CRO-eu.com
Studeni 14, 2018, 16:19:45 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Razgovor o Bogu  (Posjeta: 3698 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« : Srpanj 13, 2009, 12:11:46 »


Razgovor o Bogu

Zahvaljujem se Draženu za ovaj dijalog kroz koji sam dobila puno više odgovora na moja pitanja nego li u 100 o Bogu i religijama pročitanih knjiga.

Sretna sam da Dražena poznam i da ga mogu zvati prijateljom, pravim i iskrenim prijateljem. Zahvalna sam jer znam da može biti naporno diskutirati s jednom neznalicom kao što sam ja.

Ja znam, da ništa ne znam! Ali želim da znam, da razumijem

1.   Tko je Bog, dali je on
2.   jedan jedini
3.   sveznajući
4.   svemogući
5.   zašto ga ne čujem
6.   zašto ga ne razumijem
7.   zašto vlada mržnja među narodima .

Pitanja "Tko smo " ili "U čemu je smisao našeg života" postavljalo je bezbroj generacija prije nas. Na pitanje "Tko je Bog i zašto tako djeluje" tražimo prihvatljiv odgovor.

Previše knjiga o Bogu je pisano, sadržaji su siromašni a autori bogati. S temom "Bog" se nikada nije toliko moglo zaraditi kao što je to danas moguće.

Ovdje je stvorena čista podloga koja je za sve vjernike podjednako prihvatljiva i koja vas ne košta ništa osim vremena.

Najvažnije kao prvo:

Vjerski zapisi (evanđelja i etc) se ne smiju uzeti doslovno te ako da, onda samo u kontekstu vremena njihova nastajanja.

Dakle: pitanja koja se mogu izbjeći i zaista nelogična pitanja mogu se objektivno raspravljati.


Autor Marica

Marica: Čemu Bog i vjera uopće?
Zar nije dovoljno držati se etike i morala "Ne čini drugom ono što sebi ne želiš"?
Čude me oni koje savjest nikada nije pekla za sva zla koja su svom narodnu nanjeli; dali Staljin, Idi Amin ili Tito i drugi, svi oni su živjeli u luksuzu pa čak su i tako pokopani. Oni se nisu nikada Bogu molili i Bog ih nije kažnjavao. A oni nedužni i vjernici na putu za Blajburg su ga dozivali i molili mu se.

Dražen: Ja baš nisam neki sugovornik kada se spominje božanska intervencija. Ja sam skoro siguran, da Bog daje samo onda i onima kada mu to treba za ostvarenje nekog plana, koji mi, obični smrtnici, ni ne vidimo ni možemo pojmiti jer je plan prevelik za naše poimanje.

Ukratko, ja molih i molih, i ne dobih ništa - svaku i najmanju sitnicu u životu sam uzeo sam, napravio sam, došao do nje - sam, a bojim se da Bog baš ne voli one koji svojim samim postojanjem ne spadaju u njegovu kreaciju - barem ne kako je on to isplanirao i mislim i siguran sam da ih je bez razmišljanja proglasio neprijateljima i tako ih i tretira.

Jedinu pomoć dobivao sam od ljudi, malo, malo njih, i to ne zato što je to Bog htio i rekao im, nego zato što im je njihovo srce i njihov um tako naložilo.

Ono što ljudi zovu Bogom, ne razumiju baš do kraja. Ako čovjek čita sve zapise o Bogu, bogovima i ostalom, jednu stvar uoči:
Sila koju zovemo Bogom, nema i nikada i nigdje nije imala ni pokazivala razumijevanje ljudi i ljudskih problema, prije se prema nama odnosila kao prema crvima i mravima, slala nam ratove, plamene kugle s neba, smrt, glad, bolesti, kugu i omiljene biblijske čireve, opet i još smrti, i noževe i holokaust i Srebrenicu, i Najaf i sve što ti padne napamet. To sve jest - ako realno pogledaš ljudsku povijest (koja traje isto toliko koliko ljudi snivaju o Bogu i božanskoj pravdi, miru i ljubavi, suživotu i poštovanju, punim želucima i jednakosti za sve) – stvorilo fatamorganu koju nam prodaju sve religije – a to je proaktivni, voleći Bog, koji savršeno razumije ljude i njihove probleme i nevolje, a zajedno s kohortama anđela napet kao puška čeka da pomogne, priskoči u pomoć i riješi neki problem, izbavi iz nevolje.

To shvaćanje je toliko nakaradno, egocentrično i opasno, na više načina (kao npr. "Bog će to srediti"), a idealno služi samo jednom – opet onom koji se na to smije iz Bezdana... Ljudi ni ne shvaćaju da upravo tim i takvim uzdizanjem sebe samih iznad ostatka kreacije, zapravo daju pljusku Stvoritelju u kojeg navodno – vjeruju. A vjeruju na prvom mjestu u sebe, a svoje shvaćanje Boga smatraju najboljim do te mjere da će ići u ratove i klati svoju braću, da će s "guštom" potpaliti lomaču poda mnom i sličnim "hereticima", raditi cijeli život sve moguće opačine i zlo, ne shvaćajući da upravo tako rade protiv Boga i njegove kreacije.

Na koncu će uvijek slegnuti ramenima i reći "što mogu, ja sam SAMO čovjek, pa logično je da griješim". To je tako samo unutar njih samih i pećina u koje su dobrovoljno ušli.

Nema, ne postoji ni ispovijed, ni oprost. To je izmišljotina Vatikana u 15.-tom stoljeću da izmuze novac od imućnih, naplaćujući im tobožnji "oprost" kao i crkveni razvod. Razvod je bio moguć kraljevima i plemićima, a papa je pisao dekret... Kad su vidjeli da bi i teška sirotinja dala zadnji novčić za "oprost", odlučiše i njih usrećiti. Inače, to je bio jedan od najvećih uzroka pobune reformatora, koji od toga pobjegoše.
 
Nakon ove tirade, mogu ti ispričati reakciju Boga prema jednom od prvih zapisa, iz Sumera, 4000 godina prije Krista. Priča govori, kako su ljudi svojom vikom i bukom probudili Boga iz njegovog sna. Bog nije rekao ništa ni pitao zašto viču ti ljudi, nego je bijesan, poslao poplave, strijele s neba (čitaj gromove) i neku opaku boleštinu da ih napadne, prorijedi i desetkuje i kada su ljudi dobili takve "poklone" stali su s veseljem, pjesmom i vikom, spašavajući žive glave... Bog je napokon dobio svoj mir i vratio se u krevet... Naravno, ova priča je stara, ali - i onda je bio isti Bog, zar ne?


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #1 : Srpanj 13, 2009, 12:13:07 »


Bog je vječan, ne mijenja se, a ako je isti Bog oduvijek -ne voli ni viku niti zapomaganje. Naravno, ovaj zapis treba shvatiti kao alegoriju, u prenesenom smislu, ali nam govori o mehanizmima i odnosu Bogova i ljudi. A to se - ma koliko to mislili - nije promijenilo.

Ja sam siguran da ono što nazivamo bogom ovog svijeta, zapravo nikada nije bio ono i onakav kakvog ljudi žele i trebaju - dobri, dobronamjerni, dragi, naklonjen otac svih ljudi, koji poput starca lebdi na oblacima i spreman je uvijek saslušati, pomoći, zaštiti i spasit, ispraviti zlo i nepravde, na kraju krajeva, aktivno se brinuti o svojoj djeci, kao najvišima u njegovoj kreaciji, ma kako ta njegova djeca bludna i u krivu bila. Dobar roditelj voli svoju djecu bezuvjetno, zar ne, ma kakva ona bila. Uvijek. Bezuvjetna ljubav - o tome je Krist govorio, tražio je baš to od ljudi, a znamo kako je završio.

Nasuprot svemu što rekoh, većina ljudi ne može zamisliti život bez takvog Boga. Ako ga i ne vidimo i znamo da ga ne možemo pojmiti – mi ga trebamo. Bilo kao skup ideala, bilo kao vrhovnog suca, neki kao sveprisutnog vodiča. Dosta ljudi kao supstituciju oca, zamjenu za autoritet u obitelji i društvu. Ukratko, izmislit će ga ako treba – BAŠ ONAKVOG kakav im odgovara (kao strogi otac koji ponekad ipak dopusti krađu sa susjedove jabuke i vozanje tuđeg bicikla). Problem je u tom, što mnogi tako stvore svog boga, koji tolerira tu i tamo masovna klanja, atomske bombe, kugu koja pobije tri četvrtine Evrope srednjeg vijeka, guženje1 muškaraca od muškaraca i ostale devijacije koje negiraju jedan od osnovnih postulata postojanja svake vrste – PROKREACIJA (nastavak vrste, kao preduvjet opstanka i samim tim preduvjet evolucije – ako nema množenja, nema ni evolucije – vrsta nestaje jer se nije prilagodila promijenjenim postavkama okoline), blud, razvrat, hedonizam svakog predznaka, ukratko svako onda stvara takvog Boga koji u svojoj beskonačnoj ljubavi kad-tad dopušta BAŠ SVE, boga koji evoluira s ljudskim rodom (zaboravljajući da Bog kao savršenost nema kuda evoluirati) i krajnje je istinit povik većine "Moj bože" – zato što odaje pravu i duboku istinu.

Ljudi - barem oni dobri među nama - nadmašuju svakog Boga u jednoj stvari - sigurno. Suosjećanje. Empatija. Sposobnost ljudi da pruže ruku, daju srce, poklone vrijeme, napoje žedne, da uzmu i prigrle gladno, napušteno dijete, zlostavljanog psa, da se SAMILE nad tuđom nevoljom, ne samo da je vide, nego i da pomognu. Možda nas je dobro stvorio i sve će kad-tad vratiti se na svoje mjesto. Zakoni svemira govore da baš sve teži savršenosti, svemir ima periode nestabilnosti i kaosa, ali kozmički mehanizmi sve uvijek vraćaju u red, mir i poredak, jer je savršenost krajnje stanje svega, svakog atoma ove kreacije. Svaki sustav, baš svaki, teži savršenom funkcioniranju, a da bi funkcionirao konačno stanje nije kaos ni nered, već svi mehanizmi svemira rade ka postizanju pune i savršene funkcije. Ti mehanizmi, zbroj elementarnih sila od postanka teži istom – funkciji. Naš problem je da živimo tako kratko, kao neki leptiri i mušice u ovom svijetu. I to pribroji među minuse u shvaćanju Boga.

________________________________
1 Guženje muškaraca od muškaraca

Prije otprilike tjedan dana napisao sam ti nešto što zahtjeva dodatno objašnjenje (kada sam koristio grubu riječ poput "guženje") a to me muči jer ta moja verbalna grubost može navesti nekoga na tvom forumu da krivo shvati moj stav prema manjinama i posebnim skupinama. Nadopunjavam sad ono što mi ne zvuči kao dobro, nego kao zlo, od čega se odmičem kad god vidim i mogu... dakle:
> Kada se sve što je živo ogoli do svoje uistinu krajnje jezgre, postoje dva osnovne postulata: samoodržanje i nastavak vrste. To su, koristeći "star-trekovski" žargon "prime directives" zajedničke svakom živom biću.

Nekada je moguće učiniti "override" toga, što iz shvatljivih razloga, u ljudskom i životinjskom svijetu mogu učiniti jedinke koje svojom odlukom (iz bilo kojih razloga) "prepišu preko" tih osnova opstanka, pa samim tim i evolucije.
Oni tom odlukom, odričući se tog "prava" i "obveze" ustvari čine ono što ljudi nazivaju grijehom prema Bogu, tumačeći ga kao "neoprostiv". Zašto – jer se takva manjina "izvlači" od osnovnih postulata vrste, odričući se svjesno (svi imaju jake razloge čak i kada ih ostali ne razumiju ili ne prihvaćaju) – a s takvim "odmicanjem" od te jezgre opstanka svake vrste odriču se onih prava koje je, po viđenju mnogih dao Stvoritelj sam, Bog. Kako god tumačili Boga, ljudi (većina) su  neupitno u pravu, kad tako udaljavanje manjine od "zakona" opstanka svake vrste tumače kao "šamar" svim ostalima, ljudskoj vrsti u cijelosti i Bogu, koji je u većine eufemizam za osnovne postulate postojanja.
Naravno da takav Bog nije neki mudri djeda koji lebdeći na oblaku zapisuje i grijehove, i dobra dijela, i zlo i naopako – ovisno o njegovoj prosudbi i već objavljenim pravilima – kao netko tko aktivno sudjeluje u egzistenciji ovog planeta i svakoga na njemu. Da je to tako, svjedoči dug i "uspješan" život svih masovnih ubojica i ostalih koji su učinili toliko zla, od postanka naovamo, da bi sva nedjela, zlo i opačine popunili stranice više knjiga nego zapisi o dobrome. Novi zavjet ima jako malo stranica u odnosu na sva klanja, ubijanje i zlo u Starom, zar ne?
Zato i leži taj veliki teret grijeha nad samo-ubojicama (prije nego što imaju djecu), homoseksualcima i sličnima, jer iskoračuju iz samog opstanka vrste i evolucije, jer odbijaju pravila vrste, izmiču se iz "rotacije" DNA i evolucije (jer se ne razmnožavaju). Sve što ostaje iza ljudi kao produkt dok su živjeli, bilo što su napisali, rekli, nacrtali, smislili – sve će to nestati u ekvivalentu treptaja oka. Biti će kao da ih nikada nije ni bilo, što ljudi kažu "sjeme će im se zatrti", a taj strah, jer su u svojoj "osnovi" svjesni te izopćenosti, koji put prerasta u preveliku "glasnost" borbe za ono sadašnje, pojačano frustracijom da im je "razbijena" sama jezgra. Znamo koliko ljudsku vrstu "tlači" smrt i kraj – u njihovom slučaju to je uvećano nebrojeno puta – do te mjere da su spremni unaprijed reći – da to nije tako...


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #2 : Srpanj 13, 2009, 12:15:09 »


Marica: Zašto mi Krista ne vidimo, zašto ga ne čujemo kad tražimo njegov savjet?

Dražen: Kristove riječi nisu niti dobro shvaćene, niti su preživjele krivi prijenos uglavnom iz priča. Svaki bi čovjek, vjerovao ili ne, morao prihvatiti činjenicu da su prva pisana evanđelja (koja svjedoče o njemu, o njegovom životu i smrti i učenjima) nastala stotinama godina poslije njega, ne toliko loše zapisana, nego to što je ostalo kroz priče i legende neukih ljudi, koji su imali primitivno znanje po današnjim standardima.

Sjećaš li se igre "pokvareni telefon", kada je nekoliko djece stalo jedan do drugoga, a prvi šapne u uho prvome do sebe neko riječ, ovaj šapne drugom, drugi trećem, i tako do posljednjeg u nizu, koji to što je čuo izgovori naglas.
Skoro uvijek se onda svi smiju, jer to što je rečeno od posljednjeg NEMA VEZE s onim što je onaj  na početku šapnuo kao prvi u lancu.
Tako je i s tim o tome što je Krist govorio, a bome i u životu, jer si sigurno sama svjedočila koliko usmeni prijenos može izmijeniti ono što si rekla.

Matej 4.:
 "Oni će gledati, a ipak ne vidjeti, slušati, a ipak ne razumjeti, da se kako ne obrate i oproštenje ne nađu.
Sijač riječ sije.
Koji su na putu, na koji je bila posijana riječ, to su oni, koji je čuju. A onda dolazi odmah sotona i oduzme riječ, koja je bila posijana u srca njihova.
Slični su oni, što su posijani na tlo kamenito. Oni čuju riječ i odmah je primaju s radošću.
Ali ne daju da uhvati korijen, nego su nepostojani, Kad zbog riječi provali nevolja ili progonstvo, onda se odmah spotaknu.
Drugi su oni, koji su posijani među trnje. Oni slušaju riječ.
Ali brige svjetske, varavo bogatstvo i ostale strasti uvuku se i zaguše riječ, tako da ostane bez roda.

Jer nije ništa skriveno, što se neće otkriti, nije ništa tajno, što neće doći na svjetlo.
Tko ima uši, neka čuje!"
Tada nastavi: "Pazite na to, što čujete! Mjerom, kojom mjerite, vama će se mjeriti, i još će vam se dometnuti.
Jer tko ima, dat će mu se. A tko nema, uzet će mu se i ono, što ima."

On tu govori o načinu funkcioniranja ljudskog uma, o mehanizmima "unutrašnjeg svemira", a ne kako gotovo svi misle, o nečemu vanjskom, o Bogu ili "kraljevstvu". Najmanje o tadašnjem (i današnjem) svijetu. Krist govori intuitivno stečenu istinu – primitivnim ljudima, na način koji oni mogu primiti, ali ne i shvatiti, jer to nisu učinili do dana današnjeg. On zapravo govori, koristeći simbole i metafore, o onom što je bilo prisutno i danas i onda – način na koji ljudski um, nevezano za svijest, procesuira baš sve. Drugačije, podosta drugačije od svijesti i trenutnog (kako onda tako i danas, jer par tisuća godina nije niti pola treptaja u evolucijskom smislu) stanja ljudi i društva.

Njegova poruka da budemo dobri, svako prema svakome - JER ne postoji nitko drugi tko nas kao ljude - treba, koga mi trebamo, od koga možemo dobiti, i koji nam može dati. Ta poruka "zaglušena" je sa nekoliko stvari. Ljudi ni ne čuju ni ne vide, a ako vide ili čuju, ne razumiju i ne prihvaćaju ono što je očito zato - što to nije ONO ŠTO ŽELE čuti, a ljudi će uvijek radije povjerovati u nešto što žele, a ne u ono što ih boli, pa bila to i istina - istinu će odbaciti njihov um i njihovo srce. Kada si u potrebi, jedino što možeš biti siguran je da Bog nema ni vremena, ni volje, niti načina preokrenuti cijeli svemir - samo zato što jedno zrnce pijeska u njegovoj cipeli viče, a zapravo žulja. Što čovjek radi kada osjeti pijesak u cipeli?

NE, čovjek mora voljeti svog bližnjeg, to je poruka koju Krist prenosi, jer tko će ti pomoći nego onaj do tebe, a tu Krist ne misli na čovjeka dva-tri metra od tebe, niti na tvoju obitelj, nego na drugo biće koje je isto kao i ti - čovjek.


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #3 : Srpanj 13, 2009, 12:18:49 »


Po Kristu, a to mnogi NE ŽELE vidjeti, briga Boga je završena činom stvaranja i kako reče: ..."stvorio je i ovo drvo, i ovaj hlad da u njega sjednemo i odmorimo se, a dao je i hranu pticama, i zemlju koju možemo zasijati, i vodu kojom se možemo napojiti. Što još hoćete?" Po Kristu, aktivna uloga Stvoritelja je završena - stvaranjem, a NIKADA, niti jedan čovjek ne smije preskočiti mjesto u manuskriptima gdje se prvi i jedini put govori TKO mu je ponudio sva bogatstva ovog svijeta. Tu - na tom mjestu - ljudima je rečena istina o tome tko je zapravo taj famozni Vladar ovoga svijeta.

Krist ga je naravno glatko odbio, ali to je dio od kojeg svi bježe, jer ljudi ne žele čuti istinu. O tome tko vlada, i da Krist Boga vidi kao STVORITELJA, a ne ovu neman i zlo koje vlada ljudskim društvom kroz novac, politiku, naftu, medije obrazovanje - sve vrijeme od kada je tu.

Ljudska je podsvijest tako "konstruirana", kako Američki psiholozi kažu, takav je "hard-wiring" ljudskog mozga. U prijevodu, mozak je evolucijom tako napravljen, puno lakše se stvaraju neuronske veze među informacijama o samom sebi koje su "poželjne" nego među onima koje su istinite. Njih podsvijest zabilježi (zapiše) i pohrani u kutiju s natpisom "Istina - ne otvaraj" a pristup u nju dobije samo onaj najviši i najčišći dio podsvijesti koji neki zovu "više Ja" a neki "Božansko sjeme".

Na žalost, u tu kutiju istine podsvijest zagrabi i onda, kada mi mislimo da razgovaramo s Nebom, a zapravo komuniciramo sa djelićem svoje podsvijesti i dobivamo i savjete i odgovore i istinu - jer je taj dio ljudske podsvijesti cijelo vrijeme bilježio SVE, ali naravno - istinito, kako jest, a ne iskvareno sviješću koja se uvijek priklanja onom drugom. Tako se bilježe i sve greške, i dobro i loše, a takva istinita slika svijeta oko svakog ponaosob, od dana kad smo začeti, svojevrsni je magnetofon koji bilježi baš sve, a jedan dio mozga onda njegove - takve neiskvarene - informacije obrađuje, kompjuterskim žargonom - procesuira, i tako stvara esenciju svakog čovjeka ponaosob, ma tko god i kakav god on bio.

Tako funkcionira mozak ljudi, a upravo to kao temelj - koriste i religija, i politika, a ljudi se čudom čude "kako su tako nakaradne ideje imale toliko sljedbenika". A znaju da ni ne znaju, da drukčije nije ni moglo, jer ljudi ni ne mogu drukčije.

Marica: Kažu da je samo Tomino evanđelje od njega pisano a sve ostalo samo prepričavano.

Dražen: Niti jedno evanđelje (eng. Gospel) nije napisano od Krista. To govore i Vatikan i svi već stotinama godina, a zanimljivo kako skoro svi - to ne znaju.

Četiri evanđelja, koja čine Novi Testament (Matija, Luka, Marko i Ivan) zovu se još i "sinaptička" evanđelja, zato što govore o skoro istim događajima,  
učenjima a narativno (način na koji su zapisane) skoro je identičan. Po većini najstarije je Marko (65. - 70. godina naše ere) pa Matej, pa Luka, a "najmlađe" Evanđelje je ono po Ivanu.

Zanimljivo je da su se sva Evanđelja "pojavila" kao ZAPISANE priče između 100 - 150 godine naše ere, a zanimljivo je i to, da se ona pojavljuju pod današnjim imenima (npr. "po Matiji") tek oko 180.

Ako znamo da je Krist živio od 0 - 33. godine naše ere, svi, pa i Crkva, zna i priznaje da ni jedno evanđelje nije napisao sam Krist.
Ta četiri teksta tek krajem petog stoljeća, dekretom Pape Inocenta I postaju dio učenja crkve.


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #4 : Srpanj 13, 2009, 12:20:53 »


Evanđelje po Tomi, kao i neka druga (Juda, Marija), nespretni su pokušaji starih ljudi da kombinirajući priče o Isusu i prakticiranje magije ( mističke i magijske prakse kao svjetonazora ) skrenu osnovne poruke više u smjeru koji danas ima New-age nazovi duhovnost. Ja sam upoznao tisuće i tisuće takvih ljudi, koji "jure" za nekom istinom, a zapravo traže istinu - u fatamorgani - jureći za raznim "dimovima" kao za mrkvom na štapu.

To je razumljivo, jer ljudi kao ljudi, traže istinu tek kad upadnu u probleme, dožive tragedije i pogrom, život im se uruši... zanimljivo kako malo ljudi uopće misli o svemu ovome PRIJE ili tragedija, bolesti, smrti bližnjih i sl. Kada su zadovoljni sobom i životom, ljudi NE IDU tim putom. A sasvim je jasno, da onda - kada sve krene nizbrdo - rasuđivanja zdravim razumom NEMA...

Ljudi će onda tražiti, a tek onda neće vidjeti. Ljudi će, iz tog ponora, iz vlastitog predkruga mitskoga pakla, gledati u SVAKO svijetlo, u svakog koji zamaše zapaljenom bakljom, kao u potencijalnoga spasitelja...

Treba znati tko je "nositelj svjetla", zar ne?

Ljudi su onda kao spužve, a upijajući sve što im se ponudi kao odgovor, udaljavaju se od sebe samih, a samim tim i od istine. Istina je već u svakome od njih, ali "djeca Kanaana" NE MOGU je vidjeti, niti čuti, oni zbilja ne mogu, čak i kad bi htjeli. Tako je određeno. Za njih niti nije Istina, njima ona ni ne bi ništa značila, osim da je pljuju ili kamenuju. A to "niti ne mogu da i žele" treba shvatiti doslovno, jer definitivno postoje stvari koje neki ljudi ne mogu čuti ni vidjeti, zbog načina kako je izvršen onaj "hard-wiring" njihovih umova.

Ja sam skoro siguran da je Matej najstarije evanđelje (kao i mnogi koji se bave manuskriptima), najčišće je, najjasnije i meni najbliže. Zato ja uvijek koristim i citiram Matiju, jer je meni osobno oduvijek "zvučao" naj-istinitije, nekako najvjernije i taj osjećaj me nije napustio ni danas, pogotovo sada kad znam ovo što znam. Usput, SVI znaju, pa i Crkva, da je kraj Evanđelja po Marku - nadopisan u 2.-om stoljeću, pa nekako "osjećam" da sam to  
oduvijek znao. Drugi pak misle da su Matej i Luka prvotno zapisani bez prva dva poglavlja, ali ja to ne mislim.

Zato ja ne da ne shvaćam, nego skoro poludim, kada Ratzinger kaže da on najviše - voli - Ev. po Ivanu, znajući da praktički ODVLAČI milijune vjernika od istine, upućujući ih na to Evanđelje (a majmun radi što majmun vidi - stara je izreka), koje se pojavilo kao posljednje, 200 godina iza Krista, i ima najmanje veze s onim što je bilo... Sada se sjeti one moje priče o igri  "pokvarenog telefona"... Hej! Puno "vjernika" sada će zavoljeti "Ivana", jer to i Ratzinger voli, a tko ne bi volio ono što Ratzinger voli?

Zašto Ratzinger voli Ivana? Kao prvo, Ivan jedini ima neke motive koje nema ni jedno drugo Evanđelje - i samim tim idealno se uklapa u "sliku" koju Vatikan stvara već dugo - on je dio i "sluga" više tog sistema, nego Istine. Više Marije - manje Isusa. Oni (Crkva) kao da oduvijek žele što više zaglupljenih "zombija", što niti nije teško postići ako ljudi zbilja realno pogledaju sastav ljudske vrste.


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #5 : Srpanj 13, 2009, 12:22:39 »


Crkva je to gdje je Bog na četvrtom mjestu, a Marija već dugo, po uputama te i takve Crkve, preuzima najveću ulogu među najširim masama, ljudima koji se mole Mariji, mole se pedeset-tisućama svetaca, idu u marijanska svetišta, dižu joj kipove, pale svijeće, klanjaju se i mole... Kome? Nekome tko zvanično NE POSTOJI dok je Vatikan nije izmislio, stvorio. Znaš li da Marije skoro nema u Evanđeljima. Nema je, osim u par "sličica", a cijeli mit nastao je kasnije, iz čistog zraka, iz ničega, iz pare i dima koje je podigla Crkva, a zapravo NEMAJUĆI baš išta... ništa... ni tekst... niti priču ... niti redak. To je ta umjetnost - stvoriti zamjenu za Boga iz ničega, ne dati ništa božjem klasteru (eng. "cluster") energije, a onda se ljudi čude što su molitve stvar koja više - ne radi.

Naravno, disperzija molitvene energije je već usavršena, a ne-uslišene molitve čine ljude još jadnijim, još besciljnijim i samim tim uslišavaju molbe i usrećuju gospodara svih religija, politike, ekonomije i na žalost ovog svijeta - gospodara koji iz Ponora upravlja svojim Carstvom.

Religija je najstarija politika, a što je politika to svi znamo. A ono što svi znamo (baš taj "motiv" ili simbol) spominje se u "Apokalipsi", posljednjem dijelu suvremene Biblije...

Marica: Nije logično da od toliko planeta koje imaju svoje sisteme i milijune od galeksija ni jedna jedina planeta nije naseljena nego samo mi. Dali je to samo SLUČAJNOST da se je baš na našoj planeti razvio život (čovijek). Da je Bog želio naseliti planete onda bih bilo i na drugim planetama ISTIH ljudi stvoreni po slici Boga."

Dražen: Kao najbitnije treba shvatiti i poznavati svemir. On je velik i IZVAN mogućnosti ljudskog shvaćanja (uma). Um svakog čovjeka ne može shvatiti ni konceptualizirati niti vizualizirati (a opet svaki od tih "postupaka" uvjetovan je onim drugim) stvari koje ne poznaje, ne prepoznaje, ne može ocijeniti njihovu veličinu (ljudski um teško se nosi s brojem bilo čega u tisućama, a kamoli milijunima ili milijardama). Mi možemo pričati i pisati o i u velikim brojevima, ali mi (naš um) zapravo nije sposoban shvatiti koliko je to – samo milijun nečega. A kamoli milijardu bilo čega.

Mi ne možemo pojmiti ono što samim dizajnom našeg  uma ne možemo obuhvatiti, predočiti, vidjeti početak, ni ne znati kraj. To spada u lutanje bespućima i oazama apstraktnoga mišljenja, a tu svaki koncept – postaje i ostaje – individualan. Takav je i koncept Boga – individualan i osoban, a sve religije nude "kišobran" koji objedinjuje takve osobne koncepcije i modelira ih prema određenom trenutku i mjestu.

To su upravo redovi veličina u kojima radi zbroj sila, ti neshvatljivo veliki "brojevi"s kojima moramo "baratati" iako to nije "najbliže" umu ljudske vrste – nepojmljivi su zbroj svega što nazivamo Bogom.

Na kraju krajeva, zamisli si da si mrav, koji gleda u ljude… Ne bi ih ni vidjela u cijelosti, ni jednog jedinog čovjeka kakav on jest. Zašto? Jer je prevelik. Znaš li da ljudske oči obuhvaćaju samo prostor od, recimo 70 stupnjeva? Sad zamisli da ti u veličini mrava, koji ne vidi ni tog jednog čovjeka u cijelosti – jer to fizički ne može (čovjek je prevelik), pokušavaš shvatiti što taj čovjek radi, kuda ide, koje su mu namjere, ima li i drugih poput njega – i tako dalje i dalje… Shvaćaš? Da lakše pokuša shvatiti, mrav (mi) će primijeniti poznata mu pravila i obrasce mravljeg društva, ali… ta velika bića nisu kao on, jel'?


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #6 : Srpanj 13, 2009, 12:24:31 »


To ti je kao ona priča koju sam ti ispričao o dva zdenca u Africi. Vidiš, u zagađenom zdencu nisu živjeli demoni, nego virus kolere, a ljude nisu opsjedali demoni, nego bolest – kolera. Mi danas, ni ne možemo očekivati da su ljudi iz tog sela to znali, nisu ni mogli – bez mikroskopa i znanosti, koje u razvijeni svijet dolaze tek pedesetak godina kasnije, a u to afričko selo to znanje nije došlo ni danas. Danas, da bi spriječili seljane da piju iz zdenca koji je trajno zagađen i sami Doktori bez granica seljanima  govore "ne pijte vodu iz tog zdenca, tamo su demoni, a kad vas oni napadnu, gotovi ste…".
Govore to mada znaju da to nije tako, ali što drugo? Neće valjda tim primitivnim ljudima govoriti o virusima… Govoriti će im ONAKO kako oni mogu SHVATITI, pa ako ljudi ne piju tu vodu, i ne obolijevaju, cilj je postignut, a granice shvaćanja su poštovane.

U ovome leži puno toga, ima stotine riječi više od onih koje sam napisao. Zato iščitavaj jako pažljivo. Tu je i odgovor na ono što ljudi zovu božjim planom i ne razumijevanje istoga.

Inače, pogledaj u nebo uvečer. Naše Sunce je samo JEDNO od 140-400 MILIJARDI sunaca (zvijezda) u samo jednoj, našoj galaksiji, Mliječnom putu, a mnoge su nevidljive jer su sakrivene klusterima ioniziranog plina i prašine...  Samo pokušaj to pojmiti i uvidjeti ćeš da ne možeš. To nije sve – Hubble teleskop vidi JOŠ ŠEZDESET MILIJARDI galaksija poput naše. Shvaćaš? A sada pokušaj zamisliti broj planeta koje se okreću oko tih bilijuna bilijuna zvijezdi…

Shvatiti veličinu svemira, jednako je tome kako shvatiti sve sile koje u njemu jesu, njihov način, sklad, harmoniju i  kaos (koji traje do trena ustaljenja ili ekvilibrija), način djelovanja i odnose. NEČEGA što ne znamo, nismo naučili, ne poznajemo i na kraju – ne vidimo. Shvatiti ono što ljudi zovu bogom, nemoguće je i preveliko za naše umove, pa i najveće od nas. Tu naravno, ja opet koristim Boga i Stvoritelja kao simbol Svega, cijele kreacije, svih sila – poznatih i nepoznatih, možda koji put i sakrivenih, a možda će neka pravila i odnosi biti jasniji ljudskoj vrsti za milijune godina. Možda.

A postoji Bog planeta, bog svakog sustava, bog galaksije – kao simboli i koncept i skup SVEGA unutar svakog sistema, sada konceptualiziran od ljudske vrste kao različiti entiteti, a zapravo svi govore o nečemu što NIKADA u potpunosti neće shvatiti – jer niti ne mogu. Jer su ljudi. Jer ljudski um ne može evoluirati ni za milijune godina toliko da vidi i shvati takvog boga, koji je u suštini – neshvatljiv.

Vratimo se opet našem mravu: niti za bilijun godina evolucije, mrav neće postati čovjekom. Mrav će se promijeniti, njegovo vrijeme i koraci njegove evolucije dovesti će ga da postane evoluirani mrav – ali ne taj čovjek kojeg je jednom vidio. Međutim, cijelo to vrijeme mrav će primjenjivati pravila njega samog, mravljeg društva – u granicama svojeg shvaćanja, pokušavajući shvatiti to veliko biće, koje nije ni dobro vidio, samo pokušavajući anticipirati što to biće želi, kuda ide i po kojim pravilima… Koji put će pogoditi, vičući drugim mravima "Pazi ide desno! Miči se!" i tako ih spasiti. Oni će ga slaviti, ali će on znati "To je bila slučajnost!".


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #7 : Srpanj 13, 2009, 12:27:17 »


Marica: Što je Bog htjeo s tim eksperimentom da napravi ljude po svojoj slici i naseli ih na zemlji? Zašto?"

Dražen: Stvaranje života je vrh i ponos kreacije. Činjenica da je život nastao BAŠ ovdje, na ovom planetu, jednom od 38000 planeta koji su apsolutno isti kao ovaj (apsolutno jednaki, i to samo u našoj galaksiji – ali nažalost – predaleko, i za njih i za nas), prije svega je rezultat 4.5 milijardi godina povoljnih uvjeta (magnetosfera, voda, atmosfera) i SIGURNO je toliko jedinstven koliko i to da je Jeruzalem do prije 500 godina bio ucrtavan kao centar svemira, do prije 400 godina Sunce se vrtjelo oko Zemlje – a mišljenje da su ljudi jedinstvena pojava ili eksperiment – toliko je egocentrično, koliko i pusta želja za tim da smo najljepši, najpametniji, i tko zna zašto – Bogu toliko mili da će baš nas saslušati i pomoći nam kad ga zamolimo. Sebičnost dovedena do perfekcije…

Marica: Zašto nam se ne pokaže kad toliko ljudi u njega sumnja? Zašto nam se bar naši mrtvi ne pojave i kažu nam gdje su i kako im je?"

Dražen: Pravi Bog pretpostavljam da nema vremena, ni volje a ni potrebe pokazati se. Dapače, ja sumnjam da se po bilo čemu ističemo da bi nas uočio. Ako baš jako  želimo, ili ga zazovemo, ili isprovociramo, možda se i pojavi, a znamo kako je to završilo. Dva mega-uništenja: jedna "poplava" (biblijska poplava zapravo je drevno sjećanje na događaj prije cca. 180 mil. godina samo pretočeno u "osuvremenjeni" mit) i pomicanje magnetskog pola, "spaljivanje" cijelih kontinentalnih ploča u kojim je uništena prva ljudska populacija i još mnogo toga (famozna "Last extinction" i "evolution gap" kao posljedica). Kada kažem ljudima "Molite boga da bog ne postoji" – ja to mislim za ozbiljno.

Kao drugo, ovaj drugi bog (planetarni) praktički nam se unosi u lice, "kezi", ruga, ubija, navodi – smije nam se na sav glas, SVAKI DAN, a ne vidjeti ga, njegovu prisutnost, ruku, potpis, (ne)djela – dokaz je "sljepoće" o kojoj govori Krist, a o čemu sam ti jučer pisao.

Na drugo pitanje: naši mrtvi nisu OVDJE, pa nema načina da nam se jave ni kažu "kako im je". Sve drugo su ili trikovi našeg "unutrašnjeg svemira" (beskonačnost ljudskog uma) ili trik energetskih entiteta kojima silovanje ljudskog uma predstavlja svakodnevnu i omiljenu zabavu.

Marica: Što je duša? Zar je kao zrno pijeska odlutala i beskrajnost? Zar smo se za to rodili, da lutamo?"

Dražen: Veliko pitanje koje traži odgovor veći od moje sposobnosti, ne da spoznam, već da to objasnim nekom drugom i to riječima. Ovako: kad se kaže "sve što je bilo, sve što jest i što će biti" govori se o tome DA NIKADA i baš NIŠTA nije i neće otići nikuda. Svi i sve, svi ljudi i životinje i biljke i svaka kap vode, i zrak, i sva prašina svih stijena, OVDJE je još uvijek, nije nikuda otišla, sve je ovdje, bilo jest – i biti će… u nama, oko nas, i kao dio tla po kojem hodamo, kao kapi kiše koje padaju oduvijek, kao vjetar koji osjećamo. Svaka stopa ovog svijeta je sveto tlo, zapravo prah i pepeo svih i svega, svakog lista koji je pao i svakog kamena koji se odlomio. Nafta, koju spaljujemo, dobrim djelom je spaljivanje mrtvih tijela života prije nas. Mi dišemo – BAŠ  isti zrak koji su udisali i Krist i Buddha i Muhamed, svi smo mi jedno, sve je jedno, sve je povezano – i prošlost i sadašnjost – kroz svakog od nas.

Marica: Zar je sve mašta i samo želja da sve ima svoj smisao?"

Dražen: Čovjek se nikada nije naučio nositi sa – krajem. Besmrtnost je "sveti gral" ljudskog roda. U to spada i nesposobnost nošenja sa smrću nama najbližih, onih koje volimo i onih za koje brinemo… Ne daj bože da ljudska vrsta ikada postane toliko bešćutna, da nauči to ignorirati – to je skriveni motor napretka, spoznaja da sve ima konačan rok trajanja, i da dok trajemo moramo učiniti ne da svakom ponaosob bude bolje, nego činiti dobro svima i svemu, jer tek tako će ne samo nama samima biti bolje, nego će i iza nas ostati – nešto bolje, nešto dobro.

Smisao postojanja nije u mašti, ali se u fatamorgani može živjeti, kao što čini 99% ljudi.


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!