Muzej "Oluja 95" u Kninskoj tvrđavi
Muzej u čast pobjede otvoren točno u 8 sati i 45 minuta kad je oslobođen Knin.
Muzej "Oluja 95", novi posebni odjel Kninskog muzeja, otvara se 5. kolovoza 2015 u 8 sati i 45 minuta, u vrijeme oslobođenja Knina. U novom muzeju najupečatljiviji dio postava bit će njegov završni dio "Slava pobjede", gdje je prikazan dolazak predsjednika dr. Franje Tuđmana 6. kolovoza 1995. godine na kninsku tvrđavu s predstavnicima Vlade i Hrvatskog sabora da bi s hrvatskim vojnicima, oslobodiocima Knina, podijelio zadovoljstvo i radost te im čestitao na pobjedi. Umjetnica Ana Barbić Katičić u Sobi pobjede naslikala je veliki mural veličine 7,40 x 2,80 metara, prema fotografiji autora
Josipa Bistrovića, danas izvršnog direktora agencije Cropix. Iznad nasmijanih pobjednika na muralu vijori se hrvatska zastava.
Muzej je uređen prema koncepciji stalnog postava koji je izradio Kninski muzej, autori stručnog dijela koncepcije su Manda Zelić, viša kustosica, i Zvonimir Jelić, ravnatelj muzeja, a Lana i Željko Kovačić autori su projekta postava.
U stalnom postavu Muzeja mogu se vidjeti i mnoge druge ratne fotografije (djela današnjih fotografa Cropixa i fotografa drugih hrvatskih agencija te samostalnih autora).
Balvan revolucija
U uvodnom dijelu muzeja koji se zove "Raspad SFRJ i uspostava demokratske vlasti u Hrvatskoj" može se vidjeti plakat 14. izvanrednog kongresa Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije iz siječnja 1990. godine, predizborni plakat Hrvatske demokratske zajednice iz 1990. godine, program srpske demokratske stranke iz Knina iz veljače 1990. godine i slični izlošci.
- U uvodnom dijelu muzeja nalazi se i reljef, djelo Vitolda Košira, koji prikazuje umjetničku interpretaciju Oluje. Na reljefu se pojavljuje sokol, simbol kraljevskoga grada Knina, koji ima oblik Hrvatske - opisuje arhitekt Željko Kovačić, jedan od autora postava popularnog Muzeja krapinskih neandertalaca i nekoliko izložaba na temu Domovinski rat.
U prizemlju su uvodne teme: stvaranje suverene hrvatske države, srpska agresija i pobuna, kninski prognanici, mirovni pregovori i oslobodilačke akcije uoči same Oluje. Počeci srpske pobune i agresije prikazani su, među ostalim, snimkom Martićeve izjave neposluha hrvatskim vlastima koju je ispred zgrade policijske postaje u Kninu dao za HTV i Slobodnu Dalmaciju u intervjuu Heni Erceg, zatim s nekoliko fotografija "balvan revolucije" od 17. kolovoza 1990. godine, plakatom "Jedan narod, jedna volja, jedna država" iz kolovoza 1990. godine te metalnim tablicama s ćiriličnim natpisom "Stop milicija" na kojemu su i četiri S.
Prognanički život
Izlošci koji prikazuju život kninskih izbjeglica su ručni radovi prognanica: heklani tabletići i pletena vesta, potom fotografije kninskih prognanika u skloništu u Splitu i Šibeniku i slično. Nailazimo i na podatak da su u vrijeme Krajine uništeni svi spomenici kulture na okupiranom području.
Nakon obilaska prizemlja posjetitelji će na katu razgledati kako je predstavljena akcija Oluja.
- Kroz kronologiju su prikazani događaji na svim frontovima operacije - kaže Željko Kovačić.
Povijesni stol
U dijelu muzeja "Vojno-redarstvena operacija Oluja 95" mogu se vidjeti ratni zemljovidi vojnih akcija. Postoji i legenda na postavu koja tumači da je nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija - koja je za posljedicu imala brojne prognanike i izbjeglice, tijekom koje su prekinute komunikacijske veze između sjevera i juga Hrvatske, te za koje su se vodili brojni neuspješni pregovori s vodstvom pobunjenih Srba o mirnoj reintegraciji okupiranog hrvatskog teritorija - Hrvatska odlučila vlastitom oružanom silom osloboditi teritorij.
- Operacija Oluja prikazana je i povijesnim stolom iz gradske vijećnice na kninskoj tvrđavi za kojim je general Ante Gotovina održao brifing zapovjednicima. Stol je bio na restauraciji - ističe Željko Kovačić.
Mogu se ondje vidjeti i zemljovidi vojno-redarstvene operacije Oluja, pravci djelovanja te oznake postrojbi, ratne maskirne odore i drugo. Tu su i članci iz tiska o Oluji. U postavu se također spominje da su tijekom i nakon operacije počinjene i neke nečasne radnje nad srpskim stanovništvom, za koje su pokrenuti kazneni postupci, a mnogi i okončani.
Soba generala Gotovine nije do kraja uređena
S obzirom za kratke rokove i borbu s ograničenim budžetom, neki dijelovi postava muzeja nisu do kraja uređeni. Nema multimedije, niti je do kraja uređena soba poznatog sastanka generala Ante Gotovine sa zapovjednicima koji je održan 6. kolovoza 1995. godine. Postav ima 250 izložaka
www.jutarnji.hrhttp://kninskimuzej.hr/pregled-radova-na-zgradi-postava/Nakon opširnog opisa muzeja "Oluja 95" postavila sam si mnoga pitanja i o muzejima kao i o ratovima.
- Jesu li nama danas uopće potrebni muzeji?
- Koju ulogu igraju muzeji u digitaliziranom svijetu, np. pored Youtube itd.?
Ja mislim, da su svakom društvu potrebni muzeji, a muzejima je potrebno naše poštovanje kao i financijska podrška za ispunjenje njihove obrazovne misije. Ali još važniji su ljudi koji uživaju u obrazovanju. Rezultat nepravde i mržnje je većinom "polu-znanje" stečeno kroz usmenu predaju ili kroz "Goldsteiniće" i njemu slične pseudo povjesničare. Slavko Goldstein svjesno je koristio manipulirani komunistički materijal koji se je odlično uklapao u teoriju koja mu je najviše odgovarala i grupi kojoj je on pripadao. Taj Sarajlija, židovske nacionalnosti, većinu svog života proveo je u Hrvatskoj. Zašto?
Prošlost je važna za sadašnjost kao i njezin utjecaj na budućnost. Ali kako već u predškolskim godinama doći do obrazovanja ili zainteresirati djecu za obrazovanje ako ne kroz muzejske posjete?!
Kao dijete često sam posjećivala Gradski muzej Vinkovci, predivnu građevinu sagrađenu za vojne potrebe početkom 1780-ih godina, i svaki puta potonula daleko u prošlost. Puno sam vidjela i naučila, što je za mene tada bilo uzbudljivije nego da sam pročitala sve unose u (tada nepostojeću) Wikipediju.
Što nam nudi muzej "Oluja '95"?
Muzej u kninskoj tvrđavi gledam kao udžbenik na zidu koji nam priča hrvatsku zadnju ratnu priču. Svi izloženi predmeti i fotografije imaju cilj prikazati nam istinu, objektivnu i stvarnu sliku događaja, situacija, vojske i naroda i tako ovjekovječiti žalost i radost tog vremena.
Riječi mogu ali ne moraju uvijek govoriti istinu dok nam dokumentarna fotografija pokazuje konkretne činjenice, ona ne pretjeruje, ne iskrivljuje, ne laže, ne mrzi.
Mnogi srpski povjesničari i alternativni blogovi pišu tekstove bez fotografija i tako šire svoju "mudrost" bez nijednog dokaza. Fotografija je dokaz!
Pođimo od ove srpske plakate iz 1990. u kojoj Srbi, kao poziv u rat, koriste "Kletvu Lazarovu" u nadi da će ih ona motivirati i na rat sa Hrvatskom.
Sabor Srba u Srbu 1990 Kletva Lazarova
Ko je Srbin i srpskoga roda
a ne došo na boj na Kosovo
ne imao od srca poroda
ni muškoga, ni devojačkoga
od ruke mu ništa ne rodilo,
rujno vino, ni šenica bela
rđom kapo dok mu je kolena
Eh, da su četničke vojvode i kapetani, a pogotovo pravoslavni narod imalo poznavali povijest i razlog "Kletve Lazarove", možda bi manje ratovali jer godine 1389. kad je sultan Murat II. išao na Srbiju sa 300.000 vojske,
pozvao je car Lazar Srbe u odsudni boj. Car Lazar pade na kosovom polju.
Srbska vojska bi potučena. Kosovska bitka po svim izgledima trajala je samo nekoliko sati, a glavna borba vodila se oko Mazgita i Gazimestana.
Na Kosovu je sve propalo što se srbsko zvalo! Srbija crna i krvava izgledala je kao crna grobnica, u koju je narod krunu i priestol, ime, vladu i slavu svoju sahranio. Poginulo je 100.000 Srba.
Narodna pjesma "Car Lazar i carica Milica" to opisuje ovako:
.. Od Turaka nešto i ostalo,
a od Srba i što je ostalo
sve ranjeno i iskrvavljeno ...
Zato možemo slobodno zaključiti, da su Srbi, u Oluji i za vrijeme
samovoljnog bijega iz Knina, jako dobro prošli te se zato rado vraćaju. Kod Turčina bi im se glave kotrljale ili bili nabijeni na kolac.
- Možemo li i ovu fotografiju promatrati bez komentara?
- Nemožemo! Jer nekim još usijanim glavama mozak nije proradio.
Klikni za uvećani prikaz Koja glupost od plakate "balvan revolucija" od 17. kolovoza 1990. godine: "Jedan narod, jedna volja, jedna država"
Narod je skupina ljudi karakterizirana sljedećim značajkama:
- mit o zajedničkim precima
- zajednička povijesna sjećanja
- povezanost s određenom "domovinom"
- osjećaj solidarnosti kod značajnih dijelova populacije
Zna li srpski narod rodom iz Hrvatske od kud potječu njihovi krvni srodnici po očevoj ili majčinoj liniji u daljoj prošlosti?
Vjerojatno taj isti narod već godinama proučava svoje
rodoslovlje!?
Za čiju
volju ili nevolju, milom ili silom, još i danas "hrani" četnički vojvoda Aleksandar Vučić, Srbe i Vlahe ovakvim parolama?
O Srbima možemo isto ono reći što je nnapisao bizantski kroničar Kekaumen u svojoj kronici "Strategikon" 1071. i 1078. godine.
(...) Vlasi su jedan sasvim bezvjeran i bezakonit narod; oni niti pravo vjeruju u Boga a niti su vjerni svom caru, niti svojim rođacima, a niti prijatelju. Dapače, spremni su da svima podvale, mnogo lažu i još više kradu. Svaki dan prisilu najstrašnije zakletve svojim prijatejima i bez oklijevanja ih krše; sklapaju pobratimstva i kumstva samo s namjerom jednostavnog obmanjivanja prostodušnih (ljudi). Nikada nijedan od njih ne održi prema nikome riječ. (...)Srbi i Vlasi bili su bez svog određenog državno-političkog teritorija, raštrkani na cijelom području Balkana, i tako su se prilagođavali sredinama u kojima su živjeli. Plodovi tog suživota, jest proces akulturacije, zahvaljujući mjesnim pravoslavnim crkvama i Vojne Krajine gdje su kao vojnici dobijali besplatna imanja ali samo za vrijeme njihovog službovanja na granici. Pošto kao austrijski vojnici nisu plaćali poreze, za razliku od seljaka Hrvata, brzo i rado su se odrekli svoje stare domovine. To je tada bila
volja srpskog i vlaškog naroda!
Srbija i srpska crkva pokušavaju s propagandom staviti Srbe u Hrvatskoj pod svoje starateljstvo bez iakakve dužnosti i skrbi o njima.
Sjetimo se:
Martić: Počela Oluja, što sad?
Slobo: "Ubij se!"
Izbjeglice iz "Srpske Krajine" nisu bile poželjne u Srbiji te su ih Milošević i četničke vojvode poslali direktno u Kosovo protiv njihove
volje.
Klikni za uvećani prikaz Da bi mogli govoriti o
državi Srbiji, morali bi poći od Mauricijevih balkanskih pohoda, Kneževine Vlaške, pokrajine u Rumunjskoj, koja je postojala od kasnog srednjeg do sredine 19. vijeka, te sve do Banata, pokrajine u Rumunjskoj, Srbiji (Vojvodini) i Mađarskoj. Naziv Banat znači "pokrajina kojom upravlja ban". Banat je dugo bio pod turskom okupacijom tako da je nakon protjerivanja Turaka u 18. st. u njemu živilo samo par desetaka tisuća ljudi od kojih su najmanje bili Srbi.
Sjetimo se Bukureškog mira iz 1913. godine je treći po redu mirovni sporazum potpisan u Bukureštu 10.0.1913., kojim je okončan Drugi balkanski rat i prema kojem je Srbija dobila Vardarsku Makedoniju, Grčka Egejsku Makedoniju, Rumunija Južnu Dobrudžu, dok je Bugarskoj ostavljena Pirinska Makedonija i Trianonskog ugovora potpisan 4. lipnja 1920. godine. Trianonski sporazum viđen je u Mađarskoj kao nepravda, naročito zbog Erdelja u Rumunjskoj, gdje živi oko 2 000 000 Mađara.
Granice Hrvatske su i u Jugoslaviji nakon Drugog svjetsko rata bile točno označene, a sve drugo, bez obzira koje manjine u njoj žive, znači
nasilno zauzimanje hrvatskog teritorija.
Više o "srbstvu"
Naši novi Srbi
Srbstvo je osnovano na laži, samovolji i samosilju
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1644.msg7394#msg7394Str. 1 od 2