CRO-eu.com
Kolovoz 08, 2020, 11:04:43 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Vinko Žuljević Klica - Neka se čuje i druga strana  (Posjeta: 4746 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Svibanj 14, 2015, 17:06:37 »


Vinko Žuljević Klica - Neka se čuje i druga strana

 

Pisati o jednoj osobi tako burnog života kakav je je bio pokojnog Klice, a ne poznavati ga pobliže nije moguće na jedan nepristran način. No kako se upravljana hrvatska "javnost" povodom njegove nedavne pogibije nad njime dobrano izbljuvala...(čast iznimkama!), i to kombinacijom perfidnog djelovanja javnih glasila (tkzv. "medija"...) i unutarhrvatskih, malograđanskih, nedržavotvornih i podpirivanih predrasuda prema našim bosanskim Hrvatima, dozvoljavamo si dati riječ i i onoj drugoj strani:

Klica je rođen u čestitoj, djecom obdarenom hrvatskoj obitelji u Hrasnici kraj Bugojna. Kao dječak morao je sa sestrom dijeliti jedne cipele, kako bi mogao odlaziti u školu u Bugojno. Njegov djed Ilija, srčan i ponosan Hrvat od Biokova, nepokorivi ustaša, nakon 1945. skriva se 5 g. kao "škrapar", odležao je nakon toga robiju u Brozovim kazamatima. Djed Ilija i obitelj skrivaju i hrane "Bugojanske junake" 1972. g., unatoč stalnim udbaškim nadzorima: Vođa "Bugojanaca", Ilija Glavaš rodom je iz obližeg sela Lužani: Nije Bugojno baš slučajno izabrano za dizanje ustanka protiv ondašnje Srboslavije...

Da nije vožd Sloba '91. izprovocirao rat za stvaranje velike Srbije, Klica bi danas možda bio profesor biologije, koju je studirao, u Bugojnu, Sarajevu, Zagrebu... No u stanju ugroze obstanka netom osamostaljene "susjedne" države Hrvatske bez kalkulacija taj vrli "Bosanac" hrli u njenu obranu, juriša na tenkove kod Zadra (dok su se mnogi današnji hrv. bljuvatori, vlastodržci i moralisti skrivali čak i u inozemstvu) kao pripadnik legendarne 4. Gardijske brigade. U HV postiže čin brigadira.

 

A kada su se ratni oblaci nadvili nad njegovom rodnom Bosnom, odlazi bez predumišljaja na bugojansku bojištnicu, gdje postaje zapovjednik antiteroristčke bojne "Garavi", zaslužuje čin pukovnika. Nakon pada Bugojna Kličina bojna postaje dio Kaznjeničke bojne, kojom zapovijeda kasnije oklevetani Mladen Naletelić Tut, a Klica, koji je uvijek išao izpred svojih bojovnika, 1994. na kupreškoj bojištnici ostaje bez desne noge od četničke nagazne mine. Pri punoj svijesti voze ga do bolnice u Splitu. Jadno je bilo gledati kako iztražna policija u životnoj borbi odpalu protezu Kličine desne noge nije našla za shodno pokriti uz mrtvo tijelo.

A nije Klica sam krvario za Hrvatsku: Njegova braća, rodbina prijatelji sudjelovali su u tome, dok mnogi danas pošteni, pametni i utjecajni to nisu.

Oni su se borili, krvarili, patili za državotvorni san plejada hrvatskih naraštaja: Slobodnu, ponosnu, socijalno pravednu i sretnu državu Hrvatsku. Hrvatska se branila u BiH! Tko će nas braniti u, ne daj Bože, idućem obrambenom ratu, nakon što je nakon prošlog više od polovice Hrvata nestalo iz BiH? Tko će biološki, kao do sada, ublažavati bijelu kugu uže Hrvatske? Marljivi hrvatski živalj BiH otišao je po cijelom svijetu, gdje ih cijene i poštuju zbog marljivosti, uljudnosti i izvornih obiteljskih vrlina. No uža Hrvatska, i njihova matična domovina, nerijedko ih primjereno ne vrijednuje, omalovažava, no vrijednuje tim više one koji su se protiv nje svakom prigodom borili.

Bojovnik, invalid, čovjek koji je u najtežim ratnim okolnostima vodio svoje ljude, postaje zaštitarski poduzetnik u Mostaru, zapošljava malo po malo sve više razvojačenih branitelja u okonostima kada posla i kruha nema, a potreba za zaštitom dobara velika. Kada u BiH raste muslimanski pritisak na Hrvate, svoje poduzeće preseljava u Zagreb.

Poslovati u današnjoj Hrvatskoj je izrazito težko: Klica je imao puno dužnika, konkurenata, zavidnika. Miljenik naših naslijeđenih ... družtvenih stuktura nije bio.

U takvom okruženju dolazi se i do neželjenih okolnosti koje nameću svoju i neželjenu dinamiku. Kako i koliko se Klica u tome snašao "službeni mediji" i strukture tumače na svoj, poznati način, ali jesu li oni vjerodostojni - ili su samo instrumentarij upravljane krize na nizkoj razini (Davor Domazet Lošo)?

Može li se vjerovati sredini u kojoj se "Sanaderi" proizvode, postavljaju i odkrivaju... po nečijoj političkoj potrebi, u kojoj se društveni događaji kontrolirano i smišljeno proizvode?

 

Kako perfidno i bezsramno "mediji" (Večernjak, Jutarnji,...) izvješćuju kako se na Kličinom sprovodu okupilo tek nekoliko stotina ljudi – a samo na karminu je došlo 1.100 ljudi *, što je samo dio onih koji su bili na pokopu. Kome je to i zašto u interesu? Zašto se želi prikriti kako je Klica imao puno štovatelja i prijatelja iz svih slojeva hrvatskog društva? Čija je to u današnjoj Hrvatskoj računica? Koliko će se hrvatska policija uobće potruditi pronaći Kličine ubojice...?

<a href="http://www.youtube.com/v/g5Uy01CFCP8?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/g5Uy01CFCP8?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Pa onda pišu kako ga sudske vlasti BiH imaju na popisu za gonjenje zbog ratnih zločina. Koje to vlasti, zar one koje uoči eksodusa 13 000 Hrvata u Bugojnu '93. u dva sata ujutro minobacačkim minama razaraju dom njegove mnogočlane obitelji, kalkulirajući time kako će svi ukućani poginuti: Samo božjom providnošću obitelj u zadnji čas napušta svoj dom gledajući kako u razornom plamenu u mukama ugiba urlikajuća stoka, nestaje sve što nije stalo u njihov svježanj za bijeg. Zar one vlasti koje su nakon toga u bugojanskom stadionu podlo mučile stotine Hrvatica i Hrvata, sprovodeći silovanja, duševna i tjelesna razaranja hrv. zatočenika? Među tim mučenicima bilo je i članova Kličine obitelji.

Klica je bio srčan i borben čovjek, svojevremeno boksački prvak BiH. Kao takav nokautirao je svoga učitelja, opalio šamarčinu svojojoj profesorici, kasnijoj četnikuši Biljani Plavšić i to sve skupo plaćao. No ljudi koji su ga poznavali doživljavali su ga kao brižnog brata, oca, muža, čovjeka socijalno osjetljivog, krajnje pouzdanog i odanog.

Može li današnja hrvatska javnost dati pravičan sud o tom čovjeku?
Takva kakva je - zasigurno ne: Neka mu dragi Bog, kao i svima nama..., sada pravedno sudi.

_______________

* Sahrani su prisustvovali: osoba iz prijašnjeg vojnog vrha HV-a i iz HVO-a među kojima je bivši zapovjednik Kažnjeničke bojne Mladen Naletilić Tuta pod čijim se zapovjedništvom Klica jedno vrijeme i borio. Posljednje zbogom Klici su rekli i umirovljeni general HVO-a Ivan Andabak, umirovljeni general Mirko Norac, poduzetnici Hrvoje Petrač sa sinovima Novicom i Nikolom, Nikica Jelavić, Zoran Pripuz, Josip Antić Zefo, vlasnici zaštitarskih tvrtki Zlatko Marić i Josip Klemm, trener NK Zadar Igor Štimac i suvlasnik kluba Reno Sinovčić te bivši boksač Stipe Drviš i Mirko Filipović Cro Cop kao i nogometni menadžer Siniša Šošo ali i boksački Željko Golub.
Viđeni su, također, Klicin kum Vladimir Rajić, Đorđe Vuletić, Hrvoje Gašparinac i ugostitelj Kćira Nrec, ali i odvjetnici Milenko Umićević, Ljubo Pavasović Visković, Gordan Preglej, Veljko Miljević, Ljiljana Planinić
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!