).


Za lječničku pomoć bilo je prekasno, vojvotkinja je već preminula a nadvojvoda nije više bio pri svijesti. Nadvojvoda se je, pod utjecajem krvi u dišnim organima, ugušio; vratna vena (žila koja vodi krv prema srcu) i dušnik su bili probijeni, Vojvotkinja je masovno krvarila; njezina trbušna artetija je bila pogođena i umrla je za nekoliko sekundi. Projekt od 9-mm koji je vojvotkinju pogodio, pronađen je, danas se nalazi u dvoru Konopischt * (CZ).

*   Dvor Konopischt je od 1887. bio u vlasništvu Franza Ferdinanda http://www.zamek-konopiste.cz/fotogalerie1/zamek-a-zamecky-park/


Drugi metak koji je probio njezinu kičmu, nije izvađen. Još istoga dana su umjetnici  Ludmila i Rudolf Vasić Franzu Ferdinandu i vojvotkinji Sophie skinuli mrtvačke maske. Na desnoj ruci, iše lakta imao je nadvojvoda jednu kineskog zmaja utetoviranog, jedan suvenir sa njegovog svijetskoga putovanja.


Obadva atentatora, bacač bombe Nedeljko Cobrinović i strijelc Gavrilo Princip su bili odmah uhićeni, njihovi pomoćnici i ostali urotnici kratko za njima. U listopadu 1914. u sudskoj raspravi su malodobni fanatičari osuđeni na 20 godina zatvora.
Austro – Ugarska je bila, u što nisu čak ni neprijatelji sumljali, jedna pravna država.


Uprkos tome je monarhija kroz njezinu objavu rata Srbiji u očima svjetske javnosti izgubila u ugledu. Srbima je uspijelo viješto i mudro desteljećima ulogu počinitelja i žrtve zamjeniti.

Tek kroz krvave događaje sadašnjosti rehabilitiralo je inozemstvo  ondašnju austro-ugarsku politiku; jedne od Srbije kroz mnoge godine do granice  podnošljivosti provocirane države, da ne izgubi pred sobom i svjetom poštovanje i ugled, bio ultimatum  od 1914 zadnji očajni čin.

28. lipnja  podsijeća Vidovdan Srbe na poraz iz 1389 – bitku na Kosovom polju dok je kod muslimanskog naroda taj isti  dan – dan pobijde.

28. lipanj nije u bosanskom kalendaru a nije ni kod pravoslavne crkve bio zabilježen kao blagdan te k.u.k. ustanove nisu dale do tada 28. lipnju posebno značenje.

Po popisu stanovništva od 1910. u Bosni i Hercegovini su pored pravoslavnih, ćirilicom pisanih Srba još 32,25% Muslimana, 22,87% Rimo-Katilika, 0,62% Židova, 0,43% Grkokatolika i 0,33 % Protestanata. U samom gradu Sarajveu živilo je 45% Muslimana. Bosna je imala ukupno 1.898.044 stanovnika a Kraljevina Srbija 2.965.000 stanovnika.

Povećane fotografije u galeriji > http://cro-eu.com/galerija-fotografija/thumbnails.php?album=177[/center]
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7761



« Odgovor #2 : Lipanj 29, 2008, 19:15:04 »


Pogreb i Grobnica

U ponedjeljak, 29. lipnja 1914, postavljena su mrtva tijela u Konaku na odar. Mrtvački kovčezi su bili najraskošniji koji su su u Sarajevu mogli nabaviti; nisu bili jednaki. Lijes, u kojem je polegnut nadvojvoda, bio je mnogo veći od lijesa vojvotkinje, što je kasnije dalo povoda mnogim legendama. U Sarajevu je razlika visine lijesova izjednačena kroz jedno posebno postolje.


Nakon oproštaja građana od pokojnih lijesevi su kasno poslije podne odveženi na željeznicku stanicu gdje su s čelne strane zadnjega vagona utovareni.


*   Izvanredni vlak je u 19:10 napustio Sarajevo.
*   Mrtvački kovčezi su putem željeznice doveženi u Metković.
*   U Metkoviću pretovareni na jahtu „Dalmat“i rijekom Neretvom (Narenta) prema Jadranu transportirani.
*   Po jadranskom moru do Trsta lijesovi su putovali na stražnjoj palubi bojnog broda "Viribus Unitis".
*   Dalje sa željeznicom preko Graza i kratkim zadržavanjem u Beču do Artstetten, gdje su 04.06.1914 sahranjeni u novo sagrađenu grobnicu.




U Beču su dočekani hladno, za mnoge neshvatljivim naredbama staromodnog dvorskog ceremonija. Već od Južnogkolodvora prema Hofburg došlo je do demonstracija oficira svih činova, koji su se spontano pogrebnoj povorki pridružili.

Na odar u Hofburg kapelici bilo je vrijeme jako kratko omjereno. Zanemario se je  poziv i prisutnost stranih vladara što će se kasnije pokazati kao izuzetno tragično. Na taj način su izostali neusiljeni internacionalni razgovori na najvišoj razini.

Namjera dvora bila je, da već mali lijes vojvotkinje sa nižim postoljem pokaže općenito neprihvaćanje.


Ko što su se oficiri tako se je pogrebnoj povorki prema Zapadnomkolodvoru (Westbahnhof)  pridružio i staro-plemstvo Austrije; Na izvanredni vlak čekali su, isto ne po programu, i mnogobrojne vojvode.

Kada je vlak u 0:37 sati stigao u Pöchlarn spustilo se je nevrijeme preko mjesta tako da se je blagoslov morao održati u zagušljivoj željezničkoj stanici.Tek kada je kiša malo prestala, unešeni su lijesovi u raskošna mrtvačka kola.

Pri svakom udaru groma konji su su se plašili i bili nemirni.Na Dunavu, konji su se na trajektu jedva mogli da smjeste, prateći oficiri pokušavali su vijelo vrijeme konje da smire. Uprkos svemu, pri jednom udaru groma konji su se toliko preplašili da su udarili u kola koja  se je sa velikim naporom spriječilo da na padnu u Dunav.

Prisutnima je ta pogrebna povorka u toj noći ostala u dugom sijećanju, kao da cijeli svijet želi propasti.

U 05:00 sati stigli su u Artstetten, u 11:00 sati je počela sahrana. Gosti su bili u prljavoj i vlažnoj odijeći. Od Kleinpöchlarn put je vodio uzbrdice i gosti su bili prisiljeni dijelomično izaći iz auta i gurati ih.

Razlog da prestolonasljednik nije sahranjen u kapucinskoj grobnici (Kapuzinergruft) već u Artstetten-u  blio je * morgantsko vijenčanje. Sophie vojvotkinji Hohenberg bila je habsburška grobnica nepristupačna a Franz Ferdinand nije ni u snu razmišljao o tome da se poslje smrti od svoje supruge razdvoji.



Razlog izgradnje grobnice još u vrijeme kada Franz Ferdinand nije ni slutio da ce pet godina kasnije on i Sophie umrijeti bio je, u jesen 1908, smrtni porod. sinčića u Belvederu. Dr. Carl Lischkarz je 08.11.1908 u 10:00 sati u jutro potvrdio smrt novorođenčeta.; to znači da se je dijete noć prije rodilo.

Mali lijes je u podne od državnog pogrebnog podužeće prevežen od Belvedere na Artstetten gdje je provizorno smješten u jedno predsoblje dvorske crkve. Artstetten je trebao zimsko sjedište vojvotkinje biti.

Grobnica je 1909-1910 po nacrtu srhitekta Ludwiga Baumann o kroz zidara Friedricha Aichberger iz Pöchlarn sagrađena (dozvola gradnje od 07.06.1909.a dozvolja korištenja od 13.01.1910.).


Franz Ferdinand želio je, da slično kao u kapucinskoj grobnici, bez ukrasa – skromno njegov i svi slijedeći lijesovi na podu jedan pored drugoga budu postavljeni. Mijesta u grobnici bilo je za 12 lijesova.

Vodstvo gradnjeu Artstetten saznalo je o atentatu prestolonasljednika i njegove supruge, 28.06.1914. u 19:30 sati. Idući dan stigla je naredba da uredi unutrašnjost grobnice, da se obojaju vrata i prozori i da se urede staze u parku. Dok su radovi na dvoru od 30. 06. ukinuti i tek nekoliko mjeseci kasnije provizorno savršeni.

1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7761



« Odgovor #3 : Lipanj 29, 2008, 19:22:38 »


Pošto je grobnica već kartko poslje pogreba postala mjesto hodošća odlučio je srbnik dijece Jaroslav grog Thun, grobnici jedan dostojniji izgled dati. Arhitekt Ludwig Baumann, koji je pod sudjelovanjem građevinskog savjetnika Heinricha Holzeland u prosincu 1908. nacrt napravio, planirao je početkom 1915. nove, monumentalne sarkofage (kamene, umjetnički ukrašene lijesove). Između listopada 1916 i travnja 1917. dobila je grobnica svoj novi desing.

Monumentalne sarkofage od Untersberg mramora  izradila je Marmor-Industrie Kiefer u Oberalm kod Hallein. Mali lijes mrtvog dijeteta, koji je do tada između roditelja stajao, premješten je u polukružnu-zatvorenu zidnu nišu.

Slikovni rad na sarkofazima je dijelo umjetnika Georga Leisek-a: drugi radovi u grobnici su dijelo klesara Eduard-a Hauser i tvrdke J. Matscheko & Schrödel.


Na sarkofazima su upisani tekstovi prof. Dr. Eugen-a Bormann.

"H. S. E. FRANCISCVS FERDINANDVS ARCHIDVX AVSTRIAESTE NATVS DIE XVIII M. DECEMBRIS A. MDCCCLXIII. VXOREM DVXIT DIE I M. IVLII A. MCM OBIIT DIE XXVIII M. IVNII A. MCMXIV"

(Ovdije leži sahranjen Franz Ferdinand nadvojvoda od Austrije – prvi, rođen 18. 12. 1863, oženjen od 01. 07. 1900, umro 28.06.1914.)

"H. S. E. SOPHIA DVCISSA DE HOHENBERG NA TA DIE IM. MARTII A. MDCCCLXVIII NVPTA FRANCISCO FERDINANDO ARCHIDVCI DIE I M. IVLII A. MCM DEFVNCTA DIE XXVIII M. IVNII A. MCMXIV"

(ovdije leži sahranjena  Sophie vojvotkinja von Hohenberg, rođena 01.03. 1868, udana za nadvojvodu Franza Ferdinand od 01.07. 1900, umrla 28.06.1914.).


A kutovima sarkofaga stoji monogram Krista; ispod na pročelju, pored grba pokojnih, grčka slova Alpha i Omega kao znak početka i kraja.

Na zajedničkom postolju stoje riječi:

 "IVNCTI CONIVGIO FATIS IVNGVNTVR EISDEM"
(Povezani kroz vrpcu braka , ujedinjeni kroz istu sudbinu).



* morganatski brak (nl.matrimonium ad morganaticam, starovisokonemački morgan je nepriličan brak, tj. brak što ga sklopi član neke vladalačke kuće ili visokog plemstva sa ženom koja mu po rođenju nije ravna; dijeca iz takvog braka nasljeđuju samo materino ime i imanje.






Tekst i fotografije su iz privatnog vlasništva Kneginje Anita von Hohenberg, praunuke od prestolonasljednika nadvojvode Franza Ferdinanda – Dvor Artstetten, Austria'' i kao takvi prvi puta na internetu objavljeni

Zahvaljujem se na dozvoli objavljivanja.

Marica Draženović

Povećane fotografije u galeriji > http://cro-eu.com/galerija-fotografija/thumbnails.php?album=177
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7761



« Odgovor #4 : Kolovoz 12, 2008, 23:36:23 »



Čabrinovićeva granata ranila je 20 osoba


Gavrilo Princip
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7761



« Odgovor #5 : Srpanj 31, 2018, 09:30:47 »


Budnica Herceg - Bosne

Čuj! Već bojne trublje ore!
Sad na noge hrabri sine
Ponosne nam Herceg-Bosne
Na dušmana domovine!
Napred hrlo preko Drine,
Gdje s dušmanom boj se bije,
Smrt nedužnu da osvetiš,
Ferdinanda i Sofije.


Nek se kleti Srbin sada
Sam u svojoj krvi valja,
Neka znade kako Hrvat
Nekrunjenog' sveti kralja,
Neka gnjusnih ubojica
Sada kleta krv se lije,
Smrt nedužnu da osvetiš,
Ferdinanda i Sofije.

Hrlo napred, hrabri sine,
Evo sad je došla zgoda,
Da sramotu nanešenu
Opereš sa svoga roda, -
Sred tvog grada još se puši,
Posušila jošte nije
Krv nedužno prolivena
Ferdinanda i Sofije.

Pod udarcem tvoga mača
Neka Srbim glava pada,
Ubojica leglo kleto
Uništiti valja sada –
Strijebiti njega treba
Otrovnice poput zmije
Smrt nedužnu da osvetiš,
Ferdinanda i Sofije.

Hrabro napred, sad je zgoda
Herceg-Bosne dični sine,
Na dušmana hrvatskoga
Hrabro napred preko Drine,
Gdje s prokletim ubojicam
Osvetnički boj se bije
Smrt nedužnu da osvetiš
Ferdinanda i Sofije.


Dragan Mllanović
Zagreb, 12.11.1914
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!