CRO-eu.com
Listopad 22, 2019, 13:28:30 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1] 2
  Ispis  
Autor Tema: Rab  (Posjeta: 16313 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



Rab
« : Lipanj 01, 2008, 03:32:18 »


Povijesni razvitak

O naseljenosti Raba već u prapovijesti govore pronađene kamene sjekire, kremene strelice, noževi i jedna udica. Prvi put ga spominje grčki geograf u 4. stoljeću prije Krista. Tada je otok bio smjelih pomoraca Liburna. Da bi se oduprijeli ratničkim i gusarskim pohodima Liburna osnovali su Grci pomorska uporišta na poluotoku Loparu i na rtu Kaštelini kod Kampora.

Na otoku Arba ili Arva, kako su Rimljani nazvali Rab, bilo je već u 2. stoljeću prije Krista rimsko pomorsko uporište na mjestu današnjeg grada. Naselje je pod Augustom imalo status municipija, što znači da je imalo svoju gradsku upravu, senat i magistrat. Iz toga vremena je nađeno osam natpisa. Jedna kamena ploča govori da je car August dao podignuti bedeme oko grada. Druga govori o izgradnji vodovoda u gradu, treća o izgradnji trijemova u čast Majci bogova, jedna iskazuje počast bogu Jupiteru, a tri veličaju pojedine careve.

Nekoliko arhitektoničkih ulomaka nalaze se pod trijemom u dvorištu općine, neki su ugrađeni u srednjovjekovne zgrade, a nekoliko, slučajno pronađenih, čuva se u muzeju samostana Sv. Eufemija.

U aktima crkvenih koncila koji su se održali u Saloni 530. i 533. godine uz ostale dalmatinske biskupije spominje se i Arba (Rab).

Nakon što se stišao metež seobe naroda, Bizant pojačava utjecaj na samo nekoliko očuvanih romanskih gradova: Zadar, Trogir, Krk, Rab i Osor (Cres), Dubrovnik i Split.

Početkom 10. stoljeća bizantski car prepustio je dalmatinske gradove kralju Tomislavu. Višestoljetna borba s Venecijom počela je već u 9. stoljeću. 1000. godine, nakon smrti kralja Tomislava, iskorištivši slabost hrvatske države, po prvi puta je Venecija zagospodarila Dalmacijom. Ali već nekoliko desetljeća kasnije, hrvatski kralj Petar Krešimir 4. sjedinio je cijelu Dalmaciju i gradove s Hrvatskom. Poveljom iz godine 1071. potvrdio je Petar Krešimir 4. jurisdikciju rapske biskupije nad župama pod Velebitom, kao i na otoku Pagu.

Ovi paški posjedi, unosni izvori prihoda, uvukli su rab u dugotrajna neprijateljstva s gradom Zadrom. Surove razmirice i ratni okršaji između dva grada potrajali su više od dva stoljeća.

Ustrajna borba za posjed dalmatinskih gradova i otoka nastavila se između Hrvatsko – Ugarske i Mletačke Republike.

Od početka 12. stoljeća do 1409. godine Rab je naizmjence pod vlašću hrvatsko ugarskih vladara i Mletačke Republike. U borbama za hrvatsko – ugarsko prijestolje Ladislav Napuljski je 1409. godine predao Veneciji za 100 000 dukata sva svoja prava na Dalmaciju. Od tada pa do 1797. godine Rab pod Mletačkom Republikom dijeli sudbinu ostale Dalmacije.

Plemstvo je iznudilo od Mlečana mnoge ustupke. Većina pučana u gradu i na selu izvrgnuta je tlačenju. Rab je teško pogođen kugom 1449. i 1456. godine. Od 10 000 žitelja umrlo je više od polovice.

Najstariji dio grada, Kaldinac, ne oporavivši se više, propao je u ruševinama, u kojima su nestali tragovi zazidanih prozora i vratiju iza kojih su ostale nesretne žrtve.Kad se grad mogao oporaviti, otkrićem Amerike, svjetska trgovina se preselila na Atlanski ocean.

U zamjenu za Belgiju i Lombardiju Austrija je mirom u Campoformiju dobila sve mletačke posjede, ali je već 1805. godine nakon poraza kod Austerliza morala Francuskoj ustupiti Dalmaciju. Uvedena je nacionalna općinska uprava, otvorena prva pučka škola, unapređivala je poljoprivreda, znanstvo i trgovina, ukinute su laičke crkvene bratovštine i njihova imanja većim dijelom prenamjenjena za potrebe školstva.

Rapska biskupija je ukinuta 1828. godine i pripojena krčkoj biskupiji. Tek krajem 19. stoljeća uspjelo je Narodnoj stranci na Rabu uvesti hrvatski jezik u škole i urede.

Nakon poraza Napoleona dobila je Austrija Dalmaciju. Otok Rab i neki drugi dijelovi Dalmacije, koje je iza Prvog svjetskog rata zauzela Italija, došli su u sustav jugoslavenske države tek u proljeće 1921. godine. Već 1941. godine Rab su zauzele talijanske trupe. U proljeće 1944. godine, nakon kapitulacije Italije, Rab je zauzela njemačka vojska.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Lipanj 01, 2008, 03:41:56 »


Položaj

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Lipanj 01, 2008, 03:49:29 »


Položaj, reljef, klima, raslinje, voda i pučanstvo

Kvarnerski otok, površine 90,8 četvorna kilometra, 103 km duge obale, deveti je po veličini u Jadranu. Od kopna ga dijeli Velebitski kanal, od Paga kanal Paško tijesno, od Cresa i Lošinja Kvarnerić, a od Krka Senjska vrata. Jugoistočni rt od Jablanca na kopnu dijeli 2 km široko more.

Najveća duljina otoka je 22 km duž gorskoga lanca Kamenjaka, od rta Sorinja do rta Glavine. Na jugozapadu poluotok Kalifront dugačak je 9 km. Na sjeverozapadu otok je najširi (11 km). Tu se u more pružaju prostran i poluotoci Kalifront i Lopar. Kod grada Raba, na jugoistoku otok se sužuje na 4,5 km. Planinsko bilo Kamenjak, prirodni štit od zimske bure, bez većih usjeka, visok 408 m, u Velebitski kanal spušta se visokim, oštrim, od bure ogoljenim liticama.

U zavjetrini Kamenjaka klima je blaga, pa je od rta Kalifronta do rta Frkanj tlo pokriveno bujnom makijom i šumom hrasta crnike. Uz obalu i na vrhovima biljni pokrov je uništen. Kraške dolce, dolčiće i vrtače ispunjava plodna crljenica. Na položitijim mjestima više je lokava za napajanje ovaca. Najveći kraški oblik i znamenitost Kamenjaka je gudura Jamina, ljeti je suho bujično korito, u čijoj teško prohodnoj unutrašnjosti je velika pećina s okapinama na zidovima.

Na jugozapadu, duž cijeloga otoka, prostire se između vapnenačkoga bila Kamenjaka na sjeveroistoku i niskih vapnenačkih zaravni Kalifront, poljoprivredno najvrjednije i najnaseljenije flišno područje, visine 92 m. Uz povremene bujične tokove tu je više od 200 izvora, koji se koriste za vodoopskrbu. Zato je, za razliku od mnogih drugih otoka, zeleni kraj obraz na Rabu široko rasprostrt.

U srednjemu dijelu, niz brežuljaka odjeljuju male doline (najveća je Palit), s gajevima, maslinicima i makijom. Kamporsko polje (od Kamporske do uvale Sv. Eufemije) i Supetarska draga (od Supetarske uvale do Mundanija), iznimno su plodne. Obilježavaju ih potoci i vododerine, na krajevima prostrane plitke plaže, a Barbatski kanal plitko pjeskovito morsko dno. Manje flišno područje je na Loparskom poluotoku. Žućkastocrvenkasti, čisti pijesak u prostranoj uvali Crnika proteže se više stotina metara u more. Usred uvale je zeleni školjić Lukovac. Pješćani sprud čini jedinstven kraj obraz, pa uvalu zovu Rajska plaža.

Preko loparskih humaka, uz miris kadulje, vode puteljci do uvale Saramić, krasnoga mjesta za kupanje, ispunjenoga pijeskom, s bliskim malim otokom Sv. Grgurom. Tu je i Veliki meI, sličan Velom melu u Kamporu ("mel" znači fini pijesak). Blisku Lopižinu čini niz pjeskovitih plažica. Otok obiluje brojnim zaklonjenim dragama i uvalama, plitkim žalima, mnoštvom otočića i školjića.

Najrazvedeniji je sjeverozapad otoka. Jugoistočna obala, prema Velebitskomu kanalu, zatvorenija je, strma i slabo pristupačna. Između poluotoka Kalifronta i Sorinja u kopno ulaze dva najveća zaljeva: Kamporska i Supetarska draga. U Kamporskoj dragi je Veli meI, plaža s finim pijeskom i mekanom prostranom pličinom, daleko u more. Tu je Melar, ugodna usamljena uvala i Gonar, lijepa pjeskovita obala s manjim uvalama. Cijelu Supetarsku dragu čine pješčanici, između kojih su plitke uvale i uvalice.

Krasnu uvalu Dumići zatvaraju živopisni otočići:
•   Maman,
•   Sridnjak i
•   Šajlovac.

Na južnoj obali je uvala Mišnjak, zaštićena istoimenim otočićom i duga, plitka pješčana uvala Mag sa školjićima. Kod školjića Pohlib, na ulazu u Barbatski kanal, redaju se zaobljene pješčane uvale i uvalice s crvenkastim pijeskom sve do luke grada Raba. Duž Banjolske obale najljepša su plitka kupališta pokrivena finim pijeskom, osobito pogodna za djecu i slabije plivače. Duboko u obalu Kalifronta usjekla se uska uvala Sv. Eufemije s finim morskim pijeskom.

Udaljenije uvale pristupne su čamcima i brodićima rapskih "barkaša". Poluotočić Frkanj, stjenovitih obala (nazvan Otok ljubavi), obrastao je gustom borovom šumom. Između prve od deset divnih uvala Kalifronta u šumi Matovice i sljedeće široke uvale, Jelenovice, ulazi u more poznati rt Suha punta. Uvala Gožinka prodire duboko u kopno. Iz Čifnate, duge, uske uvale, vodi put do lugarske kuće i uvale Sv. Kristofor u kojoj se sve do mora prostire raskošna šuma crnike. Na širokom istoimenom rtu je mala kapela, a u šumi su ruševine crkvice Sv. Kristofora. Tu je planiran velik turistički grad "Kristofor".
Valsika i Kristal su manje, vrlo plitke uvale. Planka je široka uvala s velikom šljunčanom plažom. Pera je mala, dvostruka uvalica. U uvali Sv. Mara obala je strmija i more dublje. Uz obalu su ruševine crkvice Sv. Margarite.

Ispred obala iz mora izranjaju 19 školjića i nekoliko većih otočića. Otočić Dolin, uz jugozapadni zaklonjeni dio Raba, uzak, 8 km dug, gol i krševit, kameni te, slabo razvedene obale, obrastao je šikarom i borovom šumom.

Na sjeveroistoku su Sv. Grgur i Goli. Sv. Grgur dug 4, širok 2 km, pokriven je na južnom i zapadnom dijelu makijom i šumom. Tu se nastanio jelen lopatar. Na visokim otočkim glavicama gnijezdi se bjeloglavi sup. Obale su strme. Samo na sjeverozapadu je široka draga Sv. Grgura. Goli je otočić bez vode od blistavog bijelog, krupno ili sitnozrnog kristalinskog vapnenca koji se koristi i u kiparstvu. 3 km dug i isto toliko širok, obrastao je samo na južnoj i jugoistočnoj strani grmljem i manjim raslinjem. Pristupačan je samo u nekoliko uvalica, od kojih je najveća Tatinja.

Dolfin, niski okrugao otočić, promjera 1,5 km obrastao je tamno zelenom krnelom. Na jugoistočnoj strani je mala uvalica za pristajanje brodića i za kupanje. Tek 7 m iznad morske razine izranjaju potpuno goli Veli i Mali Laganj. Na sjeveru Velog je uvalica za pristajanje. Dolfin i Laganj odlični su za športski ribolov zbog okolnih prostran ih pličina bogatih ribom.

More oko otoka, daleko od nečiste industrije kristaIno je čisto i prozirno pa se lijepo vidi morsko dno s raznovrsnim algama i travama, školjkama, pužićima, priljepcima, račićima, ribicama, trpovima, ježevima, morskim zvijezdama, .

Rab ima umjerenu sredozemnu klimu, suha i topla ljeta, blage kišne zime. Gorski lanac Kamenjak zadržava udarce hladne bure, a udare juga ometaju otočić Dolin i krak otoka Paga. Srednja godišnja toplina je 16° C, srednja ljetna oko 24, a prosječna siječanjska viša od 7° C. Godišnje je oko 150 vedrih dana, a potpuno oblačnih samo petnaestak tijekom zime. Dugu ljetnu sušu slijedi kišna, kasna jesen i zima, te manje kišno proljeće. Ukupno Rab ima 1000 mm padalina godišnje. Magla se u prelaznim godišnjim dobima rijetko spusti po moru i otoku. Mraz i snijeg su izvanredne pojave.

Ljeti obično od kasnoga prijepodneva do pred zalaz sunca s mora na kopno puše sjeverozapadni maestral. S kopna na more, počinje noću, a osobito pred zoru, puše burin. Jugo puše za niskoga tlaka zraka (cikIona), u jesen, manje zimi i u proljeće. On povisuje razinu mora, a diže i preko 3 m visoke valove. Buri, hladnom, suhom, sjeveroistočnom vjetru, izložen je sjeveroistočni dio otoka. Ona snizuje razinu mora do 40 cm. Ovaj vjetar zime i ranoga proljeća, izaziva velike štete na poljoprivrednim kulturama. Sa sjevera, preko brda, puše tramuntana. Često ju slijedi bura. Grbin je kišovit vjetar s jugozapada.

Od biljnog pokrova mjestimice je očuvana bujna makija, 4 do 5 metara visoka, gusta zimzelena šikara, degradirana šumska zajednica hrasta crnike, koju čine crnika, zelenika, gluhač, smrič, mirta, smrča, planika, lovor, veliki vrijes, borovica, tršlja, lopočina (Iemprika), ružmarin, lovor, divlja maslina, divlja ruža, brnistra (žuka), tetivika, pavitina (škrobut), vazdazeleni bršljan, šparožina i još nekoliko biljaka. Na sjeveru otoka prevladava listopadna submediteranska zajednica hrasta medunca i bijeloga graba, a na strminama ima i listopadnih šikara.

Raslinje kamenjara čini mnoštvo malih biljaka, prilagođenih suši i posolici: smrike, smrče, tršlje, patuljaste brnistre, zelenike, crnjuše, drača i kupina, aromatično ljekovito i začinsko bilje (pelin, timijan, ružmarin, kamilica, ljubica, komorač, borač, kadulja ili kuš, likovača, šafran, zumbul, tulipan, klinčić, ljiljan, jaglac, mirisno smilje i kovilje, velika mliječ, raznovrsne bodljače i trave).

Poznati nadšumar Belja pošurnljavao je i četiri desetljeća neumorno umnožavao šumski pokrov Raba. Općina Rab podigla mu je spomenik na ulazu u gradski park Komrčar.

Šuma u središnjemu i jugoistočnomu dijelu, poznata pod imenom Dundo ili Dundovo, proglašena je nacionalnim parkom, a veći, sjeverozapadni dio šume zove se Kalifront. Šuma Dundo se sastoji od hrasta crnike ili česvina, između kojih je pojedinačno ili u grupicama lovor. U rano proljeće lovor cvate žutim cvjetovima, a ljeti njegovo lišće širi ugodan aromatičan miris. U jesen mu dozrijevaju crne, uljem bogate bobe. U šumi Kalifront prevladava do 20 m visok alepski bor polukuglaste krošnje. Čest je primorski i crni bor, a pinija i čempres se susreću rijetko. Na području Frugei na poluotoku Sorinju mjestimice je posađen listopadni hrast medunae, bor, borovica (smrika), crni jasen i pojedinačno brijest. Na strmoj osunčanoj padini iznad uvale Sv. Eufemije brojni su kaktusi i velike američke agave.

Gradski park, šuma Komrčar, koji je nadšumar Belja zasadio potajno, bez dopuštenja načelnika, najveći je ponos Rabljana: alepski, primorski i crni bor, crnika i smreka, čempresi, zimzeleni grmovi, tetivika, pavitina, divlje ruže i bršljan.

Zec i kunić su najveće divlje životinje na otoku. Najviše ih je na području Barbata i Lopara. Tu je obična lasica i kuna bjelica. Ptičji svijet je raznovrsniji: kukavice, grlice, sve vrste ptica pjevica, gavran, vrana sivulja, šojka kreštalica, sovuljaga, sova drijemalica, ćuk, divlji golub, galeb, njorac, ćurlin, vodomar ribar, ... Na otvorenim područjima žive jarebice, kamenjarke, fazani. Na otoku su veća jata šljuka kokošica. Kamenjarke su ranije u tisućama naseljavale Kamenjak. Gnijezde se jastreb, kobac, sokol, bjeloglavi sup, a ponekad i orao.

Oko 15% površine otoka je neobradivo tlo, 45% su pašnjaci, oko 25% šume (pretežito crnika). Glavne zemljoradničke površine su jugoistočno od Supetarske drage (370 ha), u Kamporskom (200 ha), Loparskom (160 ha) i Banjolskom polju (80 ha).

1991. godine na otoku je bilo 9205 stanovnika (8041, 1971.), jer se natalitetom i povratkom iseljenih Rabljana, otočko pučanstvo povećava. Oko 40% radno djelatnoga pučanstva bavi se poljodjelstvom i stočarstvom. Velik gospodarski značaj ima turizam s glavnim središtom u Rabu, čijem razvoju pogoduje izgradnja prometnica i trajektna veza s kopnom: Senj - Lopar, Jablanac - Mišnjak i velika množina kulturno povijesnih spomenika
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Lipanj 01, 2008, 04:03:39 »


Naslijeđe


Rab Je bogat kulturno povijesmm spomenicima. Zidine iz 12. i 13. stoljeća djelomično su očuvane. Romanička crkva Sv. Ivana Evanđelista iz 11. stoljeća, pregrađena je u ranom srednjem vijeku.

Romanička crkva Sv. Marije, bila je katedrala do ukinuća biskupije 1828. godine. 1175. posvetio ju je papa Aleksandar 3., kada je svratio na Rab na putu iz Zadra u Veneciju. Pročelje je od bijeloga izmjenično poredanoga, crvenkastoga tesanika. Iz 15. stoljeća je renesansni portal. Pieta u polukružnom lučnom polju je djelo Petra Trogiranina iz 1497. godine. Dva kapitela kolona, koje nose arkade srednjega broda potječu iz kasnorimskoga doba. Vrijedna umjetnina je ciborij. Nama najzanimljivije su tri starohrvatske (predromaničke) ploče iznad lukova, s motivima pletera i kuka, te starokršćanskim životinjskim simbolima. Fina umjetnička barokna intarzija od raznobojnih mramora ukrašava prednji dio oltara. U oltarski stol uzidan je ulomak ornamentiranoga vijenca iz rimskoga doba. Pjevališne klupe su umjetničko drvorezbarsko. djelo iz 1445. godine. U lijevoj pobočnoj lađi, na oltaru u apsidi je slika "Bogorodica s djetetom" iz 14. stoljeća. Desna od dvije nadgrobne ploče na zidu apside i mramorna oltarna ograda djela su poznatoga kipara i graditelja Andrije Alessija iz Drača (polovica 15. stoljeća). Renesansna osmostrana krstionica, djelo Petra Trogiranina (kraj 15. stoljeća) donesena je iz napuštene crkvice Sv. Ivana Krstitelja. Druga pobočna kapela, kapela Sv. Sakramenta, izgrađena je sredinom 15. stoljeća uz pomoć patricijske obitelji Zaro. U 18. stoljeću je barokizirana. U Veneciji je 1598. godine nabavljen tabernakul, a anđeli 200 godina kasnije. Na uzdužnom zidu broda mramorna reljefna ploča, jedan od najstarijih kršćanskih umjetničkih spomenika na Rabu, prikazuje Krista Kralja kao gospodara svijeta. U apsidi desne pobočne lađe, kapelu Sv. Križa zatvara gotička balustrada, s polufigurama sv. Petra i Pavla, a ispod je grb plemićke obitelji de Maris. Na mramornom oltaru visi veliko gotičko raspelo. Orgulje je 1756. godine izradio poznati graditelj Petar Nakić

Zvonik Sv. Marije, od lijepoga bijeloga tesanika, najljepša je građevina Raba u čisto romaničkom stilu i naj elegantniji zvonik u Dalmaciji. Prvi puta se spominje 1212. godine. Kad je grom srušio stari četvorostrani krov u obliku piramide, postavljen je polovicom 15. stoljeća današnji osmorostrani s mnogim uklesanim natpisima. Na njegovu vrhu je križ s nekoliko kuglica u kojima su moći više svetaca i Sv. Barbare, zaštitnice od oluje.

Crkvu Sv. Andrije Benediktinskog samostana Sv. Andrije, na litici uz obalu uvale Sv. Eufemije, podignuo je početkom 11. stoljeća biskup Madius. Barokni glavni oltar je iz 1756. godine. Na desnomu pobočnomu oltaru je "Bogorodica s djetetom", već od 16. stoljeća štovana kao čudotvorna. U stražnje zidove crkve umetnute su nadgrobne ploče s grbovima, ulomci starohrvatskog pletera i dijelovi raznih kapitela. Romanički zvonik, iz 1181. godine, najstariji je od četiri rapska tornja.

Crkva Sv. Križa je u 16. stoljeću proširena crkvica Sv. Antuna iz 13. stoljeća. Preimenovana je, nakon što je 14. prosinca 1558. godine raspeti Isus na maloj oltarnoj slici proplakao. Danas je na glavnom oltaru malo raspelo, uokvireno veličajnom slikom baroknog slikara Pellegrinia iz Venecije (18. stoljeće). Polovicom 18. stoljeća braća Somazzi iz Švicarske izradili su barokne štukature na svodu prednjega dijela crkve. U sakristiju vode lijepa gotička vratašca iz 1470. godine.

Crkva i samostan Sv. Ivana Evanđelista (10. ili 11. stoljeće) su u Arheološkom parku iza zidina vezanih na crkvicu Sv. Križa. Umjetnički i povijesno to su najvrjednije rapske građevine. Od bogate crkvene opreme očuvano je malo. Poliptih Paola Veneziana sada je u župnomu muzeju. Očuvan je zvonik Sv. Ivana, kao zadnji od četiri tornja na vrhu grada iz 12. stoljeća.

Samostan Sv. Franje Asiškoga za trećoretkinje je utemeljila 1497. godine Magdalena Budrišić, kneginja od knezova Žirova u Lici kada se pred Turcima sklonila na Rab. Skromna samostanska crkva Sv. Antuna opata nadovezuje se na samostan. U niši jednostavno obojenoga drvenoga oltara (l5. stoljeće) nalazi se veliki kip Sv. Antuna.

Crkva Sv. Franje je na krajnjem vrhu Komrčara. Odličan je vidikovac. Sagradili su ju sa samostanom franjevci trećega reda krajom 15. stoljeća. Ostala je samo stara samostanska crkvica koja služi kao grobna kapela. U unutrašnjosti crkve je grobnica španjolskoga slikara Boschetta (16. stoljeće).

Franjevački samostan Sv. Eufemije naselili su Franjevci 1445. godine. Crkvica Sv. Eufemije se spominje već u 13. stoljeću. Samostan, a kasnije i novu samostansku crkvu Sv. Bernardina podigao im je rapski plemić Petar Car 1446. godine. U crkvi je poliptih braće Vivarini iz 1458. godine. U ogradu je ugrađen ulomak lijepoga starohrvatskoga pletera. Na glavnomu oltaru je bizantska Madona iz 13. stoljeća. Gotičko drveno raspelo je iz 15. stoljeća. Križni put na zidovima crkve izradio je fra Ambrosio. U klaustru je velik zdenac svježe izvorske vode. U sarkofagu iz 16. stoljeća, bogato urešenomu reljefima i podignutom na kolonama, počiva kneginja Magdalena Budrišić, utemeljiteljica samostana Sv. Antuna u Rabu.

Crkva Sv. Justine izgrađena je u drugoj polovici 16. stoljeća. Na desnomu pobočnomu oltaru je slika "Smrt Sv. Josipa" (venecijanska škola) iz 16. stoljeća. Zvonik Sv. Justine je izgrađen 1672. godine.

Kapela Sv. Antuna je priprosta. Na antependiju oltara je skupocjena intarzija, "Bogorodica s djetetom" (crni, bijeli, žuti, crveni i zeleni mramor sa sedefom).

Crkvica Sv. Duha, pokraj lože, bilo je molitveno okupljalište gradskih otaca prije značajnih sjednica.

Knežev dvor u obliku kule izgrađen je u 13. stoljeću od tesanika u romaničkom stilu. Više puta je pregrađivan. Dva kasnogotička prozora sa šiljastim lukom potječu iz polovice 15. stoljeća, a fino izrađena renesansna bifora s lijepom kolonicom iz 16. stoljeća. U drugom katu je sačuvan jedan romanički prozorčić.

Palača Dominis - Nimira potječe iz kraja  15. stoljeća. 1908. godine Bečani su u njoj otvorili prvi rapski hotel. Palača ima lijep. renesansni portal, fino izrađene renesansne prozore i grb Nimira na fasadi. Tu je 1560. godine rođen Markantum Dominis, najpoznatiji Rabljan, istaknut crkveni pisac, fizičar, profesor matematike, logike i filozofije, biskup senjski, nadbiskup splitski. Progonjen od inkvizicije pobjegao je iz Venecije u Švicarsku, pa u Englesku gdje je oduševljeno primljen na dvoru. Životno djelo mu je "De Republica ecclesiastica" (O crkvenoj državi), koje čini deset knjiga. U vrijeme pape Grgura XV. vratio se u Italiju, ali je nakon smrti ovog pape zatvoren u Anđeosku tvrđavu, gdje je umro.
Nakon što je inkvizicija završila proces protiv njega, proglašen je heretikom, te je njegovo tijelo s njegovim spisima javno spaljeno na trgu Campo del u Rimu.

Gradska loža, podignuta 1509. godine, preuzela je ulogu prve, stare. U njoj se javno sudilo i raspravljalo o svim pitanjima komune i gospodarstva.

Nasuprot kneževu dvoru je vrijedna gotička zgrada Galzigna Marčić, nad čijim renesansnim portalom stoji latinski natpis "Od lažni~ usta i zla jezika oslobodi me, Bože."

Župna zbirka je bogata umjetninama: Poliptih Paola Veneziana iz 1333. godine, Madona (16. stoljeće) slikana na drvu od španjolskoga umjetnika Boschetta (grobnica mu je na Rabu u crkvi Sv. Franje), tri stara misala pisana glagoljicom, u dijelovima očuvan iluminirani evanđelistar iz 11. stoljeća, emajlirane pločice iz 11. ili 12. stoljeća (ostaci križa što ga je hrvatsko-ugarski kralj Koloman 1111. godine poklonio rapskom biskupu). Najdragocjeniji je drveni kovčežić iz 11. ili 12. stoljeća, relikvijar Sv. Kristofora. Lubanja u moćniku pripisuje se Sv. Kristoforu zaštitniku grada i otoka. Kad bi iznijeli njegove moći na gradsku kulu, vraćalo se streljivo natrag napadačima ili bi iznenadna jaka bura uništila neprijateljske lađe.

Samostanski muzej Sv. Eufemije obiluje umjetninama: slika Sv. Franje i dvije ikone iz 15. stoljeća, inicijali u knjigama liturgijskoga pjevanja, pet na pergamentu pisanih korala iz .15. stoljeća (pisao rapski fratar Bernardin), 24 inkunabule (knjige tiskane prije 1500. godine), listine (jedna je potpisana od Ferdinanda Habsburgovca, a druga od austrijske carice Marije Terezije). Spis o smještaju i gradnji ovoga samostana iz 1446. godine je najstarija očuvana listina s hrvatskim imenom grada i otoka. Tu su i rimski nalazi, te bogata zbirka medalja i staroga novca (oko 1400 komada).

Crkva Sv. Petra u Drazi je crkva bivše benediktinske opatije. Samostan su 1059 godine utemeljili rapski biskup Drago i prior Malus. Zvono, 1299. godine izliveno u Mlecima, jedno je od najstarijih u Dalmaciji. Samostanska crkva, jednostavna bazilika, najstarij i je očuvani crkveni spomenik čistoga ranoromanskoga stila u Dalmaciji iz 11. stoljeća. Dolaskom benediktinaca Romanička trobrodna bazilika pobijedila je starohrvatsku crkvicu rustičke izradbe, skromne veličine i slobodnih oblika.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Lipanj 01, 2008, 04:11:03 »



Grad Rab

Na jugozapadnoj strani otoka je, na malom uskom poluotočiću između rapske luke i uvale Sv. Eufemije, upravno, gospodarsko, turističko i ugostiteljsko središte otoka, gradić i luka Rab s više od tisuću stanovnika. To je zbijeno otočno naselje s očuvanim gradskim zidinama, što se penju uz široko stubište iznad trga visoko do ruševina jakih utvrda Sv. Kristofora i Galjarde. Noviji dijelovi zidina izgrađeni su na istočnoj obali  zapadne luke sve do naselja Banjol. Najstarije središte srednjovjekovnoga utvrđenoga grada, je Kaldanac na krajnjem južnom dijelu poluotočića. Uske krivudave uličice vode do katedrale. Kasnosrednjovjekovni dio grada izgrađen je u 14. i 15. stoljeću. O bogatoj prošlosti svjedoče crkve, zvonici, samostani patricijske palače ukrašenih portala u venecijanskomu cvjetnomu stilu, renesansni ostaci, mramorni grobovi, ukrasni prozori i konzole s kamenim postoljima za cvijeće. Na trg se nastavlja predgrađe Varoš. Najnoviji dio grada naglo se širi na drugoj strani luke, na zelenoj ravnici Palita i prema Banjolu. Na Varoš se nadovezuje gradski park Komrčar. S druge strane grada uz uvalu Sv. Eufemije je Jedno od najljepših šetališta na Jadranu.

1364. godine utemeljena je udruga rapskih samostreličara odlukom gradskoga kneza da se sedmodnevnim pučkim veseljem časti gradski zaštitnik. Za sedmodnevnih "ferija" dugovi se nisu naplaćivali, protjerani su se mogli vratiti u grad, ... Bili su to dani natjecanja u plesu, svirci i ratničkim vještinama. Viteške igre obnovljene su 1995. godine: Na blagdan Sv. Kristofora, na istoimenom trgu udruga rapskih samostreličara, u pratnji bubnjara i fanfarista, održava natjecanje samostreličara.

Barbat

Široko je raštrkan. Od više ribarskih naselja uz nekada plodne njive i vinograde, ostao je Kaštel, zbijeno primorsko mjestašce. Središte Barbata je crkva Sv. Stjepana iz 1850. godine na mjestu benediktinske opatije Sv. Stjepana (11. do 15. stoljeće). U njoj je vrijedno raspelo naslikano na drvu, a uz crkvu starokršćanski kameni sarkofag (5. ili 6. stoljeće). Iznad Barbata su ostaci staroga grada i predromaničke crkvice Sv. Damjana (9. ili 10. stoljeće).

Banjol

Banjol, između novoga gradskoga naselja i Barbata na jugu, na uzvisini ima župnu crkvu Sv. Lucije, odličan vidikovac. Bliski školjić Sv. Juraj, lukobran om je skoro vezan za obalu.

Kampor

Franjevačka samostanska crkva    Sv. Eufemije je župna crkva ovoga sela. Kampor se proteže udolinom, od ove crkve do Kamporske drage i rta Kašteline. Od negdašnjega rimskoga naselja tu su ostale samo ruševine.

Supetarska draga

Na sjeveroistočnoj obali je Supetarska Draga, a na suprotnoj Donja. Župna crkva Sv. Petra negdašnja je benediktinska opatija Sv. Petra u Drazi. Po njoj je dobila ime udolina i naselje Supetar, Sv. Petar. Od naselja Dumići na krajnjem puluotočiću, dolazimo do pješčane uvale koju zatvara lijepo malo otočje: Šajlovac, Sridnjak i Maman, najveći od njih. Od Dumića putom preko uzvisine dolazimo do Kampor¬skoga zaljeva gdje se smjestio Gonar.

Lopar

Nalazi se na poluotoku Loparu. U podnožju naselja je plodna Loparska dolina. Punta Zidine, jedan sjeverozapadni rt poluotoka dobio je ime po ovdašnjim ruševinama grčkoga, a kasnije rimskoga vojničkoga naselja. Legenda govori da je polovicom 3. stoljeća dalmatinski, kršćanski klesar iz Lopara, Marinus došao u Ariminium (danas Rimini) raditi na obnovi lučkih i gradskih utvrda. Da bi izbjegao progon kršćana povukao se kao pustinjak u špilju na brdu Titano. Slijedili su ga drugi, pa se stvorila samostalna vjerska zajednica, koja je podignula crkvicu Sv. Petra. Oko kasnijega samostana Sv. Marina razvio se grad, koji je, s okolnim područjem, danas državica San Marino.

Mundanije

Raštrkano po dolini i terasama maslina, desno od ceste Rab - Supetarska draga, jedino je mjesto koje nije na moru. Uz cestu je stara crkva Sv. Mateja, a na brežuljku Sv. Ilije.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #5 : Lipanj 01, 2008, 04:15:39 »


Gospodarstvo

Najbolje tlo za zamljoradnju Imajo Kamporska, Supetarska i Loparska dolina, nizina Palit i usko područje Banjol - Barbat - Pudarica. To je ukupno 16% površine otoka, što je za otoke rijetko visok postotak. Sijale su se pšenica, ječam, raž, pir i kukuruz, a nakon rane ljetine uspijevali su na istom tlu proso, repa i drugo. Od krmnoga bilja važna je bila djetelina lucerna, koja se i izvozila. Sijalo se nešto lana i konopije. Do Prvoga svjetskoga rata sadilo se mnogo duhana. Značajna otočka djelatnost je bio izvoz drva (najviše u Italiju).

Mnogi su otočani, osobito na pjeskovitom, terasastom predjelu Barbata, Pudarice, bivšem glavnom vinogradarskom području Raba, napustili vinogradarstvo, pa po vinogradima buja divlja kadulja. 90% rapskih vina su ukusna domaća crna vina, a ostalo je bijelo. Danas se nastoje uzgajati cijenjene odlike (plemenka, kraljica vinograda, muškatel i kardinal), te što ranije iznijeti na tržište izvrsno stolno grožđe. Na Rabu ima oko 35.000 stabala masline, najviše oko Mundanije, Banjola i Barbata.

Zbog turizma se rapski poljodjelci sve više zanimaju povrtlarstvom i voćarstvom. U vodom bogatim udolinarna, gdje skoro svatko ima bunar na polju ili u vrtu, uz natapanje uspješno se uzgaja povrće. Najviše je krumpira, zatim salate, blitve, paprike, mrkve, špinata, boba, graha, graška (biži), luka (kapula), češnjaka (luk), zelja, kelja (zelje), rajčice, (pamidori), krastavaca (kumari), te dinja i lubenica (miluni i četruni).

U blizini naselja mnogo je voćaka. Najviše je smokava, zatim badema (mendula) i dudova (murve). U 11. stoljeću se spominje da je Rab plaćao Mlečanima godišnji danak u svili. Vrlo sočni kiselkasto slatki plodovi bijeloga ili crnoga duda, dozrijevaju već u lipnju, a odličnog su okusa. U novije vrijeme uzgajaju se na otoku višnje, trešnje, šljive, kruške, jabuke, breskve (praske) i marelice.

Kameniti pašnjaci, "kanti", ograđeni su suhozidima. Osobito po Kamenjaku, gdje su glavni pašnjaci, cijele godine vani žive male polumerinizirane ovce. One daju dobru vunu, ukusno meko meso, osobito janjeće i gusto masno mlijeko od kojega se radi odličan ovčji sir.
Broj koza se više smanjio nego broj ovaca. Mali čupavi rapski magarac još prenosi terete. Ranije su rapska domaćinstva uzgajala po više stotina kokoši, kopuna, gusaka, pataka i purana. Iako su prirodni preduvjeti za pčelarstvo odlični zbog obilja cvijeća ružmarina, timijana, brnistre, kadulje, mirte i divljih ruža, što sve daje izvrstan med, samo mali broj domaćinstava drži po nekoliko košnica.

Rapski kočari uglavnom love trlje, raže, lignje, sipe, škampe, morske mačke i osliće (moli). Kvarnerić i more između susjednih otoka dugo su bili najbolja lovišta za dubinski ribolov. Od mreža rabile su se dvije vrste stajačica: popone i sanadiže. Potegačama se lovilo u Loparu i Kureliću u uvali Gožinki. Mali ribari love raznovrsnu ribu: širune, arbune, kovače, škrpoče, trlje, hobotnice, zubace, lubine, kanje, podlanice, škrpine i jastoge. Nekadaje na Rabu bio značajan i tunolov.

Od lovne divljači love se zečevi i divlji kunići, osobito na području Barbata i Lopara, a od pernate divljači jarebice, kamenjarke, fazani, divlji golubi, patke, šljuke i grlice. U rapska lovišta spada i mali otok Sv. Grgur, gdje su se razmnožili jeleni lopatari.

Ranije je bila razvijena proizvodnja suvenira u obliku školjkama i pžićima ukrašenih kutijica i škrinjica, te ogrlica od obojenih morskih pužića. Bilo je i nekoliko krosana na kojima se tkalo vuneno sukno, domaće platno od lana i konopije, te za Rab karakteristična tkanina od brnistre.

Duž Kamenjaka i Kalifronta manja su područja eoceanskih šarenih breča. Od njihova crvenkastoga mramora izrađeno je u Rabu više dijelova na crkvama i palačama.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #6 : Lipanj 01, 2008, 04:25:06 »


Turizam

Devedesetih godina prošloga stoljeća otok Rab bilježi prve skromne početke turizma u gradu Rabu, kako bi se ponovno pokrenuo razvoj i prekinulo mrtvilo, zaostalost i siromaštvo do kojih je došlo nakon dugoga blagostanja u srednjemu vijeku. Rab je imao odlične preduvjete za razvitak turizma: raznolik, bujan kraj obraz, krasan položaj, mnoštvo umjetničkih i arhitektoničkih spomenika.

1908. godine osnovano je društvo "Seebad und Kurort Arbe" (Morsko kupalište i lječilište Rab). Ono je kupilo palaču Dominis - Nimira i preuredilo ju u prvi rapski hotel. Općina Beč je 1914. godine počela graditi veliko odmaralište za svoje službenike. To je stari dio hotela "Imperijal".

1910. godine je osnovana češka učiteljska kolonija "Komensky". Nakon toga je u jednoj gradskoj palači uređen hotel "Praha".

Rapski gradski oci doveli su u grad elektriku i vodovod, te popravili ulice. Nadšumar Belja je dvadesetak godina neumorno sadio šume. Nešto prije Prvoga svjetskoga rata dovršena je promenada duž uvale Sv. Eufemije novčanim prilogom kneza Johannesa 2. od Liechtensteina, velikoga ljubitelja i pomagača Dalmacije. Rat je prekinuo polet, ali je već tridesetih godina Rab među najpoznatijim kupalištima na obali.

Turisti bi uživali u popodnevnim izletima brodom u Supetarsku dragu s domaćom zakuskom i vinom, ribolovu na moru uz sudjelovanje Ribarskoga športskoga društva Rab, pri čemu bi se ulov pekao u nekoj usamljenoj ribarskoj kućici, putu u nepoznato na neki romantičan otočić ili u neku skriven u uvalu s izvornim dalmatinskim jelima (pečena janjetina, rapski sir i dobra kapljica), kružnoj vožnji oko otoka, na kojoj bi za jedan dan vidjeli svo bogatstvo obalnih oblika, noćnoj vožnji morem, poludnevnim izletima brodom u fjord Zavratnicu (nedaleko od Jablanca duboko u litice Velebita usječeni zaljev), izletima na Mali Lošinj preko Kvarnerića pokraj mnogih otočića do znamenite kupališne uvale Čikat s bujnim subtropskim raslinjem, u Novalju na Pagu, u Lun, mjesto na kraju izduženoga kraka otoka Paga, okruženo stoljetnim maslinicima i njegovu malu ribarsku luku Tovarnele. Sve to može dopuniti turističku ponudu, te potaknuti turiste na ponovni dolazak na Rab.

U Rabu je Specijalna bolnica za psihijatriju s oko 500 kreveta, dom zdravlja, te hitna medicinska pomoć. Odjel KBC Rebro iz Zagreba ljeti služi za oporavak srčanih bolesnika, a inače služi Rabljanima za polikliničku internističku zaštitu. Otok organizirano posjećuju specijalisti, a utemeljene su i turističke ambulante. Zdravstvena stanica na istočnoj strani luke ima nekoliko liječnika i zubara. Talasoterapija je u uvali Sv. Eufemija.

<a href="http://www.cro-eu.com/uploader/uploader/FileName.swf" target="_blank">http://www.cro-eu.com/uploader/uploader/FileName.swf</a>
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #7 : Travanj 05, 2010, 23:32:50 »



Klikni na fotografiju da se poveća

Panorama, Autor: Zlatan Šulentić
Otok Rab, 05. 10. 2008., 11:25
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #8 : Travanj 07, 2010, 16:29:11 »


Park-šume "Komrčar" na Rabu

Nekada pusto pasište počelo se pošumljavati 1890. godine zaslugom rapskog nadšumara Pravdoja Belie. Rješenjem od 15. 3. 1965., a na temelju Zakona o zaštiti prirode (N. N. br. 19/1960.), Zavod za zaštitu prirode u Zagrebu upisuje šumu "Komrčar", na otoku Rabu, u Registar zaštićenih objekata prirode pod registarski broj 187, a u kategoriju rezervata prirodnog predjela. Prema Zakonu o zaštiti prirode (N. N., br. 54/1976) i danas važećem N. N. br. 30/1994. u kategoriji park šuma.


Sadašnje stanje parka, odnosno postojeća situacija unatoč zapuštenosti vegetacije u pojedinim dijelovima i potrebi sanacije devastiranih površina, sadrži veliki potencijal za uređenje, oblikovanje i korištenje, u smislu formiranja objekata pejzažno parkovne arhitekture.

Autori su detaljna istraživanja obavili tijekom 1992. i 1993. godine. Prvi put je obrađeno cijelo šire područje koje osim same park-šume "Komrčar", na površini od 8,3 ha, obuhvaća i prirodne sastavne dijelove koji se nadovezuju na "Komrčar", a to je produžetak uz šetalište fra Odorika Badurine sve do pod Trga Slobode, površine 0,6 ha. Tu zatim pripada i terasasto područje ispod gradskog groblja (1,9 ha) i samo groblje (0,5 ha). Svaki dio potpuno je dendrološki istražen, dakle popisane su sve drvenaste vrste koje tu rastu.

U radu se daje viđenje i prijedlog smjernica za revitalizaciju i poboljšanje te gospodarenje svakog spomenutog prostora zasebno, gledajući cijeli taj zeleni prostor kao jedinstvenu biološko-ekološku i pejzažnu cjelinu.

Značajno je da je sam prostor park šume "Komrčar" podijeljen u tri zone, glede prostora, funkionalne i biološko-ekološke raznolikosti i to na:

zaštitnu zonu,
zonu park-šume i
zonu parka.

Rješenjem od 15. 3. 1965. godine, a na temelju Zakona o zaštiti prirode (N.N., br. 19/1960) Zavod za zaštitu prirode u Zagrebu upisuje šumu "Komrčar" na otoku Rabu u Registar Zaštićenih objekata prirode pod registarski broj 187, a u kategoriji rezervata prirodnog predjela. Prema zakonu o zaštiti prirode (N.N., br. 54/1976) i danas važećem u kategoriji je park-šuma.

O povijesti "Komrčara" Brusić (1926) piše:
"Komrčar (Comercarius, Campus Martius, Campo Maržo). Izložina, što se od gradskih bedema na zapad proteže do škvera, gdje se danas nalazi Pensionat Invalida, predratni Scoutistenheims, Villa Sofia i kupalište sv. Eufemije, poznata je pod imenom Komrčar (Campo Marzio). U XV. stoljeću spominju se ovdje tri crkve: sv. Leonarda (s. Leonardus de Commercario), sv. Katarina (s. Catharina de Comercario) i sv. Franjo (s. Fransciscus de Comercario). Uz sv. Katarinu postojala je i ubožnica (hospitale), koja je po svoj prilici služila za gubavce. Uz crkvu sv. Katarine, čini se, da su se prvi nastanili Franjevci, koji su došli na Rab. Odavde ih je (1278.) Grgur de Hermolais, biskup rapski, činio doći u grad, gdje im je, kako smo već vidjeli poklonio samostan i crkvu sv. Ivana Evanđeliste.


God. 1491. sagradio je na Komrčaru neki fra Matej Zadranin (de Jadra) trećoredac Franjevac crkvu i samostan za svoju braću. Samostan je bio napušten od redovnika (1823.). Još se i danas vide ruševine. Stara samostanska crkva danas služi za grobišnu kapelu. Građena je iz lijepog tesanog vapnenca, a prekrivena je bačvastim gotskim svodom. Osobito je lijepo velikim mramornim školjkama ukrašeno pročelje. Lijepi portal ukrašen je grbom lateranskih kanonika. Na njemu je također uklesan ovaj natpis:

DEBILE PRINCIPIVM
- MELIOR - FORTVNA SEQVETUR -
MCCCCLXXXX IVNII.

Crkva i samostan bio je pod pokroviteljstvom lateranskih kanonika. Nad samostanskim vratima čita se u kraticama ovaj natpis: A(d) M(ajorem) D(ei) B(eatae) V(irgini) A(tque) S(antci) P(atris) F(rancisci) G(loriam) E(t) H(norem) MDCLVII.

God. 1828. jedan dio samostanskog vrta bio je pretvoren u gradsko groblje Komrčar, koji je sve do prije 50 godina bio pusto pasište, zaslugom je pok. Jurja Belia, bivšeg općinskog nadšumara, bio zašumljen i obrašten lijepom borovom šumom. Kao takav, je pravi ures grada Raba, koji u njemu posjeduje park kakova nema ni jedan drugi dalmatinski grad".

Prema podacima HAR-JU-21 iz Turk (1989.), vidimo da su na mjestu današnje park-šume "Komrčar" oko 1841. godine, na ondašnjoj pašnjačkoj površini zasađeni bili dudovi (Morus sp.). Također se govori o zabrani držanja stoke. Ta sadnja dudova bila je sigurno vezana za uzgoj svilene bube i proizvodnje svile, po kojoj je Rab nekada bio poznat.


1. od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #9 : Travanj 07, 2010, 16:32:20 »


U Kronici franjevačkog samostana u Kampom o "Komrčaru" nalazimo ovaj zapis:

1890, str. 808.

Ove godine počeo je rapski nadšumar Justus Belia s borićima pošumljavati Komrčar. (Komrčar ima 14 ha. Tal. Campo Marzia, Njem. Marspld.) Zanimljivo je kako je Belia to izveo! Uvaživši razumijevanje masa i općine za tako odličnu stvar da se pošumi goli Komrčar, najmio je Belio 25 radnika i naredio im da već u 4 sata jutrom budu na licu mjesta. Upitan zašto tako rano, reče: Znat ćete izjutra (Dalekovidni Justus htio je to izvesti tako da mu načelnik ne omete naum). Ljudi dođu i zasade toga mnogo po brdašcu. Tijekom dana k njima i Ante Jerića, načelnika. On Justi: Zašto ste to učinili bez dozvole? To ja ne dopuštam! Belia: Ako vam ovo nije drago, naredit ću da pogube. Načelnik dalje ne reagira, nego se je pobrao kući, a marljivi Justa proslijedio rad. I radilo se tu i kasnije dugo, marljivo i mnogo. Bdjelo je Justovo oko da mu životinje, ruke i noge ne čupaju . . . I tijekom godina čitav stari, pusti goli Komrčar od mora do mora, od Skvera do varoša obukao se trajno zelenim kaputom, visokim, divnim. O kako ublažuje oči pogled u naše dane na ovu šumu! A ispod nje ono duboko zeleno more, kao da govori o zaštiti od bure! "Omoro alitus verum secretunque muzeion quam multa invenitis quam multa dictatis!" Kada je vremenom umro prezaslužni Justa, kojega poznavahu sve grančice rapskih šuma, postavi mu općina na podnožju šume u varošu spomenik. Sve u svemu taj je spomenik morao biti veličanstveniji i trebao je biti smješten posred Komrčara! - 29. IX. 1939. reče mi dentist, gospodin Konstantin (koji je pred njem.-francuskim ratom pred par dana došao u Rab, bježeći iz francuske rivijere): Zbog ljepote, pozicije . . . ovoga parka ne vidjeh takva ni po francuskoj rivijeri. (O pošumljavanju vidi: Gunter: Die Insel Arbe, Graz 1912, 20.)

16. 7. 1923, str. 254.


Umro je Pravdoje (Justus) Belia, nadšumar rapske općine. Danas ga ukopaše. Općina mu korporativno bila na sprovodu. Jedan od općine održao mu oprosni govor. Tu stoji da je Belia 1882. došao na Rab, te je preko 40 godina bio općinskim nadšumarom. "Počivaj u miru tamo gore u borovoj šumi . . . koju si ti zasadio i koju si svojim znojem natopio", stoji u onom govoru. Govor se čuva u arhivu od ove godine.

Dana 26. 8. 1926. godine Sreski poglavar Općinske Ispostave Rab piše "Inspektoratu za pošumljavanje krša i goleti i uređenje bujica" da pomogne u financiranju radova u Komrčaru. Predviđa se popravak puteva i pošumljavanje. S obzirom na mogućnost općine Rab da ukupnim troškovima sudjeluje s 15000 Dinara, općina Rab moli da se cjelokupni troškovnik s popisom i opisom radova prihvati i pripomogne u financiranju.

U troškovniku je dataljno razrađeno skicama i opisano uz točno naznačeni cjenik što se predviđa. Troškovi svih radova predviđeni su na 49 832 Dinara. Tako vidimo da je predviđeno uređenje jaraka (žljebova uz cestu), gradnja nekih novih puteva, razni popravci, podsađivanje kraj popravljenih puteva i to s 3000 grmlja jabučice ili lemprike (Viburnum tinus) i planike (Arbutus unedo). Biljke će se vaditi u šumi Kalifront i prenijeti u "Komrčar".

Ministarstvo šuma i rudnika Kraljevine SHS u Beogradu odobrilo je općinskom poglavarstvu u Rabu pomoć u sumi od 5000 Din. Iz dopisa, koji je pisan ćirilicom i srpskim jezikom, vidi se koliko je Beograd bio darežljiv za biser hrvatskog Jadrana kakav je Komrčar (Arhiv Jugoslavije, 68-78-260, Beograd).

10. 9. 1929., str. 393.

Sreski nadšumar Vinko Novak općini glede temeljitog preuređenja rapskog parka (Komrčara) koji je zadnje zime u veljači ove godine nemilo nagrdilo. Predlaže: U parku instalirati staklenjake za uzgoj nježnog bilja. Uredio bi se u zidinama bivšeg samostana sv. Franje. Zato bi se upotrijebile već postojeće zidine. Neka se provede u park vodovod. Predlaže: Po južnom obronku Komrčara prema moru, od Galjarde do Škvera ne bi se imalo saditi visoka stabla (borove), jer svojom težinom pospješuju klizanje zemlje. Može se dogoditi da se jednog dana oklizne sve u more i zemlja i šuma.

Za ovaj je teren podesno saditi samo grmlje i nisko drveće s dubokim i razgranjenim žilama, koje vezuju zemlju.


Klikni na fotografiju da se poveća

Površina Komrčara od Škvera (gdje je zgrada Jadran i Vila Sofia) do gradskih zidina iznosi 7 ha i 20 ara. Novak tu prilaže tlocrt u mjerilu 1:2000 (Rab: Općin. arhiv ove god.).


2. od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #10 : Travanj 07, 2010, 17:18:29 »


Baš ništa nije se ostvarilo od tih Novakovih projekata.

Narodni odbor kotara Rijeka, Sekretarijat za komunalne poslove i građevinarstvo pod brojem 11-222/1- 1958 od 26. 05. 1958. godine odobrio je investicijski program za uređenje i popravak parka Komrčar. Njime su predviđeni tehnički i kulturnouzgojni radovi. Dok tehnički radovi nisu u potpunosti realizirani, kulturno uzgojni radovi izvedeni su u potpunosti. I danas se radovi na održavanju i zaštiti parka izvode na temelju dobivenih smjernica u tom Programu.

U park-šumi Komrčar orkanski vjetrovi juga i bure u više navrata su učinili manje ili znatnije štete na vegetaciji i na vrtno-arhitektonskim objektima. Tako u Izvješću o stanju štete u park-šumi Komrčar na Rabu, upravitelj šumarije Josip Šimičić (1968.) izvješćuje:

[...Šteta u park-šumi Komrčar na Rabu rezervatu prirodnog predjela, prouzrokovana orkanskim burnim nepogodama dana 12. 3. 1967. godine, zatim 8. 1. 1968. te 20. 11. 1968. godine ogromna je i neprocjenjiva. Izgubljeno je 713 komada visokih najljepših stabala i 426 komada mladih stablašica i grmlja, porušeno je 70 m2 parkovnih staza s betonskim rigolama i rubnim linijama od klesanog kamena, tlo je oštećeno izvalama, pričinjene su i druge štete na građevinskim objektima. ...]

Veliku je štetu na drveću u park-šumi Komrčar bura učinila od 2. do 4. 12. 1983.

Kako iz povijesnih zapisa vidimo, park Komrčar počeo se podizati 2. studenog 1890. godine, da bi završetak pošumljavanja bio 1905. godine, sve pod stručnim i nepokolebljivim rukovodstvom Pravdoja Belie. Njegov glavni zadatak bio je ozeleniti cjelokupnu površinu (12 ha; nadmorske visine 27 m) i tek kasnije dati joj parkovnu formu. Znao je već tada, kao veliki poznavalac šumarske struke, što će za buduća pokoljenja značiti ozelenjen Komrčar, kao ukras okolice grada, dakle kao gradsko zelenilo neposredno uz kupalište i lječilište u talasoterapiji. Ozelenio je park alepskim i primorskim borom, a poslije je počeo u monotipsku borovu kulturu unositi autoktonu vegetaciju. Postigavši željeno rješenje ozelenivši cijelu po vršinu Komrčara, on ga u drugoj fazi hortikulturno i estetski rješava. Osim ubacivanja autoktonih vrsta: crnika, planika, zelenika, veliki vrijes, lovora i dr., po zamisli Pravdoja Belie projektiraju se glavne staze i putevi, čija dužina iznosi 6500 m, a širina im se kreće od 1,3 do 4,0 m. Staze su u početku bile posipane sitnim materijalom (pržinom), da bi kasnije bile betonirane s rubnim kamenjem i kanalićima za odvod oborina duž cijele dužine. Prilagođavajući se terenu, Belija je cijelu površinu od 12 ha podijelio stazama na manje parcele i na taj način omogućio sebi hortikulturno i estetsko rješavanje pojedine parcele.


Bista najzaslužnijem za zelenilo
ropskog Komrčara šumaru Pravdoju Belii

Poslije smrti P. Belie 1923. godine njegov rad na postepenom privođenju borove kulture u park šumu s autoktonim vrstama nastavljaju dalje oni koji su parkom gospodarili, posebno rapski šumari. Spomenuta rekonstrukcija Komrčara prema projektu iz 1958. godine nije narušila njegov osnovni stil i hortikulturno rješenje. Projektant je prihvatio osnovnu zamisao osni vača P. Belie i samo još bolje i brže učvrstio zacrtani pravac biološkog rješenja park-šume. To je postepeno potpuno privođenje objekta sastavu autoktone šume crnike s aloktonim primjesama (borovi, čempresi, cedrovi i dr.). Takav biološki sastav daje parku garanciju da neće i dalje biti pustošen olujnom burom i jugom i da mu neće prijetiti opasnost nakon obilnih kiša od mogućeg klizanja borova s velikim količinama zemlje na strmijim terenima.

Općina Rab podigla je zaslužnom općinskom nadšumaru dva spomenika u park-šumi Komrčar. Prvi 1924. godine na ulazu u park iz Varoša današnjeg Trga Sv. Kristofora, koji je dugo bio zapušten i oštećen te je prilikom obnove i popločenja trga Varoš (Trg Sv. Kristofora) uklonjen. U zahvalu za njegovu veliku ulogu u ozelenjevanju otoka Rabljani su 16. studenog 1974. godine na središnjem dijelu Komrčara postavili poprsje Pravdoji Beliji (Šimičić & Rauš 1975).

DANAŠNJE STANJE

Današnje stanje Komrčara ne zadovoljava. Iako je on turistu, šetaču, prekrasan i neponovljiv, svaki poznavalac šumarske i pejzažno-arhitektonske problematike primijetit će mnoge nedostatke i propuse. Kao prvo oni osnovni zacrtani razvojni pravci parka nisu se kroz razdoblje od gotovo jednog stoljeća uvijek i pravilno provodili. U novije vrijeme moguće razloge takvu stanju možemo tražiti i u tome što je park-šuma često mijenjala gospodara pa se u njoj više zadržavalo postojeće stanje nego ozbiljnije radilo. Tu u prvom redu mislimo na uzgojne i hortikulturne radove. Ono što čovjek nije postepeno radio najčešće bi priroda učinila odjednom sama, i normalno pritom nanijela i ostalu nepotrebnu štetu. Komrčar poslije svakog nevremena ostane bez pokojeg stabla ili kišom izazvane bujice učine neku štetu, a kako je prije spomenuto velik dio tih šteta mogao se izbjeći ili ublažiti da se parkom kontinuirano gospodarilo i da je pravilno uređivan. I danas u parku postoje izuzetni primjerci alepskih borova promjera od 79 do 90 cm, a visine 22 do 30 m. Stanje je zelenila svake godine sve lošije. Ne obavljaju se kontinuirano uzgojni radovi čićenja, prorjeđivanja, primjećuje se mnogo bolesnih stabala crnike (lisnih uši, glivična oboljenja, prstenar i dr.), a posebno bora (borov četnjak, potkornjaci, gljivične bolesti i dr.). Također ne zadovoljava stanje vrtno-arhitektonskih sadržaja. Nema dovoljno klupa, košarica za otpatke, a ono što postoji ne održava se adekvatno. To se posebno odnosi na staze, odvodne kanale, rubne kamenove. Štete koje se pojave površno se i saniraju i ne vodi se briga o estetskoj i stilskoj komponenti i prijašnjem stanju.


3. od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #11 : Travanj 07, 2010, 17:27:27 »


Ipak sadašnje stanje park-šume odnosno postojeća situacija unatoč zapuštenosti vegetacije u pojedinim dijelovima i potrebi sanacije devastiranih površina, sadrži veliki potencijal za uređenje, oblikovanje i korištenje u smislu formiranja objekata pejzažno-parkovne arhitekture.

Osim Rauša (1981.) dosada nitko nije Komrčar detaljno istražio, njegovu dendrofloru te dao jedan kritički osvrt i mišljenje o njegovoj biološkoj-ekološkoj i prostornoj valorizaciji. Autori su detaljna istraživanja obavili tijekom 1992. i 1993. godine. Prvi je puta obrađeno cijelo šire područje, koje osim same park-šume Komrčar (A) na površini od 8,3 ha, obuhvaća i prirodne sastavne dijelove koji se nadovezuju na Komrčar, a to je produžetak uz šetalište Fra Odorika Badurine sve do pod Trg Slobode (B) površine 0,6 ha. Tu spada i terasasto područje ispod gradskog groblja (C). Nekada je to bila poljodjelska površina (vinogradi, maslinici i dr.) Površina tog dijela je 1,9 ha. Jedan dio zasađen je borovima i čempresima. Četvrta cjelina tog zelenog kompleksa je gradsko groblje (staro i novo) (D) koje je površine 0,5 ha. Svaki dio potpuno je dendrološki istražen, dakle popisane su sve drvenaste vrste koje tu rastu.

IDEJNO RJEŠENJE ZA PARK-ŠUMU KOMRČAR


Klikni na fotografiju da se poveća

(A) Uža površina park šume - Cental area of the forest park
I zona — zaštitna zona — Zone I — protection area
II zona — zona park-šume — Zone II — forest park
III zona - zona parka - Zone III - Park

(B) Površina uz šetalište Fra Odorike Badurine
— Area along the Fra O. Badurine Avenue

(C) Terasasta površina ispod groblja
— Terraced area below the grave-yard

(D) Groblje — The grave-yard
Dl dječje igralište — children's playground
ST tereni za male sportove — sports terrains
D dardin-park znamenitih rabljana - Đardin - The park of the famous people of the Island of Rab

(F) fontana - fountain

(B) bista Pravdoja Belije - The bust of Pravdoje Belija

(P) informativni pano — information board

PRIJEDLOG UREĐENJA I GOSPODARENJA

U ovom radu daje se viđenje i prijedlog smjernica za revitalizaciju i poboljšanje te gospodarenje svakog spomenutog prostora zasebno, gledajući cijeli taj zeleni prostor kao jedinstvenu biološko-ekološku i pejzažnu cjelinu.

Značajno je da je sam prostor park-šume Komrčar podijeljen u tri zone glede prostorne, funkcionalne i biološko-ekološke raznolikosti i to:

I zona — zaštitna zona
II zona — zona park-šume
III zona - zona parka

Ova podjela omogućava kreativne zahvate u sve tri zone. Napose se to odnosi na zone I i II. Pejzažnoparkovni zahvati obuhvaćali bi cijeli niz manjih intervencija u kompoziciji parka, dopunu određenih dijelova novim biološkim (drveće, grmlje, cvijeće) i vrtnoarhitektonskim elementima (staze, klupe, stolovi, informativni panoi, fontane, vodeni elementi, skulpture i dr.), uz saniranje devastiranih površina (erozija, plješine i sl.)

U revitalizaciji treba posao uređenja park-šume Komrčar uskladiti sa svim datostima postojećeg stanja, napose kako bi se sadržajno i oblikovano zadovoljile potrebe za novim (tu treba uskladiti ono što se vidi, što postoji danas, te ono što se nazire kao mogućnost). Novi sadržaji i predložene kategorije parkovnog oblikovanja osigurat će dovoljno razloga za pregled prema unutra, a time će se povećati i broj njegovih posjetitelja, osobito turista.


Stepenice iz zone park-šume (II) kroz zaštitnu zonu
(I) do šetališta Fra Odorike Badurine

Prostorna i biološko-ekološka valorizacija postići će se tek pravilnim programom sanacije, poboljšanja i održavanja park-šume Komrčar. U praksi takav proveden program sanacije učinit će da se ovaj prostor
valorizira u svim komponentama.


4. od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #12 : Travanj 07, 2010, 17:39:37 »


Valorizacija mora biti potpuna, dakle mora uvažiti čimbenike:

— prirodnost
— kulturno-povijesnu
— ambijentalnu
— stilsku
— oblikovno-estetsku
— biologijsko-ekologijsku
— turističko gospodarsku komponentu

Jedan od temeljitih problema koji trebamo riješiti prilikom obnove i uređenja prostora parka svakako je izbor zelenila kojim će se oblikovati i osmisliti taj prostor.

Zelenilo, odnosno vegetacija, kao temeljna oznaka parkovnih površina jedna je od glavnih determinanti otvorenog prostora uopće.

Glavne nositelje u sastavu zelenila, kada govorimo o Komrčaru, trebalo bi temeljiti na autoktonim biljnim vrstama, tj. mediteranskim vrstama drveća, grmlja i prizemnog rašća, jer njima u ekološkom i estetskom pogledu ne mogu konkurirati i tropske vrste.

Što se tiče primjene kalorističkih elemenata u sklopu zelenila, postupati umjereno iako bi pojedine dijelove parka i sam ulaz trebalo na neki način oživiti i otvoriti vrstama uresnih cvijetova. U obzir dolaze i agrumi Citrus L., limun, naranča, mandarina, ali cijepljene na podlogu otpornijeg poncirusa.


U obzir dolaze druge vrste, ovisno o mjestu koje se želi urediti, njegovim biološkim, pejzažnim, funkcionalnim, estetskim potrebama i mogućnostima.

Veliki broj navedenih vrsta nazočan je u parku, ali njihova dekorativnost, funkcionalnost kao osnova parkovnog izražavanja i oblikovanja nije zadovoljena.

Prvi zahvati odnosili bi se na sanaciju devastirane, zapadne i jugozapadne strane parka (I zona — zaštitna zona), uspostavljanjem ravnoteže između tla i biljnog pokrova uklanjanjem jako razvijenog i prekobrojnog ponika i podmlatka bora, nanošenjem plodne zemlje i sadnjom raznog niskog rašća, ukrasnog grmlja i drveća niskog rasta. U obzir bi došle vrste otporne na posolicu jako razvijenog korijena. To su:

Agave americana L.
Lavandula špica L.
Osyris alba L.
Spartium junceum L.
Tamarix da/raaficaTrinajstić
Yucca sp.
 
agava
lavanda
metlica
brnistra
tamarisk
juka
 
i dr.kao i sve autohtone vrste drveća i grmlja iz šume hrasta crnike i crnog jasena (Orno Quercetum ilicis). Odrasla stabla bora koja se ogledaju u moru samo djelomično ukloniti, (ona koja prijete odronom i izvalom), jer predstavljaju jedinstvenu sliku obalnog dijela parka. Kao posebno pitanje javlja se problem samog rasporeda biljnog materijala na tim kosinama. Potreno je postići sklad boja i oblika i na taj način podići estetsku vrijednost parka. Na ovom području je prvotna, borova kultura u potpunosti obavila svoju meliorativnu ulogu. Crnika i njezine pratilice stvorile su pravu šumu, negdje čak potpunog sklopa. Pojedinačna ili stara stabla alepskog bora čine uglavnom dekorativnu sliku. Na onim mjestima gdje se crnika nije potpuno sklopila alepski bor se i dalje pomlađuje onoliko koliko mu na pojedinim mjestima crnikova šuma dozvoljava. Iako nam je cilj podići ekološki najstabilniju autoktonu šumu hrasta crnike, ne možemo s obzirom na namjenu i funkciju park-šume (ekološka, estetska, rekreativna), u potpunosti isključiti borove. Negdje nam to neće biti ni moguće s obzirom na njihovu nedovršenu meliorativnu funkciju. U ovoj zoni dakle trebaju prevladati zahvati čišćenja, uklanjanja prekobrojnog pomladka i mladika (bor) i podrasta (bor i autoktono drveće i grmlje). U potpunoj zoni parkšume (II) nećemo unašati aloktono (posebno egzote) drveće i grmlje osim na onim mjestima gdje su predviđeni pojedini vrtno-arhitektonski elementi (fontana, bista, skulptura, pano i dr.) gdje bi njihov dekorativni izgled, boja, miris došao u funkciju u pejzažnom oblikovanju datog prostora.


5. od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #13 : Travanj 07, 2010, 17:49:37 »



Klikni na fotografiju da se poveća

Postojeća situacija ukazuje na dobar raspored staza u prostoru, na način kojim je omogućen pristup u sve dijelove parka. Problem je održavanje tih staza te nedostatak ostalih sadržaja koji bi uz onaj temeljni, tj. vegetaciju parka, privlačili posjetitelje da se razmile po cijeloj površini parka. Sam sklop ne smije zatvrati staze, jer na taj način otežava protupožarnu zaštitu, a i postojeće hidrante u parku treba osposobiti i održavati iz istih razloga.

Zona parka (III zona koja sadrži nekoliko tematskih definiranih detalja (tržnica, đardin, prostor neka neposrednoj vezi sa samom jezgrom grada pruža najveću mogućnost pejzažno parkovnog oblikovanja (Trg Sv. Kristofora).

Đardin predstavlja jednu zasebnu cjelinu ukomponiranu u park. Od njega se sadnjom niskog drveća i grmnja ukrasnih cvijetova može stvoriti mali &raquo;rajski vrt&laquo;, mjesto predaha umornih turista. Cijelu sliku upotpuniti skulpturama, klupama, stolovima, kamenim klupama i cvijećem. Mišljenja smo da bi se u tom prostoru mogao urediti park gdje bi se postavile biste znamenitih Rabljana.

Športsko-rekracijski sadržaji predstavljaju specifičnu kategoriju objekata u parku. Prije svega treba ukazati na nužnost tih sadržaja u sustavu korištenja parkovnih prostora za zabavu i boravak turista. Kriterij koji uvjetuje izbor igrališta i način njihova korištenja vezani su prvenstveno uz sagledavanje ukupne kompozicije parka.

Postojeće staze u Komrčaru služe za šetnju, brzo hodanje, jogging, a od nekadašnjeg igrališta moglo bi se napraviti boćalište, mini golf, parkovni šah ili parkovni mlin, ili pak tereni za male športove (nogomet, košarka, i si.) postaviti stolove za stolni tenis. Sve to upotpuniti vrtno-arhitektonskim elementima (staze, klupe, košarice za otpatke i dr.) te biološkim elementima drveća, grmlja, cvijeća koji će u potpunosti definirati prostor u svojoj funkciji.


Klikni na fotografiju da se poveća

Glede dječijeg igrališta treba se orijentirati na takva riješenja kojima se osiguravaju punoća, raznolikost, i maštovitost dječije igre te se potpomaže prirodni izgled cijelog prostora (veća primjena prirodnih materijala, za izradu sprava i uređaja za dječiju igru, od kojih je izgrađen i sam park — drveta).

Kao jedno od mogućih rješenja vezano uz dječje igralište treba spomenuti i način obrade hodnih površina oko igrališta i način njihove obrade oko igrališta (sprava) — posipanjem drvenom sitneži ili sječkom od kore i drveta. Ovim oblikovno vrlo prihvatljivim materijalom, drvenom sipinom, dobiva se mekani pod ispod i oko sprava i uređaja za dječiju igru. Cijeli prostor zaokružiti živom ogradom.

I u ostalim dijelovima parka potrebno je obnoviti postojeće i unijeti nove klupe i stolove, osobito na mjestima s kojih se pruža interesantan pogled (uvala Sv. Eufemija) i postaviti veći broj košarica za otpatke.

Postavljanjem preglednog plana parka na svim prilazima tj. ulazima u park, te sustava vizualnih komu- nikacija (putokaza, oznaka i si.) omogućila bi se veća informiranost turista o samom sadržaju parka.

Sastavni dio Komrčara je i dio uz šetalište fra Odorike Badunire (B). Budući da taj dio dijelom obuhvaća vegetacijsko, geološki i pedološki istu problemai tiku kao zaštitna zona užeg područja Komrčara, i i za taj dio vrijede iste smjernice gospodarenja. Onaj dio neposredno ispod gradskih zidina i kuća je prostor koji se samostalno razvija na kamenim liticama. Biološki bi se tu moglo potpomoći saniranjem onih mjesta koja se oštećuju erozijom i odronima (padom odumrlih agava) i druge vegetacije sadnjom vrsta kao što su Agava americana, Capparis rupestris, Cheiranthus cheiri, Opuntia ficus-indica, Senecio cineraria, i dr. Ovaj dio je izuzetno atraktivan kada je mnogobrojna flora na tim liticama u cvatu.

Prostor ispod gradskog groblja (C) koji je terasasto položen prema sjeveru i sjeverozapadu, već je jednim dijelom (najniža terasa) definiran kao park sadnjom borova i čempresa koji su danas visine do 5 m. Taj prostor naprosto traži da se tu uredi mali park, odmaralište, mjesto za počinak i užitak, posebice za vrijeme ljetnih vrućina. Blizu je i glavno gradsko kupalište u neposrednom dodiru s naseljem Palit te većeg broja ugostiteljskih objekata. Prostor treba osmisliti vrtno-arhitektonskim elementima (staze, klupe, stolovi, košarice za otpatke i dr.) te onda obogatiti s dekorativnim vrstama drveća i grmlja. Ostale terase obrasle gustom vegetacijom osim redovnih sanitarnih intervencija ne treba posebno pejzažno oblikovati. Neka one ostanu prirodna barijera između parkovnog dijela i groblja kao estetsko-pejzažna i duhovno-moralna razdijeljenost tog prostora.

Gradsko groblje (D) osim stalnog održavanja i uređenja može se urediti i pojedinim manjim zahvatima na unošenju određenog biljnog materijala. To se prvenstveno odnosi na razno grmlje, penjačice i cvijeće.

Postojeći čempresi uskih krošanja, visoko se uzdižući  prema nebu, impresivan su element njihove simbolike.


Nažalost zbog skučenosti prostora, napose na novom groblju, mogućnost sadnje visokog drveća nije preporučljiva. Oko zidina groblja prema šetalištima uz park preporuča se posaditi drvored čempresa i cedrova koji biološki-ekološki, estetski i duhovno rješavaju potpuno problem potrebe odvajanja (ali nikada potpunog) te dvije prostorne jedinice u jednoj biološko-ekološkoj i prostorno-pejzažnoj cjelini i njenoj sveukupnosti kakav je park šuma Komrčar.

LITERATURA

1.   Arhiv Jugoslavije, 68—78—260, Beograd.
2.   Fra Badurina, O., 1936—1956: Kronika franjevačkog samostana u Kamporu, Rab (rukopis)
3.   Brusić, V., 1926.: Otok Rab. Franjevački samostan Kampor, Rab.
4.   Gospodarska jedinica Kamenjak. Program gospodarenja 1. 1. 1994. - 31. 12. 2003.
5.   Rauš, D., 1981.: Park Komrčar na Rabu - Hortikulturno, estetsko i turističko značenje. Hortikultura 3:3—11, Zagreb.
6.   Republički zavod za zaštitu prirode (arhiva)
7.   Šimičić, J., 1968.: Izviješće o stanu šteta u park-šumi Komrčar na Rabu (rukopis)
8.   Šimičić, J., & Rauš, D., 1975.: Otkrivanje spomen biste šumaru Pravdoju Beliji na Rabu 16.9. 1974. Hortikultura 1:26, Split.
9.   Turk, H., 1989.: Otok Rab — uvjeti i rezultati turističke valorizacije, Rab.
10.   Wolf, S. 1994.: Park Komrčar — sadašnje stanje i obnova. Šumarski fakultet, (Diplomski rad), Zagreb.

Autori:
Mr. Zeljko Španjol, dipl. inž. šum.,
Sandra Wolf, dipl. inž. šum.
Šumarski fakultet, Zagreb

Foto: Zlatan Šulentić dipl. ing.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #14 : Travanj 07, 2010, 17:52:48 »


Šumar Pravdoje Belija


Klikni na fotografiju da se poveća

Zaslužni šumar P r a v d o j e B e l i j a rođen je 2. IX 1853. god. u mjestancu Malo Žablje kraj Gorice. Šumarstvo je studirao na Gospodarsko-šumarskoj školi u Križevcima 1881. godine, a državni praktični ispit položio je 19. IX 1886. god. u Zagrebu. Iza kratkog službovanja u Drnišu, stupio je u službu na Rabu gdje je radio 34 godine i umro 16. VII 1925. god. u 72 godini života.

Na ulazu u park-šumu Komrčar na otoku Rabu podigla je rapska općina još 1924. godine spomenik svom šumarskom referentu P r a v d o j u Be l i j i. Ovaj spomenik je priznanje ne samo zahvalnih Rabljana, nego i čitavog našeg naroda, koji uvijek cijeni plodan rad svojih sinova.

Međutim, od postavljanja spomenika pa do danas prošlo je 50 godina, pa je zub vremena učinio svoje, te je spomenik u vrlo lošem stanju. Da je spomenik, a naročito ploča, u takvom stanju doprinijeli su nažalost i neki naši nesavjesni građani te poneki strani turisti. Mislimo da je upravo prilika (stodvadesetgodišnjica rođenja) da se spomenik obnovi i eventualno premjesti na pogodnije mjesto. Vjerujemo da će Općina i Šumarija Rab to i učiniti (jer je prema izjavi upravitelja J. Šimičića o tome već bilo riječi) i na taj način još jednom odati dužno priznanje tom našem zaista izuzetno marljivom i zaslužnom šumaru.


Klikni na fotografiju da se poveća

Otok Rab spada u najzelenije otoke naše jadranske obale, a da je to tako velika je zasluga šumara P r a v d o j e B e l i j e i njegovih nasljednika te cjelokupnog stanovništva otoka Raba koji čuva i uzgaja svoje šume i parkove.

Park-šumu Komrčar, danas zeleni dragulj otoka Raba, podigao je na pašnjačkoj površini od 12 ha prije 80 godina velikim trudom šumar P. Belija. Kao predkulturu uzgojio je sastojinu alepskog bora u koju je kasnije unosio čemprese, šmrike i zimzelene listače: crniku, zeleniku, lovor, mirtu i dr.

Osim spomenute park-šume, on je podigao i druge borove kulture: Farkanj na 36 ha, Suha Punta na 2 ha, Kalifront-Topale na 4 ha, Vrtić na 3 ha, Lopar na 8 ha i mnoge borove šumice na privatnim posjedima u selu Mundanije i Loparu.

Zelene šume otoka Raba ostat će trajan spomenik zaslužnom šumaru P r a v d o j u B e l i j i i svim njegovim sljedbenicima koji su u ozeljenjavanju Raba učestvovali, a obnovljeni spomenik poslužit će kao znak priznanja sadašnjih generacija svom zaslužnom šumaru i vrlom sinu naše zemlje
P r a v d o j u B e l i j i.

Dr. Đ. Rauš

Foto: Zlatan Šulentić dipl. Ing
_____________
LITERATURA:
Nikšić, B. (1953): Jedna stogodišnjica. Šum. List 12, str. 527.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1] 2
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!