CRO-eu.com
Prosinac 05, 2022, 09:12:38 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Iz prirode  (Posjeta: 2204 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Lipanj 10, 2008, 18:24:06 »


Prvi puta na internetu Draženovićeve crtice!

Iz prirode


Pad korakom mi se lomila prhko kamenje postranične, osamne ceste pokraj mora. Suha ilovača žuti se podno pećinastih gromača koje odišu prvim aštroduhim smiljem i krepkam zduhom zemlje.

Uz vis bači se krš, protkan istobojnim kušem; tek mjestimice tamni se usred te sivozelene pustoši pokoji grmečak trnaste smreke il bujne, vižlaste kupine. Ti grmečci prikloniše u svoje krilo i po vlat trave i pokoju visibabu štono bljeska djevičanskom bjelinom iza sjenovite zeleni.

Bila je proljeću poslije podne; toplo sunce blistalo daleko pod tim sivim piramidama našega Krša, sve do oštrih crta kojima se on u visokoj daljini ljubi sa tamnoplavim svodom nebišta. - Ej, to nebo! - Kako živo podaje ono zadah morskoj kotlini! Toj neprestance - kao sred čežnje neke nevidivo vrijućoj, al tihoj kotlini štono sprijeka odrazuje plješive otočne kolose pa se podno njih sjaji kao nav čelik! - što se prema suncu bijeli u zamagljenim, istosmjernim prugama kao rastaljeno srebro i odsijeva rumenkast kolobar žarkoga sunca! - Sve je to krepko, voljko, uznosljivo ! I misao sama vrije pod premoći toga žarkoga sjaja štono se židak prepliće od sama sebe kipećim zrakom, zauzdavajući Eolovu djecu. - A oko u povodu misli bludi tim žarom, spušta se poželjno do morskaga krila. Spušta se pločast0m hridinom, ispresječenom ukriž drevnim pukotinama - mozaik više no stoljetnog umijeća. - Tuda niče vlat, brsti ga kozad, a oštra droptinjica runi im se pod korakom i pada u bistrinu morsku.

To dno, ta utroba mora, taj zaklon poezije!

Kako ono lagano i dragušno silazi u tamnomodru, nedoglednu dubinu! Tu - na maru i oko njega - sve ti se vidi poželjno i otajno. I onaj plameni kolobarić što ga uzvalja sitna pod površjem ribica; i ona daleka lađica pod žalom štono ostavlja za sobom vlasovit trag; i cvrkut osamne ptičice nada tobom; i zrk šturka u suhoj vlati trave; i od časa na čas lahor povjetarca, bojazljiv, kao da ćuti e je u nedoba zalutao u to carstvo stavne tišine. - Da, svemu tomu žudiš da se priljubiš bliže, sva ta ljepota široka je, preprostrana a da bi svukud dospio. A to ti je žao; boli te tvoja sićušnost u tom carstvu nijeme al podjednako i zbori te svesile ...

I ja zapadoh u sjetne misli.

To je jedina al iskona bol čovjeka - ona opreka u njega među voljom - izrazom duše - i snagom - izrazom tijela. Ta opreka stvara ljude velikim ali ih i uništuje. - A čim si se manje otuđio krilu majke prirode, tim slabije osjećaš tu kletvu svoga pokoljenja ...

I gle! Eno na žalu iza grebena nikoše dvije žene; - preskakuju po oštrim kukovima, sagiblju se do žala. Svakoj u desnici nož; ljevicom sabiru skute podno koljena. One pobiru školjke pri morskome žalu, hranu siromaha.
Jedna uze zdjelu sa kamena, potrese njome, pa će uskliknuti drugoj:

- Danas nam je more dobro, Kate!

Eto, te sirote siđoše u samo krilo tomu kolosu prirode, one ga zbilja ogrliše, zađoše s njime u razgovore. Za njih on -kao i život - ima vela znamenovanja, sretne bijednice! - Nitko jošte tko ne bijaše gladan pa ne pokvasi hrane svojim znojem, ne uži pravo sitosti; nitko istinski ne zagrli rajske kćerke, poezije, koji nije točio suza, komu nije pucalo srce!

- Dobro nam je more! - mi - sretniji ljudi te riječce ne razumijevamo pravo: - ona je pretočena iz nijemoga jezika prirodnoga svijeta.

Hrvatska vila, 1885.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!