Pag
Ovaj sjevernodalmatinski, naj razvedenij i hrvatski otok, 269 km duge obale i površine 284,6 četvornih kilometara,
peti je po veličini u Jadranu.
1991. godine imao je 7.969 stanovnika (7.413 1971.). Najvećim dijelom građen je od rudistnih vapnenaca. Najviši vrh otoka je 348 metara visoki Sveti Vid. Sjeverozapadna obala je nerazvedena, strma i visoka s većim uvalama, a jugozapadna je niža i abrazijskoga podrijetla. Otočka klima je sredozemna. Površinskih vodenih tokova nema, a podzemna voda izvire kod gradića Paga, u Novalji, kod Metajne, ...
Devet desetina otočke površine su kamenjari pogodni za ispašu. Makija i zimzelena šikara zauzimaju nešto više od 3% površine otoka. Na sjeveru prevladava listopadna zajednica hrasta medunca i bijeloga araba a na strminama ilistopadne šikare.
Veća su naselja Pag i Novalja, a manja Lun, Kolan i PovIjana. U udoliilama i poljirrtcl (Novaljsko, Kolansko, Povljansko, V!ašićko i Dinjičko) uspijevaju vinova loza, žitarice, povrće, smokve, bademi i breskve.
Sjeverozapadni poluotok Lun obilježavaju maslinici. Uz zemljoradnju, pučanstvo se bavi ovčarstvom i turizmom. Osobito poznati otočki proizvodi su paški sir, vino i paške čipke.
Čipkarska škola je osnovana 1906. godine. Solane se spominju već 1215. godine.
Duž otoka od Novalje preko Kolana do Paga, te od Paga do rta Fortice sagrađena je magistralna asfaltirana cesta. Most povezuje Pag s Jadranskom magistralom kod Posedarja. S kopnom otok povezuje i trajektna linija Žigljen - Prizna.
Gradić Pag luka je i gospodarsko središte na jugoistočnoj obali (2.296 stanovnika 1971. godine).
U 15. stoljeću na otoku se razmahala proizvodnja soli, pa staro naselje nije više odgovaralo novim zahtjevima urbanoga središta. Pažani su odlučili izgraditi sebi novi grad, načinili su plan u suradnji s velikim renesansnim majstorom Jurjom Dalmatincom i 18. svibnja 1443. godine, uz velike svečanosti postavili temeljni kamen zborne crkve i gradskih utvrda. Nakon trideset jedne godine gradnje, Pažani su napustili Stari Grad i preselili se u 3 km južniji Pag
Pag nije imao jako plemstvo kao Dubrovnik. Na Pijaci je tek kneževa i (nedovršena) biskupska palača, te zborna crkva koju mještani nazivaju paškom katedralom.
Villa Pagi se prvi puta spominje 1070. godine. Očuvana je crkva iz 15. stoljeća i franjevački samostan iz 16. stoljeća. Pag ima siranu, vinarski podrum, solanu i mlin za mljevenje soli. Dom zdravlja Pag ima ambulante u Pagu i Novalji. Ustrojena je i hitna medicinska pomoć, terenska služba u područnim ambulantama, te zubozdravstvena služba u Pagu i Novalji.
Na jugozapadu otoka u blizini mjesta Šimuni trebalo bi se, na inicijativu poglavarstva grada Paga, izgraditi turističko lječilišno središte Pag 2. Koristio bi se ljekoviti mulj, kojega u bazenima Lokunja ima oko 550 tisuća prostornih metara. Osigura li se i regeneracija mulja, njegova zaliha je neiscrpna. Ljekovita svojstva, više puta stručno potvrđena, koristit će se kod svih funkcionalnih oštećenja ili bolesti lokomotornog sustava sindiciranom intenzivnom termoterapijom, kod kroničnih upalnih procesa adneksa i dishomonalnih stanja, bolesti dišnih putova, kožnih bolesti, rekonvalescentnih stanja, te za interne bolesti uz određene indikacije i poseban zdravstveni nadzor.
Uz Ijekovit mulj, specifična mikroklima i bogat biljni pokrov, osobito ljekovitom kaduljom, učinili bi da ovo središte za rekreaciju, liječenje i razon odu produlji turističku sezonu na cijelu godinu.
Sol je bila glavni razlog zbog kojega je malo gradova imalo tako burnu prošlost kao što ju je imao ovaj, danas tihi, primorski gradić i otok. Pažani su zbog soli i oko soli, puna tri stoljeća, svaki čas vodili očajničke borbe protiv Zadra i Raba. Koristi je imala Venecija, dok su Pažani radili i stradavali.
Odmah nasuprot mjestu i danas se nalaze velika kamena skladišta soli. Na tomu mjestu, na Prosiki, ispočetka su bila samo tri skladišta, u našem vijeku bilo ih je devet, toliko ih je i danas.
Svaka kamena hala dugačka je trideset osam i široka dvanaest metara. Za dobrih burina, za kojih bi se podizao bomea (stupanj solne gustoće), skladišta su bila puna. Pažani su obilno plaćali posebnoga fratra, franjevca, da ljeti, u doba isparavanja solana i zgušnjavanja salamure, zvonjavom rastjeruje oblake.
Škrta pjeskulja, za dobrih berbi, obilato nagrađuje marljive otočane bijelim vinom, žuticom, dok mirisni pašnjaci, bogati posolicom, stoljećima hrane
domaću otočku ovcu pramenku,
poslije oplemenjenu križanjem s merinom, sardinijskom ovcom i pasminom awassi. Paška ovca je teška najviše do tridesetak kilograma, dajući u prosjeku 64 titre mlijeka (uz prihranu gotovo dvostruko više), što odgovara količini od 20 kilograma
poznatoga paškoga ovčjega sira. Broj od 28.000 ovaca na otoku ne mijenja se desetljećima. Ovčji sir je posebnoga profinjenoga okusa. Tajna je u dobroj paši, pašnjacima obraslim kaduljom, ružmarinom i divljim timijanom, orošenima posolicom, koju ovca rado brsti i zbog koje i pašku janjetinu svrstavaju među najcjenjenije poslastice hrvatske kuhinje.