CRO-eu.com
Prosinac 05, 2022, 09:00:14 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Starost  (Posjeta: 2790 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Lipanj 10, 2008, 18:25:20 »


Prvi puta na internetu Draženovićeve crtice!

Starost


Sunčane trake padaju koso na obalu, ravno na lica dviju djevojaka pralja. One se odrazivahu odasvud, i od lagano se prelijevajućeg ljetnog mirisnog mora što se ljeskalo ušir i udalj kao živo srebro. - Uz glasan razgovor i smijeh sagiblju se snažna tjelesa mladih pralja. Mišice im na ogoljenim do ramena rukama napregle se živo te naporno dršću za krepkim udarcima teške pralice. Rumeila . se lica napregla te se ljeskaju od obijesna zdravlja a da si bliže,zagledao bi kako na mlađahnim grudima iza lako raskrivene tanane tkanine titra sjenovito, umarajuće polusvjetlo o vlažnoj puti ...

Kako se sve to ljeska i dršće na gipkim tjelesima u naponu snage i mladosti! Sve to odiše od njih žarom i radosti i voljom do života, sve se to natječe i sklada sa krepkoćom ljetnoga svjetla.

A tamo podalje, na gomili pod skrhanim zidom nemoćno se sagiblje ispita starica, kopka treščicom po tlu - sabire kosti i krpe. I tim se služi kora svagdanjega krušca! - Zamagljeno staričino oko tromo i bezufano puzi tragom prljave treščice.

I staricu grije i žari to božje sunce; - na žutu, nabrami kožu promiljiše krupne kapi znoja. Žedna je, umorna, slaba. Odakle da odole te krhke kosti naporu bezvoljna rada? – I ona klone na zid, protare košćunastim prstima jadoliko si čelo, pa se i nehotice oglednu. Uvele usne zjanuše, soptljive prsi proistisnuše grčevit odisaj.

Tu podalje u hladu pod zidom skloniše mlade praIje vrč vode. Bolan pogled staričin zape o nj i noge je same po nagonu ponesoše do njega - na dva živa štapa pokrenuše se otrcani dronjci. Dršćuće ruke nagnuše vrč na usne i hladna kap vode okrijepi časkom smalaksalu starost.

Muha, što li - zadjenu se jednoj od djevojaka o znojno lice, ona manu glavom, i pogled joj pade postrance na stari živi grob gdje odlaže vrč, tarući si usne cundravim rukavom.

 - Lijepo bogme! Jesmo li mi za tebe spremile vodu! - planu zlovoljno djevojče, a druga joj, ogledavši se, doda najednako:

- Kako možeš biti toliko bezočna, stara!

Starica ne odgovori ništa; samo njene oči, štono ih nije mogla ožariti ni žega sunca, ni čemer nevolje - zatitraše živo i pečalno, zati.traše poput zjenica stare, smrtno ranjene vučice nad ležajem svojih mladih.

Koja to svemožna sila oživi te zamagljene, zagasle zjenice, što li to unese u njih titraj časovita zanimanja, strelovite prisvjesnosti? Ta nisu li i te oči nekada sjajile ushitom prve ljubavi, nisu li i te usne - danas eto gadne i grustljive - udavnini osjetile sladak žar prvoga cjelova! Nije li možda onaj klik obijesne mladosti trgnuo začas i oživio u staričinoj duši silu tih davnih uspomena, nije li povreda njina potresla tim potrtim životom?

Oh, zaroni u svoje uspomene, zacrpi u taj nepresušiv izvor svoga života, čovječe, kad zdvojiš, posrneš, kloneš! Tu ćeš uvijek naći oslon i prijatelja, sudiju i učitelja - drugo biće neko kojeno je tebi najviše slično i priklono. U tom času sraze se u tebi do dva svijeta: - jedan s mirisnom zeleni mladosti i divote, drugi s oporom bešćuti navike i zaboravi. Odanle, iz te zelene prošlosti, grije te sveudilj sunce, i . sve što je u tebe vrijedna i neumrla odanle vuče ishod i tragove.

To je cijena tvoga života, to je ono nešta posebna i tvoga, samo tvoga, što si sam stekao i platio životom; u to ne posižu niti prsti drska sebičnjaka, niti ovlast državne ovrhe, ni presude društva, nit nedaća starosti.

Nu ako štuješ i ljubiš svoje uspomene, ako si toliko dobar te si ikad prignuo koljeno u tom hramu svoje duše i na zdvojne usne zaprosio tude utjehu i blagoslov, nude onda i poštuj starost; jer je starost uspomena i svetinja prošlosti štono je ova sveđer namire mladome koljenu. Na oči starca gledi vrijeme, majka i odgojiteljica naša; njegove vraske gataju i tebi jednako doba.

Da, kuda god upraviš, mlače, vrijućom snagom svoje mladosti, i koliko god tvoje misli nebolomne bile, sve - sve što ti obećaje život - to ti je za mračnih i nevoljnih časova klonule starosti čast i slast minulih spomen-slika. Iz njih jedino crpiš ti tada hrane svome životu, kao što i povrh prazne uljenice titra plamečak sa kapljice ulja štono se uzdržava u napola osušenom stijenju. - A koliko li sreće zaslužiti si pravo da ti starcu mladež zauzvrat štovanjem posveti uspomene!

Balkan, 1886.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!