CRO-eu.com
Veljača 22, 2019, 01:33:55 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Vilim Karlović 'Preživio sam Vukovar i Ovčaru'  (Posjeta: 282 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Studeni 09, 2018, 19:16:03 »


Poziv na predstavljanje knjige 'Preživio sam Vukovar i Ovčaru'

Poštovani čast man je pozvati Vas u ime Udruge branitelja domovinskog rata - Zagrebački velesajam, da svojom nazočnošću uveličate predstavljanje knjige Preživio sam Vukovar i Ovčaru, hrvatskog branitelja i sudionika obrane Vukovara te jednog od sedmorice preživjelih s Ovčare.

Predstavljanje knjige održat će se 28.11.2018. u 18:00 sati
na Zagrebačkom velesajmu u prostorijama UBDR Zagrebački velesajam (paviljon 8b, južna strana)


[...] Na redu je druga prostorija, iz koje opet izvode dvojicu koja se moraju skinuti do gola. Oni prolaze sve isto kao i svi prije njih. Krvnici imaju ritam po kojem malo ubijaju, malo nazdravljaju. Neshvatljiva je volja za tolikim mučenjem i ubijanjem, a upornost ne daje nikakvu nadu da će se ovdje dogoditi čudo i da ćemo preživjeti…[...]
Krvnici iza vrata nastavljaju veselje i pijanku, zadovoljni svime što su učinili. Glad i žeđ za hrvatskom krvlju ne prestaje, na vratima se pojavljuje Dule s nožem u ruci;

-Imali koji dobrovoljac? Ha, jel ima?
Postavlja pitanje kao da je uvjeren da će mu se netko javiti.
-Hajde bre! Nek se neko javi! Neka bude junačina!
Dok uživa u svojoj moći i našem strahu, sam odabire nekoga iza mene pokazujući nožem.
-Ti, ajde napolje!-govori.
-Nemojte! Nemojte! Molim vas! -govori dječak čiji je brat odabran.  Stariji brat pokušava krenuti, ali mu se mlađi objesio o noge i ne pušta ga. Brat ga pokušava maknuti pomiren s tim da mora poći, ali dječak plače i moli da ga ne vode. Događa se trenutak da Dule popušta;
-Ajde dobro! Sedi dole! -ali odmah zatim i novi šok.
Bez obzira na svu okrutnost i zvjerstva koje sam vidio,n e mogu vjerovati da u tim ljudima nema ni mrvice ljudskosti.
-Ajde ti,mali napolje! -govori dječaku i kroz smijeh nastavlja:
-Spasi burazeru dupe! Ajde bre napolje!
Svi smo u šoku i nevjerici, ali i u velikom strahu, pa šutimo, i tako proživljavamo ovu agoniju.
Sada zapomaže stariji brat, plače i govori:
-Pa nemoj te njega! Molim vas! Ima samo 14 godina, molim vas, nemojte! Vodite mene, nemojte njega! Nemojte……!
-Sedi bre dole! Ajde, mali, ajde! Šta se čeka! -nastavlja četnik svoju ceremoniju…[...]

[...] Ovo više nema veze s mržnjom prema Hrvatima, ovo je djelo samog sotone, đavla koji vlada u ovim ljudima.
Dječak se na očigled sviju pretvara u starijeg muškarca, u zrelog muškarca, jer on je sada taj koji tješi svog uplakanom brata. Njihov posljednji zagrljaj i rastanak za sva vremena ovozemaljskog života grubo prekida poziv krvnika:

-Ajde, mali! Ili će buraz s nama!
Dječak kreće prema vratima iza kojih umire i zadnja nada za životom.Čudi me koliko je ovaj dječak, ovo dijete od četrnaest godina, ovog trenutka smiren…
Stariji brat ostaje u suzama. Ridajući i čupajući kose viče: Bože,zašto? Zašto, Bože!? Što je on kriv!?

Čim je dječak izašao,traže od njega da se svuče. Grlo mi je potpuno stegnuto, oči su mi pune suza i cure same od sebe, bez kontrole. Prvi put od kako sam u Vukovaru plačem i ne mogu niti želim to spriječiti. Vidio sam puno groznih prizora i smrti… no ovo sada me potpuno slomilo, probilo granicu moje emocionalne izdržljivosti.

Čuje se kako Dule nekoliko puta ponavlja dječaku da skine gaće.On je ipak još dijete pa ga se osim straha tišti i nelagoda što mora biti gol pred krvnicima…
Dječakov mučenički put traje, ništa ne pomaže, niti sva njegova zapomaganja ni molbe da mu to ne rade, da ga boli.Dijete prolazi iste muke kao i svi prije njega, plačemo s njim svi, uz njegove krikove i bratovo ridanje.

-Boli me jako ! Nemoj, čiko ! Majko moja, majčice!
Te riječi i jauci kidaju dušu, nemam više snage za molitvu. Dosta mi je. Nema mi smisla moliti!

Osim iživljavanja koje traje na djetetu, čuju se i pojedinačni pucnji praćeni vriskom, kao da ga pogađaju tako da ne umre jer i dalje zapomaže. Muka jadnog djeteta predugo traje, dulje od svih ostalih. Osjećam mučninu, slomljen sam i bol mi razdire tijelo i dušu… Kakvi to ljudi moraju biti koji su u stanju to činiti, koje ne dira ni djetetov plač i jauk, koji se oglušuju na zapomaganje i preklinjanje!?
Nisu to ljudi,nemaju ništa ljudsko u sebi, ni srca ni dušu! [...]

Ulomak iz knjige 'Preživio sam Vukovar i Ovčaru', str.141-142

[...] Moje misli prekida otvaranje vrata na koje ulazi vidno pijani vodnik i iskorači korak, dva u prostoriju. Počinje opet predavanje o Jugoslaviji, usta su mu puna psovki i uvreda, a sve to prati pljuvanje po nama.Uz njega stoji Dule, a iza njih neki ČETNIK s crnom šubarom i kokardom na njoj, kojeg nisam vidio prije. Kad se oglasio, prepoznao sam glas čovjeka koji je s Duletom izvodio ljude.

-Vidi,vidi! Jesi ti to Perkoviću?
-Jesam Sveto! tiho odgovara Perković, a četnik Sveto se pored Duleta i vodnika probija unutra.
-Pa šta si se stisko komšija? smješka se Sveto i dolazi do njega.
-Izađi njapolje komšija da malo popričamo! govori Sveto.
 Perković kreće prema vratima a Sveto ispred njega i jednom rukom ga vuče za jaknu.
-Vidi mi komšije! viče Sveto ostalima iza vrata.
-Pa šta ti bi, Perkoviću, da si ovdje? Pa jebote, što ne pobeže? Sveto se smije dok postavlja pitanja, a Perković šuti.
 Vrata se ponovo zatvaraju.
-Hoćel sad pomoć HDZ, ha? čuje se kako mu Sveto iza tog pitanja udara pljusku, a nastavlja se još neujednačenih udraca.
Sveto ga uz ove udarce kao svog "komšiju" časti i psovkama i uvredama, a Perković ga moli da mu to ne radi.
-Nemoj, Sveto! Nemoj, molim te! Pa što mi to radiš!?
Izišli su na dvorište, opet ispod prozora, i sve se čuje kao da su unutra, Perković zapomaže, a zvukovi se opet udaljavaju prema ogradi;
-Nemoj mi to raditi! Što me bodeš? Pa ubije me pištoljem! Nemoj, Sveto! Molim te!

Čini mi se po zvukovima, da su odvelo dalje nego ljude prije njega. Sve se ponavlja, Sveto i Dule s svojom hordom muče i njega, prolamaju se opet krici koji nas bacaju u očaj i strah. Perkoviću nije pomoglo ni spominjanje sina doktora Ivankovića, koji je garantirao za njega.
Perković je bio Hrvat i član HDZ-a i to je sasvim dovoljno da ne preživi četnički nož. I njegov mučenički put je gotov, jer nakon petnaest minuta užasa ispaljeno je bezbroj pucnjeva. [...]

Ulomak iz knjige 'Preživio sam Vukovar i Ovčaru', str.139

http://hrvatskonebo.com/2016/02/23/prezivio-sam-vukovar-i-ovcaru/

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!