CRO-eu.com
Kolovoz 11, 2020, 00:51:21 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Hrvatska Oluja  (Posjeta: 10465 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Kolovoz 02, 2015, 18:09:23 »


Hrvatska dome moj


1.
Hrvatska, slaviš veliku bitku ovih dana, svi će je spominjati, naravno u službi protokola, svi će se slikati ispred križa, vidjeti će se postroji, čuti će se mirozov, neki će se toliko klanjati da će zakloniti roditelje i djecu od onih kojima su imena na tvom križu.

Do 05. kolovoza 1995. godine ubili su ti Hrvatska 16.900 branitelja i civila. Hrvatska, to je punih  338 autobusa, ova kolona bila bi dugačka 17 kilometara.

Pitamo te Hrvatska, dome moj, kome su ta  imena više potrebna, kome je potreban taj prah Hrvatski? Za koga su  pribijeni na tvoj križ Hrvatska?
Zar je to moguće da su to zaboravljeni ljudi u zaboravljenoj ratu ?
Često čujemo kako se na njih pozivaš Hrvatska, a ponekad se čak i poistovjećuješ s njima,  kradeš ih Hrvatska, a ono što je najstrašnije ti si ih zatajila.
Hrvatska, dome moj!

2.
Hrvatska, prošlog tjednagorila je tvoja obala i otoci, strašno je izgledala teška bitka  između vatrogasaca i vatre. Kako je lijepo bilo čuti predsjednika Vlade kad je rekao kako su gasitelji naši nacionalni heroji, za vjerovati je, kako mu u tom trenutku nije bilo važno što su vatrogasci ljudi koji su u pravilu iz siromašnijih obitelji, sa sela, sa slabijim obrazovanjem, što ne pripadaju elitama, što nisu sveučilišni profesori.

Važno je bilo da te spase od vatre, možda ih je nazvao nacionalnim herojima zato što je vidio barem na kratko kako Hrvat brani ljepotu svoje zemlje do iznemoglosti, kako čađav i umoran ne želi stati dok ne budeš sigurna.
Možda bi se gospodin tako odnosio i prema onima što su prije dvadeset godina do iznemoglosti branili tvoju slobodu, ginuli za svaki kamen Zagore, za svaku bukvu na Velebitu, za svaki slap na Plitvicama, za svaku njivu u Slavoniji, lavlje se borili  zaklonjeni samo mecima i srećom.
Možda, kažem, da ih je vidio, ali nije bio tu kao ni mnogi koji ti danas drže prodike o zločinima u ratu o vjerodostojnosti bitke o pobjedi.

Prije 20 godina svatko od nas mogao je birati hoće li braniti svoju Domovinu, hoće li ostati u njezinim gradovima i selima, u njezinim podrumima i biti svjedokom svih patnji i zločina koje smo pretrpjeli. Svi su imali pravo izbora. Nisu svi mogli oružjem, jer za to treba imati pameti i još nešto, ali svi su je mogli braniti mišlju, riječju, djelom, pa čak i propustom.
Hrvatska, dome moj!

3.
Kad smo bile prošli put ovdje i razgovarale s tobom, poručile smo ti kako moraš početi slaviti svoje bitke i svoje pobjede i lijepo je Hrvatska da si se počela mijenjati,

Ulicama tvog glavnog grada proći će uoči dana Oluje svečani postroji tvojih oružanih snaga. Lijepo je to Hrvatska, samo ti uporno prešućuješ i zaboravljaš postroj koji je sastavljen od onih gorostasa koji su preživjeli rat ali nisu  preživjeli tvoju zbilju.

Hrvatska, na današnji dan živiš u slobodi točno 1.042 tjedna, točnije 7.294 dana, u tim danima slobode umrlo je 34.000 branitelja a njih 2.800 se ubilo, što znači Hrvatska da ti svaki dan umre 5 branitelja, a svaki treći dan jedan branitelj se ubije.

Umiru ti Hrvatska, a da nisu ostarili, njih više od 15.000 umrlo je od tumora, a u ovom trenutku preko 12.000 boluje i umire od  karcinoma, samo u Zadarskoj HVIDRI 20 branitelja je na smrtnoj postelji.

Tvoji političari, a osobito pomoćnici ministara vole raditi usporedbe, pa evo mladom gospodinu dobra jednadžba, možda može usporedi koliko je to na primjer političara u Hrvatskoj oboljelo od karcinoma ili koliko je njih počinilo suicid, ili možda pronaći podatak koliko je  djece političara bez posla i bez krova nad glavom.
Zašto Hrvatska dome moj, zašto umiru, možda zbog privilegija?!

4.
Vjerojatno od početka u Hrvatskoj postoje dva svijeta, dvije verzije, dva odgovora i dva rješenja. Pomirenje koje je ponudio i proveo doktor Franjo Tuđman bilo je pomirenje samo za hitno stanje rata.

Kako možemo mi koje smo ovdje, neškolovane, siromašne, ognjištarke i desničarke, a svaka od nas oplakuje bar jednu ranu iz Domovinskog rata, muža, brata ili svoju sestru, biti na istoj strani?

Vidiš ovdje jedno prazno mjesto Hrvatska? Tu je stajala Hrvatica koju su  silovali i mučili u logoru, muža su joj ubili, nije imala posao, ni djeca joj nemaju posao, umrla je u svojoj 49. godini.

-   Kako mi Hrvatska, možemo biti na istoj strani sa onim finim gospojama iz elite, sa intelektualkama,
-   sa damom u "crvenom" koja je za samo jedan poljubac darovala Kekecu 150 km tvoga mora?
-   Kako možemo stajati uz alkarskog vojvodu  koji  četničke vojvode naziva braća po oružju?
-   Kako možemo biti uz Vukovarca koji služi braniteljima i kaže kako 100% invalida ima 150 i kako nisu bitni?
-   Kako možemo stajati uz one koji te zovu slučajna država, uz one koji pozivaju silovane žene da predvode gay paradu.
Hrvatska dome moj!

5.
Domovina je iznad svih nas ali Hrvatska dome moj koliko lutanja, grešaka.. kapitalnih, kardinalnih, ma jeli ti Hrvatska dosta više onih koji u svojim glavama misle da su se pribilježili na tebe. Misle kako te mogu krojiti i prebrojavati po sebi. Da se moraš podavati njihovim željama, ambicijama, nezasitnim želucima.

-   Hrvatska dome moj sve si napravila, zakonom si omogućila oprost svim vojnicima JNA i četnicima,
-   uložila si velika materijalna sredstva u obnovu stradalih i uništenih obiteljskih kuća srpskih povratnika,
-   omogućila povrat stanarskih,
-   priznala si sva stečena prava u tzv. SAO Krajini,
-   priznala si sva radnička i mirovinska prava povratnicima, redovito isplaćuješ mirovine,
-   priznala si prava stradalim civilima iz  tzv. SAO Krajine,
-   omogućila si dvostruko pravo glasa,
-   oprostila si sva ratna razaranja, sve spaljene kuće, crkve, sve uništene trajne nasade, materijalna dobra,
-   oprostila si, iako nitko oprost nije tražio Vukovar, Ovčaru, Škabrnju, Nadin, Čelije, Kijevo …..

Gospodine Pupovac, recite Hrvatskom narodu što je to Srpska nacionalna manjina uložila u suživot, čega ste se odrekli i što bi još zadovoljilo vaše nacionalno biće da bi mogli sretno živjeti u ovoj zemlji koja vam je sve dala, pa čak vas je i odlikovala  Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu  države Hrvatske i dobrobit njezinih građana?
Što Vi to nudite za suživot, možda organizaciju Kontra Oluje u HNK u Rijeci, gdje će te zajedno sa ofrljim intendantom kojem smo pružili utočište i dom, i ženom za koju nitko nezna tko je, što je i tko ju plaća, revidirati sudske spise i presude Haškog suda.
O jadna moja Hrvatsko, dome moj!

6.
Ali unatoč svemu, mi svjedoci svoga vremena bili smo budni kada si se rađala, predivno je bilo pripadati TI u tom čudesnom vremenu.

Hrvatska dome moj, postojiš, ali potpuno si drugačija, slomljena, ponižena, pobijeđena, vapiš za pravdom, vučeš svoje okove mizerije i bijede iz onih strašnih olovnih komunističkih  vremena.

Danas ti se  branitelji ubijaju, a tvoji  najteži invalidi žive pod šatorom u Savskoj ulici, na istom mjestu gdje su zlotvori spalili srce našeg sveca Alojzija Stepinca, svako malo te psihotestiraju, analiziraju, vrijeđaju, kleveću, osuđuju zavaravaju, ponovno te žele ugurati tamo u tamnicu koju danas zovu region, zapadni balkan ili ovi prostori.

Znsš li Hrvatska, tko je gori od onih koji su nas desetljećima mučili, omalovažavali, zatvarali, proganjali i ubijali, gori nod njih su samo njihova djeca.

Dosta nam je procesa i gledanja u budućnost, mi živimo danas i hoćemo živjeti sretni u svojoj zemlji, hoćemo hrvatsku televiziju, hrvatski Sabor, hrvatsku Vladu i hrvatskog predsjednika.

7.
Znaš Hrvatska, kako boli tvoja nevjera jer opet šuruješ s onima koji nisu niti htjeli biti u tvojoj sabornici kada se proglašavala tvoja neovisnost?
Hrvatska dome moj!

Ne suočimo li se s tom činjenicom platiti ćemo cijenu koju moraju platiti svi koji oklijevaju!

Moralne vrijednosti našeg naroda još postoje, nisu uništene, potrebna je samo iskra koja će ih ponovno oživjeti, izvuči ispod pokrova obamrlosti i apatije.
Srećom da se prilika ukazuje na festivalu demokracije izborima. Nemojte zaboraviti tu nedjelju koja može upaliti svijetlo. Ništa na svijetu nije tako nisko i nečasno kao strah, moramo ga savladati opet i zajedno, u protivnom ćemo promatrati kraj hrvatskog čovjeka.

Bez obzira na sve, naš glas nije samo puki zapis o postojanju Hrvata, naš glas je naše uporište i stup za koji se držimo kao narod isto kao i one devedesete kada smo zajedno jedan pored drugoga hodali u najvećoj povijesnoj "Oluji" očarani vremenom i užasnuti protagonistima bivše države koji su postali naši najveći krvnici.

Trebamo svoje vrijednosti i trebamo nekoga tko je izniknuo iz hrvatske priče, nekoga koje nekog datuma 90-te vjerovao u nešto.

8.
Hrvatski čovjek voli svoj narod, svoju zemlju, svoju obitelj. Čuva i gaji sve one tradicionalne iskonske vrijednosti. Lik i djelo dr. Tuđmana zasigurno će u nama ostati kao nasljeđe naše povijesti i on će biti besmrtnik koji se pridružio vitezovima grala hrvatskog, onima koji su svoje umorne ratničke živote poklonili tvojoj slobodi Hrvatska, a u tim plodovima kreposti mi bi trebali uživati, a ne pokunjeno patiti.

Stoga u osvit našeg najvećeg dana, draga Hrvatska zapamti: mi smo 1000 godina željeli i čekali da budeš naša i slobodna. U toj slobodi živimo 1042 tjedna, za svaki tjedan slobode ubijeno je 30 ljudi, izgubljeno je više od 600 godina života, 30 ljudi je bilo logorima. Silovano je više od 15 žena, za svaku godinu slobode, 100 000 ljudi je bilo u progonstvu, 3000 km2 bilo je okupirano. Počinjena ratna šteta iznosi 80 % današnjeg duga.
Hrvatska dome moj!

Nemoj biti sebična Hrvatska i nemoj uvijek odbacivati one koji te vole, ljube, hrane i brane, a grliti izdajice, komunjare i jugoslavene, one koji te gaze, pljucaju, rastaču i ne vole.

Hrvatska dome moj, sretan ti blagdan! Čekamo te u Kninu!

.... sve bi dao da je vidim
ponosnu i lijepu ko u snovima
sve dao da je vidim
i opet bi spreman stao
svoj bi život dao
ja sam duša hrvatskih ratnika
domovinu tražim i stijeg što se vije
i mojom je krvlju ona natopljena
a duša nema mira traži je ...

Udruga "Žene u Domovinskom ratu - Zadar"
Udruga udovica hrvatskih branitelja Domovinskog rata RH - Grad Zagreb i Zagrebačka županija
S braniteljima u Savskoj

http://www.uzdr-zd.hr/
http://www.udovicebranitelja-zagreb.hr/index.htm
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Kolovoz 03, 2015, 07:33:03 »


 

OLUJA

Smrklo se nebo ide Oluja
Bježi iz Knina otrovna guja.
Podmukla gujo, kleto ti krilo
Hrvatu otrova previše bilo.
Gnijezdo si traži dal'ko od Knina
Dolazi junak - sin Gotovina.

Smrklo se nebo pucali gromi
Na Oluju nam ostali spomi.
Slobodan danas stari je Knin
Barjak mu vrati hrvatski sin.
Nek srcem želje najljepše plamte
Slava Hrvatskoj! Živio Ante!

Marija Dubravac Brisbane

* * *

Draga Marija,

hvala za ove lijepe stihove koje ću odmah objaviti na forumu.

No ja ne zaboravljam u vezi Oluje i Knina našeg velikog i hrabrog generala Ivana Korade. Korade je u Domovinskom ratu izgubio lijevu ruku 1992 i nakon 14 dana od amputacije otišao je opet na bojište. Korade je digao hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi.

Ako je general Korade stvarno ubio 5 ljudi onda on to nije planirao. To nije organizirani čin koji je pripremao mjesecima ili danima unaprijed, nego je rezultat PTSP-a koji svaki dan guta naše heroje i uništava njihove obitelji.

… Hrvatska, na današnji dan živiš u slobodi točno 1.042 tjedna, točnije 7.294 dana, u tim danima slobode umrlo je 34.000 branitelja a njih 2.800 se ubilo, što znači Hrvatska da ti svaki dan umre 5 branitelja, a svaki treći dan jedan branitelj se ubije. … http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=3299.msg9357#msg9357

Hrvatska je imala većih heroja od Gotovine ali oni nisu imali toliko sreće koliko Gotovina. Pod zemljom su i NITKO ih više ne spominje.

TKO JE IVAN KORADE?
- Ivan Korade rodio se 17.12.1964. u selu Velika Veternička
- Početkom '91. bio je dobrovoljac u jedinici Specijalne policije
- Teško je ranjen '92. na dubrovačkom ratištu, izgubio je ruku
- Krajem '93. osnovane Pume, Korade postaje zapovjednik
- Brigada prva ulazi u Knin, a on '95. stavlja zastavu na tvrđavu
- Nakon rata HV ga promiče i daje mu čin generala

ZDS!

Slava hrvatskim braniteljima!
Slava generalu Ivanu Koradeu!

Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Kolovoz 04, 2015, 10:11:43 »


Čestitka povodom Dana pobjede hrvatske Oluje

Dragi Dragane,

hvala ti na čestitci povodom "Dana pobjede hrvatske Oluje".

Ako duboko razmislim moram se pitati što si mi Hrvati imamo čestitati.

Slobodu? – Koju i kakvu slobodu?

Zar je to sloboda da je predsjednica Kolinda na mimohodu zabranila zastavu HOS-a?

Ako se ona stidi i distancira od HOS-a – zašto bi inače zabranila zastavu HOS-a na današnjem mimohodu - onda se ja stidim za ovakvu slobodnu Hrvatsku.

 
Ponos Hrvatske

Da li će od predsjednice Kolinde, kao počasni gost, biti pozvan vrhovni zapovjednik Hrvatskih obrambenih snaga gospodin Dobroslav Paraga?
Pupovca i ostale srbo-komuniste sigurno hoće!

Pa zar mi čestiti Hrvati imamo stvarno što slaviti.

Oluja uspjela – Slobodna Hrvatska propala!

I kako dragi Mario Maks Slaviček kaže:

"U mislima Domovina,
u srcu odansot,
u Desnici snaga"

http://www.dnevno.hr/domovina/svima-koji-ce-doci-na-mimohod-divite-se-tehnici-ali-ne-zaboravite-nase-najmocnije-oruzje-hrvatskog-vojnika-820178

Ali naša Desnica je (još) slaba!

Danas nije Dan hrvatskog vojnika – danas je Dan srbo-komunističkog pomoćnika.

Hrvatski vojnik je još uvijek u Savskoj! Dokle?

ZDS!

Tvoja Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Kolovoz 04, 2015, 13:03:09 »


Zaboravljeni general Ivan Korade - Heroj u ratu, žrtva u miru
bolovao je od zadnjeg stadija PTSP-a, bolesti koju je zaradio braneći ovu državu

Ovih dana, povodom 20. obljetnice operacije Oluja, mnogo čitam o Oluji, o HOS-u, Pumama, Tigrovima i našim generalima od kojih se najmanje spominje pokojni general Ivan Korade kojeg je predsjednik Tuđman 22. srpnja 1997. razriješio svih dužnosti.

General Ivan Korade i njegove "Pume" na kninskoj tvrđavi
Vječna im slava!

<a href="http://www.youtube.com/v/fmiTB6xkhT0?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/fmiTB6xkhT0?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Nikada mi neće biti jasno zašto su Franjo Tuđman, a kasnije i Stipe Mesić, tako nepošteno iskoristili svoj položaj i poslali naše generala - naše heroje - od kojih su Tuđman, Mesić i njima slični najviše profitirali - u prisilnu mirovinu, na koju umirovljenji generali nisu imali pravo žalbe.

Što znači prisilna mirovina?

[...] vojnik mora biti umirovljeni, ako je iz zdravstvenih razloga trajno onesposobljen ispunjavati svoju dužnost. Nesposobnost će se odrediti na temelju mišljenja vojnog liječnika. [...]
Točno na tom mjestu kod "vojnog liječnika" sam zapela i pitam se da li je generalu Koradeu prije prisilnog umirovljenja atestiran PTSP sindrom. Sigurno nije! Jer je još 1996. s generalom Ivanom Basarac obnašao administrativne dužnosti, da bi godinu dana kasnije - 1997 - bio praćen, hapšen i maltretiran nekim policajskim "informativnim razgovorima" zbog nestalih stabala oraha sredinom 1995 s grahovskog ratišta.
Ali nije PTSP cijena rata koju je samo general Ivan Korade morao platiti, nego je to cijena koju je platila i plaćaju još i danas njegova supruga Ljiljana i njegov sin Mario rođen 1990.
PTSP i danas određuje i živote čak i onih koji se u vrijeme Domovinskog rata još nisu ni rodili.


Nekima je general Korade bio trn u oku, a neki u novoj političkoj sceni, pogotovo ljevičari, su ga se plašili jer general Korade nije podnosio sve one koji su sve rušili zašto su se on i svi branitelji borili. Sigurno je, da se general Korade ne bi nikada družio sa Milanovićem i ostalim SPD-ovcima.

General Korade je ostao vjeran svojim suborcima i u njihovom društvu se osjećao zadovoljan i siguran jer su svi imali istu hrabrost i isti stav u istim okolnostim. Izbjegavao je ljude koji su ponosni na crvenu petokraku, nije imao povjerenja u njih i znao je da ni on nije mogao očistiti Hrvatsku od proklete UDBE. Koliko se god trudio Udbinim izmišljotinama i hapšenju nije mogao izbjeći. Heroj Korade i nakon "oslobođenja" nije trijezan mogao podnositi taj sistem. U ratu je Hrvatsku i sebe obranio - u miru se nije mogao obraniti od neprijatelja. Izrešetali su ga! Ne spominju ga!

Ako je general Korade stvarno ubio 5 ljudi onda on to nije planirao. To nije organizirani čin koji je pripremao mjesecima ili danima unaprijed, nego je rezultat PTSP-a koji guta naše heroje i uništava njihove obitelji.

Žalosno i smješno je da u "demokratskoj" Hrvatskoj policija ganja one koji su svojim tjelom branili Domovinu i stvorili Hrvatsku dok se štiti Perković, Mustač - koji ne boluju od PTPS-a - i cijela UDBA koja je samo u Njemačkoj hladnokrvno i podmuklo ubila 39 nevinih osoba. U Hrvatskoj se još i danas od strane Vlade štite planirana i organizirana ubojstva Stjepana Ševe njegove supruge i 8-godišnje kćerkice Rosmarie, dok su ti isti tjerali u smrt generala Koradeu za ubojstvo u efektu 16-godišnjeg Gorana Hudića kao najvećeg kriminalaca.

Hrvatska Ljevica je od samog početka pa sve do danas kriminalizirala Domovinski rat kao i sve naše generale i opravdavala Udbina ubojstva.

Danas Zagreb slavi 20. obljetnicu operacije Oluja! I ima što slaviti pogotovo zagrebačka politička elita: Mesić, Josipović, Milanović, Manolić, Pupovac, Gotovina i Grabar-Kitarović – predsjednica koja je na mimohodu u Zagrebu zabranila HOS-ovu zastavu.


Sigurno se predsjednica danas stidi prve Hrvatske obrambene snage!
Sigurno nije ni Dobroslav Paraga kao počasni gost od nje pozvan! Ali zato Pupovac je!

Zamislimo si danas Hrvatsku bez Oluje, bez generala Korade i svih onih koj se danas ne spominje.

Cijela politička "elita" poput Mesića, Josipovića, Milanovića, Pusićke, Grabar-Kitarović i drugih sutra svečano slave "Hrvatsku Oluju" i ne spominu niti s jednom riječju hrabrog domoljuba i branitelja koji se kroz cijeli rat s JEDNOM RUKOM borio za slobodnu Hrvatsku. Dok je Hrvatska gorila što su radili s DVIJE RUKE Mesić i ostali? Putovali od Chicaga do Melbournea i grabili milijune dolara od hrvatske dijaspore.

U današnjoj slobodnoj Hrvatskoj nema više mjesta svima onima – zdravim i bolesnim – koji su ovu državu stvorili.

I dok se u Hrvatskoj danas svaki treći dan jedan branitelj ubije, politička elita uživa sve privilegije koje su u slobodnoj Hrvatskoj moguće. Koliko je političara oboljelo od PTSP-a, koliko djece političara je bez posla?

Danas je dan radosti ali i dan sjećanja na hrvatsku vojsku, na oboljele i umrle branitelje, na generala Ivana Koradeu i na Dobroslava Paragu. Svi oni zaslužuju našu "hvala"

_______________________

http://www.vecernji.hr/hrvatska/od-ptsp-a-boluju-i-mala-djeca-ratnih-veterana-998487

http://www.jutarnji.hr/ispovijest-udovice-generala-korade--bankrotirali-smo--sin-je-u-zatvoru--a-jos-ne-znam-ni-jesu-li-ivana-ubili---/1280547/

http://www.dnevno.hr/domovina/skandal-pred-oluju-kolinda-izbacila-zastavu-hos-iz-mimohoda-kotromanovic-bio-protiv-819622

General Ivan Korade s nama je!

1. od 3
   
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Kolovoz 04, 2015, 13:04:33 »


Isječak iz života generala Ivana Koradea

Kako je uhićen i iz vojnog pritvora pušten general-bojnik Ivan Korade, donedavni zapovjednik Zbornog područja Varaždin i bivši zapovjednik 7. gardijske brigade "Pume"

Zapovjednik "Puma" general bojnik Ivan Korade (od 23. prosinca 1992. do 11. ožujka 1996.)
22. srpnja 1997. General-bojnik Ivan Korade razriješit je svih vojnih dužnosti
Kad je vlastodržcima trebao slavili su ga, a nakon rata proganjali ga.

18.10.1995. uz Franju Tuđmana
27.03.1996. na fotografiji desno: Opunomoćenik predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, mr. Stjepan Adanić te general bojnice Ivan Basarac, izaslanik Glavnog stožera Hrvatske vojske i Ivan Korade, zapovjednik Zbornog područja Varaždin uručili su visoka vojna odličja pripadnicima 7. gardijske brigade.(Snimio: K. Đurić)

General-bojnik Ivan Korade je na slobodi desetak dana. Iz vojnog pritvora u splitskoj vojarni Lora pušten je u utorak, 29. srpnja 1997. Trenutno se nalazi u kući supruge Ljiljane u kojoj živi zadnjih nekoliko godina. Bavi se ribičijom... Psihički se odmara od svega što mu se zbilo u zadnje vrijeme. Strahovito mu smeta što su njegovi kolege, časnici iz 7. gardijske brigade i Zbornog područja Varaždin, još uvijek u pritvoru.

 
Boris Tušek, načelnik općine Novi Golubovec

Ovo nam je na samom početku našeg susreta rekao Boris Tušek, načelnik općine Novi Golubovec i predsjednik Općinskog odbora HDZ-a, čovjek koji donedavnog zapovjednika Zbornog područja Varaždin Ivana Koradea poznaje već desetak godina. Tijekom Domovinskog rata njihovo je poznanstvo i suradnja proširena, da bi se smirivanjem ratnih neprilika nastavila na športskom području.

Naime, načelnik Tušek član je uprave lokalnog Nogometnog kluba "Bojovnik 7", a nedavno umirovljeni genaral Korade predsjednik je uprave. Tako je ljubav prema lokalnom nogometnom klubu bila "krivac" što su krajem prošlog mjeseca obojica istodobno doživjela nešto o čemu do tada nisu ni sanjali: 23. srpnja 1997. uhićeni su od strane Antiterorističkc jedinice Vojne policije HV-a usred bijelog dana!


-   Te srijede, 23. srpnja, oko 15 sati general Korade je došao sa svojim Mercedesom 500-S ispred gostionice "Zrinski" ovdje u Golubovcu, da bi odvezao Zlatka Žvigača i mene na prijateljsku nogometnu utakmicu koja sc trebala tog dana odigrati u Čakovcu između klubova NK "Bojovnik 7" i NK "Čakovec" -priča načelnik Tušek te nastavlja: -Budući da je Žvigač bio generalov vozač, on je sjeo za volan i vozio nas je prema Čakovcu. Tijekom puta primijetili smo kako nas prate s Golfom, no nismo na to obraćali posebnu pažnju, budući da smo i prije primjećivali čudna vozila u Golubovcu i okolici. Vidjevši kako nas prate, Korade je samo rekao kako nema razloga za to, jer da on "neće rušiti Hrvatsku zato što je umirovljen".

UHIĆENJE U GREDI

Nedugo nakon što su Ivan Korade, Boris Tušek i Zlatko Žvigač ušli u Gredu, naselje na pola puta između Golubovca i Varaždina, primijetili su neku gužvu na cesti. Sve je djelovalo kao da je prometna nesreća. No, kad su prema zaustavljenom Mercedesu dojurili ˝Pinzgaueri˝* iz kojih su iskočili vojni policajci, shvatili su da nije riječ ni o kakvoj nesreći...

Na molbu dvojice nenaoružanih policajaca odmah su sva trojica izašla iz vozila. Tušek i Žvigač su prebačeni u "Pinzgauera", dok je Korade sjeo zajedno s policajcima u Mercedes koji je u pratnji "Pinzgauera" krenuo prema Varaždinu. Kod varaždinske Bolnice kolona se odvojila. Tušek i Žvigač odvezeni su prema vojarni u Optujskoj ulici, a general Korade prema Zagrebu.

-   S lisicama na rukama prolazili smo kroz krug vojarne. Nikad neću zaboraviti kako su nas gledali vojnici 7. gardijske, od kojih sam mnoge poznavao jer su iz našeg kraja - s očitim ogorčenjem se prisjeća Tušek opisujući trenutke provedene u varaždinskoj vojarni. - Ja sam tada odveden na ispitivanje u sjedište vojne policije, a Zlatko Žvigač u pritvor. Ispitivali su me o radu našeg nogometnog kluba, zatim o čemu smo tijekom puta razgovarali s generalom, pa o događanjima u varaždinskom restoranu "Bijeli konj" te zbivanjima nakon malonogometne utakmice u Graberju... Ispitivanje je trajalo dvadesetak minuta, nakon čega mi je rečeno da sam slobodan. Međutim, ta je sloboda kratko trajala, jer su me ubrzo potom odvezli zajedno sa Žvigačem u sjedište Vojne policije u Vlaškoj u Zagrebu.

Dok su čekali da dođu na red za "informativni razgovor", Tušek i Žvigač su u vojnom pritvoru u Vlaškoj ulici vidjeli Koradeov Mercedes te dan ranije privedene časnike 7. gardijske brigade kako se vraćaju s ispitivanja. Bili su tu bojnik Božo Vrček, zamjenik načelnika Stožera ZP-a Varaždin, satnik Mile Katić, načelnik Zapovjedništva ZP-a, Srećko Vusić, zapovjednik 1. bojne 7. gardijske brigade, te naknadno priveden vodnik Slavko Sokolić, bivši gereralov vozač. Svi se oni, proma Tušekovim riječima, i dalje nalaze u pritvoru u splitskoj vojarni Lora, kao i pukovnik Stjepan Žeželj, načelnik Političke uprave ZP-a, te Robert Lukačević, zapovjednik selekcijske obuke u 7. gardijskoj brigadi, dvojica uhićenih časnika koje Tušek nije uspio vidjeti u Vlaškoj.

______________
* terensko vozilo "PINZGAUER" - koristi se za promotivne vožnje

ISPITIVANJE U VLAŠKOJ

Tušekovo ispitivanje u Vlaškoj počelo je poslije 20 sati. Tu je odgovarao na već poznata pitanja o poznanstvu s generalom Koradeom, radu nogometnog kluba "Bojovnik 7", zatim o navodnoj Koradeovoj sklonosti piću, reakciji ljudi na njegovo umirovljenje, pa o dagađajima u "Bijelom konju" i Graberju. Dvojicu vojnih policajaca koji su ga ispitivali posebno je zanimao svaki korak koji je napravio od ponedjeljka, 21. srpnja, pa do trenutka uhićenja.

Na kraju ispitivanja Tušeka su pitali cijeni li Koradea, na što je odgovorio potvrdno. On je to i obrazložio time kako je upravo Korade prvi dizao hrvatsku zastavu i na kninskom i dubrovačkom ratištu (gdje se nastavio boriti ubrzo nakon što je izgubio ruku). Prema Tušekovim riječima, dvojica koji su ga ispitivala reagirala su na ovakav njegov stav povišenim glasom, rekavši mu kako su "i drugi dizali zastave ili gubili ruke"...

-   Na to sam im odgovorio da su oni mene pitali za moje mišljenje, a ja njih nisam pitao za njihovo - ističe načelnik općine Novi Golubovec. Njegovo ispitivanje završilo je oko 23.30 sati, nakon čega je odvezen natrag u Golubovec.

UZNEMIRENI MJEŠTANI

Usprkos tome što je u Golubovcu već bila duboka noć kad se načelnik Tušek vratio iz Zagreba, oko gostionice "Zrinski" okupilo se pedesetak uznemirenih mještana. Oni su saznali za njegovo odvođenje, pa su za to tražili i pojašnjenja.

-   Smirivao sam okupljene, premda su se i u meni miješali osjećaji ogorčenja i jada zbog onog što sam proživio. Nikad se, naime, nisam nadao da će mene, civilnu osobu, u mojoj državi ni kriva ni dužna uhititi kao zadnjeg kriminalca. Mene, koji prije nikad nisam bio ni ujednoj stranci, a koji sam kao član HDZ-a od prvog trenutka bio za hrvatsku vlast. Sad sam pak došao u situaciju da se pitam - jesam se borio za takvu vlast?!

Dok je načelnik općine tijekom noći od srijedu na četvrtak smirivao svoje sumještane, Ivan Korade je još bio u Vlaškoj, da bi u četvrtak ujutro bio prebačen u vojni pritvor u splitskoj vojarni Lora. Ondje su se neki čudili što se to zbiva kad su ugledali genarala i njegove časnike iz 7. gardijske.

Prema Tušekovim riječima, generala Koradea pitali su tijekom ispitivanja u Lori o nekim slučajevima uz koje se često spominje njegovo ime, pa tako, između ostalog, i o odvoženju humusa te rušenju i prodaji stabala oraha s grahovskog ratišta sredinom 1995. godine. - Na ta se pitanja Korade jako naljutio –napominje Tušek, dodajući kako je general rekao da je netko drugi s time imao veze, kako bi se kupila potrebna vozila za našu vojsku.

(NE)OČEKIVANO UMIROVLJENJE

Nakon šestodnevnog boravka u splitskom vojnom zatvoru u kojem su ga u subotu, 26. srpnja, posjetili supruga Ljiljana sa sinom Mariom, donedavni zapovjednik Zbornog područja Varaždin i bivši zapovjednik 7. gardijske brigade "Pume" Ivan Korade pušten je na slobodu 29. srpnja 1997. Do Zagreba je dovezen helikopterom, točnije do Lučkog, gdje mu je, prema Tušekovim riječima, uručeno rješenje o umirovljenju datirano 7. srpnja!?

Kako napominje načelnik Općine Novi Golubovec, takvo naknadno uručenje rješenja o umirovljenju vjerojatno ima veze s činjenicom što je general Korade početkom srpnja imao smrtni slučaj u obitelji (smrt majke) pa se čekalo smirivanje stanja. Tako je prvu informaciju o tome da više nije zapovjednik Zbornog područja Varaždin - kako tvrdi Tušek - genaral Korade saznao tek oko ponoći u utorak, 22. Srpnja 1997., i to u krugu obitelji koja mu je prenijela vijest o umirovljenju, objavljenu na radiju i televiziji tog popodneva.

Naime, Korade osobno nije čuo tu vijest, jer je u utorak poslijepodne bio na ribičiji sa sinom, gdje se često znao naći tijekom godišnjeg odmora kojeg je upravo koristio.

Prema Tušekovim riječima, odmah nakon što su mu priopćili vijest o njegovu umirovljenju te uhićenju kolega, Korade je u noći otišao do zapovjednika 7. gardijske, brigadira Željka Dvekara, kako bi od njega preuzeo svoj Peugeot.

-   General je govorio da će biti prijevremeno umirovljen, već u svojoj 33,. godini života. No, umirovljenje je očekivao tek za Božić, odnosno krajem ove godine. Razmišljao je kako će se početi baviti poljoprivredom, a kupio je već i stoku. Kazao je da će se tako najbolje odmoriti i smiriti - objašnjavao nam je načelnik Tušek, naglasivši da je Koradea strašno mučilo to što su njega "prozivali zbog sitnica dok se drugima svašta progledalo kroz prste"...

"ZABORAVLJENI" OSLOBODITELJI?

Kako je istaknuo načelnik Tušek, general Korade nije se nadao da će se tako nekorektno ponijeti ne samo prema njemu i njegovim kolegama, nego i cjelokupnoj slavnoj 7. gardijskoj brigadi HV-a. Naime, za Tušeka nije sporan samo način njegovog umirovljenja te uhićenja, već i pojave koje su uslijedile nakon ovih nemilih događaja. Među ostalim, i generala Koradea i mještane Golubovca posebno smeta što su spomenuti osloboditelji Knina i prošlotjedni Dan domovinske dočekali u pritvoru. A u prigodnim emisijama u povodu druge obljetnice oslobađanja Knina gotovo da su "zaboravljeni" varaždinski gardisti i časnici, a osobito njihov ratni zapovjednik Ivan Korade. Sada se svi oni osjećaju odbačenima...


Greda, naselje između Varaždina i Ivanca -mjesto na kojem su uhićeni Ivan Korade, Boris Tušek i Zlatko Žvigač

Pitamo se, zašto se sve to događa ovom našem generalu i drugim uhićenim časnicima iz 7. gardijske? Priča o nekakvoj vojnoj pobuni i puču zbog umirovljenja, kao glavnim razlozima uhićenja, ne stoji, jer general to nije želio. A osim toga, on nije izravno ni zapovijedao brigadom od kada je bio zapovjednik Zbornog područja Varaždin - ističe načelnik Tušek. Uz to, po njegovu je mišljenju bivši zapovjednik 7. gardijske brigade Željko Dvekar vjerojatno bio upućen da će se dogoditi uhićenja određenih časnika, pa je dolazak vojnih specijalaca iz Zagreba u varaždinsku vojarnu prošao bez incidenata. A neke od tih specijalaca vidjeli su i sami Varaždinci, dok su u grupama patrolirali gradskim ulicama...

-   Žitelji Golubovca i okolice ogorčeni su zbog uhićenja svojih sumještana. To doživljavaju kao "kadrovski udarac" na cijelu sjeverozapadnu Hrvatsku, koji se počeo nazirati još od smjene ministra Ivana Jarnjaka - napominje načelnik Tušek. Stoga ističe kako će od svojih saborskih zastupnika zahtijevati da nadležni organi objasne postupke prema genaralu Koradeu i ostalim pritvorenim časnicima.

U OČEKIVANJU OBJAŠNJENJA

Sasvim je sigurno da za primjerena objašnjenja što se zapravo događalo proteklih dana u varaždinskoj vojarni i okolici nisu zainteresirani samo Golubovčani. Pravo da saznaju što se točno zbivalo, naravno, imaju i oni koji ne doživljavaju kao "sitnicu" nerazjašnjeno maltretiranje bivšeg djelatnika SIS-a Josipa Marčelana u varaždinskom restoranu "Bijeli konj", odnosno oni koji u genera lu Koradeu ne vide (samo) heroja Domo vinskog rata, nego i kao svojevrsnog tragičara u miru, tj. kao osobu uz čije se ime vežu neki od najtežih javnih ekscesa koje Varaždin pamti (npr. razbijanje inventara u dvorani na Graberju nakon malonogometne utakmice).

Jesu li, dakle, opisana uhićenja i najava da će se napokon početi na mjerodavnim mjestima rasvjetljavati poznati (i još nepoznati) incidenti vezani uz dosad za pravosudne organe "nedodirljivog" generala Koradea i njegove kolege, ili pak je riječ o nečem drugom - vrijeme bi trebalo uskoro pokazati. Naime, za jesen je zakazano novo ročište na bjelovarskom Županijskom sudu u vezi sa "slučajem Marčelan" na kojem bi se konačno trebao nakon upornih odbijanja - pojaviti general Ivan Korade. Za istinskog heroja to ne bi značilo poniženje, već dokaz stvarne, od nekih osporavane veličine …

Ako se, međutim, general Ivan Korade ni na jesen ne pojavi na bjelovarskom ili nekom drugom sudu, pitanje zašto je uhićen i iz splitskog vojnog pritvora ubrzo pušten - ostat će i dalje bez odgovora. Osim ako se od (jedino) mjerodavnog Ministarstva obrane u međuvremenu ne dobije potvrda nekih nagađanja, kao što je npr. ona da general Korade vijesti o svom umirovljenju ipak nije primio baš tako mirno kako se to nekima činilo te da gaje trebalo "malo smiriti"... U svakom slučaju, na službene odgovore na sva još otvorena pitanja cijelog ovog neželjenog "slučaja" - treba pričekati.

I. Kruhoberec
Fotografije: K. Geci

2. od 3
   
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #5 : Kolovoz 04, 2015, 13:05:34 »


Što su povodom uhićenj pritvora generala Ivana Koradea rekli njegovi sumještani, žitelj Golubovca

ŽALOSNO JE TO...

Stjepan Bujanić, predsjednik Udruge veterana Domovinskog rata Općine Novi Golubovec

 
Stjepan Bujanić

-   Mi smo šokirani postupanjem prema generalu koji potječe iz vrlo časne obitelji. O svemu tome nas 2.800 veterana iz općine dalo je svoje mišljenje. Riječ je o udaru na sjeverozapadnu Hrvatsku... Opet se šalje Hrvat na Hrvata, a tek smo se ujedinili i pomirili. Žalosno je da se to događa uz znanje aktualnih vlasti. Za Koradea sam spreman i poginuti, jer poslije Bobetka on jc drugi general kojeg osobito cijenim.

Ivan Gradečak, pričuvni časnik i invalid Domovinskog rata

 
Ivan Gradečak, pričuvni časnik i invalid Domovinskog rata

-   Sramotno je da se tako postupa prema generalu Hrvatske vojske. Zato očekujem od Ministarstva obrane RH objašnjenje zašto se tako postupilo. Ljut sam na pisanje pojedinih novina, kao i na našu televiziju koja je u prošlotjednim emisijama o oslobađanju Knina izostavila Koradea i 7. gardijsku brigadu. A prošlo je tek dvije godine od tog slavnog događaja, pa se onda pitam što će biti za pet ili deset godina? Zar ćc se povijest opet "prekrajati" prema nečijim interesima!?

Vilko Žvigač, umirovljenik:

 
Vilko Žvigač, otac Zlatka Žvigača

-   Čini mi se da se ovim postupkom prema generalu Koradeu naša vlast spustila na nisku razinu. Sramota je na koji su način priveli njega, načelnika Tušeka i mog sina Zlatka Žvigača...Izgubio sam povjerenje u one za koje sam dosad glasovao. A posebno sam ogorčen na list "Nacional" koji je objavio čiste laži o generalu Koradeu. Ja o njemu mislim sve najbolje. On je pošten, a ne lopov i nasilnik.

Varaždinske vijesti, 13.08.1997

Zadnji trenutci u životu generala Ivan Korade
* Velika Veternička, četvrtak, 17. 12. 1964. † Velika Veternička, četvrtak, 03. 04. 2008.
Njegov život, u starosti od 43. godine, ugasila je hrvatska policija.

Supruga Ljiljana Korade: "Uvjerena sam da je Ivana policija svojom paljbom propucala k’o švicarski sir."

Vikendica u kojoj je ubijen general Korade. Vikendice je u vlasništvu Franje Truntića na šumskom području zvanom Vrh.
Skrovište Ivana Koradea bilo je na brijegu okruženo s tri strane šumom, kilometar i pol udaljeno od njegove kuće u 49252 Velika Veternička, Velika Veternička 57 i isto toliko od ceste Golubovec - Zlatar Bistrica

Fotografije sa sahrane: Koradea ispratilo 300 suboraca i prijatelja

http://dalje.com/foto.php?id=13&rbr=5703&idrf=265663

<a href="http://www.youtube.com/v/_9cmXhbKEYQ?version=3&amp;feature=player_detailpage ..." target="_blank">http://www.youtube.com/v/_9cmXhbKEYQ?version=3&amp;feature=player_detailpage ...</a>

* * *

Sjećate li se general bojnika Ivana Koradea (Velika Veternička, 17. prosinca 1964.- Velika Veternička 3. travnja 2008.). Da je danas živ slavio bi 50-tu obljetnicu života. Međutim, još nitko ne zna, a ne će ni znati, što je ovog Junaka hrvatskog Domovinskoga rata ponukalo da neslavno okonča život počinivši samoubojstvo (ili su ga ubili?) nakon počinjenja peterostrukog ubojstva? A takvih junaka uistinu je bilo malo u hrvatskom Domovinskome ratu. U borbu protiv srpskih četnika uključio se odmah početkom 1991. kao dragovoljac u postrojbama Specijalne policije, zatim se priključio "Tigrovima", gdje ubrzo postaje i jedan od njihovih zapovjednika. U ljeto 1991. teško je ranjen na dubrovačkom ratištu, gdje je izgubio i ruku. I umjesto da se povuče, on već "sutradan" ponovno uzima oružje i vraća se u ratnu postrojbu, kao na filmu. Bio je zapovjednik 7. gardijske brigade "Pume" sa kojima je prošao sve najznačajnije bitke u Domovinskome ratu.

Nikada zadnji, uvijek – prvi. Ostao je u pamćenju hrvatskih branitelja, ali i većine Hrvata jer je 5. kolovoza 1995. nakon što je prvi sa svojim postrojbama ušao u tek oslobođeni Knin, podigao hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi. Nakon toga ne odlazi kući, već opet kreće u boj i to u BiH, gdje je ratovao protiv okupatora (operacija Maestral i Južni potez). Nakon rata doživio je niz neugodnosti, nije želio poštovati odluku o njegovu prisilnom umirovljenju. Bio je supotpisnik Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti od rujna 2000. godine, zbog čega ga je bivši navodno sramni predsjednik države Stjepan Mesić, kao i ostale istaknute generale ipak - umirovio. Ali, ako zbog ničeg drugoga, Mesić za ovo mora biti kad-tad suđen, jer je to više navodno bila "osveta" onima koji su uz Tuđmana stvarali hrvatsku državu.

Nakon što se nagledao nepravdi prema ljudima koji su branili Domovinu, nije se mogao kontrolirati, pa je relativno često dolazio u sukobe sa zakonom. Početkom travnja 2008. prema svemu sudeći naprosto je "puknuo", svega mu je bilo dosta, pa je učinio nešto što se nikako ne može opravdati i oprostiti. Ubio je nevine ljude, čak i jednog policajca koji ga je proganjao. On se očito nikada nije izliječio od PTSP-a. (Na žalost, nije on jedino, jedini se izliječio ministar branitelja) . Njegovo ime ostat će zauvijek zapisano "zlatnim slovima" i kao junaka i kao zločinca. Priča o ovom generalu je za roman ili film. (Gdje si sada Angelina Jolli?) Primio je, ali su mu ih nakon zlodjela oduzeli ova odličja: Red kneza Domagoja s ogrlicom, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Jelačića, Red Danice hrvatske s likovima Katarine Zrinske, Red hrvatskog križa, Red hrvatskog trolista, red hrvatskog pletera, Spomenicu domovinske zahvalnosti i još stotinu drugih nagrada i priznanja.

Sve što su mu mogli – oduzeli su mu. Ali ga nikako ne mogu izbrisati sa fotografija s kninske tvrđave, kad je bio u društvu Tuđmana, Gotovine, Rojsa, Krstičevića i drugih velikana hrvatske povijesti. Ne mogu mu  "oduzeti" ni njegovo junaštvo u hrvatskom Domovinskome ratu. Žao nam je što je učinio ova nedjela, ali vjerujte i za to je kriv rat, zato su krivi srpski okupatori, zato su krive nepravde prema tisućama hrvatskih branitelja koji na sreću nisu nikoga ubili, osim sebe i svojih najbližih!

Korade je izabrao drugi, nikada razjašnjeni put!

Napisao/ Mladen Pavković
07.04.2014. 00:02

_______________

Pamtit će mo ga mi kojima je značio. Iz poštovanja prema njemu ne želim danas reći što treba uraditi s njegovim ubojicama. Možda danas shvatimo da je general Ivan Korade otišao onako kako je i trebao otići ratnik kojeg su izdali i uništili, s oružjem u ruci. Na našoj je duši njihova smrt i sudbina ostalih naših utamničenika. Šutnjom ne ćemo postići ništa a prvi je prioritet oslobađanje Tome Mečepa iz partizansko-četničkog zarobljeništva, jer ga očito čeka ista sudbina. Hvala vam Đuro i Ivane.
Napisao/ goran
2011-07-13 18:50

http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/OBLJETNICE/Od-hrvatskog-junaka-do-ubojice-ili-za-sve-su-krivi-srpski-okupatori-i-domace-izdajice

3. od 3
   
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #6 : Kolovoz 04, 2015, 19:35:43 »


Hrvatska akademska zajednica Domovine i dijaspore Zagreb - Basel



HAZUD <hazud@gmx.ch>  Skype: hazudbs   Tel:0041 61 321 81 05   CH-4056 Basel  Davidsbodenstr. 64 Emilija Herceg<emilijaherceg@bluewin.ch>   Ilija Sikic<ilija@sikic.ch>   Dragan Hazler hazudd@gmail.com

20. obljetnica Oluje, hrvatske pobjede nad genocidnim barbarima-Srbima

Kao svake godine, tako i ove, napose ove jer je 20-a obljetnica junačke Hrvatske pobjede nad genocidnim, okupacijskim, silovateljskim, pljačkaškim i vandalskim srbskim zločincima i srbskim petokolonašima u Hrvatskoj, odražava se u Baselu u organizaciji HAZUD svečana akademija u čast hrvatske slobode, hrvatske države, u znak zahvalnosti Hrvatskim invalidima Domovinskog obranbenog rata, zahvalnosti Hrvatskim braniteljicama i Hrvatskim braniteljima, koji su uz pomoć čitavog Hrvatskog naroda u domovini i u dijaspori pobjedonosno izborili i uspostavili Neovisnu Državu Hrvatsku.

Hvala živima i vječna SLAVA svima palim junakinjama i junacima u borbi za hrvatsku slobodu i neka im je vječna slava i uvijek lahka naša draga zemlja hrvatska. Grobove vaše prekriva cvijeće u hrvatskoj trikolori.
CRVEN - BIJEL i PLAVI.
† S name ste! †
Za vas palimo svijeće, prisižemo hrvatski i nikad vas ne ćemo zaboraviti i zahvalni vam biti!

Nakon kraćeg govornog osvrta od predsjednika HAZUD, Dragana Hazlera, u kojem je iznešen značaj pobjedničke Oluje za Hrvatsku za bratski BiH, uslijedio je akademski razgovor o najistaknutijim značajkama OLUJE, u kojima je spašen Bihać od tragedije sličnog srbskog zločina u Srebrenici... prekinuli smo razgovor najavljenim i izvedenim krasnoslovom pjesme od hrvatske pjesnikinje Blanke Dovjak Matković (Zagreb 1920-1993), koju je krasnoslovila mlada Ličanka Hrvatinka Pađen.

NAZDRAVICA HRVATSKOJ

Tebi nazdravljam najdraža zemljo!
Tebi, za koju trošim rasipnički najljepše nježnosti,
Skupocjenu iskrenu ljubav darujem ti kao mali detalj
U velebnom mozaiku ljubavi svih Hrvata.

U ovom svečanom času neću nad izdajstvima pjevati tužbalice
jer mi ionako pamtimo dulje nego to želimo.
Ni oplakana nasilja neću spominjati
jer sve naše teške uspomene proglašujemo pokojnicima
kojima ne idemo na groblje i ne nosimo im vijence.

U ovom svečanom času bez upotrebe tuge i mržnje
nazdravljam ti svojom odanošću i vjernošću
možda prokleta od njuškala i krivokletnika
ali radosna u okrilju tvojeg tisućgodišnjeg ponosa.

Ne može šaka bjesomučnika u jednoj maloj kaplji vremena
zbrisati one stranice naše prošlosti
po kojima su katkada gmizale prezrene gusjenice
ali iz kojih su često polijetali hrabri sokolovi.

O Hrvatska, najmilija, najdraža zemljo!
Nazdravljam ti svojim srcem punim ljubavi:
Živi i cvjetaj okomita i ponosna.
Ne sagibaj koljeno i ne klanjaj se ponizno nikome.
Pred tvojim će vratima skapati naoružani mržnjama
jer mi pamtimo dulje nego to želimo.

Oporučno ćemo ostavljati ponos i poštenje našim potomcima.

Mladoj Hrvatici iz podvelebitske Like zahvalilo je na krasnoslovu burnim aplauzom nekoliko stotina nazočnih Hrvatica i Hrvata na svečanoj akademiji u Baselu. Slične doživljeje osjetili su i drugi sudionici u programu posvećenom 20-om obljetničkom

Danu Hrvatske Oluje, 5. kolovoza 1995. - 5. Kolovoza 2015. godine,
kojeg smo usvečanili najdomoljubnijim pjesmama, koje nam je darovao Pjevački zbor Hrvatske ratne mornarice. Hvala hrvatskim mornarima!!!

Svima Hrvaticama i Hrvatima u domovini i dijaspori sretan Dan hrvatske OLUJE!

Priopćio Dragan Hazler, predsjednik HAZUD-a u Baselu
Basel, 5. kolovoza 2015.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #7 : Kolovoz 04, 2015, 20:31:25 »




MI  SMO  STVARALI  HRVATSKU  VOJSKU  I  POLICIJU.  VI  STE  NAŠ PONOS!

Zahvaljujemo Hrvatskoj vojci, policiji, vatrogascima, povijesnim postrojbama i svim sudionicima Mimohoda koji su pozdravili nas hrvatske branitelje prosvjednike u Savskoj 66 i članove obitelji  poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja.

Pozdravljamo naše kćeri i sinove, naše prijatelje i suborce koji časno noseći odoru hrvatskog vojnika primjerom pokazuju kako se odnosi prema hrvatskom ratniku koji je stvarao ovu Hrvatsku vojsku, na koju smo danas s pravom ponosni . Sada smo sigurni da je budućnost naše zemlje u sigurnim i časnim rukama.

Pozdravljamo i sve hrvatske domoljube koji su danas s radošću dočekali  i pozdravili naše kćeri i sinove u Mimohodu Hrvatske vojske kao i nas hrvatske branitelje prosvjednike u Savskoj 66.


Čestitamo svim Hrvaticama i Hrvatima 5. kolovoza Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja te s ponosom proslavimo 20. obljetnicu VRO "Oluja".

100% ZA HRVATSKU

Zagreb, 4. kolovoza 2015
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #8 : Kolovoz 18, 2015, 07:45:51 »


<a href="http://www.youtube.com/v/LrklutBMYvA?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/LrklutBMYvA?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>
Zapovjednik slavnih "Puma" stožerni brigadir Ivan Korade
pozdravlja dr. Franju Tuđmana

Barjak nad Kninom
 
Na padinama brda Spas
Gdje kninsku zavalu Krka ljubi,
Gdje Dinare planine kras
Vjekovječne spome ne gubi,
Koči se ubavi stari Knin.
Tu kraljevao nekad davno
Dmitar Zvonimir, hrabri sin,
Čestito ime, vijekom slavno.
Ruka na tvrđu vrgla stijeg
Crvenu, bijelu, modru boju
I branila je iznad sveg
Domovine granicu svoju.
--
Taj drevni Knin, tvrdi grad,
Tron kneza, kralja, hrabrog bana,
Petru Svačiću kuća rad,
Ta spojnica Mediterana
I Panonije ravne kraj,
Osta sjedištem mnogih dana,
Otpora vojnog moć i sjaj.
Tu nikle crkve, djela znana,
Hrvatskom rodu ponos sveđ.
Zvonimira cvjetala grana,
U slozi živio skromni pređ.
--
A tada, reć bi, đavla hir
Uništi davnu ljubav, slogu,
Sa Zvonimirom nesto mir;
Kletva zar neka stiže Bogu
Da patit mora stari Knin?
Jučer prijestolje Hrvat imo
Danas ga uze tuđi sin.
Pregorku plaću rod nam primo
Dušmanski za njim sezo prst,
I svega bilo što j' nemilo,
Stoljećim‘ strado stijeg i Krst.
--
Gle, preko Drine susjed stiže
I ko da j‘ uvijek bio tuj,
Dom za domom Kninom si niže,
Geslo mu ‘sveto‘ djeda čuj:
‘‘Za kralja i za otadžbinu.‘‘
I eto velje plaće baš
Hrvatskome poruka sinu:
‘‘Miči se dalje, Knin je naš!‘‘
--
Trpio grad patnju svaku,
Al‘ jednu silu pamti svijet -
Prokletu zvijezdu petokraku,
Josipa Broza režim klet.
Tisuć‘ Hrvata skrila raka,
Pedeset ljeta urlo vrag,
Komunistička petokraka
Ostavi zemljom krvav trag.
Sred vječnih patnja, smrti, muka,
Pit‘o Boga hrvatski sin:
‘‘Čija li će junačka ruka
Trobojku vratit u stari Knin?
O Bože, gdje si, slušaj već,
Od nemani nas grešne spasi;
Kad će ti usta zakon reć,
Kad će zagrmit pravde glasi?
--
Gdje Krapine zagorski kraj
Ljepotom čarnom sveđ prkosi,
Gdje čuje se pitomi kaj,
Duh te u prošlost davnu nosi
Međ junake što no su rad
Za ideale svoje mrli;
Vjerni domu onda i sad,
Matije Gupca sinci vrli.
Agresorski čim planu rat
Skočio junaka golem broj
Kličuć ko nekad Zrinski brat:
‘‘Krenimo braćo, u boj, u boj!‘‘
Plaću s Nebesa Bog nam dade -
Veternice Velike, sin,
Hrvat, general, Ivan Korade,
Diže barjak nad stari Knin.
 
Marija Dubravac
Brisbane 15.08.2015
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!