Pag

[Marica]

Pag

Ovaj sjevernodalmatinski, naj razvedenij i hrvatski otok, 269 km duge obale i površine 284,6 četvornih kilometara, peti je po veličini u Jadranu.

1991. godine imao je 7.969 stanovnika (7.413 1971.). Najvećim dijelom građen je od rudistnih vapnenaca. Najviši vrh otoka je 348 metara visoki Sveti Vid. Sjeverozapadna obala je nerazvedena, strma i visoka s većim uvalama, a jugozapadna je niža i abrazijskoga podrijetla. Otočka klima je sredozemna. Površinskih vodenih tokova nema, a podzemna voda izvire kod gradića Paga, u Novalji, kod Metajne, ...

Devet desetina otočke površine su kamenjari pogodni za ispašu. Makija i zimzelena šikara zauzimaju nešto više od 3% površine otoka. Na sjeveru prevladava listopadna zajednica hrasta medunca i bijeloga araba a na strminama ilistopadne šikare.

Veća su naselja Pag i Novalja, a manja Lun, Kolan i PovIjana. U udoliilama i poljirrtcl (Novaljsko, Kolansko, Povljansko, V!ašićko i Dinjičko) uspijevaju vinova loza, žitarice, povrće, smokve, bademi i breskve.

Sjeverozapadni poluotok Lun obilježavaju maslinici. Uz zemljoradnju, pučanstvo se bavi ovčarstvom i turizmom. Osobito poznati otočki proizvodi su paški sir, vino i paške čipke. Čipkarska škola je osnovana 1906. godine. Solane se spominju već 1215. godine.

Duž otoka od Novalje preko Kolana do Paga, te od Paga do rta Fortice sagrađena je magistralna asfaltirana cesta. Most povezuje Pag s Jadranskom magistralom kod Posedarja. S kopnom otok povezuje i trajektna linija Žigljen - Prizna.

Gradić Pag luka je i gospodarsko središte na jugoistočnoj obali (2.296 stanovnika 1971. godine).

U 15. stoljeću na otoku se razmahala proizvodnja soli, pa staro naselje nije više odgovaralo novim zahtjevima urbanoga središta. Pažani su odlučili izgraditi sebi novi grad, načinili su plan u suradnji s velikim renesansnim majstorom Jurjom Dalmatincom i 18. svibnja 1443. godine, uz velike svečanosti postavili temeljni kamen zborne crkve i gradskih utvrda. Nakon trideset jedne godine gradnje, Pažani su napustili Stari Grad i preselili se u 3 km južniji Pag

Pag nije imao jako plemstvo kao Dubrovnik. Na Pijaci je tek kneževa i (nedovršena) biskupska palača, te zborna crkva koju mještani nazivaju paškom katedralom.
Villa Pagi se prvi puta spominje 1070. godine. Očuvana je crkva iz 15. stoljeća i franjevački samostan iz 16. stoljeća. Pag ima siranu, vinarski podrum, solanu i mlin za mljevenje soli. Dom zdravlja Pag ima ambulante u Pagu i Novalji. Ustrojena je i hitna medicinska pomoć, terenska služba u područnim ambulantama, te zubozdravstvena služba u Pagu i Novalji.

Na jugozapadu otoka u blizini mjesta Šimuni trebalo bi se, na inicijativu poglavarstva grada Paga, izgraditi turističko lječilišno središte Pag 2. Koristio bi se ljekoviti mulj, kojega u bazenima Lokunja ima oko 550 tisuća prostornih metara. Osigura li se i regeneracija mulja, njegova zaliha je neiscrpna. Ljekovita svojstva, više puta stručno potvrđena, koristit će se kod svih funkcionalnih oštećenja ili bolesti lokomotornog sustava sindiciranom intenzivnom termoterapijom, kod kroničnih upalnih procesa adneksa i dishomonalnih stanja, bolesti dišnih putova, kožnih bolesti, rekonvalescentnih stanja, te za interne bolesti uz određene indikacije i poseban zdravstveni nadzor.

Uz Ijekovit mulj, specifična mikroklima i bogat biljni pokrov, osobito ljekovitom kaduljom, učinili bi da ovo središte za rekreaciju, liječenje i razon odu produlji turističku sezonu na cijelu godinu.

Sol je bila glavni razlog zbog kojega je malo gradova imalo tako burnu prošlost kao što ju je imao ovaj, danas tihi, primorski gradić i otok. Pažani su zbog soli i oko soli, puna tri stoljeća, svaki čas vodili očajničke borbe protiv Zadra i Raba. Koristi je imala Venecija, dok su Pažani radili i stradavali.

Odmah nasuprot mjestu i danas se nalaze velika kamena skladišta soli. Na tomu mjestu, na Prosiki, ispočetka su bila samo tri skladišta, u našem vijeku bilo ih je devet, toliko ih je i danas.

Svaka kamena hala dugačka je trideset osam i široka dvanaest metara. Za dobrih burina, za kojih bi se podizao bomea (stupanj solne gustoće), skladišta su bila puna. Pažani su obilno plaćali posebnoga fratra, franjevca, da ljeti, u doba isparavanja solana i zgušnjavanja salamure, zvonjavom rastjeruje oblake.

Škrta pjeskulja, za dobrih berbi, obilato nagrađuje marljive otočane bijelim vinom, žuticom, dok mirisni pašnjaci, bogati posolicom, stoljećima hrane domaću otočku ovcu pramenku, poslije oplemenjenu križanjem s merinom, sardinijskom ovcom i pasminom awassi. Paška ovca je teška najviše do tridesetak kilograma, dajući u prosjeku 64 titre mlijeka (uz prihranu gotovo dvostruko više), što odgovara količini od 20 kilograma poznatoga paškoga ovčjega sira. Broj od 28.000 ovaca na otoku ne mijenja se desetljećima. Ovčji sir je posebnoga profinjenoga okusa. Tajna je u dobroj paši, pašnjacima obraslim kaduljom, ružmarinom i divljim timijanom, orošenima posolicom, koju ovca rado brsti i zbog koje i pašku janjetinu svrstavaju među najcjenjenije poslastice hrvatske kuhinje.

[Marica]

Novalja 2007.

[Marica]

[Marica]

[Marica]

[Marica]

Povećane fotografije u galeriji http://cro-eu.com/galerija-fotografija/thumbnails.php?album=61

<a href="http://www.cro-eu.com/uploader/uploader/FileName.swf" target="_blank">http://www.cro-eu.com/uploader/uploader/FileName.swf</a>

[Marica]

Vjetrenjača na otoku Pagu, 01.05.2009. Foto: Lidija

[Marica]

Pag nekada
Klikni na fotografiju da se poveća

[Marica]

Radnik u solani na Pagu

[Marica]

^{Sl. 1-4 Otok Pag: Most je u samom mjestu Pagu, ostalo je pogled okolice Paga.}

○ ○ ○ ○ ○ ○

[...]Mlečani su naime kupili (9. srpnja 1409.) od napuljskoga kralja Ladislava, protukralja ug.-hrv. kralju Sigismundu (1387.—1437.), za 100.000 dukata njegov posjed u Dalmaciji (Zadar, Vranu, Novigrad i otok Pag) i njegova kraljevska prava na svu ostalu Dalmaciju, koja se je na to doista većinom od svoje volje predala (od g. 1409.—1444.) njima u vlast. [...]

Preveo prof. Gjuro Szabó
Foto: Lidija, 29. 12. 2010.

[Marica]

I ovako se mogu pozdravi slati   


^{Karlskrone Weissbier
http://www.muenster.de/~c-s/brauorte.htm}

Pozdrav iz Gajca na Pagu

Eto, danas zadnji dan, a s nama Vaš sugrađan, bivši igrač Bayera. Jako nam je teško, hehehe

_________

O Gajcu

Na sjeverozapadnom dijelu otoka Paga u općini Novalja, u istoimenoj uvali smješteno je turističko naselje Gajac. Blaga klima Gajca, s mnogo sunca, u okruženju mora i kamena, s pogledom na veličanstveni Velebit, čini poseban ugođaj gostima. Zbog dobrih otočkih prometnica, mnogobrojnih arheoloških lokaliteta, poznate gastronomske ponude i gostoljubivosti domaćina Gajac spada u poželjno odredište mnogim turistima.

http://www.otok-pag.net/gajac.htm

[Marica]

Gajac


^{Plavi toranj-simbol Gajca}

Znate, sada sam vidio što ste napisali, i dali sliku ... Prije sam vidio kako imate hrpu slika s Paga, i to odličnih. Za mene je slika s mobitela nužno zlo, kao lažna kava. Jupi

^{Ove dvije slike su sa mobitela}

Gajac je sagrađen krajem 80-ih godina kao apartmansko naselje.Tada su apartmani prodavani za 40 000 maraka (danas su oko 1700-2000 eura kvadrat, ovisno o uređenosti). Ima prekrasnu pješčanu plažu, koja se redovno nasipava sitnim šljunkom, jer tokom zime valovi odnose sve.
Ulice su široke, parkirališta velika, sve je ok. Uglavnom nema diskoklubova i kafića, to je više obiteljsko naselje. Onaj toranj sa slike je sagrađen među prvima, postao je znak prepoznavanja Gajca. Preko puta Gajca nalazi se čuvena plaža Zrće. Jupi

^{Idem u Zrće}

Zrće je plaža u blizini grada Novalje na otoku Pagu. Plaža koju nazivaju "Mallorca na Balkanu" je najveća "tulum plaža" u Hrvatskoj. (MD)

[Marica]

Pusta plaža u Zrću

^{Klikni za uvećani prikaz}

O' ti okrugli, glatki, sivi, smeđi i zeleni kamenčići kao da ih je Okean klesao, brusio i na vječno sjećanje, na boga mora, Zrću poklonio. Oni čekaju na ništa - prepušteni, bez smisla i osjećaja eroziji vremena - djelovanju vode i vjetra - povezani sa svemirom.

Galebovi kriješte bezobrazno u sletu, a najveći valovi slome i rasprskaju se na tim sitnim kamenčićima zrćke plaže.

Negdje u daljini sjedi starac; njegove oči vode, bez riječi, razgovor s morem. On čeka ... na sutra - na mladež veselu i života gladnu - znatiželjnu.

Kamenjčići ... pusta plaža ... beskrajno more ... sve je tiho – samo šum valova prekida ... mir.

Foto: Jupi, 27. 03. 2013

[Marica]

Naselje Lun


^{Klikni za uvećani prikaz}  

[. . .] Najstariji stanovnici Luna bili su Liburni (Ilirsko pleme)

Njihove tragove možemo pratiti od otprilike 1500 godina prije Krista. Najveće njihovo naselje bilo je na tako zvanom paškom poluotoku koji se proteže od Novalje do sjevernog rta Luna, i to u Vidasa na polju, a zatim manja naselja na zaselku Stanišće, u zaselku Dudići kod Osiĉine a zvano Grobina, to su bili njihovi grobovi, i veće naselje na Polju. Jedna od utvrda izvidnica bila je Gradac iza Stanišća. U prvom stoljeću poslije Krista Rimljani su zauzeli cijelu Dalmacijju pa su negdje pri kraju stoljeća došli i na Lun. Njihovi tragovi su nađeni na Tovrnelama, gdje je bila neka gostionica (taberna) od ĉega su Tovrmele i dobile svoje ime. – Rimske keramike nalazi se i u Dudića, sajuga lokve.

Kršćanstvo je na Lun došlo vjerojatno nekako u isto doba ili nešto kasnije, u 2. ili 3. stoljeću poslije Krista, ali o tom nema izriĉitih dokaza. Dokaza o kršćanstvu nalazimo u kasnijim, od 7. do 10. stoljeća, - Jadrišnica (crkvica sv. Andrije), Ivašnica (Sv. Ivan) i Sv. Martin na punti Luna. Od tada pa dalje na Lunu su Hrvati. Najprije pod Hrvatskim knezovima i kraljevima sve do 1202. godine, a tada kao i cijela Hrvatska, podpada pod vlast Mađarske.

Od 10. do 15. stoljeća Lun je bio pasište za ovce susjednih gradova, tako da nalazimo više dokumenata iz 12. i 13. stoljeća da se za Lun prepiru Rab, Zadar i Osor, ĉije je on vlasništvo.

Godine 1410. kad je Mađarska prodala[/b][/u] Veneciji Dalmaciju i Lun dolazi pod vlast Venecije, koja tu vlada do svoje propasti (1797.g.), odnosno malo ranije.
Godine 1806. Lun dolazi pod vlast Francuza.
Godine 1813. otoke Krk, Cres, Lošinj, Rab i Pag zauzima Austrija i pod njenom vlašću Lun ostaje sve do 1. studenog 1918. godine. Tim datumom završava Prvi svjeski rat i propada Austrougarska Monarhija. Lun podpada pod Talijansku okupaciju i ostaje 3 godine i 2 mjeseca, onda odlazu Talijani i dolazi vlast Kraljevina Srba i Hrvata, koja se poslije nativa Kraljevina Jugoslavija. U drugom svjeskom ratu 1941. godine propada Kraljevina Jogoslavija, Lun podpada pod vlast Nezavine Države Hrvatske.
Godine 1945. 12. Travnja Lun podpada pod vlast Samostalne Federativne Jugoslavije.

1653. godine dolazi u Lun prvi stanovnik sadanjega Luna po imenu Matej Badurina sa svojim sinom Petrom. Petru se na Lunu rodio sin Šimun. Kršten je u Rabu dne 13. 8. 1671. godine. Matej Badurina dolazi u Lun iz Palita na Rabu. A kao pastir rabskih plemića, koji su u ono vrijeme bili gospodari Raba i Luna po ostavštini Dužda Mletaĉkoga. [. . .]

[. . .] Da je Matej Badurina bio Grĉki pastir na tromeđi Grĉke Bugarske i Srbije. I kada je Turĉin provalio iz Azije u Europu i narodi Europe pred njim bjeţali za spasiti svoje ţivote, u tom bjeţanju je Matej Badurina dospio na otok Rab (7). [. . .]
__________________
7 Ja sam Milutinu zaista rekao da su Badurine došle iz Grĉke, ali prije Grĉke oni su došli još iz daljega, negdje iz planina Armenije. – Turci su, naime, kad su krenuli na svoj pohod prema Zapadu, pred sobom slali svoje ĉobane (nomadske pastire) zvane Juruci, koji su izviđali teren, a pred njima su bježali pastiri koji su se tamo nalazili, pa je tako jedan dio plemena Badurina stigao i na Lun. (Vidi: Ćiro Truhelka, Studije o podrijetlu, Zagreb 1941.)

Izvor: "Povijest Luna"

Foto: Jupi, 27. 03. 2013
Otok Pag; Lun, Novalja i Zrće

[Marica]

Zalazak sunca u Novalji, prije 2 sata. Novalja je idealna, toplo a nikad vruće jer uvijek puše vjetrić. Kad budete u mirovini i slobodni, priuštite si mjesec dana mora ... ako ne s nekim muškim, može i sa prijateljicom ;-).

^{Novalja, 30. 07. 2013 u 20:56}  

 , ja ipak mislima da je tek prava uživancija - bilo gdje - samo bez pratnje. Pratnja znači kompromise (ustupke) činiti, a meni je čak i ta riječ nepoznata.

Ja ne znam s kim je Dragutin Hirc uživao pogled na Novalju u večernjim satima ali je taj trenutak lijepo zadržao svojim predivnim i slikovitim opisom.

Novalja

[. . .] Ja nisam imao mira, sve me vukla želja; da čim prije vidim more. Ustanem dakle i podjoh s njegovim sinom do "Kubusa". Cestu obrubljuje
stablik ornoga jasena, a desno od iste ima nešto polja, po kojih se trudi i muči kukavni narod, da si pribavi zalogajac kruha. Za četvrt sata dodjosmo do spomenutoga "Kubusa". To je humak, na koj vodi 38 izklesanih stuba, vrh mu obložen kamenitimi pločami, na kojih leži veliki četverouglasti kamen s četiri napisa. Na jednom stoji: Ferdinand Austriae imper. 1846, na drugoj je ubilježena izmjerena visina Oštarija, a treći i četvrti napis nisam razumio, jer ga zub vremena oštetio.

Iz velike znaličnosti, potrčah stubami, te bacih okom na more. Koja veličanstvenost prirodnoga prizora! Nad tobom nebo lazurne boje, pod tobom pjeneće, pljuskajuće i valjajuće se more. Tuj ti se stere množina čarobnih otoka i otočića, po kojih se biele gospodski gradići, gradovi i sela. Ovdje nazireš otok Pag, na kojem se bjelasa Novalja stara, u daljini prekriva nježna čajna koprena talijanski Jakin, ležeći podno apeninskoga gorja. Po moru posuta množina čamaca, jedrenjačai po koj pušeći parobrod, koj no odtiskuje gladkom morskom površinom, a na njem sigurno odvažni i smjeli sokoloví kršnoga i dičnoga nam Primorja, putujući u strane krajeve i medju strane ljude, da svietom  šire ponos hrvatski. Veselo sprovadjaju dane i mjesece na nepreglednoj morskoj pučini, a sjećajući se svoga doma, svojih milih i dragih, što razgovorom, što pjesmom hrvatskom odjekujućom s palube broda. Vraćajuć se kući, veseli su, kad ih ogríje jarko i blago sunašce miloga im doma, koj ih jedva očekuje i liepo prima.

Sinje more, slavno more, naše more!

Na tvojoj gladkoj površini preživio je mnogo sgoda i nesgoda blagi i mukotrpni narod hrvatski. Prvi čamci naših pradjedova, došavših na jug, zaploviše sinjom tvojom površinom. Na tebi se razvijala moć i snaga hrvatska, dok ju mletački lav neslomi! Tvoji valovi progutaše silu čopora mongolskih, od čije krvi zacrveni ti površje! Mnogo puta zagrmiše na tebi topovi, odjekujući s visina velebitskih, zazveketaše mačevi i praskaše puške borećih se Hrvata za zlatnu slobodu i braneći milu si domovinu! Mnogi se junaci na tebi proslaviše, ali i mnogi u hladnim ti valovima grob nadjoše!

Sunce se prirnicalo jk zapadu, još jednom obgrli zlatnimi traci vrške i glavice velebitske i eno - rek bi, tone u more. Čuvstvom najvećega zadoveljstva krenusmo kući. Mrak se uhvatio. Na obzorju nebeskom zabliata danica, a za njom pomoljuje se zvjezdica za zvjezdicom uz pratnju vjernoga im pastira mjeseca.

Zavlada najveća tišina, nečuješ ništa do tajanstvena žubora "Ljubice", koja svojim tokom tu tišinu prekida, a na njezinom površju blište kapljice razsvietljene bliedim mjesečnim sjajem. [. . .]

Dragutin Hirc "Putopisne crtice s gornje Krajine"10. ožujka 1875