CRO-eu.com
Studeni 20, 2019, 02:21:36 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Četnička zlodjela u Donjem Lapcu  (Posjeta: 4132 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Kolovoz 12, 2015, 14:22:38 »


Smrt pod četničkim rafalima u Boričevcu, u općini Donji Lapac

Potresno svjedočenje varaždinskog umirovljenika Milana Krpana o tragičnoj pogibij zajedničkom grobištu 126 hrvatskih domobrana 1941. godine u Lici

SMRT POD ČETNIČKIM RAFALIMA

Pročitavši u "Varaždinskim vijestima" od 22. ožujka o.g. članak o osnivanju u Varaždinu posebnog županijskog Istraživačkog centra za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava II. svjetskog rata, već slijedećeg dana javio se telefonom koordinatoru (voditelju) tog Centra, dipl. oec. ŽELJKU MANCEU, varaždinski umirovljenik MILAN KRPAN - da želi posvjedočiti o još jednom, dosad nepoznatom, masovnom grobištu nedužnih hrvatskih žrtava iz 1941. godine.

Tim povodom posjetili smo obitelj Krpan u Varaždinu, kako bi nam 76-godišnji gospodin Milan u nazočnosti svoje supruge Danice ispričao potresnu priču o tragičnoj pogibiji čak 126 mladih hrvatskih domobrana 19. kolovoza 1941. godine kod zaseoka Pištalska Draga, nedaleko glasovitog hrvatskog sela Boričevca, u Lici. Njegovo svjedočenje iznosimo u skraćenoj verziji, ekskluzivno za čitatelje "Varaždinskih vijesti".


Milan Krpan kao varaždinski umirovljenik

ZLOČINI BARBARA

-   Moje rodno selo Boričevac [1], u općini Donji Lapac [2], spaljeno je do temelja 2. kolovoza 1941. godine


Mjesto tragične pogibije 126 hrvatskih domobrana (strelicom je označena pojata, u kojoj su srbo-četnici spalili žrtve)

- započeo je svoje izlaganje g. Krpan. - Učinile su to pročetničke formacije, koje su kasnije slavljene kao "ustaničke snage u Hrvatskoj". Naime, kako je Boričevac bio jedina katolička župa u cijeloj općini, nismo se mogli oduprijeti najezdi domaćih barabara, srpsko-četničkih stanovnika općine Donji Lapac...

Kako sam ja rođen zapravo u zaseoku Pištalska Draga, udaljenom oko 2 km od Boričevca, kuća moje obitelji ostala je nezapaljena do 19. kolovoza 1941. godine, kada se u njenoj blizini dogodila neravnopravna bitka između srbo-četnika i domobrana iz okolice Varaždina. Tim domobranskim zdrugom zapovijedao je general Mihajlo Lukić (pravoslavni Hrvat). Kako se dogodila ta tragedija?

Domobrani su naišli iz pravca Gračaca, preko Zulešavice i kroz spaljeni Boričevac došli su do Pištalske Drage. Tu ih je dočekala zasjeda domaćih četnika, inače srpskih stanovnika iz okolnih sela. U četničkoj postrojbi bio je i neki Rade Obrenović, koji je među domobranima prepoznao jednog svog znanca iz Varaždina. I to je zapravo bilo kobno!

Naime, Rade se uspio približiti domobranima, čak se i rukovati sa svojim Varaždincem, pa su ostali domobrani pomislili da nema nikakve opasnosti. Stoga su skrenuli s ceste koja vodi za Kulen Vakuf (u Bosni) i raskomotili se radi kratkog odmora. Taj trenutak su četnički zlikovci u zasjedi iskoristili, te mitraljeskim rafalima sa svih strana osuli paljbu[/u] po iznenađenim domobranima... Nastao je pravi masakr.

Većina pripadnika tog domobranskog zdruga na taj je način bila odmah pobijena, a neki su se nakratko uspjeli sakriti u malom gaju nedaleko naše kuće. Tu su ih četnici kasnije otkrili, većinu odmah strijeljali, a samo poneke zadržali kao zarobljenike. Kasnije su sami četnici izjavili kako su tada kod Pištalske Drage poubijali 126 domobrana, ranili 26 i 90 zarobili. A sve su to bili mladići u regularnoj hrvatskoj vojsci... Među zarobljenicima, egzekutori su spominjali ime nadporučnika Dragutina Sabatija.

Što se zatim dogodilo? Sve te mrtve, ali i pojedine ranjene i poneke zarobljene domobrane - dakle, žive ljude - četnici su strpali u našu obiteljsku pojatu (ostavu za sijeno) i - zapalili! Budući da je ta masa ljudskih tjelesa širila neugodan miris, zločinci su oko pojate kopali zemlju i nabacali je na spaljene leševe.

Svojim gnusnim činom neki od četnika poslije su se i hvalili, kao npr. Ilija Pilipović (zvani Centar), zatim Dane Medić (zvani Bijeli Dane) i neki Grahovac iz Kalate, u Bosni. To sam saznao od pojedinih očevidaca tek 1983. godine...

GROBIŠTE KRAJ CESTE

Kada je nakon rata, 1946. godine, otac Mile (1888 -1960) s dva moja mlađa brata, Filipom (1934) i Jakovom (1936), uređivao našu obiteljsku kuću za stanovanje, željeli su očistiti i obnoviti i spomenutu pojatu. Imali su što vidjeti! Naime, iz prostora pojate tom su prigodom izvadili više od 120 ljud-skih glava i kostura... Da bi tim nesretnim žrtvama četničkog masakra iz 1941. godine osigurali barem sigurno zajedničko grobište, ispod ceste koja vodi prema Kulen Vakufu - sahranili su nađene kosture žrtava, zakopavši ih u jednu veliku rupu, iz koje su ranije godinama vadili "pržinu".

Dakle, sve ljudske kosti koje su moj otac i braća tada pronašli u našoj pojati, ali i pojedine kosti koje su slučajno našli na okolnim njivama, spremili su u tu "pržinaru" i dobro zatrpali. Da to kasnije netko ne bi dirao, raširili su glas da su s ljudskim kostima zakopali i "handgranate"... Uvjeren sam stoga da je to zajedničko grobište nesretnih hrvatskih domobrana i do danas ostalo - nedirnuto, što znači da bih ga mogao sa sigurnošću locirati. Međutim, dolična sahrana posmrtnih ostataka tih nevinih žrtava bit će moguća, kao uostalom i točno uvrđivanje lokacije toga grobišta, tek kada i ovo područje Like bude oslobođeno sadašnje srpske okupacije - naglasio je g. Milan Krpan.

U vezi s tom tragičnom pogibijom 126 hrvatskih domobrana kod Pištalske Drage postoji i nastavak priče. Evo što nam je o tome g. Krpan kazao:

- Oko 1980. godine, kada smo moja supruga Danica i ja već bili u penziji, željeli smo ponovo obnoviti obiteljsku kuću i pojatu. Budući da su nam smetale stare zidine pojate, srušili smo ih i teren isplanirali. Tom prigodom našli smo masu sitnih ljudskih kostiju, uglavnom od prstiju nogu i ruku. Na kraju smo našli i jedan džepni sat, kojeg je očito jedan od stradalnika, prije negoli je izdahnuo, gurnuo u zid pojate. Upravo na temelju tog nalaza zaključio sam da su četnici 1941. u pojati spalili i pojedine - žive domobrane.... Još i danas čuvam taj dragocjeni sat, nadajući se da će se možda netko naći tko bi mogao ustanoviti kome je on pripadao.

ZLOČIN BUBANJSKE ČETE

Želim na kraju spomenuti - kazao nam je g. Krpan – da je 1985. godine Historijski arhiv u Karlovcu objavio knjigu pod naslovom "Donji Lapac u NOB-i od 1941. do 1945. godine". U tom zborniku Pištalska Draga spominje se čak na petnaest mjesta, uglavnom u vezi s velikom pobjedom ustanika nad domobranima. Tako se na str. 566 tog zbornika navodi Bubanjska četa, na čelu s komandirom Pejom Opačićem i njihova pobjeda nad vojskom generala Lukića. A navode se još neki zanimljivi podaci.

Primjerice, spominje se da je osobno Đoko Jovanić, kasnije partizanski general i narodni heroj, dao nalog Bubanjskoj četi da 19. kolovoza 1941. postavi zasjedu i na prijevaru pobije hrvatske domobrane. Upravo na tome mjestu u zborniku ponavljaju se i (točni) podaci o žrtvama: 126 mrtvih, 26 ranjenih i 90 zarobljenih domobrana. A na 976. stranici istog zbornika Đoko Jovanić piše o velikom srpskom borcu Ljubi Mediću, koji je poginuo na Sremskom frontu 1945. godine, a borio se 19. 8. 1941. u Pištalskoj Dragi, kada je ubijeno oko 200 domobrana...

Takva je, dakle, srpsko-partizanska historiografija o tragičnom događaju iz 1941. godine. Mučko masovno ubojstvo hrvatskih domobrana prikazivano je kao hrabra pobjeda srpskih ustanika u Lici - rekao nam je na kraju g. Milan Krpan. - Zato nije nimalo čudno ni to što se u Lici i okolnim krajevima dogodilo od 1990. do danas, naravno, nama Hrvatima. Boričevac, primjerice, kao čisto hrvatsko selo, nakon spaljivanja 1941. godine - čak je nestao sa službenih zemljopisnih karata poslije II. svjetskog rata. A naša je obiteljska kuća u Pištalskoj Dragi, saznali smo od nekih prijatelja, minirana maljutkom između 11. I 13. listopada 1991. godine. Inače, u njoj smo supruga Danica i ja posljednji put prenoćili 17. Kolovoza 1990. godine, kada je onaj kninski zubar Milan Babić najavio balvanrevoluciju u "vasceloj srpskoj krajini"...

Zahvalivši se, nakon višesatnog vrlo zanimljivog razgovora, ljubaznom bračnom paru Krpan, poželjeli smo im da se uskoro opet mogu vratiti u oslobođenu, hrvatsku Pištalsku Dragu, da bi i po treći put obnovili svoj obiteljski dom. U slobodnoj i cjelovitoj hrvatskoj državi.

Ernest Fišer, 19. IV. 1995.
Varaždinske vijesti
________________________

-   Po neprijateljskim podacima u borbama od 18. do 19. augusta 1941. poginulo, ranjeno ili nestalo je: 6 oficira, 17 podoficira i 189 vojnika, ukupno 212 ljudi. Gotovo svi gubici bili su u Pištalskoj draži.
Zbornik V, knj. 1, str. 353
-   Kad smo se spremali da ih povedemo u štab u Donjem Lapcu, s ruba šume pritrči nam jedan s kokardom na šajkači s dugačkim pješadijskim nožem u ruci, bez puške: "Dajte da ih ja sredim, majku im ustašku".

[1] https://hr.wikipedia.org/wiki/Bori%C4%8Devac
Poslije Drugog svjetskog rata, Hrvatima nije bio dopušten povratak u razoreni Boričevac, a samo mjesto je izbrisano iz popisa naselja SR Hrvatske.

[2] Donji Lapac
Četnički popovi pjevaju > https://vimeo.com/129081001

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!