Pavlović - Križpolje

[Marica]

Prvi puta na internetu

Rodoslovlje Pavlović

1. Jakob Pavlović
Došao je iz zaselka Pavlovića u središnji dio križpoljskog naselja, gdje i danas postoji njegova šterna, udario je temelj velikom gospodarstvu i drugim djelatnostima, te je kroz tri generacije stjecan zavidan imetak.

*************************************

2. Anton (sin Jakoba)  Pavlović (oko 1824. – 17. ožujka 1907. u nedjelju 9:30 sati)
U 34. godini starosti dobiva Anton sina Milana 1858. g.

2.2 Katarina (kćerka Jakoba) Pavlović (1834.- 3. ožujka.1902.) udata za Josipa Mlinarić'a iz Bunić'a (1839.-10.02.1891.) umro od upale potrbusnice, bio postar, trgovac,veleposjednik i imao nadimak grof od Bunića.

*************************************

3. Milan Pavlović sin od Antuna, rodio se 1858. g. U Beču je je završio trgovačku akademiju (ekonomsku školu) te je vodio trgovinu i poveće gospodarstvo.

Više o Milanu Poavloviću > Hrvatska > Povijest > Izbori 1883. godine > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1460.0

Ženio se dva puta.
-   Prva žena bila mu je Ružica iz brodovlasničke obitelji Bronzini iz Senja koja je umrla nakon prvog poroda, (iz braka sa Ružicom imao je kćer Anku) a
-   druga žena Ljubica, po rođenju Križevčanka, majka je Antona-Tone, kasnijeg senatora) i Zore.

Milan Pavlović bio je istaknuti pravaški političar i narodni zastupnik Modruško-ogulinske županije odnosno izbornog kotara Brinje od 1887. do 1902), posjednik i trgovac u KrižpoIju.

Milan Pavlović stasit i naočit čovjek, bio je žestok pravaš i uvjereni protivnik Mađara i mađarona, što je očitovao svojim saborskim istupima.

Zbog svoga fizičkog izgleda više je godina uzastopce, u ime hrvatskih saborskih zastupnika, otvarao u paru s banicom Hedervary ples na godišnjoj zabavi što je organizirao Sabor, a što su mađaroni gledali sa zavišću.

Jedna anegdota o Milanu Pavloviću potvrđuje njegovu žestoku ćud, usto i hrvatsko rodoljublje, Jednoč naime, negdje blizu Kamenitih vrata u Zagrebu susreo se s banicom Hedervary koju je pratio njen brat. Neposredno nakon mimoilaženja taj je mađarski gospodičić, u mržnji spram Hrvata, glasno na njemačkom izustio: "Te hrvatske svinje“. Čuvši to, Milan Pavlović se hitro vratio korak, dva i mađarskom naduvencu opalio vruću ćušku.

No, vratimo se opet na 1909. g.! Te godine je na saborskim izborima Hrvatska pučka seljačka stranka (HPSS) osvojila devet zastupničkih mjesta, jedno od njih i predsjednik stranke Stjepan Radić (1871. -1928.).Upravo je HPSS, koja je 1905. g. počela s političkim djelovanjem u hrvatskom narodu, počela postizati uspjehe te na izborima stala dobivati sve to više glasova.

Treba naglasiti da su tadašnji pripadnici muškoga seljačkog staleža imali pravo glasa samo onda ako su dostigli cenzus, tj. određenu visinu porezne obveze u novcu.

Neograničeno izborno pravo imali su učitelji, činovnici, te akademski naobraženi građani, među njima dakako i pripadnici crkvenog staleža. Visoko plemstvo i svećenistvo (virilisti), automatski su postajali članovima Sabora.

Neposredno pred I. Svjetski rat nalazimo Milana Pavlovića među pristašama HPSS. Koji se po gospićkom listu "Hrvta" 1910. (u 52. godini starosti) kandidirao za narodnog zastupnika u izborima kotoru Otočac i Brlog.

*************************************

[Marica]

4. Anton – Tone Pavlović 21. lipnja 1884. (subota) rodio se je u Križpolju Anton-Tone Pavlović. Sin ekonomiste i političara Milana Pavlovića  (oko 1858. – oko 1915.) i Ljubica, po rođenju Križevčanka.

Pohađao je klasičnu gimnaziju u Zagrebu na Gornjem gradu. U Prvom Svjetskom.ratu ranjen je kao konjanički poručnik u desnu nogu pa je 1916. g. povučen u pozadinsku službu u Varaždin. Za narodnog zastupnika na listi HSS-a, kako smo naveli, biran je na trima parlamentarnim izborima, a potom imenovan i. senatorom.

Izmedu dva svjetska rata dao je svojim osobnim udjelom prepoznatljivo obilježje Tone Pavlović, posjednik iz Križpolja. Već od 1924. g. bilježi kao predsjednik Kotarske organizacije Hrvatske republikanske seljačke stranke, te je u tom svojstvu istupao govorima na više stranačkih pouzdanih sastanaka i javnih skupština.

Od tih valja istaći onu predizbornu u mjesecu srpnju 1927. g. u Gospiću, gdje je pred 12.000 prisutnih pristaša glavni govor održao predsjednik stranke Stjepan Radić. Usto su govorili i Karlo Brkljačić i Tone Pavlović. Na tim izborima, prema Rudolfu Horvatu, Pavlović je bio izabran za narodnog zastupnika na listi HRSS, za tu priliku nazvane Narodnom seljačkom strankom.

U svome viđenju turbulentnih zbivanja u beogradskoj nazovi Narodnoj skupštini u mjesecu lipnju 1928. g. Predrag Raos, da ponovimo, piše u svojim "Hrvatskim mučenicima" da je fatalnog  20. lipnja 1928. g. "prvi govorio g. Ante Pavlović, radićevac, i njegov govor unosi vedrine i humora u zagušljivu atmosferu skupštinsku“. On protestuje što naša braća Bugari još nisu dobili tri miliona dinara, koje je narodna skupština izglasala. Za Neptunske konvencije, tj. više ugovora sklopljenih u Nettunu 1925. g. između Kraljevine HSH i Kraljevine Italije kaže da one znače amputaciju zdrave ruke sa zdravog organizma.

Jedan drugi autor, Zvonimir Kulundžić (1911.-1994.), naš najbolji radićolog, u svojoj knjizi "Atentat na Stjepana Radića" bilježi: Kad je Račić izvadio pištolj, skočili su radićevski zastupnici Rude Bačinić i Ante Pavlović pred predsjednički stol s povikom:  "Puniša ima revolver!" Na to predsjednik (Skupštine, op. S. K.) nije reagirao, nego tobož prekinuvši sjednicu, odžurio prema ministarskoj sobi. Zna se što se potom dogodilo: Račić je ustrijelio Pavla Radića i Đuru Basaričeka, teško ranio Stjepana Radića koji je od tih rana umro nepuna tri tjedna kasnije, također teško ranio Ivana Pernara (umro u New Yorku 1967. g.), a lakše ranjavanje doživio je Ivan Granđa.

I u sljedećim godinama koje će biti označene monarhističkom diktaturom i sasvim otežanim političkim djelovanje, Tone Pavlović je i . dalje jedna od vodećih ličnosti otpora velikosrpskom državnom nasilju. On je i dalje narodni zastupnik i predsjednik brinjske Kotarske organizacije Hrvatske seljačke stranke, koja se od 1929. g. po volji državne sile označuje "bivšom".

Na parlamentarnim izborima održanim 5. svibnja 1935. g. Tone Pavlović s liste HSS-a od 3.547 izbornika u kotaru Brinje dobiva 2.538 glasova i tako osvaja zastupnički mandat, a za dva njegova protukandidata s liste Bogoljuba Jevtića - Đuru Marijana i Iliju Jerbića - glasovalo je 1.009 birača. Izbori, održani 11. prosinca 1938. g. dali su ove rezultate: Tone Pavlović, s liste HSS-a dobiva 3.203 glasa, dok je za listu Milana Stojadinovića (Jereza) glasovalo 1.270 birača. Time je Tone Pavlović izabran ponovo za narodnog zastupnika u Brinjskom kotaru.

19. travnja 1936. g. održana je u Brinju proslava stote obljetnice hrvatske himne. Poslije svete mise održane u župnoj crkvi formirala se velika povorka naroda koju je vodio upravo njihov zastupnik Anton-Tone Pavlović. Povorka sa zastavama prošla je cijelim Brinjem. Na poslijepodnevnoj akademiji koju je otvorio Mile Prpić, govorili su Mila Frohlich i Tone Pavlović. Glazbene točke izveo je pjevački zbor Hrvatskog radiše koje je uvježbala gđa Jelka Pavlović, r. Prpić, zastupnikova supruga. Recitirali su Milan Pavlović, Nikola Kalafatić i Nevenka Jelačić te još neki izvođači.

Tone Pavlović bio je govornik i na nacionalnoj manifestaciji  9. svibnja 1937. g. u Senju, kad su srboslavenski žandari pobili skupinu hrvatskih mladića, uz njih i jednu djevojku, iz Gospića.

Na velikom narodnom zboru održanom u Brinju u mjesecu kolovozu 1938. g. posvećene su stranačke zastave za Brinje i Križpolje. Blagoslovio ih je križpoljski župnik Toma Milinković. Brinjskoj zastavi su kumovali Ivica Milaković i supruga, a križpoljskoj Joso Krznarić sa suprugom. Na velikom političkom zboru upriličenom istog dana govorili su mnogi istaknuti prvaci HSS-a, npr. prof. dr. Ante Cividini, prof. Božo Katalinić, prof. Grga Hećimović, Stjepan Matasić, Josip Zrnc, Mate Moguš i domaći narodni zastupnik Anton-Tone Pavlović.

U kući Tone Pavlovića skupljala se često rodbina i prijatelji te politički istomišljenici, tamo se mnogo muziciralo, sve u ambijentu stilski namještenih soba katnice u Križpolju.

Rasap svoje obitelji Tone Pavlović nije doživio kao ni pljačku kuće, skladišta, okućnice s gospodarskim zgradama i raznim navlastito poljodjelskim strojevima, što se dogodilo nakon talijanskog povlačenja 1943. g. i pošto su u mjesto nahrupili partizani.

Odseljavanju ženskog dijela obitelji navedenih godina u Italiju, te smrti sina Milana, senjskog gimnazijalca, zagrebačkog studenta prava i časnika Hrvatske domovinske vojske na dosad nerazjašnjen način 1945. g. - tvrdi se da ga je iz njegova skloništa kod jedne obitelji na Savskoj cesti odvela OZNA - nakon svega toga i poratnih događanja, kuća je Pavlovića u Križpolju postojala još i 1947. g., i potom bila porušena te materijal razvučen.

Danas na tom mjestu usred Križpolja zjapi pusti prostor kao nijemi svjedok prošla vremena, kad se na tom mjestu u kojem je bujao život, začinjala hrvatska rodoljubna misao, i onda u granicama mogućnosti srboslavenske kraljevine bivala ostvarivana. U tima rodoljubnim nastojanjima puna je dva desetljeća u Križpolju i cijelom Brinjskom kraju prednjačio hrvatski narodni zastupnik Anton-Tone Pavlović.

Za forum priredila Marica Draženović

Izvor:
Stjepan Krpan (pokojni)  1995.
ISBN 953-96618-0-3
Izdavač: Zavičajno društvo Brinjaka "Sokolac" Zagreb
"Brinjski kraj u prošlosti i sadašnjosti"

1.     PAVLOVIĆ,  Anton, posjednik iz Križpolja, 45, 120
2.     PAVLOVIČ, Anton, Tone, narodni zastupnik, 41, 42, 43, 44, 45, 5O, 52, 53, 55, 56, 59, 63, 74, 134, 152, 153, 154

3.     PAVLOVIĆ, Boško, 150
4.     PAVLOVIĆ, Jakov, iz Križpolja, 153
5.     PAVLOVIĆ, Jakov, dušobrižnik u Brinju, 115
6.     PAVLOVIĆ, Jelka, r., PRPIĆ, 55, 153
7.     PAVLOVIĆ, Milan, trgovac, 39, 40, 42, 45,133
8.     PAVLOVIĆ, Marko iz Rapajin Klanca 56
9.     PAVLOVIĆ, Marko iz Jezerana 44, 56
10.   PAVLOVIĆ, Marko-Birt iz Križpolja
11.   PAVLOVIĆ, Ljerka i Zora, 151, 152
12.   PAVLOVIĆ, Milan iz Križpolja, 55, 153, 154
13.   PAVLOVIĆ, Mileta, seljak, 55
14.   PAVLOVIĆ, Vladimir i Robert iz Križpolja, 7

[Marica]

Kupinac: Gosti Dr. Vladka Mačeka, u sredini sa suprugom i gošćom iz Križpolja Ljerkom Pavlović (stoji) 1934. godine


Kupinac: Dr. Vladko Maček , lijevo supruga Josipa u narodnoj nošnji sa gostima, u prvom redu slijeva  gošća iz Križpolja Ljerka Pavlović  1934. godine


S proslave „Lijepe naše“ u Brinju 1936., prvi red u sredini drži brač Jelka Pavlović kraj nje lijevo kći Draga desno kći Zora


Krizpolje: Dio obitelji Pavlović u kući, slijeva Zora, majka Jelka, Ljerka, Đurđica, Tomislava i tri prijatelja 1939. godine


Željezna iskaznica Tone Pavlovića 1939. godine


Križpolje: Obitelj Pavlović 1940. slijeva Ljerka, Zora, majka Jelka, Đurđica, Milan, Draga Tomislava, sjedi otac Anton - Tone


Jezerane: Vlade Vuković i supruga Draga rođ. Pavlović 1940. godine


Milan Pavlović, poručnik u Zastavničkoj školi u Zagrebu 1941. godine stoji straga, drugi desno


Križpolje: Anton Pavlović kratko prije smrti 1941. godine


Domobranski poručnik Milan Pavlović iz Križpolja, slika na iskaznici iz 1943. godine


Križpolje: Kuća obitelji Pavlović 1947. godine. Na zidu kuće urezano je "Socijalistička partija"


Fermo: Ljerk rođ. Pavlović sa svojim kćerkicama i majkom Jelkom 1948. godine


Rim: Tri križpoljske sestre Pavlović, slijeva Tomislava, Ljerka i Zora 1966. godine

[Marica]

Rodoslovlje obitelji Pavlović
Autor: Marica Draženović

[Marica]

scrinia slavonica 6 (2006), 217-233.                                                                                           231

Dvoboj u Maksimiru

Druga, nešto ranija, afera Izidora Kršnjavoga bila je vezana za dvoboj s narodnim zastupnikom Stranke prava Milanom Pavlovićem. Naime, kad se raspravljalo o verifikaciji mandata odvjetnika Vase Paukovića, Milan Pavlović ga je optužio da je iz senjske štedionice ukrao 100 for. Teške međusobne optužbe u Saboru završile su dvobojem.

Izidor Kršnjavi najprije je bio Paukovićev sekundant, a onda je umjesto njega izašao na dvoboj s Pavlovićem. Dvoboj se odigrao 22. siječnja 1885. u Maksimiru.

Iako su pucali iz blizine jedan na drugoga (s 20 koraka), nitko nije u tom dvoboju bio ranjen. No, posljedice za sudionike dvoboja bile su značajne, napose Kršnjavoga.

Kako je Crkva zabranjivala dvoboje, katolici duelanti su bili samim činom ekskomunicirani. Kršnjavi je izgubio i mjesto profesora crkvene umjetnosti na nadbiskupskom sjemeništu. Klerici su demonstrativno napustili njegovo predavanje.⁴⁷ Afera je mogla biti i opasnija, ali je Kršnjavi očito udovoljio zahtjevima Crkve da se kao zbog dvoboja ekskomunicirana osoba, mora ispovjediti i izvršiti pokoru. Strossmayer baš nije bio uvjeren da je on to učinio, iako je Kršnjavi dobio dispenzaciju od Pape. Biskup je naslućivao da Khuen protežira Kršnjavoga kao kandidata za predstojnika Odjela za bogoštovljei nastavu.

"Sad kako stvari stoje, tim je činom i Papa nekim načinom kooperirao, da Kršnjavi šef postane našega bogoštovlja i nastave, što je osobitoapsurdno, ako se nije prije ispovjedio i pričestio."

Smatrao je dakle Sv.Stolicu krivom ako je Kršnjavoga oslobodila ekskomunikacije bez čvrstogdokaza da je udovoljio crkvenim zakonima.⁴⁸ Ipak, Kršnjavi je aferu sretno prebrodio.

__________________________________________________________
47 Katolički list, 12. veljače 1885, Očitovanje, str. 49-51.
48 KORS, III, pismo od 8. 5. 1885. i od 10. 5. 1885.

Tekst je pisan na osnovu korespodencije Rački - Strossmayer, a preuzet je iz knjige "Korespodencija Rački - Strossmayer, treca knjig, od 5. jan. 1882 do 27. juna 1888. JAZU, Zagreb 1930, uredio Ferdo Šišić

Pripremio: Vlado Šulentić praunuk Milana Pavlovića

__________________________________________________________
3. Milan Pavlović sin od Antuna, rodio se 1858. g. U Beču je je završio trgovačku akademiju (ekonomsku školu) te je vodio trgovinu i poveće gospodarstvo.

Ženio se dva puta.
-   Prva žena bila mu je Ružica iz brodovlasničke obitelji Bronzini iz Senja koja je umrla nakon prvog poroda, (iz braka sa Ružicom imao je kćer Anku) a
-   druga žena Ljubica, po rođenju Križevčanka, majka je Antona-Tone, kasnijeg senatora) i Zore.

Milan Pavlović bio je istaknuti pravaški političar i narodni zastupnik Modruško-ogulinske županije odnosno izbornog kotara Brinje od 1887. do 1902), posjednik i trgovac u KrižpoIju.

Milan Pavlović stasit i naočit čovjek, bio je žestok pravaš i uvjereni protivnik Mađara i mađarona, što je očitovao svojim saborskim istupima. ......
___________________________________________________________

Zahvaljujem se gospodinu Vladi Šulentić na članku "Dvoboj u Maksimiru"

Marica

[Marica]

Krajiški načelnik pogostio je investiciono povjerenstvo te su bili pozvani 3. siječnja 1878. k gostbi:

-   feldmaršal Julij vitez Šmigoc kao predsjednik,
-   septemvir* Ferdinand vitez Beyer, zastupnik krajiške vlade,
-   pukovnik Rudolf vitez Ebner, zastupnik ratnog ministarstva,
-   odsječni savjetnik dr. Ante Stojanović, zastupnik hrvatske zem. Vlade,
-   vrhovni šumski meštar Alberto pl. Bedö, zastupnik ugarske vlade i onda gradski i obćinski zastupnici:

-   Franjo Pavelić iz Baga,
-   Anton Pavlović iz Križpolja,
-   Uroš Vurdelja iz Topuskoga,
-   Andrija Sekulić iz Kukujevca i
-   perovodja Alfred Baić.
_________________
* Septemvir [lat.] član gremija, odbora sedmorice
U starom Rimu, septemvir bio je jedan od sedam muškaraca imenovan za voditelja – predsjednika (komisije). Pojam "septemvir" želi skrenuti pažnju ne na jednu osobu već na  zajednicu-skupinu. Sedam-osoba (muškaraca) povjerenstva imenovani su da služe kako svjetovnim tako i vjerskim gremijima. Jedan od najznačajnijih vjerskih skupina u Rimu bio je septemviri Epulones, jedan gremijum svećenika koji je pripremao gozbe u čast bogovima. (MD)

Odiel  za  pravosudje: Ferdinand Beyer, septemvir i predstojnik pravosud. odiela, a zamjenik mu; Anselmo Schmidt, car. kralj, kapetan auditor i tajnik istoga odiela.

Primorac

[Marica]

Vjenčani list unuke Milana Pavlovića


^{Klik na sliku otvara novi prozor}  

Vjenčani u Križpolju 25.11. 1889
Bunjeglav Bude rođ. 1865, Srbin, učitelj u Bunićima/Križpolje i
Bronzini Milka rođ. 1869 u Senju/ Križpolje

Kumovi:
Mlinarić Josip iz Bunića i
Pavlović Milan iz Križpolja

Izvor: Hrvatski državni arhiv u Karlovcu