CRO-eu.com
Siječanj 23, 2020, 11:07:01 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1] 2 3
  Ispis  
Autor Tema: Grad Bakar bio je još 1804. najveći grad u Hrvatskoj  (Posjeta: 39054 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Svibanj 10, 2008, 00:05:55 »


Jeste li znali, da je Bakar bio još 1804. najveći grad u Hrvatskoj,
po broju stanovništva veći od Rijeke i Zagreba


Statistike o kretanju pučanstva u to se vrijeme nisu vodile, ali imamo dva značajna dokumenta iz godine 1787. i godine 1804. To su ovjerovljeni rukopisni sumariji popisa pučanstva Ugarske i Hrvatske, koji se čuvaju u mađarskom statističkom uredu u Budimpešti.

(Vidi o tome u knjizi Dr Mladen Lorković: „Narod i zemlja Hrvata“, Zagreb, 1939, str. 73. Pisac je sam u mađarskom statističkom uredu u Budimpešti imao u rukama sumarij i prepisao iz njega podatke)

Iz tih se popisa vide odnosi pučanstva po pojedinim područjima i gradovima. Tako vidimo da je g. 1787. zabilježeno

u Bakru 7656 stanovnika,
u Rijeci 5956,
u Karlovcu 2740, a
u Zagrebu 2815. stanovnika.

U Varaždinu je brojeno u isto vrijeme 4814, a u
Požegi 2002 stanovnika.

Sedamnaest godina kasnije, tj. godine 1804, Bakar je naveden s priličnim porastom te sada ukupno ima 7805, (grad i okolna sela broje 14000 stanovnika *)
Rijeka 6655,
Karlovac 3223, a
Zagreb 2973 stanovnika.

Varaždin ima u to doba 4362 stanovnika. Pučanstvo je poraslo i u drugim gradovima, ali ni izdaleka nije doseglo broj bakarskog. Jedino je Varaždin bio u opadanju.

* Izvor: časopis "Vjesnik staleškog društva katoličkih svećenika NRH", br. 1-2, Zagreb, 1956, str. 73.

Marica Draženović
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Svibanj 27, 2008, 21:51:37 »


O bakarskom turizmu

O turizmu kakav poznajemo u novije vrijeme, u našem Primorju nije bilo ni govora sve do pod kraj 19. st. U to vrijeme i u našem Primorju htjelo se u turističke svrhe iskoristiti blago podneblje i morske kupelji. Prvi su gosti počeli dolaziti iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske u Kraljevicu. Tamo je već 1874. boravio August Šenoa. On je prikupljao podatke za svoje pripovijetke i povijesne romane i iz toga je vremena "Čuvaj se senjske ruke".

Privučeni ljepotama kraja, stali su s vremenom gosti dolaziti u druga mjesta naše obale. Tako bi se ljeti napučilo tada ribarsko mjesto Crikvenica. Uspjeh pošumljavanja na austrijskoj strani ondašnje Monarhije, potaknuo je mađarski kapital da u Crikvenici sagradi veliki hotel "Terapija". Nedugo za tim (1903) austrijski mornarički oficir u mirovini Oltschbauer sagradio je u Kraljevici, na samoj obali na kamenu, krasan hotel za goste pod imenom "Liburnija". Množina sunca u Kraljevici je stvarala potrebu za rekreacijom na hladnijem mjestu. Zato je. Oltschbauer naumio da na pustom kamenom rtu Oštro, pored svjetionika, zasadi šumicu crnog bora. Taj naum izveo je uz pomoć dobrovoljne akcije dvaju umirovljenika, generala Riegelea i pukovnika Ferdinanda Ditsa. Tako je nastala sadašnja borova šumica na Oštru i novo kupalište s drvenim kabinama.

Sve je to privlačilo iz unutrašnjosti ljude željne odmora, kupanja i razonode na moru.

U Bakar je osamdesetih godina prošlog stoljeća došao mladi liječnik dr Bogoslav Trnski, kao gradski fizik. On je sin ilirca, pjesnika Ivana. Stao je znanstveno obrađivati prednosti mora, zraka i klimatskih prilika uopće u Primorju, a navlastito Bakra. Prikupio je oveću literaturu i proučio prednosti koje daje primorski zrak i morsko kupanje pri ozdravljenju od nekih bolesti, napose od tuberkuloze. O tome je objavio dokumentiranu brošuru s naslovom  "0 morskom zraku i morskih kupeljih" Dionička tiskara, Zagreb 1885, 15 stranica). Zanimljivo je da znanost nije preporučavala izlaganje tijela sunčanim zrakama što je tek kasnije, na prijelomu stoljeća, uvaženo, a popularno je i danas, napose kod mladeži.

Opširnijom obradom svih prednosti boravka bolesnika ili rekovalescenata na moru, Trnski nije propustio toplo preporučiti Bakar gostima iz unutrašnjosti. On je detaljno opisao socijalne prilike u našem mjestu, mogućnosti smještaja i prehrane gostiju, prilaz Bakru postojećim prometnim sredstvima i prednosti mnogih izleta u bližu i dalju okolicu. Tako je mnogo pridonio propagandi Bakra u novoj eri turizma, koja će se iz godine u godinu razvijati. Na prvotnom lmpalištu u Mešćici bilo je tada 12 drvenih kabina, dok ih je u Kraljevici bilo svega 6.

Nema sumnje da je Trnskijeva brošura uvjerljivim naučnim podacima, u ono doba kao jedino propagandno sredstvo te vrste u našem Primorju, značila veliki korak naprijed u promicanju turizma, što nije ostalo bez povoljnih posljedica. Godine 1884. u Bakru se podiže novo kupalište na rtu zvanom Kakaljevo, troškom u tu svrhu osnovanog dioničkog društva Bakrana. Ono je bilo drveno, s malim kabinama. Godine 1891. bilo je napušteno.

U Mešćici, gdje je bilo Matrljanovo brodogradilište, podignuto je na zidanim temeljima s više desetaka drvenih kabina novo kupalište. Godine 1892. prelazi ono u ruke gradskog poglavarstva kao gradsko kupalište. Godine 1919, zbog trošnosti drvene konstrukcije, ono je napušteno, a podignuto je novo zidano kupalište. Zanimljivo je napomenuti da je njegova desna strana bila rezervirana samo za žene kupače, a lijeva za muškarce. Obje strane bile su već kod ulaza strogo odijeljene, a u moru označavao je jedan konop granicu između dva odjela.

Žene su se kupale odjevene strogo po tadašnjem običaju- haljetak s dugim rukavima, u pojasu vezan krilima koja pokrivaju bokove, hlače do koljena i tamne čarape s papučama, kako bijelo meso nogu ne bi privuklo kakvu morsku neman. Na glavi šešir široka oboda ili suncobran da ih štiti od sunca.

Neće biti na odmet ako tu spomenem kako sam u to vrijeme doživio jedno kupalište u dubokoj Rusiji mjeseca lipnja 1918 .. Malo društvo pošlo je na izlet čamcem uz mirnu rijeku Kamu što utječe u Volgu kod Kazana. Društvance nije zaboravilo da ponese obvezni samovar i polakom vožnjom uzvodno dosegli smo kupalište. Kabinama ni traga, ali dva velika, daskama strogo odijeljena odjela na obali ukazivala su gdje će svući svoju odjeću žene, a gdje muškarci. Kupaćih kostima nije bilo ni za jedne ni za druge, a nije bilo zazorno da se u vodi kupaju zajednički. Zazorno je bilo samo to da se jedni pred drugim svlače i oblače. Takvo je bilo kupanje nekoliko meridijana na istok od Bakra, a to dokazuje da i vrijeme i udaljenost iz temelja mijenjaju običaje, zakone, nazore i ukus svijeta.

Vratimo se u Bakar. Uz spomenuto kupalište izgrađeno je g. 1892. iza i uz njega prema gradu Gajevo šetalište. Zemlja je dovezena s Manganskog trga, a 530 komada sadnica dobavljeno je Treba spomenuti da su za propagandu turizma Bakru nedostajali neki uvjeti. Turisti su mogli boraviti u gradu jedino uz pomoć onih građana koji su se bavili iznajmljivanjem gostinskih soba. To je bilo svakako premalo. Trebalo je dakle da se tu sagradi hotel, koji će primiti veći broj gostiju na noćenje i prehranu. Ta je ideja oživotvorena tek 1905. otvaranjem hotela "Jadran".

Ideje dr. Trnskog naišle su na širok odaziv u građanstvu koje je uz reklamu za odličan napitak bakarske vodice, a i za pitku bakarsku izvor-vodu (kojom su ostala primorska mjesta oskudijevala) rado primalo u goste ljude iz kontinentalne Hrvatske. Uz to je hrvatsko pjevačko društvo "Sklad" svojim priredbama, amaterskim predstavama i koncertima pružalo gostima veću mogućnost razonode. U Bakar dolaze po više godina uzastopce isti gosti, navikli na dobar prijem, a po gotovu oni bolesni na dišnim organima, kojima miješanje morskog s gorskim zrakom pruža olakšanje i ozdravljenje.

Na zapadnoj strani današnjeg hotela, tik uz morski žal, stajala je 22 m duga zgrada javne mesnicei ribarnice, koja je sa stražnje strane prema moru služila kao klaonica sitne stoke.
Bila je podignuta početkom 19 st. kad su potrebe grada iziskivale da se pored javne prodavaonice, lodje, na trgu Vrata u Gornjem gradu, sagradi i jedna na Primorju. Strana do Portića služila je kao ribarnica i bila je otvorena, a desna zatvorena, proviđena s dva prozora, kao mesnica. U ribarnici bio je drvenom ogradom ograđen prostor za prodaju tunine. Na prostoru između ove zgrade i crkve sv. Margarete stajao je škver, brodogradilište, sve do g. 1855, kad je premješten u Mešćicu, gdje je ostao sve do 1881.

Godine 1883. zaključila je gradska uprava da na mjestu gradske ribarnice i mesnice sagradi zgradu za Nautičku školu. Mesnica je srušena, a brodogradilište prebačeno nešto dalje na Petak.

Godine 1884. bila je dovršena nova zgrada Nautičke škole, sa sedam razreda, koja se tu preselila iz zgrade zvane Špital u Gornjem gradu. Skladno i stilski sagrađena zgrada služila je Nautičkoj školi dvadeset godina, sve do 1903. Kad je postala pretijesna, hrvatska vlada odlučila je podići novu i veću zgradu u Mešćici. Kako je te godine nova Nautika izgrađena, staru je zgradu prekupilo od grada dioničko "Društvo za gradnju vila i hotela u Primorju".

To su društvo sačinjavali Bakrani - kapetani, bivši brodovlasnici i trgovci - sve s malim udjelima i uredili u zgradi hotel. U prizemlju bila je restauracija i kavana, a u prvom katu gostinjske sobe. Zakupnik je bio O. Homoiko. U tom je obliku hotel "Jadran" postojao sve do svršetka I svjetskog rata. Poslovi hotela išli su slabo i on je životario s deficitom.

Za vrijeme I. svjetskog rata turizam je u Bakru bio posve zamro. Poslije rata pokušalo se nastaviti započeto djelo. Hotel je preuzelo "Jadransko hotelsko i kupališno društvo" sa sjedištem u Zagrebu. Bio je to konzorcij banaka. Ono je zgradu sa znatnim troškom obnovilo i uvećalo, dalo joj drugi izgled oču van do danas, prema nacrtima inž. I. Fischera iz Zagreba. Dograđeno je jedno krilo, a podignut je drugi kat. Danas je ta zgrada reprezentativno obilježje Bakra.

Ali opet poslovi nisu išli onako kako treba. Hotel je došao u ruke Prve hrvatske štedionice, a kad se g. 1932. ona zatekla u plaćevnim teškoćama, prodala ga je bakarskom otpremniku Albertu Katiću. Zakupnik hotela bio je Bakranin Ireneo Forenpoher. U to vrijeme dograđena je prema Portiću terasa s pergolom u zelenom, s penjačicama.

U toku II. svjetskog rata inventar hotela je uništen, a po svršetku zgrada je konfiscirana. G. 1946. hotel je obnovljen, inventar ponovljen novim pokućstvom, a otada posluje pod imenom hotel "Jadran". Tako je Bakar dosta kasno došao do modernog hotela, sposobnog za primanje stranaca.

Gradsko kupalište u Mešćici nije više odgovaralo potrebama i zahtjevima modernog turizma. Ireneo Forenpoher stao je izgrađivati vlastitim sredstvima novo kupalište izvan grada, u uvali zvanoj Dražica, kod rta Zrno To je imalo, prednost pred gradskim kupalištem, jer je imalo čistu morsku vodu, lijepu plažu i u pozadini borovu šumicu. Otuda naziv Borići, prema borićima koji su tamo umjetno zasađeni.

U vremenu između dva rata osnovano je bilo kupališno povjerenstvo na čelu s advokatom dr. Julijem Matkovićem i tajnikom već spomenutim Forenpoherom. Ono je stalo uređivati mjesto i reklamirati kupalište po novinama, a ujedno je stalo izgrađivati obalni put do Borića, do kojih se inače dotada pješke teško moglo doći. Sve se to izgrađivalo kupališnim taksama.

Sama šumica Borići ispresijecana je bila puteljcima, a na mjestima izgleda postavljene su bile klupe. Sve je to trajalo nekoliko godina. Usporedo s tim Forenpoher je izgrađivao i samo kupalište. Sagradio je kabine, terasu za sunčanje, prostorije za gostionicu i buffet i jednu zgradu sa sobicama za turiste. Ta se zgrada s vremenom proširila. Poslije rata, g. 1948, Borići su Forenpoheru bili nacionaliziran i i pridruženi upravi hotela.

Zaključujući ovo poglavlje o barskom turizmu, ne smijemo mimoići to kupalište jer je ono odigralo značajnu ulogu u promicanju prometa stranaca i privuklo čitav niz stalnih posjetilaca Bakra u ljetnim mjesecima u vremenu između dva rata.


Dr. Ivo Marochino









Bakar ... je više nego lijep!
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Listopad 19, 2008, 09:22:42 »


Pomorska  škola u Bakru

Temu o Pomorskoj školi dobro će dopuniti članak pok. Rudolfa Crnića, pomorskog publiciste i kapetana duge plovidbe trgovačke mornarice, u časopisu "Kulisa", Zagreb, g. 1933. br. 22, pod naslovom: "Otkud nam kapetani za našu trgovačku mornaricu?"
 
Kad su Hrvati došli u svoju današnju postojbinu, našli su u njoj kao starosjedioce vješte moreplovce Liburne, od kojih su naučili gradnju brodova i vještinu pomorske plovidbe.

Hrvati su kao kontinentalan narod bili prvi Slaveni koji su se posvetili pomorstvu i postali s vremenom najbolji slavenski pomorci. Kako su se nalazili na važnoj kulturnoj, a i pomorsko-trgovačkoj raskrsnici Sredozemlja, posve je prirodno da su, postavši izvrsni pomorci a kasnije i trgovci (Dubrovnik), već zarana stupili u pomorsko-trgovačke veze sa svim velikim i kulturnim nacijama.


Bakar je 1804. bio najveći grad u Hrvatskoj

Znade se da su hrvatski gradovi stoljećima imali isvoje jake trgovačke flote i da su naši mornari i u tuđim službama bili poznati kao vanredni pomorci.

Tako je i grad Bakar, koji je carica Marija Terezija g. 1778. proglasila slobodnom lukom, bio na daleko poznat zbog svojih pomoraca.

Proglašenjem slobodne luke bila su Bakru otvorena vrata vanjske trgovine, čime su ujedno udareni čvrsti temelji procvatu i blagostanju ovog grada.

Već g. 1774. osnovana je u Trstu Teoretičko-praktična škola, a i na Rijeci su Isusovci u svom zavodu tada već predavali matematiku i nautiku. Onda još za pomorsko-časničku karijeru nije bio obvezan polazak nautičke škole, već su pomorci nakon izvjesnog broja godina pomorske plovidbe mogli da pristupe polaganju ispita i tako stjecali patente za časničke činove u trgovačkoj mornarici.

Dakako da su često i privatnici, većinom kapetani i svećenici, podučavali te kandidate u teorijskim predmetima i oni bi uz dovoljnu praksu zadovoljavali tada traženim uvjetima.

Grad Bakar, koji se gradeći brodove i podržavajući velik pomorski promet s lukama Sredozemnog mora stao sve većma razvijati, uočivši i shvativši napredak pomorskih znanosti, već je g. 1790. poslao svoga poslanika pred ugarske i hrvatske velikaše na sabor u Budim i tražio ustrojenje nautičke škole u Bakru. Prem je grad Bakar u svojoj predstavci naveo za to važne razloge, ipak nije dobio te škole. Godine 1827. ponovio je Bakar svoju molbu za osnutak nautičke škole, ali i tada je bio iste sreće. Godine 1828. uspostavljena je, naime, nautička škola na Rijeci, koja je bila ukinuta za vrijeme francuske vladavine, i zato grad Bakar nije uspio.

1. od 11
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Listopad 19, 2008, 09:29:56 »


Tek g. 1849. ustrojila je zagrebačka vlada pod banom Jelačićem državnu nautičku školu u Bakru, za područje tadašnje Hrvatske.

Interesantno je spomenuti nastavnike i predmete koji su se predavali na ovom zavodu. Nautički učitelj bio je tada Ivan Dominik Komandić iz Lošinja, koji je ujedno i privatno podučavao kandidate za čin "škrivana" (poručnika) i kapetana. Manovru i brodogradnju predavao je jednom tjedno profesor riječke nautike Andrija Tonello. Prvi zavodski ravnatelj bijaše dr. Andrija Leonardo Medanić, bakarski patricij i predsjednik magistrata, koji je ujedno predavao engleski i francuski jezik.

Za vrijeme apsolutizma, uslijed reorganizacije nautičkih škola, prestaje g. 1854. bakarska nautika kao državni zavod.

U to vrijeme bilo je u Bakru preko sto kapetana duge plovidbe. Tadašnja austrijska ratna mornarica primila ih je u svoju službu te ih za kratko vrijeme promaknula u časničke činove i to zato jer su bili na daleko poznati zbog svoje pomorske vještine, a naročito u manevriranju s jedrima, ali ih se je malo odazvalo, jer su oni voljeli slobodan poziv.

Tečajem prve polovine XIX st. bilo je u Bakru više pomorskih kapetana koji su se bavili privatnim nautičkim obučavanjem. Naročito se spominju:

Vinko Šaić (1820),
Jakov pl. Marochini (1810),
Josip Julianić (umro 1831),
Antun Martinić (1839),
Antun Štiglić (1827),
Mate Zuvičić (umro 1843) i
Mate Andrijanić (umro 1845).

Sredinom stoljeća podučavahu privatno i dva svećenika:
Mate Zuvičić i Pavao Viviani.

Na poticaj grada Bakra ustrojila je Hrvatska vlada pod banom Kolomanom Bedekovićem g. 1871. Kraljevsku nautičku školu u Bakru i to na osnovi statuta za nautičke škole u monarhiji od g. 1867. škola je imala samo jedan razred. Hrvatski jezik je bio obligatan, ali nastavni je bio talijanski, budući da je za vrijeme prvog upravitelja te škole, Higinia Mikoča (1871-74), prema duhu tadašnje naše trgovačke mornarice vladala u školi talijanština, koju je zagovarao riječki pomorski gubernij.

Drugi upravitelj škole Božo Babić (1874-1882) borio se u zavodu odlučno protiv talijanštine. On je uveo u zavod hrvatski jezik, ali je imao silnih okapanja sa službenom talijanskom birokracijom. Tada je naime nautičkom školom u Bakru upravljao riječki gubernij u sporazumu s hrvatskom vladom, a tek kad se je hrvatska vlada riješila tog tutorstva, počeo se zavod razvijati u hrvatskom duhu.

Ali svih tih godina bio je polazk nautičkih škola u austro-ugarskoj monarhiji vrlo slab jer su se pomorci voljeli izobražavati privatno.

Rješenjem zemaljske vlade u Zagrebu od 3. rujna 1882. bilo je napokon određeno preustrojstvo bakarske nautike, po načinu ostalih pomorskih zavoda u austro-ugarskoj monarhiji, te je bakarska nautika dobila prvi i drugi pripravni tečaj, te prvi, drugi i treći nautički razred. Privremenim ravnateljem zavoda je imenovan profesor Luka Roić, a poslije njega kapetan profesor Antun M. Zuvičić.

2. od 11
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Listopad 19, 2008, 09:36:18 »


Već g. 1894. je ministarstvo trgovine u Budimpešti bilo pooštrilo uvjete za primanje na riječku nautiku, te se uz strukovno znanje tražila i znanstvena naobrazba, pa su pitomci morali imati četiri razreda srednjih škola. Tadašnji bogaštavni i nastavni predstajnik dr. Isa Kršnjavi, koji se je mnogo zauzimao za bakarsku nautiku i nije htio da naša hrvatska nautika zaostane za mađarskam na Rijeci, nakonio je na bakarskoj nautici ustrajiti razne razrede za pripravljanje učenika. Kršnjavi je već tada snavao da bakarsku nautiku digne na stepen akademije, no ta se osnava tada nije ostvarila.

Interesantno je da su naši pomorci naučili Austrijance i Mađare upravljati brodovima po moru, i da su njihovi učenici imali svoje pomorske akademije, a mi smo se morali zadovoljiti s čednom nautičkom školom, iako smo u njoj imali naukovnu osnovu istu, baš kao i oni, a da o praksi i ne gavarimo.

Nastojanjem Izidara Kršnjavija nabavljen je već g. 1894. za bakarsku nautiku školski brod. To je bila jahta "Farnese", vlasništva vajvade d Parme, kaja je kao školski brod dobila ime "Margita" .


Školski brod "Margita"

Godine 1896. imenovan je ravnateljem nautičke škale u Bakru kapetan Vjekaslav Baborsky, koji je bio ravnateljem do g. (1908). Već tada bakarska nautika ima dva pripravna i pet nautičkih razreda. Nastavni jezik je hrvatski, a samo u nekim stručnim predmetima talijanski, budući da su se ispiti za poručnika trgovačke mornarice i kapetana duge plavidbe mogli polagati samo na Rijeci i u Trstu i to na svim jezicima, samo ne na hrvatskom.*

Godine 1908. dobila je bakarska nautika novi školski brod, jahtu "Vila Velebita", sagrađenu u Kielu. Brod je služio nautičarima, da za vrijeme ljetnih i jesenjih mjeseci poduzimaju nedjeljna putovanja po Jadranu. U njemu imade mjesta za 40 kadeta, koji obavljaju na brodu sve plovidbene i mornarske poslove.


Školski brod "Vila Velebita"

Godine 1917. konačno je ipak uspjelo podići tu vrsnu školu na stepen pomorske akademije.

Dotadašnji rad nastavnika bio je i na nastavno-stručnom kao i na stručno-literarnam polju vrlo bogat.

Tako ravnatelj Božo Babić izdaje na hrvatskam jeziku knjigu "Mladi mornar" i "Pomarski rječnik“, Juraj Carić: „Nautiku geodetsku i astranomsku“, Bare Paparić: "0 pamorskaj sili Hrvata“ itd.


Vidi: Zivotopis Bartula Bare Poparica
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=835.0

3. od 11
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #5 : Listopad 19, 2008, 09:43:24 »


Ujedno su nastavnici zavoda sakupljali nazivlje za brodska korita i jedrilje u hrvatskam jeziku, te se je tako jedino u bakarskoj nautici, uz talijansku pomarsku nomenklaturu, učila i hrvatska, koja je danas temelj pomorske nomenklature u našoj trgavačkaj i ratnoj mornarici.

Prafesori koji su na toj nomenklaturi radili bili su:

Narcis Damin,
Dezider Kasumavić,
Luka Raić, Božo Babić,
Milan Miholjević,
Juraj Carić,
Bare Poparić, Vidi: http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=835.0
kap. praf. Nikola Gerechtshammer i drugi.

Naša država, kaja je preuzela sve tri pomorske škole na našem državnom području, i t pomorsku akademiju u Bakru i nautičke škale u Kotaru i Dubrovniku, povisila je godišta nastave na četiri gadine nakon apsolviranja četiri razreda srednje škole.

Ujedno i školski brod "Vila Velebita", služi od g. 1922. svima trima pomorskim akademijama kao zajednički brod i to tako da sve tri akademije jedna za drugom polaze na ferijalna putovanja po Sredozemnom moru i Jadranu.

Moramo naročito naglasiti da je ovo još i danas jedini školski brod ovoga tipa u Sredozemnom moru i da nijedna pomorska nacija, pa ni Italija, u tom bazenu nemaju uopće nikakvog školskog broda.

Već su ove činjenice dostatne da uzdignu važnost bakarske državne pomorsko-trgovačke akademije, koja je poznata i daleko van granica Hrvatske.

Za vrijeme rata bio je zamjenik ravnatelja na bakarskoj nautici prof. Mirko Pacher, kateheta, koji se mnogo zauzimao za napredak zavoda.

Prvi pravi ravnatelj bakarske pomorske akademije u našoj novoj državi Jugoslaviji bio je dr. Fran Mihletić, profesor matematike, a nakon njegove smrti g. 1922. profesor dr. Božo Cvjetković, poznati naš znanstveni pisac iz područja historije i oceanografije, koji je napisao mnogo vrijednih knjiga.

Od g. 1929. je zavodski ravnatelj agilni profesor Marin Kobasica.

Godine 1927. osnovan je uz nautiku i brodostrojarski odsjek, koji je obilno dotiran i od zainteresiranih općina. Kao i akademija i on daje stalno najpovoljnije rezultate te njegovi apsolventi uživaju u našim pomorskim krugovima odličan glas.

Ne smijem zaboraviti ni popularnog našeg "barba Niku“, Nikolu Gerechtshammera, zapovjednika školskog broda "Vila Velebita", koji već od g. 1912. njime zapovijeda i vodi po našim i inozemnim vodama uzorno, taj naš ponosni brod na kojemu je odgojio već dvije pomorske generacije.

4. od 11
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #6 : Listopad 19, 2008, 10:07:21 »


Nautičari koji su apsolvirali bakarsku nautiku i akademiju mogu se pohvaliti da su na njoj uz praksu na školskom brodu stekli i znanja koja u mnogome premašuje spremu njihovih drugova u stranim zemljama. Mnogi od njih su još i danas na raznim zavidnim položajima u zemlji i u inozemstvu te se ponose da su apsolvirali ovaj zavod.

Kada pogledamo unatrag i vidimo kako se je s ovim zavodom, dok smo još bili pod Austrijancima i Mađarima, maćuhinski postupalo, kada ocijenimo neumoran stručni, kulturan, pedagoški i nacionalni rad naših tadašnjih a i današnjih nastavnika na uzgoju mladog pomorskog naraštaja, onda moramo izreći hvalu svima ovim tihim radnicima koji su svi zajedno učinili i čine da je državna pomorsko-trgovačka akademija u Bakru prvi nautički zavod u Jugoslaviji.

Taj odlični Crnićev članak sadrži historijske podatke o razvitku nautičke škole u Bakru. Ipak neće biti na odmet ovdje spomenuti naučne radove bakarskih profesora od osnutka škole do novijeg vremena. Po tim radovima vidi se na kojem su visokom stupnju naobrazbe bili zaslužni nastavnici te škole

_________________________________________
* Ispiti su se mogli polagati na njemačkom, mađarskom i talijanskom.


Bakar - Zgrada gradske škole, gdje se
održavala nastava nautičke škole

Prof. NARCIS DAMIN
predavač prirodnih nauka (1876-1882. i 1883-1905), poznati istraživač pauka u našem Primorju, Gorskom kotaru, i Velebitu. Poznati su njegovi radovi na tom području, a jedan pauk koji živi u našim krajevima dobio je po Daminu naziv "Atus Damini". Njegove prirodoslove zbirke nalaze se u zavodima i znanstvenim ustanovama Francuske.

ALEKSANDAR LOCHMER
nastavnik engleskog jezika i književnosti (1882-1897). Napisao je školske udžbenike, gramatiku engleskog jezika i rječnik. Kasnije je bio lektor za engleski jezik na Sveučilištu u Zagrebu.

JURAJ CARIĆ
profesor nautike, astronomije, oceanografije i matematike, (1882-1890), napisao je prve udžbenike i naučne tekstove na hrvatskom jeziku i pisac je tema iz pomorskog života.

BOŽO BABIĆ
(r. Volarica, 24. XII 1840, u Sv. Juraj, 14. XI 1912) pomorski pisac i leksikograf, profesor nautike i mateinatike te direktor nautičke škole u Bakru (1874-1882). Tvorac hrvatske pomorske terminologije kojoj je temelj bakarska pomorska nomenklatura. Pisac je crtica iz pomorskog života. Izdao je rječnik pomorskih naziva na hrvatskom jeziku. Surađivao je u bakarskom "Galebu" u kojem je objavio više članaka iz oblasti pomorstva. Samostalno je objavio više djela iz naše pomorske problematike.

Bibliografija:

1.   "Morski rječnik hrvatsko-srpski uspoređen sa talijanskim jezikom", Trst, 1870;
2.   "Mladi mornar ili put brodom iz Senja u Trst", Kraljevica, 1875;
3.   "Nazivlje korita i jedrilja", Bakar, 1877;
4.   "Zapovijed brodskih objava u hrvatskom, njemačkom i talijanskom jeziku", Bakar, 1878;
5.   "O čamcu i njegovom upravljanju", 1879;
6.   "Pomorski rječnik", Senj, 1901.

5. od 11
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #7 : Listopad 19, 2008, 10:12:05 »


BARE POPARIĆ
profesor povijesti i talijanskog jezika (1897-1909), napisao talijansku gramatiku i knjige o povijesti pomorstva:

1.   "Pregled povijesti pomorstva" I i II dio,
2.   "O pomorskoj sili Hrvata",
3.   "Povijest senjskih Uskoka",
4.   "Galioti", "Doživljaji hrvatskih pomoraca" i dr.

Dr. VLADIMIR VARIČAK
profesor matematike i fizike (1889-1891), pisac priručnika te struke.

ANDRIJA MOHOROVIČIĆ
 profesor meteorologije i geofizike (1882-1891). Istakao se svojim radovima iz meteorologije i seizmografije. Poznata je njegova teorija o tzv. moho-slojevima zemljine kore, priznata u naučnom svijetu. Pisac je mnogih studija te struke. Kasnije ravnatelj geofizičkog i seizmološkog zavoda i sveučilišni profesor u Zagrebu.

Dr. FRANJO MIHLETIĆ
profesor matematike, pisac udžbenika i više rasprava iz matematike, direktor zavoda (1917-1922).

MILAN MIHOLJEVIĆ
profesor povijesti i engleskog jezika (1902-1920), te prevodilac s engleskog i beletristički pisac.

IVAN ŠIROLA
profesor povijesti i zemljopisa (1905-1911 te 1919-1920), pedagoški pisac i prevodilac.

ANTON ŽUVIČIĆ
profesor nautičke struke (1880-1911), te vrlo istaknuti pomorski kapetan i dugogodišnji upravitelj privatne škole za poručnike i kapetane trgovačke mornarice.

Dr. BOŽO CVJETKOVIĆ
direktor zavoda (1922-1928), pisac iz povijesti umjetnosti i tekstova o oceanografiji.

6. od 11
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #8 : Listopad 19, 2008, 10:18:00 »


SLAVOLJUB BRIXY - Vidi > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=490.msg785#msg785 
profesor matematike i fizike (1933-1934), pisac više rasprava iz matematike i radiotelegrafije.

NIKOLA GERECHTSHAMMER
pomorski kapetan, zapovjednik školskog broda i profesor nautičkih predmeta (1912-1937). Pisac mnogih rasprava o upotrebi i svojstvima magnetske igle i o općoj nautici.

Ovih nekoliko imena, proslavljenih naučnim radovima na pomorskoj školi u Bakru, dovoljno dokazuju visoku stručnu razinu toga zavoda.

Prelazeći na drugog jednog eminentnog pomorskog stručnjaka, Nikolu Gerechtshammera, profesora Nautičke akademije te za povjednika školskog broda "Vile Velebite", vrijedno je da se donese njegov izvještaj o radu škole i o putovanjima sa školskim brodom "Vila Velebita":


"Historijat našeg školskog broda

Već osamdesetih godina prošlog stoljeća opažala se je potreba školskog broda u toliko da se teoretska obuka pomorskih predmeta uzmogne primjenjivati u praksi. I već tada poradila je ondašnja hrvatska vlada u Zagrebu kod riječke mađarske vlade, da se ovoj potrebi čim prije doskoči. U tu svrhu riječka gubernija stavljala je na osamdnevno raspolaganje jedan od svojih parobrodića, "Delj" ili "Bathori", u nautičke svrhe te bi se istodobno ukrcali maturanti bakarske nautičke škole s profesorima A. M. Žuvičićem i oni riječke nautike s profesorom B. Konte de Domini.

Ova bi se putovanja vršila između Lošinja i Pule. Tu su đaci rukovali svim mogućim nautičkim instrumentima, određivali točku broda bilo geodetskim bilo astronomskim metodama, određivali devijacije i obavljali kompensacije kompasa itd.

Katkada su bili ukrcani u iste svrhe, na jahtama "Farnese" i "Hertha", kojima je u ono doba domicilna luka bila Bakar, a to uz dozvolu njihovih zapovjednika Pvla Hausera i Domoljuba Medanića.

Poslije dugogodišnjih ovakvih putovanja opazilo se je od kolike je koristi za praktičnu naobrazbu pomorskog podmlatka postojanje ovakvog školskog broda, pa su nastavnici bakarske nautičke škole, potpomagani također od gradske općine i građanstva grada Bakra i okolice, uprli sve svoje sile da porade kod ondašnje vlade u Zagrebu oko nabavke vlastite školske lađe.

Vlada nije dugo otezala ovim pitanjem, već je početkom g. 1894. kupila u nautičke i znanstvene svrhe talijansku jahtu "Farnese" i nadjenula joj ime "Margita".

7. od 11
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #9 : Listopad 19, 2008, 10:24:33 »


Osobita zasluga za ostvarenje školskog broda ide ondašnjem odjelnom predstojniku i bogoštovlja i nastave Izidoru Kršnjavom, koji se je za to svojski zauzeo kod ondašnjih odlučujućih faktora.

"Margita" je bila lijepa i elegantna željezna lađa, građena g. 1880. u Birkenheadu, dužina 31 m, širina 5 i visina 2,80 m. Prostorna sadržina 54,11 netto tona i 79,57 brutto tona. Prvo ime imala je "Chonita", a drugo "Farnese", a vlasništvo vojvode od Parme. Kao pogon imala je parni stroj od 18 NHP, te je bila opremljena sa dva jarbola, sošnjačama i prečkama tako da je mogla upotrebljavati neovisno jedra ili stroj.

"Margita" je bila dodijeljena nautičkoj školi u Bakru u naučne i znanstvene svrhe.
Prvi zapovjednik bio je kap. Bonaventura Urpani i to od početka 21. svibnja 1900, zatim ondašnji ravnatelj Vjekoslav Baborsky do 25. lipnja 1900, pa kapetan Desider Kasumović do 23. travnja 1908. te napokon kap. Nikola Turina do njezine prodaje.

Na školskoj lađi su poduzimana tjedna naučna putovanja koja su trajala do subote do ponedjeljka ujutro. Toga se je dana za rano jutro lađa vratila u Bakar, tako da bi đaci mogli u 8 sati nasta viti obuku u školi. Na brod bi se ukrcalo 15 do 18 učenika viših razreda sa stručnim učiteljima. Na ovim putovanjima učenici su se upućivali u sve probleme geodetske i astronomske nautike, rukovodili svim brodskim instrumentima, obavljali straže na pramcu, zapovjedništvu, u stroju i na kormilu, manevrirali brodom i jedrima, obavljali sve moguće alarme, mornarski rad kao i međunarodnu signalizaciju. Dužnost mi je ovdje spomenuti tipičnog pomorca, ondašnjeg "poslovođu za mornarstvo" Kuzmu Randića, koji je kao valjani i iskusni mornar upućivao mlade pomorce u brodski život i rad.

Osim ovih putovanja obavljala je "Margita" i takozvane znanstvene ekspedicije, te je u g. 1895. poduzela dvadesetdnevno putovanje u Veneciju, Ravenu, istarsku i dalmatinsku obalu. Ekspediciju su sačinjavali naši odlični umjetnici: Kršnjavi, Bukovac, Tišov, Frangeš i Iveković. Drugu znanstvenu ekspediciju poduzela je "Margita" g. 1896. i to od 12. kolovoza do 19. rujna te je s našim geologom profesorom Kišpatićem pohodila Siciliju i Liparsko otočje.

Naučna putovanja đaka sa školskom lađom su našu nautičku školu dovela do velikog glasa, tako da se je broj đaka povećavao od godine do godine, a brod "Margita" postao je premalen da primi učenike iz dvaju najviših razreda.

Ovo se tim više osjećalo što su g. 1903. bila dodana još tri razreda, tako da je broj učenika znatno porastao, a program same škole i rada na školskoj lađi zahtijevao je svakako lađu veću i drugog tipa.

Ono doba bilo je na našem zavodu ljudi kojima je ta škola upravo ležala na srcu, pa su neprestano i neumorno radili da se ova sa svojom školskom lađom podigne na mnogo viši nivo nego li su stajale nautike na Rijeci i Trstu.

8. od 11
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #10 : Listopad 19, 2008, 10:29:24 »


Istodobno i susjedni Mađari uviđali su da se pomorska škola ne može razviti do prave veličine bez školskog broda, a naš školski brod dao je poticaj ovoj njihovoj ideji te su i oni zasnovali izgradnju takvog broda. Taj brod je imao biti golemih dimenzija i prostorija pa su u tu svrhu po čitavoj svojoj domovini sakupljali doprinos, priređivali predavanja i zabave, ali čitava akcija ostala je samo na papiru.

Rad naših nastavnika postao je sve intenzivniji u toliko da su kod zagrebačke vlade naišli na razumijevanje, tako da je već g. 1908. sagrađena današnja lađa "Vila Velebita".

"VILA VELEBITA" sagrađena je g. 1908. u Kielu, Howaldts Werke, tip je "škuna" iz čelika, tjerana je parnim strojem od 300 HP i jedrima. Dužina 35,75 m, širina 7,60 m, visina 3,54 m. Registrirana tonaža netto 74 tona, brutto 257 tona. Upisana je u registar pomorske oblasti kao jahta, a luka pripadnosti je Bakar. Može biti tjerana neovisno strojem ili jedrima.


Prvi zapovjednik bio je Nikola Turina i to od 14. rujna 1909, a zatim kap. Eugen Kavić do 1. svibnja 1912. i napokon današnji zapovjednik Nikola Gerechtshammer.

Odmah slijedeće godine nastavila je "Vila" obična tjedna naučna putovanja od subote do ponedjeljka. Nastupom novog zapovjednika g. 1912. nastupilo je za "Vilu Velebitu" doba naučnih putovanja, tako da već 4. svibnja 1912. otplovi na šestdnevno putovanje u Trst, tičući luke Lošinj i Pulu.

12, 13, 14, 15. i 16. svibnja 1912. poduzme školska lađa putovanje u Veneciju i Ravenu u svrhu znanstvenih proučavanja. Na ovom su putovanju bili neki sveučilišni profesori s 21 slušačem povijesti i umjetnosti.

18, 19, i 20. svibnja 1912. putuje škol skalađa u Zadar. Ovdje su učenici bili primljeni s osobitom simpatijom, a mjesne novine iznijele su dugačke članke.

Zapovjednik broda kap. Gerechtshammer nije se zadovoljavao kratkim putovanjima, te je kod zemaljske vlade u Zagrebu isposlovao da se u velikim praznicima izvedu takozvana "ferijalna putovanja" koja bi imala trajati četrdeset i pet dana i to ploveći obalom od Trsta do Kotora.

I uistinu već 21. lipnja 1913. otputovala je "Vila Velebita" na svoje prvo "ferijalno putovanje", 5 40 učenika II, III i IV nautičkog razreda.

Dotaknule su se luke Pula, Trst, Split, Bobovišće, Gruž, Kotor, Vela Luka i Šibenik. U ovim mjestima gdje je "Vila" stigla oduševljenje građanstva bilo je veliko, a novinarstvo svih ovih gradova pozdravilo je sa simpatijom nautičare i brod.

9. od 11
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #11 : Listopad 19, 2008, 10:33:54 »


Osim naučnih putovanja podržavala je školska lađa i znanstve ekspedicije za istraživanje mora na gornjem Jadranu. Ova putovanja bila su izvedena na račun Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Rad ovih ekspedicija opisan je pod imenom "Prirodoslovna istraživanja Hrvatske i Slavonije", svezak 2. g. 1913, svezak 3. g. 1914, kao i u posebnom izdanju dr Vale Vouka: "Vila Velebita u službi znanosti", a također i u nekojim ondašnjim novinama koje su u tom pogledu donijele
opširne članke.

Drugo ferijalno putovanje započelo je 22. svibnja 1914. Na ovom putovanju dotakle su se luke Split, Makarska, Jelsa, Starigrad, Vis, Kotor, Tivat, Gruž, Zaton, Polače, Orebić, Vela Luka i Šibenik. Navještenjem svjetskog rata ovo putovanje bilo je prekinuto, tako da se već 28. srpnja 1914. "Vila Velebita" povratila u Bakar.

I na ovom putovanju đaci su bili svukud susretani sa simpatijom, a novinarstvo je izniijelo duge članke kojima je pozdravilo naučnu ekspediciju bakarskih nautičara.

Za vrijeme svjetskog rata bila je "Vila Velebita“ potpuno raspremljena i to do 20. svibnja 1915. u Bakru, a do 29. listopada 1918. u Obrovcu.

Nakon ujedinjenja našeg troimenog naroda naša je država došla u posjed triju nautičkih škola i to u Bakru, Dubrovniku i Kotoru, te je bilo od prijeke nužde da se stvori jedinstvena naučna osnova za sve ove škole.

Ovom reorganizacijom naše nautike primile su naslov "kraljevske pomorske akademije", u njih se primaju uz prijemni ispit učenici koji su navršili četiri godine srednje škole. O ovakvom reorganizacijom škola trebalo je proširiti i putovanja i rad na školskoj lađi. To je ostvareno i doznačen je kredit za takva putovanja.

I uistinu, već g. 1922. poduzela je "Vila Velebita" tri ovakva putovanja, i to

1.   prvo s pitomcima Kr. pomorske akademije u Bakru, tičući luke: Mesinu,• Napulj, Genovu, Marselj, Barcelonu, Alžir, i Maltu,
2.   drugo s pitomcima Kr. pomorske akademije u Dubrovniku, tičući: Mesinu, Napulj, Genovu, Marselj, Maltu i Krf;
3.   treće putovanje s pitomcima Kr. pomorske akademije u Kotoru tičući: Mesinu, Napulj, Genovu i Krf.

Godine 1923. obavila su se sva tri putovanja po Jadranskom moru, tičući naše glavnije luke i Veneciju.

Godine 1924. poduzeta su tri putovanja po istočnom dijelu Sredozemnog mora, i to

1.   prvo s pitomcima kotorske akademije tičući luke: Krf, Patras, Pirej, Carigrad, Drač, Ulcinj i Bar.
2.   Drugo putovanje s pitomcima bakarske akademije, tičući luke Krf, Korint, Gavrion na otoku Androsu, Smirnu i Carigrad;
3.   treće putovanje s pitomcima dubrovačke akademije obavilo se je po Jadranskom moru, tičući naše glavnije luke: te Veneciju i Trst.

Na ovom trećem putovanju ostala je školska lađa u Jadranskom moru s razloga što je po Orijentu vladala kuga.

10. od 11
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #12 : Listopad 19, 2008, 10:37:44 »


Godine 1925. putovala je školska lađa s pitomcima bakarske akademije do Patrasa, u svrhu da se pregleda Atena. Drugo putovanje putovalo se s pitomcima dubrovačke akademije do Carigrada, a treće s pitomcima kotorske akademije po Jadranskom moru.

Ne mogu propustiti a da ne spomenem da je svaka od ovih škola putujući na otok Krf pohodila ujedno otočić "Vido", nazvan "Otok smrti", da se pokloni sjenama palih junaka u I. svjetskom ratu.

U savezu s reorganizacijom pomorskih akademija preinačena je ne samo osnova istih, već i rad učenika na školskoj lađi. Trajanje škole prema novom programu imalo bi biti osam mjeseci, dva mjeseca putovanja po moru, a dva mjeseca praznici. Za vrijeme ukrcanja đaci obavljaju izmjenično straže na zapovjedništvu, na kormilu, na pramcu i u stroju, manevriranju brodom i jedrima vježbaju se u mornarskom radu, međunarodnoj signalizaciji i alarmima. Barataju svim mogućim nautičkim instrumentima, računaju položaj broda iz vlastitih opažanja visina nebeskih tijela, određuju točku broda geodetskim problemima, određuju devijacije i kompensiraju kompas broda. Ovo se zasijeca u praktičnu naobrazbu.

I zvan praktičnih predmeta đaci za vrijeme straže ponavljaju izbjegavanje sukoba u svim slučajevima kada školski brod susreće drugi brod koji mora da izbjegava. Nadalje, oni su upotrebljeni za pranje palube i đačkih prostorija, za čišćenje kovina, pranje i čišćenje vlastitih odijela.


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #13 : Kolovoz 23, 2009, 23:54:35 »



Bakarska vodica

Liebe Weingenießer,
Leibe Weinhändler,

”Bakarska Vodica” kann man nur empfehlen. Ein halbtrockener Schaumwein mit der längsten Tradition in Kroatien. Gewonnen wird er aus namhaften Rebsorten der istrischen Weinregion.

Es ist mehr als einen Versuch wert. Verwöhnen Sie sich, Ihre Gäste oder Ihre Kunden.

http://www.feinkost-aus-kroatien.de/
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #14 : Kolovoz 12, 2010, 23:24:50 »


U Bakru 20. listopada 1558.

Pero Denti, bakarski kapetan, kupuje od Vida Derpčića komad brajdi (vinograda) u Martinšćici.

Va ime božje i dive Marije, amen. Let od rojenja Kerstova 1558., indiktione petnajsto, miseca oktobra na dan 20. u Bakru gradu, va vrime zmožnoga i zveličenoga gospodina i gospodina našega kneza Miklauša i kneza gospodina Zrinskoga i pročaja gospodina. I va to vrime budući u Bakri poštovani gospodin Pero Denti kapitan i va to vrime budući satnik Gergur Žužić toga leta i poštovani muži starija rižimenta bakarskoga,

satnik Anton Cernić i
satnik Ivan Vranić i
satnik Baruh Radoflić i
satnik Ivan Starčić i
satnik Jerolim Kovačić i
satnik Gergur Černić i
satnik Jerolim Radovanić i
satnik Ivan Francisković i
satnik Petar Kušić i
satnik Gašpar Plešić
i va to vrime kupi poštovani gospodin Pero Denti, kapitan bakarski, od Vida Derpčića, rodom s Hreljina, stanu(ju)ćega na Riki, a zeta Mateja Čorlića, i z volju njega hćere, ka je vnuka rečenoga pokojnoga Matija Čorlića, jedan kus brajdi (v) Martinšćici na konfini bakarskom za dukat devet i libri tri na munidu, dukat po libar šest, kako bi štimana od dobrih muži, ki ju štimaše, ča je Mali Mihalic i Juraj Pačkurić i Matko Doklić. I ta isti kus brajdi bi kupljen i skantan po zakonu bakarskom pred crikvum s. Andrija, apustola. I s tim putem proda rečeni Vid Derpčić ta kus brajdi gospodinu Peru, kako je i on bil prijel tu zemlju, kada ju je nasadil, da ima gospodin Pero ta kus brajdi v dobri tegu deržati, kako ne bude škoda crikvi s. Martina u Martinšćici, koj crikvi ima davati gospodin Pero vsako leto četertinu od vina onomu, ki bude guvernal crikav s Martina. I gospodin Pero Denti, dobro guvernajući ta kus brajdi i davajući četertinu, voljan deržati i uživati i dati i prodati i za dušu ostaviti, komu njim drago i njih ered to davajući večnim zakonom i ako bi se dobro ne težala ili ne bi davali četertine, da je voljna crikva ta kus brajdi opet uzeti, on, ki bude crikav guvernal, va svoje ruki i dat ju drugomu komu njemu drago. A ta rečeni kus brajdi ta gospodin Pero Denti plati rečenomu Vidu Derpčiću vse do beča dobru munidu, ča bi cena, dukat devet tere libre tri.

A to pristavi dani na kanti na zakoni bakarskom po zakonu pervi Martin Damijanić, drugi Mikula Radovanić, treti Matij Jurajković, četerti Vid Tertnić i zavodnik od gospo(d)ske strani.

Ja Domin Matej Barbirić, plovan bakarski i notar očiti učinjen cesarsku oblastju, to pisah pred postavi više pisanimi i z mojim zlimunjem navadnim. †††

Kasnije bilješke: Anno domini 1640. die décima quinta mensis februaru coram commissariis per ill(ustrissi)mos d(omi)nos, d(omi)nos Nicolaum et Petrum, perpetuos comités a Zrinio exmissis praesentatae sunt hae literae . . . Commissarii. Vidimus et invenimus legitimum possessorem d(omi)num Bartholomaeum Boni nec plus persolvere débet quantum hic. Buccari, die 1. Martii 1675.

Joannes Andreas Kodermon, dellegatus adr. di Buccari.

Glagolski original na papiru u hrv. zemaljskom arhivu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1] 2 3
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!