CRO-eu.com
Lipanj 17, 2019, 12:43:21 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 [2]
  Ispis  
Autor Tema: Velebit  (Posjeta: 46983 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #15 : Ožujak 27, 2012, 20:56:14 »


Velebit

<a href="http://www.youtube.com/v/ZC3rufcjAgc?version=3&amp;feature=player_detailpage<br />http://www.youtube.com/v/ZC3rufcjAgc?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/ZC3rufcjAgc?version=3&amp;feature=player_detailpage<br />http://www.youtube.com/v/ZC3rufcjAgc?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>
Autor: leechan104jozo, 27.03.2012

Velebit, velika planina, golemo brdo, najdulja i najveća hrvatska gora, simbol i znak hrvatstva, čuvar hrvatskog obzorja, slika snage i veličine Hrvatske, njene stabilnosti i vječnosti. Velebit, veličanstven u svojoj gordosti, opjevan u tisućama pjesama, utkan u bezbroj priča, odnjihan na dlanu u neizmjernim željama i nadama, sanjan u snoviđenjima slobode, svjetionik u bespućima i beznađu. Paradigma neuništivosti, životnosti i vječnosti.

Velebit je čaroban u odsjaju sunca, magičan u zvjezdanim noćima, raspjevan u trenucima lijepa i dobra vremena, čudesan zaogrnut dolamom oblaka, tjeskoban u najavi vihora i nevremena, stravičan u zaglušnoj grmljavini, nestvaran u bljeskovima munja, bešćutan i neprovidan u magli, nepredvidiv u svojoj igri i preobrazbi, izgubljen u snježnim vijavicama i smetovima kad nestanu staze i putovi, a život zamre u bogobojaznosti i osjećaju nemoći i ništavila.

Velebit je raspjevan u svom proljetnom buđenju, živahan i obijesno jogunast, kad mu proplanke napuče stada i pastiri, uz blejanje ovaca i svirku svirala i dvojnica, a šumom se razlijegne pjev, dok ojkan, poput truba nebeskih, gromoglasno odjekuje dolovima.

Velebit je dragulj u niski iznimnih prirodnih ljepota Hrvatske.

Velebit je povijest Hrvata ispisana krvlju i znojem mnogih hrvatskih pokoljenja.

Velebit! Njegovo ime izgovara se s ljubavlju, strahopoštovanjem, odanošću i ponosom. Čak svečanije, nego li se izgovara ime nekog velikog sveca, čudotvorca i zaštitnika, kojemu se utičemo i molimo za milost i pomoć u nevoljama.

"Velebite, starino, planino!" pjevaju gromko grla momačka i junačka kad se zateknu u časovima radosti i razdraganosti ispunjena osjećanjem svoje snage, svoje mladosti i siline bujna zdravlja. Tad se pjev razlegne planinom i ravnima, dolovima i proplancima, šumarcima i gajevima, šumama i livadama.

Kad uzvikneš: "Velebit!" puna su ti usta slada, a srce neke neobjašnjive radosti. Njegovo zazivanje: "Velebite!" ubrzava krvotok, a tijelo uzavri snagom, kipteći životnošću. Velebit nadahnjuje pjesnike, slikare, skladatelje, glazbenike, tkalje i pletilje, majstore i graditelje u njihovu radu i stvaranju.

Velebit nije samo veličanstvena planina. Velebit je neuništivi, vječni simbol, najveći i najljepši spomenik hrvatskog naroda. Velebit je Bog stvorio i podario ga hrvatskom narodu da se u svom življenju i postojanju ugleda na nj i iz njeg crpi snagu i pouzdanje, ljubav i vjeru u sebe, u Boga i prirodu, u život vječni, amen!

Velebit južnom stranom natkriljuje, nadgleda i čuva plavi Jadran, hrvatsko more. Najljepše more na svijetu! More zakićeno tisućama otoka, otočića, grebena, školja i školjića, uvala, draga, kanala, luka i lučica.

lako se Velebit ljepotom i gordošću ne nadmeće s morem, ipak uspijeva i s morske strane plijeniti i vezati poglede uza se, iskazujući svoju plemenitu starost, osebujnost, snagu, vjekovječnost i neuništivost. Kamenit, bezbrad, brijan burama, mlaćen vjetrovima i izbrazdan gromovima, milovan sunčanim zrakama i umivan kišama, stoji uspravan i svečan u svom izgledu, kao da je spreman za neku veliku svečanost, za neki veliki blagdan, za svetkovinu.

Gleda Velebit dolje, a pri njegovu postolju plove brodice natiskujući se kroz kanale i tjesnace, ili drijemaju u lukama osiguranim valobranima i vjetrobranima, dok se morski valovi šumno razbijaju o litice opjevavajući opstojnost i postojanost.

Na obali i na bisernim otocima nanizanim u čaroban đerdan, ugnijezdili su se gradovi i gradići, svejedan ljepši od drugoga, svejedan čudesnije i maštovitije zamišljen i izgrađen od onog drugoga, a svi provideni kulama, zidinama, palačama, perivojima i zvonicima s kojih se razliježe milozvučan zvon pozivajući na molitvu i odmor.

Promatra Velebit more i gradove uz more kako se mrijeste i rastu usprkos svima onima koji bi rado prigrabili i oteli taj čudesni smaragd nenadmašan po ljepoti i sjaju. Uskim ulicama i prostranim trgovima tih gradova i gradića, vrve ljudi poput vrijednih i radišnih mravaca, gradeći novo i čuvajući staro, i uvijek iznova podižući i popravljajući porušeno i oštećeno, pišući tako svoju hrvatsku povijest i održavajući život i živovanje.

Velebit sa sjeverne strane ima sasvim drukčiji izgled i pogled. Zarastao je u guste šume listopadnog i crnogoričnog zimzelenog rasta, a svakog proljeća obnavlja, prekraja ili samo dotjeruje svoje ruho. Uzdižući u vis svoja stabla i šireći krošnje, stvara izgled vječnog mladca kojem se ne može poreći životnost, neuništivost i vjekovnost.

Gledajući niz svoju južn u stranu, Velebit je svjestan daje more, samo po sebi, dovoljan jamac za život i življenje tamošnjem hrvatskom puku. Bogatstvo morskih dubina i blagodat padina zasađenih vinogradima, jamči puku pune mreže morskog ulova i pune konobe vrsna vina, što, uz malo hrane: bokun kruha, krišku sira, fetu pršuta, slanu srdelu, šaku suhih smokava, te zalogaj janjetine zaliven bukarom crnjaka, dosta je za život i uživanje života.

Sjevernom stranom Velebit natkriljuje Liku, kao da je želi zaštititi od zala i nevolja. Da zbrine svo] hrvatski narod Like, Velebit navlači oblake na sebe kako bi kišom napunio izvore i nalio potoke, natopio polja i livade napajajući sve živo: ljude i živinu, zvijeri i divljač što luta šumama i poljima. Stada ovaca i krda goveda natiskuju se k pojilištima, a prikrada im se i plašljivi zec i lukava lisica. Srndać će dovesti sa sobom srnu da se napoji vodom, dok će on pozorno stražariti da je pri tome nitko ne ometa i ne snađe neko zlo. Medo će se nažlokati vode, ispraznivši crijeva napunjena divljim kruškama gnjilušama i slasnim malinama, a možda će se usput domoći i ponekog klipa kukuruza i slasno ga samljeti zubima. Vuk, vječno u trci za plijenom, nalokati će se vode bilo gdje i bilo kakve, jer je neosjetljiv i neizbirljiv, dok će konji piti vodu jedino, i samo tamo, gdjeje voda kristalno bistra i svježa.

Sve to gleda i nadgleda Velebit iz svojih orkanskilt visova, proćelav, čudesnih, tajanstvenih i zagonetnih oblika glave kojom dotiče nebo i sljubljuje se s njime, pamteći prohujalu prošlost i promatrajući sadašnjost u nagovještuju budućnosti svome rodu hrvatskome.

Velebit nosi na dlanu čarobna smaragdna jezera, šumne zapjenjene vodopade u čijim se hlapima pare odražava i oslikava čudesna duga u vrtoglavoj i uzbudljivoj igri raznolikih boja.

Lika je čudesan, raznolik, šarolik i raskošan krajolik: jezera, vodopadi, brzaci, lokve, izvori, potoci, rječice, mrkodoli, pustalije, kamenjari, bujadere, doci, polja, livade, pašnjaci, oranice, gajevi, šumarci, šume, brda i doline, a sva je posijana većim i manjim kamenim gromadama od kojih neke strše poput zastrašujućih grdosije, kao što su Tulove grede i Vilinska vrata, te brdo Zir, ili nešto manje brdo Budak.

  1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #16 : Ožujak 27, 2012, 20:57:45 »


Sve to liči na šareni lički kićeni biljac, kao da mu je pri izradbi oris Like služio za predložak. U tom surovom raznolikom obiorju, punom neke naslućene i najavljene snage i grubosti umotane u veo topline i umiljatosti, vrije život pun ljubavi, strasti, zapaljivosti i krvi. Ljudi, kao od kamena odvaljeni, zdravi i snažni, vatreni i jezni, nagli i nepredvidivi, neodmjereni i umjereni, obijesni i jogunasti, neustrašivi i hrabri, buntovni i neosjetljivi poput kamenja rasuta Likom, opijeni pitomošću kraških polja, zapretani u čarobnim vodama jezera, blagi i smireni poput potočića, otriježnjeni mrzlinom izvora koji izniču ispod stijena ili izlijeću usred polja, otječući u neznan. Ličke rječice ne stižu nigda do mora te nemaju svojih utjecišta. Nestaju tajanstveno pod zemljom mnogoznačno i zagonetna kako su i dospjele na ovaj vidljivi svijet. To su iznornice i ponornice koje se ponašaju kao glumice i pjevačice, stupajući iznenadno na pozornicu da se pokažu u svoj svojoj ljepoti, otpjevaju svoj napjev, ili odglume svoju scenu, i nestanu iza zastora.

Čudesan je, divan, zagonetan, čaroban, topao i opor taj lički krajobraz. Zar tamošnji ljudi mogu biti drugačiji od prirode u kojoj žive, koja ih rađa i izgrađuje, oblikuje i osposobljava, uči, hrani i otprema na kraju života u vječnost? Zar mogu biti manje gordi od Velebita, manje lijepi od Plitvičkih jezera, manje bistri i razumni od studenih izvora od čije vode zubi trnu, manje čvrsti u svom stavu od surih stijena koje krune Velebit, manje osjećajni od potoćića što rominjaju livadama i gajevima, manje raspjevani i širokogrudni od širine Ličkoga i Krbavskoga polja.

U karakteru Ličana, u većoj ili manjoj mjeri, mogu se lako uočiti sve značajke ličkog krajolika i ličke klime. Otuda lički humor, pričljivost, druželjubivost, plahost, darežljivost, suzdržanost, samozatajnost, ali i prkos, inat, nadmenost, grubost, neosjetljivost, kao i stamenost i postojanost, tvrda vjera i riječ zadana.

Ličanin, odnosno Ličan, nije ličan, nije dvoličan i nije bezličan. Ni sebičan. Nije prijetvoran, ne hini, ne laže, ne glumi, osim onda kad se sprda, ali i šegači (1). Mnogo drži do veselja i smijeha pa neki Josina kaže:

- Di je smia nema gria! A da nema smia, ne bi valjalo ni živit!

U stara vremena, a i ovamo k nama bliža, dok su još Liku nastavali isključivo, ili gotovo isključivo prvo naseljeni Hrvati, ni onda, a pogotovo poslije toga, nisu stanovnici, baš svi dojednoga, bili stvoreni na sliku i priliku Božju. Uvijek i svuda nađu se iznimke. Nisu ni sve ovce bijele. Valjda tako mora hiti.

Iako se Lika službeno ubraja u nerazvijene i pasivne krajeve hrvatske domovine, uvijek je u Liki bilo dobro stojećih kuća i imućnih ljudi kojima se zalomilo svako dobro. Takove se je moglo nazvati sretnicima, jer im se sreća nasmijala i poklonila im svoju naklonost. Tako neka pjesma kaže:

Srića ti je čudne ćudi:
privrtljiva ka i ljudi.
Livo, desno namiguje
i šali se, ulaguje.
Nikom daje pa dodaje.
Nikom grubo sve prodaje.
Ednom bogme, vaik traje
dok za drugog ni ne haje.
Sritnom daje priko reda,
nesritniku ni prst neda.
Ednog pušti nek se davi,
drugom zgrće, pir da slavi.
Tako svitom svud se kreće:
'ednakosti srića neće.
Niti 'oće, nit priznaje!
Tako s vika u vik traje.

Podno Velebita, u nizini klokoću "Crljeni potoci" čiji izvori ne presuše nikada. A ako se to u nekom desetljeću ipak dogodi, onda se o tome priča i preprićava kao o devetom čudu svijeta. No i ta priča ubrzo utihne i zaboravi se, jer nitko ne želi da se taj nemio događaj ponovi, a pričanjem i prepričavanjem može se vraga izazvati, a onda jao i pomagaj! Suša je velika pošast koja opustoši zemlju.

Život je mukotrpan čak i onda, kad Bog blagoslovi polja i livade pa ljetina rodi, marva se namnoži, trapovi napune krumpirima, sjenici i pojate nabiju sijenom i slamom, kace uskipe kiselim kupusom, a rožnice na tavanu iznad ognjišta okite se sušenim mesom, kulenjem i slaninom. I onda, kad se košnice napune medom, a rakija ispeče i nalije u bocune, kad se pobere kukuruz i požnje žito, kad se vuna sa ovaca odstriže i priredi za gargašanje i pređu, kad se lan i konoplja natope i istuku na stupama, a tkalački stan priredi za tkanje platna, šarenica i kićenili biljaca. I onda, kad se preslice okite vunom i vretena stanu vrtjeti, a klupka pređom namatati. Čak ni onda nije lako. Ipak, kad se sve to učini, onda zima može doći. Neka onda mećava vije i vuk zavija, a snježni nanosi zatrpaju staze i bogaze, vatra se na ognjištu ne gasi. Obitelj sjedi oko ognjišta i radi ručne radove: pletu se vunene maje, čarape i priglavci. Na stanu se tkaju valjci od lanena platna ili konoplje za košulje i vreće, a zatim pričaju priče iz života o raznim događajima najčešće po stoti put ispričanim. Nakon dobre večere uz vruć krumpir i mrvu tvrda sira zna se i zapjevati i krumpir spremiti za sutra da se jutrom rano ne ide po njega u trap. A treba i blago nahraniti i stelju im podastrijeti i drva i triješće k ognjištu nanijeti.

Ljudi se u Lici ne cijene i ne poznaju samo po imanju, i po tome što posjeduju, već i po tome kakvi su kao ljudi i od čije su kuće potekli. Na široko i daleko se znade tkoje od koje kuće i porodice i kakva je to kuća i porodica. Ponajprije po ljudima kakvi su, onda po imanju i na kraju kakve su im nasljedbene zdravstvene osobine.

Lika pribrano i ponosno slavi svoje crkvene i narodne blagdane kad i najsiromašnija kuća peče janje na ražnju da ima čime pogostiti gosta ili namjernika.

Crkveni gadovi Like privuku k crkvi sve živo. Toče se opolo i crnjak dovučen mješinama iz Dalmacije, jer Lika ne pozna grožđe, iako obiluje šljivama pa i divljim trešnjama, a maline i kupine prate te posvud u podvelebitskom kraju. Kod crkve se čeljad dijeli na starije žene i muškarce koji će prisustvovati misi i pomoliti se za sebe i svoje. Djevojke i mlađe žene okupit će se barem na časak u crkvi, dok će momci iskušavati snagu bacanjem kamena s ramena, čekajući da se djevojke vrate s mise i uhvate uz njih u kolo koje će se početi vrtjeti rukom o ruku, dlanom o dlan, sve bržim i bržim tempom dok ne postanu lagani poput perja i stanu letjeti zrakom. Noge se izbacuju u vis, a toplina kruži kroz slijepljene dlanove prelazeći iz tijela u tijelo pa krv ključa u ljubavi i pripadnosti ličkom životu, radujući ljubav za Liku i odanost domovini Hrvatskoj.

Kolo kolo naokolo
Od rodenja sve do smrti
Oduvijek se kolo vrti
Svi u kolo sve okolo
Kolo kolo naokolo

Krug je zatvoren pa osjećaj pripadnosti i vječnosti Velebita puni srca i duše ogledajući se u plavetnilu neba dok se u ozračju Hrvatske, zrcali Lika i gordi Velebit.

Pero Budak, 15. srpnja 2002.
Lička revija

_______
1 šegačiti se > rugati se, podrugivati se, šaliti se, zabavljati se
šega ✧ tur. saka: šala, pošalica ← arap.

Josipa Lisac, naša Ličanka od Gospića prema Otočcu
Vidi > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2792.new#new

  2. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #17 : Travanj 23, 2013, 18:16:51 »


Velebit, vrh zvan Balinovac

Radi se o vrhu nedaleko od Zavižana, sada je tamo samo 2 m snijega, bilo je tri metra prije mjesec dana ... stvarno ...

<a href="http://www.youtube.com/v/mn0OpM28CoI?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/mn0OpM28CoI?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Balinovac je jedan od velebitskih vrhova u blizini Zavižana.. Uspon na njega u stvari i nije težak, iako na filmu sve izgleda divlje i nepristupačno..

Visine je 1601. m, a od Zavižana do vrha može se stići za 90-ak minuta laganini. Ukoliko se odlučite poći tamo, treba samo ponijeti dobru obuću, i nešto vode.. da se razumijemo, ovo je uspon, a silazi se na drugu stranu, ravno u glasoviti Velebitski botanički vrt.. dakle, uglavnom ste u blizini doma, a radi se kružna tura, ne može se ni početnicima dogoditi ništa loše...

Pjesma u podlozi je naša, domaća - Slavonske lole... lijepa i iskrena.. možda nije lička, ali već mi je dojadilo da mi svako malo prigovaraju zbog nekih autorskih prava..

Hvala na pažnji.. j. ;-))

__________
Druže Joža filmić je super. Pjesma je perfektna jer Slavonija i Velebit su jedna cijelina Lijepe naše.
No ipak me je najviše nasmijala Vaša zadnja izjava. Budite sigurni da Vam Slavonske lole neće prigovoriti - širokogrudni i dalekovidni su kao Panonija.

Ljubimte
Pozdrav u Šlavoniju ... kako Ličani kažu
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #18 : Kolovoz 06, 2013, 08:30:25 »


Velebit jutros


Velebit 06. 08. 2013 u 08:07 sati

Moj štite Velebite

Ne bojim se
medvjeda ni vuka,
ni mrka hajduka,
u Hajdučkim kukovima
olujnih kiša,
ni gromova
na Gromovači,
vijavice
u snježnom paklu
Paklenice
i poskoka
gdje vreba
iz vriska.
Ne bojim se
jer sam sjedinjen
s tobom,
Moj štite, Velebite!

Zdravko Šilić

__________

Netaknuta priroda. Predivno!
Koliko cesta i raskrsnica - samo još semafori za regulaciju prometa i kućica za cestarinu nedostaju.
Neznam Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #19 : Kolovoz 07, 2013, 09:15:04 »



Zavižan, 07. 08. 2013 u 08:21  

Domaći Likota na konju bez sedla. Ličan, to je pravi konjanik - spomenička figura jahača.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #20 : Kolovoz 07, 2013, 20:08:19 »


Marice, ja Vama šaljem slike, a Vi se ne oglašavate. Na Zavižan nam je predvečer sa džipom banulo pet veselih cura, popile po 3 pive i litru loze, pala pjesma. Jadan domar Ante ne zna kud će s njima, ljudi ih časte, ali nemaju gdje spavati. Evo slike u realnom vremenu, ne pjevaju dobro, ali izgledaju super:-)


Zavižan, 07. 08. 2013 u 20:18  

S mrakom svjetlost se bori,
istočno nebo misliš da gori,
a hvalospjevi svuda se šire
hrvatskim domom s narodne lire:
Oj vječni Bože, u srca žaru
kličemo: hvala na tom daru!

Druže Jupi, Vi na odmoru, a ja u stersu. Radim kao na struju. A da sam Vam se i javila Vi ne bi čuli Vaš mobitel jer od veselja i pjesme ori se Velebit. Ma znala sam ja da Vi uživate, pa nisam htjela smetati. Marica šuti i radi: dokaz je forum Velebit.

Sada sigurno već spavate, te Vam ovim putem želim laku i mirnu noć ... ako cure više ne pjevaju.
Pjevam

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #21 : Kolovoz 08, 2013, 07:41:25 »


Jutros mi javlja Jupi:

Sad sam saznao, to su cure-speleolozi iz poznate Lukine jame na Velebitu. Lokacija jame nije poznata široj javnosti, a kamp im je u Lomskoj dulibi ispod V. Rajinca. Jama je među najdubljima u Europi, ispod je razine mora, kilometar i pol duboka. Speleolozi uđu u nju i ne izlaze tjedan dana jer se par dana spuštaju tih 1600 m u dubinu. ...
_________

Naše cure, prave junakinje i u dubini i na visini. One imaju pravo da noć pretvore u dan.
Jupi hvala za ovu informaciju.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #22 : Kolovoz 11, 2013, 10:57:17 »


Vukušić sniježnica


Evo jedne velebitske sniježnice, kraške jame, u koju smetovi zimi nanesu snijeg koji se zadrži preko. cijele godine. Ova se zove Vukušić sniježnica, Ljudi koji su živjeli na Velebitu koristili su jamu kao prirodni hladnjak za čuvanje hrane, a i snijeg se topio za napajanje stoke i druge potrebe. Oko nje je livada, iako je suša, livada je zelena i puna kukaca :-)

__________

Puna kukaca?

Jupi Vi se šalite! Ma kada bih morala oko Vukušićeve snježnice da se šetam onda samo u astronatutskoj opremi.
Pa, gusjenica je proždrljivija od vuka! Ona poždere u mjesec dana 6000 puta više hrane nego je sama teška. U mjesec dana! Za pola godine mogala bi i mene požderati.

__________

Niste u pravu :-) Na velebitskoj livadi sve je puno kukaca tipa pčele, leptira, mrava, bumbara itd., a na moru je sve puno komaraca, pauka i stonoga. Pa birajte. Hahaha
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #23 : Kolovoz 29, 2013, 12:08:36 »


Vesele cure na Vlebitu

<a href="http://www.youtube.com/v/i1x0iNfoDdM?version=3&amp;feature=player_detailpage ..." target="_blank">http://www.youtube.com/v/i1x0iNfoDdM?version=3&amp;feature=player_detailpage ...</a>

A oj Liko pokrajino stara
u tebi je život za bećara.

Ličani su bećarine brale
kada ljube oni se ne šale.

Curo mala nasmij mi se malko
da mi grane sa istoka žarko.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #24 : Prosinac 14, 2013, 11:22:08 »


Velebit sa snježnom kapicoom


Pozdrav iz Like, 13. 12. 2013 u 11:04  

Sa visine snijeg prši
Kroz tu tihu noć,
svuda mete, svuda vije,
svuda mu milo poć.

Studeni vjetrić ponio ga
U taj zimski kraj
I zatrpao goru, dolju
I ubavi gaj.

Ni ne sluteć na sirote
I na njihov jad,
Što bez drva oplakuju
Zimsku studen sad.

Rudolf barun Maldin Wildenhainski
1. ožujka 1907

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 [2]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!