CRO-eu.com
Svibanj 25, 2017, 20:07:22 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Hrvatska i Slovenija – zajedno protiv Udbe  (Posjeta: 920 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« : Svibanj 25, 2016, 20:48:08 »


Hrvatska i Slovenija – zajedno protiv Udbe

Ubojice su među nama

Poštovanje,

Kriminalna policija u Salzburgu podigla je kaznenu prijavu protiv Silva Gorenca, šefa Udbe zbog ubistva. On je 1972. godine naredio otmico i likvidaciju hrvatskog državljanina Stjepana Crnogorca *. U kaznenoj prijavi stoji, da je drugo obtuženi Boris Mužić, šev slovenske Udbe tih godina, priznao to kazneno djelo.

Pišite i pomozite, da se što prije podigne optužnica i izda uhidbeni nalog.

Roman Leljak

U privitku prvi dvije stranice od ukupno 28 i 340 stranica dokaza.

Klikni za uvećani prikaz

REPUBLIK ÖSTERREICH
LPD -LANDESPDLIZEIDIREKTIUN SALZBURG

GZ: B5/4018/2015

Salzburg, am 02. Juni 2015

Bearbeiter: 5126411
Landesamt für Verfassungsschutz
5020 Salzburg, Alpenstraße 90
UP-Code: UP02364 DVR: 0002810
Tel:  059133 50 3333
Fax: 059133 50 8009
postlvt-salzburg@bvt.gv.at
Sicherheitsbehörde: Landespolizeidirektion Salzburg

Staatsanwaltschaft Salzburg
Weiserstraße 22
5020 Salzburg


Anlass - Bericht

Betreff:
   
GORENC Silvester;
MUZIC Boris;
DESNICA Mladen und andere

Verdacht auf: MORD
Verdacht auf: Uberlieferung an eine ausländische Macht

Berichterstattung gemäß § 100 StPO

Ersuchen um Anordnung einer Maßnahme
Ersuchen um Anordnung einer Festnahme

Anlass: Ersuchen um Anordnung einer Festnahme

Bericht: Das Landesamt Verfassungsschutz Salzburg regt im gegenständlichen Ermittlungsverfahren gem. § 171 Abs. 1 StPO die Festnahme von GORENC Silvester und MUZIC Boris Person, sowie die Auslieferung nach Österreich an.

Begründung: GORENC Silvester und MUZIC Boris werden beschuldigt. Auftraggeber einer gewaltsamen Entführung des in Salzburg wohnhaft gewesenen Stjepen CRNOGORAC und dessen Verschleppung durch staatliche Agenten des Dienst für Staatssicherheit nach Slowenien, sowie dessen Ermordung in Slowenien im Juli 1972 durch bislang unbekannte Personen bestimmt zu haben, Die Beschuldigten werden von einem Zeugen und übergebenen Dokumenten glaubwürdig der Täterschaft beschuldigt und durch die sichergestellten Unterlagen schwer belastet, wobei MUZIC Boris die Entführung und Verschleppung des Opfers bereits zugegeben hat Aufgrund der Höhe der angedrohten Strafe (10 - 20 Jahre oder Lebenslang bei Mord und 10 - 20 Jahre bei Überlieferung an eine ausländische Macht) und der zu erwartenden Strafe besteht die Gefahr der Flucht, sowie besteht bei beiden Beschuldigten Verdunkelungsgefahr, dass sie Zeugen und mehrere Mitbeschuldigte, deren Identität demeit nur teilweise bekannt ist, in Österreich und Slowenien zu beeinflussen versuchen, die Spuren der Tat beseitigen und die Ermittlung der Wahrheit erschweren werdenr Der Beschuldigte GORENC Silvester wurde bereits am 17, Oktober 2014 aufgrund eines 6 Monate zuvor gestellten Rechtshilfeersuchens in Slowenien vernommen, wobei er die Beantwortung von Fragen durch einen slowenischen Untersuchungsrichter von vornherein veniveigerter Der Beschuldigte MUZIC Boris erschien trotz Vorladung aufgrund des Rechtshilfeersuchens vom 64 Mai 2014 nicht zu seiner Vernehmung.

Anmerkung: GORENC Silvester ist in einem Verfahren vor dem Oberlandesgericht München als Zeuge im Fall der Ermordung DUREKOVIC Stjepan durch Agenten des Dienst für Staatssicherheit für den 20, April 2015 geladen gewesen, wobei er der Ladung nicht Folge leistete.

Vorfallszeit: 03.07.1972, (Tatzeit) (OZ 1, OZ 2)

Vorfallsort: 5020 Salzburg, Konrad-Laib-Straße 10, sonstige Orte, (Tatort) (OZ 1, OZ 2)

__________________________________
Anlas-Berich – GZ: B5/4018/2015
Formularversion 05.01.2015
Seite 1 von 28


Darstellung der Tat:

GORENC Silvester ist verdächtig als Leiter des "Dienstes für Staatssicherheit" ("Sluzba dazvne bezdbednosti"), der ehemaligen Sozialistischen föderativen Republik Jugoslawien, zu einem nicht näher bestimmbaren Zeitpunkt im ersten Halbjahr des Jahres 1972 den Auftrag zur völkerrechtswidrigen, gewaltsamen Entführung des Stjepan CRNOGORAC aus 5020 Salzburg, Konrad - Laib-Straße 10, seine Verschleppung auf das Staatsgebiet des heutigen Sloweniens am 3. Juli 1972 unter Missachtung der staatlichen Souveränität Österreichs durch neun teils namentlich bekannte staatliche Agenten des Geheimdienstes Jugoslawiens angeordnet zu haben.

MUZIC Boris, als damaliger stellvertretender Leiter des Dienstes für Staatssicherheit für die Teilrepublik Sloweniens war für die operative Umsetzung und Ausführung der völkerrechtswidrigen und gewallsamen Entführung, Verschleppung und die Verhöre des Opfers gemeinsam mii dem Agenten Mladen DESNICA und anderen Agenten zustandig.
Die Entführung und Verschleppung von CRNOGORAC aus Salzburg nach Slowenien wurde in einem nach professionallen geheimdienstlichen Methoden in einem auf mehreren Komponenten abgestimmten Verfahren durch staatliche Organe Jugoslawiens durchgeführt, weil ein offizielles und rechtmäßsiges Auslieferungsersuchen der Sozialistischen Föderativen Republik Jugoslawien an Osierreich erfolglos geblieben wäre.

Stjepan CRNOGORAC befand sich bereits bei seiner Entfilhrung aus seiner Wohnung in Salzburg in erheblicher Gefahr für seine Freiheit, Leib und Leben.

Vom 3. Juli 1972 his zum 21. Juli 1972 wurde Stjepan CRNOGORAC in Räumlichkeiten des Dienstes für Staatssicherheit in Lalbach, Slowenien, durch Agenten dieses Dienstes verhört.
Nach dem 21. Juli 1972 existieren keinerlei Aufzeichnungen mehr über das Schicksal von Stjepan CRNOGORAC wobei nach bisherigen Erkenntnissen davon ausgegangen werden muss, dass CRNOGORAC auf bislang unbekannte Weise und durch bislang unbekante Täter noch im Juli 1972 ermordet, wobei die Liquidierungsanordnung von Silvester GORENC als Leiter des "Dienstes fiir Staatssicherheit" getroffen und von Boris MUZIC in Slowenien umgesetzt wurde.

Beweismittel:

Der slowenische Hisioriker Roman LELJAK erstattete aufgrund von im Staatsarchiv der Republik Slowenien gefundenen Originalunterlagen Strafanzeige beim Landeskriminalamt Salzburg. Die weiteren Erhebungen wurden vom Landesamt Verfassungsschutz Salzburg übernommen. Roman LELJAK wurde zu seiner Strafanzeige und zu den vom ihm übergebenen Unterlagen aus dem Staatsarchiv der Republik am 23. Februar und 13. Mai 2015 als Zeuge vernommen. Siehe seine Vernehmungen, sowie übergebenen Dokumente als Beilage 3 (Dokumente als Beilage 0 - 11) und Beilage 4 zum Anlass - Bericht.

__________________________________
Anlas-Berich – GZ: B5/4018/2015
Formularversion 05.01.2015
Seite 2 von 28

____________________________________________________

* Leljak je prošle godine ustvrdio da je slovenska Udba 1972. u Salzburgu otela emigranta Stjepana Crnogorca, koji je onda prevezen u Sloveniju i ondje najprije ispitivan, a potom tajno likvidiran bez ikakva suđenja te pokopan na nepoznatome mjestu, vjerojatno u Kočevskom rogu.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_Crnogorac
____________________________________________________

Udbine osobine (bile) su: pokvarenost, podmukla brutalnost, primitivnost, nemilosrdnost i bezgranično nepovjerenje. Prije svega Udba – ta crvena smrad - prezirala je iskrenost.

Marica

____________________________________________________

Šef jugoslovanske Udbe Silvo Gorenc tvrdi, da ne razumije hrvatski jezik iako je vojni rok služio u Zagrebu.

 
Silvo Gorenc, od 1966. do 1974. šef slovenske Udbe (SDV-a - Služba državne varnosti)

 
 
Obrigheim – Krško saradnja od 70ih, Silvo Gorenc treći sa desna

https://viktorkossudba.wordpress.com/upravljanje-insceniranim-terorom-i-antiterorom-sudski-proces-udbi-u-minhenu/
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #1 : Svibanj 25, 2016, 20:52:05 »


Bivši hrvatski politički zatvorenik dr. Ante Kovačević pred sudom u Murskoj Soboti, 26. veljače 2015.

<a href="http://www.youtube.com/v/MFqNWJVf8j8?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/MFqNWJVf8j8?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Došao sam podržati Romana Leljka i sve ljude u Sloveniji koji imaju snage i hrabrosti otvarati slovenskom narodu mrakove o kojima nije imao pojma.

Slovenija i Hrvatska imaju zajedničku sudbinu. Ni u jednoj, ni u drugoj državi nije provedena lustracija i desilo se je i u jednoj i u drugoj, da joj se nova kuća počela praviti od staroga materijala.

Kompletno udbaške-kosovske strukture drmaju Hrvatskom i drmaju Slovenijom. Oni i danas bahato smiju se svojim žrtvama. I znajući da je Roman Leljak otvorio mrakove i otvara mnogima oči glede ubojstva Nikice Martinovića, glede ubojstva Stjepana Crnogorca, njegove otmice, osjećam se dužnim doći i podržati sve one koji se zauzimaju za lustraciju jer lustracija je conditio sine qua non (uvijet, bez kojeg ništa... nužan uvijet) svakog napredka: ekonomskog, političkog, gospodarskog i svake države i Hrvatske i Slovenije.

Tamo gdje lustracija nije provedena kao u Sloveniji i Hrvatskoj, tonemo sve dublje i sve dublje u gospodarski, politički i ekonomski mrak. Dakle, tonemo sve dublje. A one zemlje koje su provele lustraciju kao što je to Poljska, kao što je to Slovačka, kao što je to Češka, kao što je to Istočna Njemačka, te zemlje bilježe ekonomski, gospodarski, politički i moralni napredak. One zemlje koje to nisu provele kao što je to Slovenija, kao što je to Hrvatska, te zemlje tonu dublje i dalje u gospodarski, politički i ekonomski mrak.

Ako u Sloveniji ne zaživi "Rezolucija vijeća Europe" i u Hrvatskoj "1481" o osudi komunističkih zločina, o osudi totalitarnih režima, mi i dalje ostajemo ono što smo bili 50 godina – balkanska močvara, jedno beznađe u totalitarnom komunističkom mraku.

Mi moramo poštovati "Rezolucija vijeća Europe" i osuditi komunistički zločin, totalitarizam, a prije svega one osudi koji su ubijali ljude, intelektualce samo zato što su drugačije shvaćali slobodu nego što su to činili komunisti.

Žalosno je, da u Hrvatskoj nije bilo političke volje i snage, da se njih (Mustača i Perkovića) procesuira u Hrvatskoj, da to mjesto nas mora raditi Njemačka. To je znak, da smo mi taoci Udbe i da nije bilo snage, a držim ako bude istine, pravde i pravednosti, a želim, treba se boriti za istinu, govoriti istinu Njemačkoj. Proces lustracije je počeo u Njemačkoj. Evo ovih dana je počeo i u Hrvatskoj. Na Pantovčaku dobili smo novu predsjednicu i zvijezda petokraka je zamjenjena križem i križ je pobjedio zvijezdu petokraku. I dobili smo ženu za predsjednicu koja za sebe kaže da je vjernica, da je Hrvatica i da je antikomunist.

Antifađizam da ali komunizam ne! Dakle, onaj vrjednosni sustav koji su branili De Gaulle, De Gasparin, Schumann, oni koji su stvarali Europsku Uniju, taj antifašizam da, a ne antifašizam Joze-Mafijoze, Josipa Broza koji nije ništa drugo nego desna ruka Staljinizma na ovim prostorima.

Prema tome više ni bista Josipa Broza ne stoluje na Pantovčaku kojeg sam ja nazvao Jozo-Mafijozo,

Nema više simbola tiranina i nije mu mjesto među hrvatskim velikanima. Neka mu rep okrenu gdje god hoće (Ne vuci vraga za rep!) jer tako je on govorio, da će prije Sava teći uzvodno nego što Hrvati dobiju svoju državu- Dakle da je nećemo imati nikada. Hrvati imaju svoju državu, Sava teče kako teče, a Joze-Mafijoze više nema.

... Da to su Milanovićevi, Josipovićevi i Vesna Pusić, to su kontra prosvjedi protiv hrvatskih branitelja jer oni cijelo življenje žive po paroli "divide et impera" (podjeli pa vladaj) i oni drugačije ne znaju držati vlast.

Dakle, ja kao hrvatski nacionalist, u pozitivnom značenju riječi, koji sam htjeo hrvatsku državu, zauzimam se istino za pomirdbu ali pomirdbe bez istine nema.  Dakle ovi udbaći moraju se istino ispovjedati Perković, Mustač koji su zločine činili ovome narodu samo zato što drugačije shvaćamo slobodu nego što to čine oni. Dakle, prvo ispovjediti istinu, pokajati se, onda slijedi oprost. Čovjek je velik onoliko koliko može oprostiti. A bez praštanja nema pomirenja. Da bi se napravila prava pomirdba i u Hrvatskoj i u Sloveniji potrebno je napraviti lustraciju jer lustracija dolazi od talijanske riječi "lustrare", što znači odstraniti, očistiti zlo.

____________________

http://www.maxportal.hr/roman-leljak-u-sloveniji-je-za-udbu-radilo-najvise-novinara-i-ucitelja-ukupno-65-tisuca-osoba/

Znam kako je hrvatskog emigranta Udba otela i ubila 1972.!

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/bivsi-djelatnik-kos-a-otkriva-%E2%80%98znam-kako-je-hrvatskog-emigranta-udba-otela-i-ubila-1972.%E2%80%99/919100/

http://hercegovina.news/dossier-udba-citajte-najiscrpniji-elaborat-o-tajnoj-policiji-titove-jugoslavije-1/
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #2 : Lipanj 01, 2016, 13:17:52 »


Pozivnica UHBDR 91.


Srdačno Vas pozivamo u utorak, 7. lipnja 2016. u 19 sati u dvoranu Hrvatske kulturne zaklade HKZ-Hrvatsko slovo, Hrvatske bratske zajednice 4 u Zagrebu, na svečanu dodjelu

VELIKE ZLATNE PLAKETE

ROMANU LELJAKU
slovenskom istraživaču arhiva i publicisti

Priznanje dodjeljuje Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) u suradnji s drugim Udrugama proizašlim iz Domovinskog rata.

Nakon dodjele, Roman Leljak će održati predavanje na temu kojom se dugo bavi, naslovljeno

"OTMICA I LIKVIDACIJA HRVATA STJEPANA CRNOGORCA"

Radujemo se Vašem dolasku

Mladen Pavković
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #3 : Lipanj 08, 2016, 14:31:09 »


Romanu Leljaku dodijeljena Zlatna plaketa UHBDR 91

U utorak navečer 7. lipnja u  dubko punoj dvorani Hrvatskog slova u Zagrebu predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91 Mladen Pavković uručio je Zlatnu plaketu slovenskom istraživaču partizanskih i komunističkih zločina Romanu Leljaku. Tijekom svečane ceremonije Pavković je istaknuo kako je Roman Leljak veliki borac za istinu i da je to razlog zašto mu hrvatski branitelji žele na ovaj skroman ali i iskren način odati zahvalu za njegov povijesni rad.


Uz Mladena Pavkovića na svečanoj ceremoni govorili su književnik Josip Palada i umirovljeni hrvatski diplomat Antun Babić. Roman Leljak je prije primanja Zlatne plakete govorio o Hudoj jami, a nakon toga o slučaju nestanka tj. ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Crnogorca, kojeg je slovenska Udba 1972. godine otela u Austriji i ilegalno prebacila u Sloveniju, gdje je ubijen. Leljak je rekao kako je nakon dugogodišnje borbe austrijsko tužilaštvo izdalo uhidbeni nalog za šefa Udbe u Sloveniji Silva Gorence, koji je dao nalog za ilegalno uhićenje Crnogorca u Austriji. Na svečanoj ceremoniji bila je nazočna i sestra Stjepana Crnogorca, Bernardina Crnogorac. Leljak je na kraju njegovog predavanja posebno naglasio kako se zbog budućnosti naše djece nikako se ne smije dozvoliti povratak komunizma, koji je bio najveće zlo na ovom svijetu. Moramo otkriti punu istinu i zauvijek pobjediti komunizam, istaknuo je Leljak.

Uz ovrt na neumoran istraživaki rad Romana Leljaka i publicističku aktivnost Mladena Pavkovića, Antun Babić je pročitao i pismo koje mu je, kao uredniku glasila Hrvatska istina (u Australiji), 16. veljače 1983. godine poslao od strane Udbe ubijeni Stjepan Đureković. Babić je na kraju izlaganja rekao kako je Hrvatska pobijedila velikosrpskog agresora i srušila Jugoslaviju, ali da u Hrvatskoj i dalje vladaju Udba i komunistički mentalni sklop. Hrvatska još nije ni slobodna ni demoktratska država. To se tek treba izboriti, zaključio je Babić.

Književnik Palada je u uvodnom izlaganju rekao kako je od svega najstrašnija činjenica da još nitko u Hrvatskoj nije do danas odgovarao za strašne zločine koje su partizani i komunistili počinili na Hrvatima poslije Drugog svjetskog rata.


S dvije prigodne pjesme na svečanoj ceremoniji nastupio je i poznati šansonjer Pero Rogan.

Mladen Pavković zahvalio je Hrvatskom slovu na ustupanju dvorane za dodjelu Zlatne plakete Romanu Leljaku, kao i sponsoru ove svečane ceremonije istaknutom hrvatskom domoljubu i poduzetniku iz Sydneya Marku Franoviću.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #4 : Lipanj 08, 2016, 14:32:47 »


Izlaganje Antuna Babića na dodjeli Zlatne plakete Romanu Leljaku
u Hrvatskom slovu 7. lipnja 2016. godine


Poštovane Hrvatice i Hrvati, dame i gospodo,

dozvolite mi da na početku ovog mojeg obraćanja najprije izrazim zahvalnost neumornom predsjedniku Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 1991. gospodinu Mladenu Pavkoviću što me je pozvao da na ovom posebno važnom događaju kažem nekoliko riječi, koje će baciti dodatno svjetlo na djelovanje zločinačke Udbe, ne samo u Europi, nego i diljem svijeta, sve do daleke Australije. Gospodin Pavković je danas jedan od vrlo rijetkih i neustrašivih publicista i komentatora koji se ne boji javno upozoriti na najosjetljivije i najbolnije teme današnjeg hrvatskog društva. Ne tako rijetko, g. Pavković radi one stvari koje bi trebale raditi Vlada i državne institucije. Dodjela Zlatne plakete g. Romanu Leljaku je najbolji primjer tog rada g. Pavkovića.

Prije nego što Vas upoznam s nekim manje ili više poznatim detaljima o djelovanju Udbe u Australiji, želim posebno pozdraviti gospodina Romana Leljaka, istraživača komunističkih zločina i rada Udbe od 1945. do 1990. godine.

Svako razdoblje povijesti u jednom narodu ili na širem međunarodnom polju iznjedri velike heroje, koji svojim radom nesutrašivo krče prema otkrivanju istine i razotkrivanju laži različitih vladara i vlastodržaca. Nemam niti malo sumnje da će zbog njegovog istraživačkog rada o strašnim komunističkim zločinima i zločinačkom djelovanju Udbe, kako na prostoru Slovenije i Hrvatske tako i diljem svijeta, ime gospodina Romana Leljaka biti dugo vremena u institucionalnoj memoriji slovenskog i hrvatskog naroda.

Ranije ove godine imao sam čast biti nazočan na predstavljanju  knjige Udbini suradnici, u kojoj je g. Leljak objavio deset tisuća suradnika Udbe u Sloveniji. Kao što se i očekivalo, ta je knjiga među bivšim udbašima i članovima Komunističke partije Sloveniji izazvala pravu. Autoru knjige počele su dolaziti ozbiljnje prijetnje, pa i sudske tužbe. No, s druge strane, ono što sam vidio na predstavljanju njegove knjige u Ljubljani, g. Leljak ima i vrlo snažnu potporu od strane slovenskih domoljuba i antikomunista.

Duboko sam uvjeren da je g. Leljak tek na početku njegovog povijesno presudnog istraživačkog rada, koji ima izuzetno veliko značenje i za otkrivanje istine o radu podružnice Udbe u Hrvatskoj i zločina nad Hrvatima koji su 1945. godine na teritoriju Slovenije počinili Titovi partizani i komunisti. Danas nemamo dovoljno vremena za detaljno opisivanje cijelog opusa rada g. Romana Leljaka. Međutim, moram spomenuti njegov golemi doprinos o otkrivanju Hude jame, koja se nalazi pokraj Laškog u Sloveniji, u kojoj je na najstrašniji način ubijeno gotovo tri tisuće djece, žena i muškaraca, uglavnom Hrvata.

"Tako grozan prizor nisam vidjela u svojem životu!" Vidno potresena tim je riječima slovenska državna tužiteljica Barbara Breziger 2009. godine opisala užas i stravu koje je vidjela i doživjela u jednom od tunela rudnika Barbarin rov u Hudoj jami.

Gospodine Leljak, veliki broj hrvatskih branitelja branio je na prvim crtama ratne bojišnice svoju domovinu Hrvatsku od velikosrpske agresije. I Vi se sada nalazite na prvoj crti bojišnice protiv bivših članova zločinačke komunističke partije i Udbe u Sloveniji i Hrvatskoj. Državotvorna Hrvatska pobijedila je na bojišnici, a sada je vrijeme da pobijedi i u miru.

Vaš doprinos toj pobjedi bit će neizbrisiv. Kao bivši hrvatski politički emigrant i iseljenik do 1990. godine i visoki državni i diplomatski dužnosnik od 1990., dozvolite mi da Vam se u ime hrvatskih domoljuba diljem svijeta najdublje zahvalim na Vašem neustrašivom radu u traganju za istinom, bez koje neće biti pomirenja u hrvatskom, a vjerujem ni u slovenskom narodu. Neka Vas dragi Bog štiti i čuva na Vašem putu do te istine.

Drage Hrvatice i Hrvati, neću reći ništa posebno ako kažem da je Titova komunistička Jugoslavija bila sagrađena na strašnom zločinu i genocidu hrvatskog naroda. Samo da Vas podsjetim na izjavu Titovog najbližeg suradnika u to vrijeme Milovana Đilasa, koji je 1945. godine izjavio "Hrvati su morali umrijeti da bi živjela Jugoslavija".

Ja sam jedan od onih koji ljudi koji ne mogu nikako prihvatiti lažne tvrdnje kako su hrvatski komunisti 1941. godine, i kasnije, išli u partizane da bi se borili protiv fašizma i nacizma. Ne, prije ili kasnije, objektivni povjesničari će kroz činjenice pokazati da je hrvatsko komunističko vodstvo, uključujući i Andriju Hebranga, 1941. godine bilo isključivo motivirano rušenjem NDH, rušenjem Kraljevske Jugoslavije i stvaranjem rigidne komunističke Jugoslavije po uzoru na staljinistički Sovjetski Savez. Tko je 1941. godine mogao znati kako će se razvijati ratna situacija i kojim će putem krenuti NDH pod Antom Pavelićem? Da su hrvatski komunisti tada htjeli samostalnu hrvatsku državu, kako danas tvrde, onda su mogli najaviti rat Pavelićevom režimu, ali ne i hrvatskoj državi. Naravno, to ni malo ne umanjuje teške političke griješke Pavelića i njegovog režima, kao ni zločine koji su se dogodili u vrijeme NDH. No, danas znamo da su ti zločini nebrojeno puta manji nego oni koje su za vrijeme i poslije rata počinili Titovi partizani.

Hrvatska i hrvatski narod su od 1918. godina bili stalna bila rak rana, najprije velikosrpske Kraljevske Jugoslavije, a zatim Titove komunističke Jugoslavije. Iz tog razloga su Hrvati morali biti poubijani na Bleiburgu i na Križnim putevima 1945. Nažalost, politika da Hrvati ne smiju opstati i da ih pod svaku treba pretvoriti u Jugoslavene nastavljena je istim žarom od 1945. do 1990. godine.

Hrvatice i Hrvati, zločine koje su partizani proveli nad Hrvatima 1945., nastavili su komunisti 1971. i 1972. godine. Najjače oružje koje je u borbi protiv neugasive želje i odlučnosti hrvatskog naroda da ponovno stvori svoju samostalnu državu, jugoslavensko komunističko vodstvo u Beogradu, kojem je svesrdno pomagalo hrvatsko komunističko vodstvo u Zagrebu, koristilo bila je čitava vojska obaviještajaca i njihovih ubojica u KOS-u u Udbi. Nažalost, nikada se neće saznati točna brojka ubijenih nevinih hrvatskih domoljuba u Hrvatskoj od 1945. do 1990. godine. Posebno mračno razdoblje od 1945. do 1950. još nitko u Hrvatskoj nije istražio. Bez obzira što smo sada već upoznati s brojnim zločinima, mislim da bi bili zgranuti kad bi dobili točne podatke koliko je ljudi, uključujući starce, žene i djecu, ubijeno u tom razdoblju.

A sada na kraju samo nekoliko riječi o djelovanju Udbe u Australiji i pismu koje mi je 16. veljače 1983. godine poslao ubijeni hrvatski emigrant Stjepan Đureković, zbog čijeg se ubojstva danas u Munchenu sudi ne samo visokim udbaškim dužnosnicima Mustaču i Perkoviću, nego i cijelom Titovom zločinačkom komunističkom režimu.

U Hrvatskoj istini, glasilu Hrvatske seljačke stranke u Australiji, u više navrata sam pisao u djelovanju Udbe u Australiji, a na temelju pisanja vodećih australskih novina. Udbini profesionalci pretežno su se sakrivali pod maskom diplomata u konzulatima i u veleposlanstvu u Canberri. Mnogi hrvatski domoljubi u Australiji završili su na višegodišnjim robijama jer su im Udbini agenti podmetnuli djela koja oni nisu učinili. Tijekom demonstracija ispred jugoslavenskog konzulata u Sydneyu 1987. godine jugo udbaši su iz konzulata pucali na prosvjednike, pa je tom prigodom teško ranjen mladi Josip Tokić. Udba je u Australiji djelovala i u raznim hrvatskim klubovima i društvima, o čemu su pisale i australske novine, na temelju izvješća australske obaviještajne službe. O djelovanju Udbe 1977. godine pisao sam i pismo tada predsjedniku Australske vlade Malcolmu Fraseru. Tražio sam od njega zaštitu za hrvatske političke emigrante. 

Hrvatsko iseljeništvo u Australiji bilo je posebno aktivno u traženju prava hrvatskog naroda na svoju državu, pa je Udba u Australiju nekoliko godina prije raspada Jugoslavije poslala i svojeg agenta-ubojicu Vinka Sindičića. Čelnike hrvatske političke emigracije od Udbinih ubojstava spasila je samo činjenica što je Australija bila otok i što su australske obaviještajne službe, za razliku od Njemačke, pratile rad jugoslavenskih udbaša i zaprijetile im da, usprkod suradnji koju su tada imali s jugoslavenkom tajnom službom, neće dozvoliti ubojstva australskih građana. O tome ću puno više pisati u mojoj knjizi, koja će biti objavljerna do kraja ove godine.

A sada mi dozvolite da Vam pročitam pismo koje mi je kao glavnom uredniku Hrvatske istine posalala, uz Brunu Bušića, najpoznatija žrtva jugoslavenske obaviještajne službe u emigraciji, Stjepan Đureković. Pismo, koje se nalazi u mojoj pismohrani u Australiji, napisano je 16. veljače 1983. godine. Đureković je ubijen pet mjeseci kasnije, 28. srpnja 1983. godine.

Evo što mi je tada pokojni Stjepan Đureković napisao:

"Poštovani gospodine Babiću, Vaše pismo me je obradovalo zbog posebno toplih riječi koje ste uputili mome radu za hrvatsku stvar. One su mi istodobno dale podsticaj za još uporniji i svestraniji rad.

Posebno mi je drag Vaš savjet da ostanem izvan stranaka, jer ću tako moći više doprinijeti našoj osloboditeljskoj borbi. Vi ste me samo učvrstili u mom uvjerenju da niti ja niti moj sin ne trebamo prići niti jednoj stranci. Ovo što ja radim, kako sa knjigama, tako i mnogobrojnim člancima, više tuče jugo-režim nego da sam u nekoj stranci i to tim više što nemam vremena za onaj konkretni svakodnevni politički rad kojega zahtijeva angažiranje u nekoj od stranaka. Naime, kada bi prišao nekoj stranci, tada ne bih mogao ostati kao pasivni član nego bih se svom energijom uključio u njezin rad. Međutim, rad na mojim knjigama mi to ne dozvoljava, a kako ste i sami rekli, to bi bilo štetno za općehrvatsku stvar.

Ovako sam nepristran i tučem režim iz svih kalibara iznoseći groznu istinu o onome što se zbiva ili se zbivalo u našoj porobljenoj domovini.

Ne znam da li ste pročitali moje knjige? Do sada su izišle tri, a ovih dana iz tiska izlazi i četvrta tj. "Crveni manageri". To je jako državotvorna knjiga.

Vjerojatno ste vidjeli "Prijedlog osnova političkog i gospodarskog ustrojstva države Hrvatske", koji smo napisali ja i moj sin. Budući da je to duboko općehrvatska stvar, mislim da bi je trebali objaviti svi hrvatski listovi, jer sam primijetio da nemate svi isti krug čitalaca. Nakon primjedaba, nadopuna i ispravaka, putem ooćehrvatske rasprave, to bi trebao postati program ka slobodi svih Hrvata i to kako u inozemstvu tako i u domovini. Vidio sam da ga je do sada objavila jedino Spremnost i Hrvatska država, a čujem da će ga objaviti i Danica.

Budući sam u poslijednje vrijeme bio jako zauzet zbog organizacije tiskanja mojih knjiga, nisam Vam odmah stigao odgovoriti na Vaše pismo, pa molim za oprost. No, sada ću imati nešto više vremena, pa ću uskoro za Vaš list napisati dva članka. Vjerujem da su to takve teme koje ćete pozdraviti i članke objaviti.

Ne znam točno tko mi je poslao br. 10., 12., i 1/2  Hrvatske istine tj. da li Vi ili netko drugi. No, i ja i sin smo ih vrlo pažljivo pročitali. Osobito je bio zanimljiv članak: "Koliko vrijedi svečana izjava sabornika HNV-a" u broju 1/2, te "Urednikovo pismo".

Mnogo sam Vam zahvalan što ste pisali o meni u br.10, 12., i 1/2. Druge brojeve nisam imao u ruci.

Bio bih Vam zahvalan kada biste mi napisali koliko listova u svijetu ima Hrvatska seljačka stranka. Naime dobio sam sve prošlogodišnje brojeve Hrvatskog glasa od g. Ivšića. Morate me razumijeti, jer će mi trebati još neko vrijeme da se u svemu tome snađem.

Inače, moj pokojni otac Martin bio je aktivan pripadnik Hrvatske seljačke stranke između dva rata.

U prilogu Vam dostavljam književnu objavu za moje knjige, pa Vas molim da to objavite, te Vam se unaprijed mnogo zahvaljujem.

Primite puno srdačnih pozdrava!

Stjepan Đureković.

P.S. Lijepo bih Vas molio da ovo pismo ne objavljujete.
"

Hrvatice i Hrvati, dame i gospodo, na kraju ovo izlaganje želim zaključiti s mojim dubokim uvjerenju da smo Jugoskaviju srušili, ali i da, nažalost, u Hrvatskoj još uvijek vladaju Udba jugoslavenski komunistički mentalni sklop. Hrvatska još uvijek nije ni demokratska ni slobodna država.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #5 : Lipanj 16, 2016, 15:48:34 »


Hrvatski komunisti švercali s heroinom za Udbu

<a href="http://www.youtube.com/v/W3YPFk4Qe8E?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/W3YPFk4Qe8E?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Pogledajte kako dr. Rado Pezdrir s lakoćom ogoljava obitelj Tedeschi, Vanju Špilajk, Vojka Santrića, sve o Ini, Velebitu, švercu cigareta i heroina za UDBA-u, off shore firmama pod pokroviteljstvom Partije i UDBA-e...

Dr. Rado Pezdrir, profesor koji predaje ekonomiju matematike na nekoliko slovenskih fakulteta, pošteno je uzdrmao slovensku i hrvatsku “udbašku” scenu.

Nakon što je Ljubljana otvorila arhiv iz bivših socijalističkih vremena, radoznali Pezdir dao se u proučavanje starih veza tragajući za prvim milijunima koje su stekli slovenski tajkuni. Nimalo omiljen među slovenskom tranzicijskom poslovnom elitom, nastupom na HRT-u osigurao si je sličan tretman i u Hrvatskoj.

Što je pronašao u dokumentima bivše službe državne sigurnosti? Imaju li naši uglednici dulju poslovnu karijeru od one u koju se sami zaklinju? Je li sve doista počelo 1991. i je li ikada završilo ono što se zbivalo prije?

Pogledajte kako dr. Rado Pezdrir s lakoćom ogoljava obitelj Tedeschi, Vanju Špilajk, Vojka Santrića, sve o Ini, Velebitu, švercu cigareta i heroina za Udbu, off shore firmama pod pokroviteljstvom Partije i Udbe…
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!