CRO-eu.com
Ožujak 22, 2019, 11:09:55 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Atentati - državni alati  (Posjeta: 9571 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Travanj 24, 2012, 18:49:33 »


Rade Alavantić


Klikni za uvećani prikaz

Rade Alavantić jest jedan od onih mnogih Srbijanaca, koji se povlače po svietu te bi rado na lak način dobivali svakdanji kruh. U tu svrhu ne gledaju oni na značaj i poštenje, već se daju u službu onomu, koji više plaća. Tako se govori i piše sada poslie smrti Alavantićeve, da je on htio podignnti bunu po nagovoru Karađorđevića, proti čema se ovaj odlučno ograđuje; a kažu, da ga je naručila sadašnja beogradska Vlada, kako bi si učvrstila klimavi položaj. Alavantić je rodom iz Šabca, u posliednje vrieme živio je u Mitrovici, imao je, kako pišu novine, novaca, a nije se znalo od koga ih dobiva.

O samoj pobuni, koju je htio izvesti, dobila je hrvatska vlada ovo službeno izviešće od kotarske oblasti u Mitrovici: Dne. 4. ožujka 1902 na večer ukrcao se Alavantić na podaljemu mjestu od Mitrovice sa 12 jakih ljudi, ponajviše ribarskih sluga na lađah ribara Suhlemanna, te zaplovio put Šabca. Na sebi je imao uniformu srbskoga generala te je nosio sa sobom svu silu proglasa u prilog Karađorđeviću. On je ponajprije zaposjeo sve obližnje stražarnice, te je pozvao stražare i finance, da mu se zakonu, da će mu biti poslušni, jer da dolazi u ime Petra Karađorđevića.

Oko ponoći došao je Alavantić sa svojimi ljudi u Šabac i otišao je izravno do žandarske vojarne, gdje je žandare probudio iz sna, te im pročitao proglas kano prije i stražarom, pa ih pozvao, neka prisegnu, da će biti vjerni knezu Petru Karađorđeviću. Jedan žandar odvukao se kriomice do oružaničkoga zapovjednika Nikolića i saobćio mu o čemu se radi. Kada je zapovjednik Nikolić došao na lice mjesta, pozdravi ga Alavantić: "Dobar večer kapetane". Na to odvrati Nikolić: "Dobar večer generale", te ga zapita, što traži u ovo doba noći i što želi. Alavantić mu je pokazao proglas, te mu rekao, da dolazi u ime novoga gospodara Srbije, komu treba da prisegnu vjernost. Kada se je kapetan ustručavao, potegnu Alavantić revolver i opali ga u Nikolića koga je lako ranio. Sada opali kapetan i teško ranjeni Alavantić sruši se na zemlju. To je bio znak za oružanike, koji počeše pucati na Alavantića i njegove ljude.

U Alavantića opaljeno je preko šestdeset hitaca. Umro je nakon dva sata a nije nikoga odao.


Klikni za uvećani prikaz

DiS, 1. travnja 1902
___________

Komentar

Atentati – državni alati

Razmišljam li o našim susjedima Srbima i to samo u razdoblju od atentata u Sarajevu, pa do ubojstva Zorana Đinđića, i kako čitam bio je planiran atentat i na Tadića, stičem dojam da su Srbi, većim dijelom, neobično agresivan i ratoboran narod sa istaknutim nagonom likvidiranja, obračunavanja i fizičkog uništavanja.

Odkuda te osobine, suprotno od:

-   blag,
-   dobronamjeran,
-   suosjećajan,
-   miroljubiv i
-   tolerantan?

Zašto ponašanje između Srba i Hrvata nije poput ponašanja Čeha i Slovaka, gdje je bilo moguće da se, bez i jednoga metka, 31. prosinca 1992 formiraju dvije nove države?

Dali su Srbi, agresivniji i ratoborniji od drugih balkasnskih naroda?

Marica

Atentat u Sarajevu > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=441.0
Atentat u beogradskoj skupštini > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=396.0
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Travanj 25, 2012, 10:03:49 »


Ubojstvo srbskoga kraljevskoga para

Dana 11. lipnja umoren je zadnji odvjetak kuće Obrenovića, kralj Aleksander. Buntovni častnici ubili su na okrutan način kralja i njegovu suprugu kraljicu Drugu. Može se reći, du je ona u prvom redu kriva, da je došlo do te nesreće, jer je uporno radila o tom. da bude proglašen za srbskoga priestolonasljadnika njezin brat poručnik Nikodem Lunjevica, koji bijaše strašno omrežen u vojsci. Ta činjenica, pa okolnost, da je kralj Aleksander dokinuo nedavno slobodoumni ustav, proveo nasilne izbore, pospješila je izveđenje osnove urotnika, koja bijaše već od prije zasnovana. Već više mjeseci postojali su naime u čitavoj zemlji revoluciouarni odbori, koji su radili zajedno sa vojskom o prevratu. Vođe toga pokreta bili su sadašnji ministri Ljubomir Živković i Vojislav Veliković.

O zločinu, kako je izveden, kolaju razni glasovi. Svaki od očevidaca nešto pridodaje. U glavno sbilo se ubojstvo na ovoj način, kako ga pripovieda podpukovnik Mišić. On kaže, da su zavjeru pripremili general Novaković, pukovnik Aleksander Mašin, Gjuro Genčić i general Jovan Atanacković. U nju su bili upućeni niži neki častnici, ali nitko od generala.


Klikni za uvećani prikaz

Oko 1:30 sati po ponoći došli su častnici iz kuvana pred konak, da izvedu Mašinove zapoviedi.-7. pješačka pukovnija zaposjela je redarstvene urade, 4. konjanička pukovnija i topničtvo obkolilo je stanove svih ministara, 6. pješačka pukovnija zaposjela je konak. Kapetan od garde Kostić otvorio je zapadna vrata i pustio unutra častnike. Mišić napao je južna vrata i nadvladao je oružnike palače pri čem je palo šest ljudi a dvadeset ih je ranjeno. Na to su prodrli častnici pred vrata od ulaza u stari konak, te su ih digli dinamitom, pri čem je ubijen podpukovnik Naumović, koji je po dogovoru imao iznutra otvoriti vrata, ali se opio pa je zaspao. Mihajlo Naumović bio je kraljev pobočnik, te je zapoviedao stražom koja čuva kraljeve odaje. Urotnici su provalili unutra i ubili su častnika od straže Jovana Miljkovića, koji se je suprotstavio provalnikom. General pobočnik Lazar P etrović ugasio je električno svjetlo, kako bi spriečio progon kraljevskoga para: Nakon uzaludnoga traženja od jednoga sata po tami ustrielili su urotnici Petrovića i našli su napokon zaklonište kralja Aleksandra i njegove supruge.

Mišić je zahtievao od kralja, da se zahvali. Na to do je kralj odvratio: "Ja nisam kralj Milan i nedam se zastrašiti od par častniks, razumijete li ?“ Tada je Mišić ponovio svoj zahtjev oštrijim glasom, pozvao je kralja, neku odpravi kraljicu iz zemlje. Vladar zagrli na to svoju suprugu i reče, da ga ne će nitko rastavit od njegove Drage. Na to je kraljevski par ustrieljen.

Mrtvi kralj bučen je kroz prozor u dvorište, a teko i kraljice Draga. Ruski konzul našao ih je tu u 5 sati u jutro. Liečnik koji je obavio razudbu mrtvih tjelesa ustanovio je, da je kralj zadobio šest rana od puške i tri puta jako je udaren sabljom. Tri rane od hitca, od kojih su dve probile srdce, bile su smrtonosne. Kraljicu su pogodila četiri zrna iz revolvera, a zatim je udarena nekoliko puta sabljom.


Klikni za uvećani prikaz

Sliedeće noći, nakon toga mrcvarenja, pokopani su zenski ostanci kraljevskoga para u obiteljskoj grobnici Obrenovića u crkvici sv. Marka na starom groblju.

Osim kraljevskoga para ubijeni su iste noći od drugih častnike i vojnika ministar predsjednik Cincur Marković, ratni ministar Pavlović i brać Lunjevica; težko je renjen ministar unuternjih poslova Velimir 'I'eodorović, te zapovjednik dunavske divizije pukovnik Nikolić, koji se je htio oprieti urotnikom. Udova pokojnoga Markovića, slabašna stariju ženu pripovieda, da je njezin muž ubijen na ovaj način: Malo poslie 2 sata u jutro probudila ih je silna zvonjava na ulaznih vratih. Oni  su pogledali na prozor, te su vidjeli, da su kuću obkolili vojnici. Služkinja je otvorila vrata, a jednn častnik joj zapovjedio, da pozove gospodara na polje. Marković se je-brzo obukao, te je pošao na ulicu, gdje mu je častnik saobćio, do mora umrieti. Ministar predsjednik molio je urotnike, neko burem dopuste, da njegova žena ode od kuće, a onda neka ga slobodno ustriele. Urotnici nisu ni toga dozvolili, u za čas srušio se je Marković mrtav na tlo, pogođen sa više hitaca. Častnici su se na to udaljili, služinčad, koja se je u kritičnom momentu posakrivala, sad se je povratila, te je mrtvo tielo ministra-predsjednika uniela u kuću, te ga stavila na odar. Za to vrieme strežila su dva vojnika kuću, te nisu nikoga unutra pustili.

O ubojstvu ministra rata generala Pavlovića pripovieda se ovo: Minister je tvrdu spavao, kada su vojnici došli u sgradu ministarstva. Uslied silne buke, koja je nestala, kada su došli častnici, Pavlovič se probudio; te pošao do prozora. Ofciri su mu doviknuli, da odpremi ženu i kćer od kuće i da se preda. On je brzo otišao od prozora i vratio se naoružan te je opalio nekoliko hitaca na protivnike. Ovi su odvratili vatru i ministra ubili. - Nikola i Nikodem Lunjevica izašli su iz svoga stana, koji je blizu konaku, kada su začuli pucnjavu i viku. Slutili su što se sbiva, te su htjeli umaknuti. Ali su ili prepoznali vojnici, te ih odveli u vojarnu. Tu su bili kratko vrieme i onda su ubijeni.

Kada je podpukovnik Mišić izišao iz konaka nakon krvavoga čina, stala mu je svjetina vikati "živio", a u počast mu je zasvirala vojnička glasba. Narod je bio veselo uzbuđen, kad se je začulo, da su umoreni kralj i kraljica. Po kućah izvješene su narodne zastave a po javnih trgovih svirale su vojuičke glasbe.

Isti dan prije podne izdala je nova vlada proglas na narod, koji glasi:

"Noćas su ubijeni kralj Aleksandar i kraljica Draga. U ovom ozbiljnom i sudbonosnom času sdružili su se svi prijatelji naše otačbine i našega naroda, te su stvorili vladu. Javljajuč to vlada srbskomu narodu, uvjerena je, da će se srbski narod oko nje okupiti i pomoći joj, da se posvuda u zemlji uzdrži mir i uzčuva pravna sigurnost. Vlada javlja ovime, da od današnjega dana stupa u kriepost ustav od 6. travnja 1901 sa svimi zakoni, koji su vriedili do 25. ožujka 1908 po st. Ono narodno zastupstvo, koje je razpušteno proglasom od 24. ožujka po starom kalendaru, ima se sastati na 2. lipnja po st., to jest 15. lipnja po n. k. u Biogradu".

- Na proglasu podpisani su svi novi ministri, čije slike donosimo u ovom broju DiS-a

Novi ministar predsjednik Jovan Avakumović bio je pod Ristićem više puta ministar predsjednik, 1892 bio je predsjednik liberalne vlade. Od 1898 odvjetnik je u glavnom gradu Srbije, te je vođa lievogs krila liberalne stranka. Avskumoviću ima 58 godina. Ministar izvsnjskih poslova Ljubomir Kaljević umjereni je političar a ima mu 60 godina, 1875 bio je ministar predsjednik, kasnije bio je poslanik u Beču, a onda napokon izabran za senatora. Stojan Protić, ministar unutarnjih poslova jest jedan od najuplivanijih vođa radikalne stranke, u posliednje vrieme bio je povjerenik narodne banke. Ministar trgovine Gjuro Genčić bio je odlučni protivnik ženitbe kralja Aleksandra sa kraljicom Dragom. Genčiću su sada 42 godine. On je bio osuđen na 8 godina tamnice radi uvrede veličanstva, ali je kasnije pomilovan. Ratni ministar Jovan Atanaoković imao je več pod Milanom istu listnicu. Ministar financija dr. Vojislav Veliković, prije šef kraljevske pisarne umorenoga kralja, pošao je u opoziciju radi toga, što se Aleksander oženio sa gospođom Mašinkom. Pukovnik Aleksander Mašin, ministar javnih graševina, brat graditelja Mašina, prvoga supruga kraljice Drage, bio je zastupnik Srbije na dvorovih u Beču i Cetinju. Ministar prosvjete Ljubomir Stanojević, radikalni političar, profesor je u biogadskoj visokoj školi. Ljubomiru Živkoviču, ministru pravosuđa, sada su 42 godine. On je bio vođa lievoga krila radikalne stranke, te je zahtievao, da se sada, nakon izumrća dinastije Obrenovića, proglasi Srbija republikom, ali je ostao u manjini. On je bio okrivljen, da je sudjelovao pri atentatu na kralja Milana, te je bio osuđen na 20 godina tamnice, nu naskoro pomilovan.

Nova vlada pripremila je sve, što je trebalo za izbor kralja. Sazvala je skupštinu i senat, koji su zajedno birali kralja, te su na 15. lipnja izabrali jednoglasno kraljem Petra Karađorđeviča, koji je odlučio, da če se zvati kralj Petar I. Novi srbski kralj, živio je u Ženevi. Po njega je otišlo posebno odaslanstvo, te je on stigao dne 24. lipnja u Biograd, gdje je svečano i oduševljeno dočekan.

DiS, 1. Srpnja 1903
______________
Vidi >[...] Igrom slučaja, svakako, ubistvo kralja Aleksandra i kraljice Drage dogodilo se na isti dan o kojem je, 1868. godine u Košutnjaku ubijen knez Mihailo Obrenović, sin kneza Miloša. [...]

http://forum.burek.com/ubistvo-poslednjeg-obrenovica-t42879.wap2.html

Komentar


Klikni za uvećani prikaz

-   Zašto se ljudi neprekidno ubijaju?
-   Dali si možemo zamisliti svijet bez nasilja?
-   Na čemu se temelji sposobnost čovjeka, svoga bližnjega hladnokrvno likvidirati a pogotovo ako ne pozna svog neprijatelja i ne osjeća mržnju prema njemu?
-   Gdje takvim besmislenim postupcima smisao da tražimo?

Tko si ovakva pitanja, o moralu ljudi i koji je naš smisao na ovoj planeti, postavlja, poriče svoje znanje o stvarnosti. Nasilja i ubojstva su stvarnost. oni nisu ni korisni ni beskoristan, nego imaju svrhu. I upravo s tom svrhom opravdava svaki ubojica svoj zločin, nerazmišljajući o tomu dali je i on žrtva svoje agresije, fanatične ljubavi i ekstremne mržnje.

Pojedinac svoju agresiju najlakše iživljava u kolektivu ili u uniformi gdje se nasilje opravdava kao "pomoć" ili "spas". Koga i zašto upravo on mora spasiti nije pitanje atentatora već san o herojstvu, slavi i moći.

Čovječja agresija je instrument kojim se rado poslužuju vladari, vlade i druge politički, etnički ili vjerski motivirane organizacije za eliminacije kritičara i drugomišljenika, pobune i rat.

"Metak u glavu" je jezik s kojim svi narodi - neki manje, neki više - ovoga svijeta barataju i dio je naše civilzacije.

Jesu li Srbi, agresivniji, grabežljiviji i ratoborniji od drugih balkasnskih naroda?

Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Rujan 01, 2013, 01:40:20 »


Velikosrbska urota protiv Hrvatske 1908

Do sada su zatvoreni radi veleizdajničke srbijanske propagande:

  1.   Adam Pribičević, kot. vježbenik, uhićen 7. kolovoza,
  2.   Valerijan Pribičevíć, protosinđel i profesor. bogoslovije, uhićen 9. kolovoza,
  3.   Mitar Ervaćanin, obćinaki načelnik, uhićen 9. kolovoza,
  4.   Dušan Ervaćanin, sin Dmitrov, uhićen 9. kolovoza,
  5.   Mojo Ervaćanin, posjednik, uhićen 9. kolovoza,
  6.   Gjuro Herak, pisar, uhićen 9. kolovoza,
  7.   Glišo Lazić, mjesni sudac i krčmar, uhićen 9. kolovoza,
  8.   Pero Bakić, trgovac, uhićen 13. kolovoza,
  9.   Simo Živković st., trgovac, uhićen 13. kolovoza,
10.   Simo Živković, ml., pravnik, uhićen 13. kolovoza,
11.   Tanasije Oblaković, učitelj, uhićen 20. kolovoza,
12.   Mihailo Čorić, općínski načelnik, uhićen 20. kolovoza,
13.   Stevan Kačar, općinski bilježnik, uhićen 20. kolovoza,
14.   Stevan Radovanović, trgovac, uhićen 21. kolovoza,
15.   Pavao Matijašević, učitelj, uhićen 22. kolovoza,
16.   Joco Oreščanin, učitelj, uhićen 7. rujna,
17.   Petar S. Petrović, učitelj, uhićen 10. rujna,
18.   Milovan Momčilović, učitelj, uhićen 11. rujna.
19.   Antonije Srnić, učitelj, uhićen 11. rujna,
20.   Vaso Lukač, trgovac, uhićen, 11. rujna,
21.   Nikola Milić, paroh, uhićen 11. rujna,
22.   Đuro Jovanović, seljak, uhićen 11. rujna,
23.   Pero Vujaklija, trgovac, uhićen 12. rujna,
24.   Dinitar Miljević, pekar, uhićen 12. rujna,
25.   Gajo Živković, trgovac, uhićen 12. rujna,
26.   Miloš Boroević, učitelj, uhićen 12. rujna,
27.   Đorđe Gjurić, šumar, uhićen 13. rujna.

Uhićenja u Zemunu

Redarstvo u Zemunu uapsilo je šest slušatelja beogradskog univerziteta, koji su u Zemunu boravili za vrieme praznika, a osumnjičeni su radi veleizdaje i razdraživanja. Osim toga je ondje uapšen trgovački pomoćnik Moslaš, rodom iz Bosne, da je počinio zločin veleizdaje i uvriede Veličanstva - našega kralja. Tečaj iztrage, povedene protiv svih ovih, drži se strogom tajnom.

Potankosti o tim uhićenjima jesu ove: U četvrtak u 3 sata zatvorila je zemunska policija trgovačkog pomoćnika Miloša Moslašu iz Banjaluke, a u petak u 9 sati zatvorila je akademičare Nikolu Ljubinkovića, Nikolu Tomića, Nikolu Ilića i Đorđa Kovačevića. Zatvorila ih je radi veleizdąje i radi pogrde vladalačkog doma, a izražavanja simpatije stranoj dinastiji.

U sriedu na večer sjedila su dotična lica u restauraciji kavane "Orijent". Govorili su o nekadanjoj Vojvodini, o Petru Mrkonjiću itd. Policajac ih je opomenuo, no oni se nisu na to obazirali. Poslie završena govora svi su stali klicati: "Živeo Petar Karađorđević!"

U četvrtak u 3 sata došao je pristav Kunst u radnju K. Ilića i tražio, da mu preda M. Moslašu iz Banjaluke radi zločina veleizdaje i radi uvriede Veličanstva. Ilić je svog pomoćnika predao i ovaj leži u iztražnom zatvoru. A u petak su pozvani Mika Kovačević, Nikola Tomić, Nikola Ilić i Đorđe Ilić u policiju, ali nisu više izašli. Ostali su u iztražnom zatvoru radi veleizdaje i uvrede Veličanstva.

I zemunska "Narodnost" priznaje, da su uapšenici vikali: "Živeo kralj Petar!"

Kako se vidi propaganda je u punom jeku na sve strane.

Zabranjene srbijanske novine

Službeni list hrvatske vlade,"Narodne Novine" objelodanjuje slijedeće: Ban kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije zabranio ja temeljem ustanove § 3.e) zakona od 14. svibnja 1907. o promjeni tiskovnih zakona, raširenje u Beogradu ćirilicom izlazećih časopísa: "Politika", "Štampa", "Pravda", "Trgovinski glasnik" i "Beogradski glasnik".

Hrvat, 19. rujna 1908

______
* urota - tajni dogovor o zajedničkoj akciji protiv koga ili čega; zavjera

http://hr.wikipedia.org/wiki/Crna_ruka
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2819.msg6653#msg6653
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Svibanj 28, 2015, 19:46:42 »


Dušan Stupar Udba sve dozna – Srpska posla

<a href="http://www.youtube.com/v/3D4rPRrYgpc?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/3D4rPRrYgpc?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>
Molim, poslušajte do kraja. Vrlo poučno.

40:29 Hajka
41:50/ 42:16 Srpska posla


[...] knez Miloš Obrenović je svoje kumove, koji su mu spašavali porodicu, izdavao Maršali Ali paši i dolazio ovih nabijenih na kolac ispred skupštine sadašnje, gde je bila ... Pa je on (Miloš) dolazio da gleda kako mu se kumovi muče na kolce nabijeni. A i Karađorđevu glavu napunio je slamom i poslao istom Marašli Ali paši u Istanbul.
Ali ima i drugih primera iz novije istorije .[...]

_____________

Dušan Stupar, načelnik beogradskog centra Udbe 1984-1987: Kada je stvarana Ozna, kada je stvarana Udba, posle toga i Državna bezbednost, glavni moto je bio da je služba "mač u rukama partije".

Sve republike tadašnje SFRJ tokom sedamdesetih i osamdesetih imaju svoje službe, ali i saveznu Udbu, koja je zajednička. Odluke se donose na vrhu, pa je tako i svaka republika preko službe pratila svoju emigraciju u inostranstvu. Dušan Stupar bio je načelnik beogradskog centra tadašnje Udbe krajem osamdesetih. Danas je direktor i vlasnik firme "Univerzal". Ovo je prvi put da neko od bivših pripadnika Udbe u Srbiji govori javno o tome kako su se obračunavali sa emigrantima.

Dušan Stupar, načelnik beogradskog centra Udbe 1984-1987: Svakako da je naš jedan od prioritetnih zadataka bio borba protiv emigracije i njihovih okupljanja, organizovanja i tako dalje.

B92: Šta znači borba?

Dušan Stupar: Borba znači...

B92: Ubiti?

Dušan Stupar: Ne samo ubiti, ubiti je kao poslednja mera... Naš je zadatak bio da neutrališemo njihovo delovanje, njihovo neprijateljsko delovanje u odnosu na Jugoslaviju kao zemlju, kao državu, da neutrališemo. Šta znači neutrališemo? Znači onemogućiti da se bolje organizuju, unositi razdor u njihove redove. Služba je primenjivala i krajnja sredstva. Ona nikada sama, ali uz punu saglasnost političkih faktora...

B92: Šta su krajnja sredstva?

Dušan Stupar: Krajnje sredstvo je ovo o čemu ste me vi sada pitali...

B92: Ubistvo?

Dušan Stupar: Mi to ne nazivamo ubistvom. Mi smo... Služba je u svojoj praksi primenjivala ta sredstva.

B92: Kako se to u službi naziva?

Dušan Stupar: Neutralisanje neprijatelja.

B92: Eliminacija?

Dušan Stupar: Eliminacija neprijatelja... Kao krajnja mera, kada nije postojalo drugog načina...

B92: Mislite li da je iz ove perspektive danas da je tu bilo dosta pogrešnih zaključaka ko je neprijatelj?

Dušan Stupar: Apsolutno ne. Pošto smo imali situaciju da... Neprijateljska emigracija otima avione, da ubija naše diplomatske predstavnike, da se organizuje da bi bila što efikasnija u toj borbi. Da se vrše razni teroristički akti prema našoj zemlji, prema našim ljudima, prema našim diplomatsko-konzularnim predstavnicima. Onda je apsolutno iluzorno da sad postavljam neka pitanja sa aspekta da li je to trebalo ili nije trebalo i tako dalje. Tu se primenjivala deviza "na ljutu ranu ljutu travu". Kako se ta emigracija borila protiv naše zemlje, protiv Jugoslavije, tako je adekvatnim merama i Služba odgovarala na te mere.

Službena tajna, epizoda prva
http://www.b92.net/insajder/arhiva/arhiva.php?nav_category=993

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!