CRO-eu.com
Kolovoz 08, 2020, 05:44:57 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Hrvatski mučenici u godini 1936.  (Posjeta: 2618 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
zummann
Gost
« : Travanj 01, 2010, 11:41:18 »


Hrvatski mučenici u godini 1936.

Inozemne su novine u ožujku 1936. g. donijele vijest,da se u kaznionicama kraljevine Jugoslavije nalaze tisuće političkih osuđenika. Nato je ministar socijalne politike Dragiša Cvetković, kao zamjenik ministra pravde, 30. ožujka 1936. predstavnicima štampe dao službeno "saopćenje", da se "u svim kaznenim zavodima u zemlji nalazi na izdržavanju kazne samo 338 lica, koja su osuđena za djela iz 1. članka Zakona o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi."

U Mitrovici je 27. ožujka 1936. umro u 59. godini hrvatski mučenik Stjepan Javor. On je 24. rujna 1931. bio iz uza zagrebačkoga sudbenoga stola preveden u Lepoglavu, gdje je u kaznionici ostao do 10. studenoga 1933., kada su ga odveli u mitrovačku kaznionicu. Javora su nesmiljeno progonile uprave kaznionice u Lepoglavi i u Mitrovici, radi čega je više puta prosvjedovao tako, da nije htio uzimati hranu. Posljednji je takav štrajk gladom podnio od 18. do 28. veljače 1936. Uslijed gladi i pretrpljenih muka oslabilo je njegovo — prije toli snažno — tijelo. Javor je 20. ožujka 1936. obolio od upale pluća, kojoj je bolesti sedmi dan i podlegao.

Iz Mitrovice je mrtvo Javorovo tijelo preneseno u Zagreb, gdje je 30. ožujka poslije podne sahranjen na Mirogoju u arkadi hrvatskih mučenika. O tomu je uprava zagrebačke policije za novine dala ovu obavijest: "Na Mirogoju se sakupila ogromna masa građana, te je sam pogreb sa crkvenim obredima i govorima svršen u potpunom miru i redu. Disciplina je građana bila uzorna. Nakon pogreba se većina učesnika mirno razišla svojim kućama. Jedna grupa — oko 2000 ljudi, većim dijelom nezaposlenih radnika i neodgovornih mladih elemenata, nastrojeni frankovačko-komunistički, — uputila se demonstrirajući prema Jelačićevom trgu, gdje je bez ikakvog povoda kamenjem napala policijsku stražu. Poslije toga su demonstranti rastjerani, pa je u tom dijelu grada uskoro uspostavljen mir i red. Nešto kasnije su opet rastjerani demonstranti u Gundulićevoj ulici i na nekim drugim mjestima napali policijske organe kamenjem i pucanjem iz revolvera. Demonstranti su nastupom mraka polupali i opljačkali izloge trgovine oružja u Gundulićevoj ulici, zatim delikatesnu radnju Ilije Bogdanovića i bazar Konig u Ilici, te apoteku Praunsperger. Na kavani "Corso" u Ilici polupali su velika stakla i jedan dio namještaja. Osim toga su polupali izloge na radnji Bata i prozore na nekim privatnim kućama. Prigodom ovih sukoba ranjeno je vatrenim oružjem i kamenjem oko 30 lica, i to od demonstranata, a 11 od redara. U bolnici je zadržano oko 10 ra njenika, Uhapšeno ie više lica, kod kojih su prilikom pretresa nađeni revolveri i kamenje."

Više od uprave policije javio je beogradski dnevnik "Vreme", koji je donio ovaj iskaz: "U sukobima između demonstranata i redarstva ranjeni su: Ivan Druzani, soboslikarski naučnik,16 godina star, ranjen u nogu. Roko Šandić, konobar, star 23 godine, ranjen je u nogu hitcem iz revolvera. Vlasuljarska naučnica Zlata Babić, 14 godina, ranjena je hitcem iz revolvera u nogu. Maturant Ivan Davdarić, 18 godina, zadobio je po čitavom tijelu više ozleda tupotvrdim predmetom. Njegovo je stanje teško, te se — kao i gore spomenuti — nalazi na kirurškoj klinici. Trgovački pomoćnik Josip Oberman, 17 godina star, lakše je ranjen u lijevu potkoljenicu hitcem iz revolvera. Trgovački pomoćnik Konrad Bezjak lakše je ranjen hitcem u bedro. Julije Murgić iz Gospića ranjen je metkom u desnu ruku ispod lakta. Krojački pomoćnik Franjo Matić, 17 godina, dobio je metak u trbuh. Dragutin Dukić ranjen je u lijevu podlakticu. Rudolf Žiger ranjen je u lijevo bedro. Ilija Dragović, 14 godišnji naučnik, ranjen je tvrdim predmetom po glavi. Dragutin Brundić, 37 godina star, ozlijeđen je u lijevo oko. Ivanu Pužu, 16 godišnjem đaku 4. razreda klasične gimnazije, prostrijeljene su obje noge. Dragutin Kraljić,17 godišnji radnik, koji je bio ranjen u trbuh, preminuo je 31. ožujka u bolnici. Svi se gore navedeni nalaze u bolnici. Ostali se ranjenici nalaze u kućnoj njezi. Od redarstvene su straže ranjeni: Luka Adamović u desnu nogu, Antun Limanić u desno oko, a Milan Grahovac u zatiljak."

Među hrvatskim emigrantima nalazio se također dr. Andrija Artuković, odvjetnik iz Gospića. On se u inozemstvo zaklonio početkom rujna godine 1932., da izbjegne zlostavljanju srpskih oružnika, koji su tada strahovito mučili hrvatske rodoljube u Lici.

Beogradska je vlada po svojim špijunima u inozemstvu tragala za Artukovićem, o kojemu je svemoćni liječnik dr. Zec iz Gospića izvijestio, da kao hrvatski ustaša spada medu pogibeljne neprijatelje Jugoslavije. Kad je pak 9. listopada 1934. u Marselju poginuo kralj Aleksandar, onda su diktatori iz Beograda htjeli dr. Artukovića dovesti u vezu s ovim umorstvom. Tada se dr. Artuković nalazio u Londonu, odakle je na zahtjev francuske vlade 15. listopada 1934. dopremljen u Lyon. Ondje je bio zatvoren i vezan poput prostoga zločinca. Francusku je na zahtjev beogradske vlade izručila dra Artukovića 7. siječnja 1935. kraljevini Jugoslaviji. Artuković je u luci Toulonu ukrcan na jugoslavensku malenu ratnu lađu "Spasilac", koja je putem skoro nastradala, jer ju je u Tirenskom moru zadesila užasna oluja.

Kad je "Spasilac" 21. siječnja 1935. dopro u Ercegnovi, iskrcan je dr. Artuković i predan srpskim oružnicima, koje je vodio zloglasni Kosmajac. Taj golijat je Artukoviću stavio na ruke okove, te ga je preko Mostara, Sarajeva i Višegrada poveo u Beograd. Ovdje je devet mjeseci proveo u zatvoru uprave grada Beograda, gdje je morao gledati strahote mučenja. Odanle je pre vezen na Adu Ciganliju (otok na Dunavu), gdje je u tamnici dočekao proljeće godine 1936. Tada ga staviše pred sud, koji ipak nije mogao ustanoviti krivnju dra Artukovića, te ga je 4. travnja 1936. morao riješiti.

Ipak su Srbi odlučili, da dr. Artuković svakako mora izgubiti život. Kad ga nisu mogli objesiti u Beogradu, smaknut će ga u Gospiću. Tu je tada već dr. Zec kao zamjenik kraljevskoga zamjenika složio osnovu, kako će po srpskim četnicima dati ubiti dra Artukovića, narodnoga zastupnika Ivana Murkovića i bivšega narodnoga zastupnika Karla Brkljačića. Artuković je to i naslućivao; zato nije namjeravao poći u Gospić. Ipak je redarstveno dopraćen u Gospić, gdje su ga radosno dočekali hrvatski rodoljubi. Artukovića je 9. travnja 1936. posjetio i Karlo Brkljačić, starac od 74 godine. Kada se Brkljačić vraćao kući u selo Trnovac pod Velebitom, ustrijelio ga je sa 2 hitca iz revolvera plaćeni ubojica. Hrvatski su rodoljubi jakom stražom uščuvali Murkovića.

Podjeno su dra Artukovića otpratili u Stajnicu, odakle se ponovno zaklonio u inozemstvo.
Evidentirano
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!