CRO-eu.com
Srpanj 01, 2022, 05:10:44 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Juraj Ibel  (Posjeta: 3092 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Ožujak 24, 2008, 17:54:02 »


U SUSRET S LJUDIMA I S KRAJEM
Juraj Ibel rodio se 3. ožujka 1853, umro na 21. ožujka 1924

Juraj Ibel rodio se u Jasiki 3. ožujka 1853. Već je kao učenik pučke škole zavolio pjesmu i glazbu. Učitelj, koji je bio orguljaš, uvježbao ga je u orguljanju tako da ga je Ibel zamjenjivao kod večernjice. Franjevci u Karlovcu primili su ga u gimnaziju, a poslije u franjevački red.

Iz samostana je prešao u senjsko sjemenište. Već kao bogoslov četvrte godine imenovan je Ibel direktorom kora u stolnoj crkvi i primao plaću. Zaređen je 19. rujna 1876. u Senju. Godine 1878. privremeni je administrator u Lipi, a 1879. imenovan je katehetom na građanskoj školi u Slunju. Ibel 1883. prelazi na župu u Lički Novi gdje uređuje crkvu i župni stan. Ibel je znameniti govornik i uređuje neko vrijeme gospićki tjednik  „Ličanin“.

1890. župnik je u Lovincu, abiskup Posilović imenuje ga podarhiđakonom kotara udbinskoga. Uređuje crkvu, gradi kapelu, utemeljuje društva ali sudjeluje i u javnom životu pa je imenovan kulturnim vijećnikom kotara gračačkoga.

5. svibnja 1898. imenovan je župnikom u Otočcu i podarhiđakonom kotara otočkog i tu se daje mladenačkim žarom u službu svom svetom zvanju.

1898. dolazi u Otočac i već u lipnju započinje uređenje crkve koju je farbao Ivan Domiček iz Karlovca.

1900. darovao je oficirski sabor 79. Jelačićeve pukovnije pozlaćenu monstrancu. Iste godine nabavljen je i Križni put.

1901. kip Majke Božje Lurdske sa špiljom, na blagdan Presvetog Trojstva u procesiji prenesen bi iz glavne crkve u Poljica gdje je postavljen na glavni oltar. Kip je darovala gospođa Sbožil, supruga posjednika Juraja Sbožila.

1901. utemeljena je bratovština sv. Rozalija. Ibel kojeg su vjernici podržavali u svim njegovim nastojanjima bili su sa njime u dobru, ali i u zlu. Spremno je narod čuvao crkvu 1905. kada je izbila vatra na susjednoj Žagarovoj zgradi i pokrajnji oltari bili su demolirani, jer je svjetina nastojala izvući što više inventara izvan crkve. Za blagdan Presvetog Trojstva blagoslovljen je kip Presvetog Srca Isusova koji je stajao na glavnom oltaru. Bijaše prisutno na blagoslovu preko pet tisuća vjernika.

1908. u ožujku blagoslovljena je kapelica sv. Josipa na župnom groblju. Zvono u tornju kapelice lijevano je 1771. godine. Bilo je u tornju župne crkve sve do 1868. kada je crkva stradala od groma, a zvono je pohranjeno na tavanu i tako sačuvano za kapelicu.

23. svibnja 1909. Ibel je imenovan začasnim kanonikom kaptola senjskog, a 11. 9. 1909. dana mu je katehetizacija u Otočcu.

1909. prepokrio je limom kapelicu BDM sedam žalosti na Kalvariji, a u rujnu je utemeljeno „Družtvo djevojaka za naknadu za sv. Pričest“, a iduće godine je blagoslovljen barjak.

1910. crkva je povezana željeznim žinjama jer je počela dosta pucati.

1911. nabavljen je oltar za kapelicu na Fortici.

1912. nabavljena su zvona za crkvu BDM u Poljicima, nabavljeno novo zvono te tako zamijenjeno staro napuklo.

1914. u studenom obnovljen žrtvenik Presvetog Trojstva i svih pokrajnjih oltara.

1915. i 1916. zapisao je da je velika suša, glad, a sagrađene su na Špilniku barake za vojsku.

1916. u ožujku postavljen je kamen temeljac za spomenik za pale vojnike 79. pješačke pukovnije bana Jelačića u Otočkom groblju koji je blagoslovljen 16. svibnja 1916.

Nestašica je hrane, velika suša, snažan potres, narod je u ratnim stradanjima, župnik Ibel je stalno uz njih i zato mu vjernici za 40. godišnjicu misništva iskazuju čestitkama i darovima svoju zahvalnost.

1916. skinuta su zvona za ratne svrhe i postala su žrtvom ratnog bjesnila. Ibel je teškog srca morao 2. studenoga 1917. skinuti posljednja dva zvona sa župne crkve pa je preneseno zvono iz Poljica kako bi navještalo službu Gospodnju. 1918. završava rat i započinje obnova života.

1921. imenovan je opatom sv. Nikole de Gacka.

1921. duhovnu obnovu održali su u Otočcu isusovci, a vjernici su se odazvali i sudjelovali u žarkoj molitvi.

Vjernici su mu priredili posebnu svečanost u svibnju 1923. god. na sv. misi kojom je obilježio 25. godina inisništva u Otočcu. Bili su to podaci koje možemo pročitati u spomenici crkve Presvetog Trojstva, a koje je po godinama zapisao sam Ibel u vrijeme župnikovanja

U „Službenom vjesniku biskupije senjske i modruške ili krbavske“ Senj, 1928., br. 2, nalazimo zapisano o župniku Jurju Ibelti:

Pored neumorne brige za duhovnu pastvu, bio je Ibel uvijek odličan prijatelj škole. Neprestani predsjednik školskog odbora brine se za školsku mladež, skuplja milodare za odjeću i obuću siromašnoj djeci, a 1902 osniva društvo za podupiranje hrvatske katoličke mla¬deži na višoj pučkoj školi. Ima i danas još priličan broj javnih službenika, kojima je ovo društvo pripomoglo da su svršili škole.

Otkad je došao u Otočac, bio je Ibel - kako to pravila kažu - kapelanom dobrovoljnog vatrogasnog društva i pomagao ga moralno i materijalno. Hrvatska obrtna  zadruga u Otočcu bila je nje govo mezimče, te je i u njoj i u vatrogasnom društvu bio član utemeljitelj. Može se reći, da u Otočcu nije bilo nijedne kulturne institucije, pače nijednog jačeg i ozbiljnijeg poduhvata, kome Ibel ne bi bio ne samo član nego upravo duša. Dugi niz godina bio je uvaženi član općinskoga zastupstva.

Natpis u kapelici Sv. Josipa na Dubravi gdje je zadruga u Otočcu bila je njepokopan preč.Juraj lbel
   
Kraj mnogih poslova u svojoj prostranoj župi i dekanatu uvijek se rado bavio knjigom, te je bila prava naslada slušati sedamdesetogodišnjeg starca, s kolikom interesom prati sav javni život napose onaj na katoličkom polju.

Tu je Ibel bio uvijek mlad. U mladoj dobi pisao je mnogo u raznim političkim i crkvenim glasilima. Prikupljao je i narodne riječi i izraze za jugoslavensku akademiju, a taj je materijal upotrebljavan i u Broz-Ivekovićevom hrvatskom rječniku.

Bavio se mnogo od najranije mladosti i glazbom, te je sastavio i nekoliko uspjelih kompozicija. Bio je upravo rođeni govornik. Na županijskim skupštinama županije ličko - krbavske u Gospiću slovio je Ibel kao najvrsniji govornik. Kada je pak propovijedao u crkvi, činilo ti se, da zvoni sonorno zvono, što je najbolje potvrđivala i grobna tišina u slušateljstvu. Uspomena mu je u Lici, napose Otočcu i u Gackoj dolini još uvijek svježa, jer je bio poradi svojih odličnih staleških vrlina, poradi svoje poznate duhovitosti i dostojanstvenog istupanja veoma cijenjen i uvažavan. ( Napomena: Za ovaj su životopis poslali nekoliko podataka dušobrižnici u Ličkom Novom i Lovincu, te umirovljeni župnik i konzistorijalac Mihovil Grčević). Nakon ovih zapisanih podataka nije neobično što su ga mnogobrojni župljani ispratili na posljednji počinak u kapelici koja je sagrađena u vrijeme njegova službovanja u Otočcu.

Župnik, Grga Starčević njegov nasljednik župe, upisao je u  „Urbarium“.

„7. VII. 1898. do 21. III. 1924. Juraj Ibel komu je u glavnom život opisan na pređašnjim stranicama ove knjige, već je u siječnju 1924. počeo pobolijevati, dok nije nakon teške bolesti umro na 21. ožujka 1924. u 71. godini.
Bio je to čovjek vrlo okretan, vrstan govornik, revan župnik te radi toga postigao visoke crkvene časti. - Uz veliku sućut župljana pokopan je u kapeli sv. Josipa dne 23. ožujka.“

U molitvama otočkih vjernika neka bude često spomenuto njegovo ime, nakon što smo spoznali veličinu njegovog samoprijegornog rada za župu i za Otočac.

Vesna Gomerčić
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!