CRO-eu.com
Kolovoz 11, 2020, 01:06:05 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Najpoznatiji logoraš Manjače Nikola Čičak  (Posjeta: 5570 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Veljača 26, 2015, 22:13:48 »


Najpoznatiji logoraš Manjače Nikola Čičak

Sjećate li se Nikole Čička? Riječ je o još jednom junaku Domovinskog rata čija je fotografija, zahvaljujući američkim novinarima, obišla cijeli svijet. Tek nakon objavljivanja te fotografije mnogi su saznali za jedan od najstrašnijih srpskih logora - Manjaču. Vjerojatno ste vidjeli fotografiju ili ste gledali na malim ekranima Nikolu pokraj logorske žice, svučenog do pojasa, kako mu se vide sva rebra zbog neuhranjenosti, kako zajedno s ostalim hrvatskim zatvorenicima razgovara ili upućuje samo pogled prema onima koji su došli obići - Manjaču.


Srbi danas traže izručenje navodnih hrvatskih zločinaca iz Drugog svjetskog rata, a ako je suditi samo u svezi Manjače, gorih zločinaca nije bilo u novijoj europskoj povijesti. Stoga se Čičak, kao i mnogi drugi hrvatski branitelji, s pravom pitaju - kada će stati pred lice pravde četnički zločnici iz Domovinskog rata, od Miloševića, Karadžića, Mladića i ostalih?

-   U želji da prikriju svoja zvjerstva srpski četnici sada su se okrenuli Drugom svjetskom ratu. Za mene je taj rat već odavno završen. Rođen sam 24. rujna 1963. godine u Travniku, oženjen sam i imam jedno dijete. Bio sam 16 mjeseci zatočenik najstrašnijih logora u Europi, srpskog u Manjači i muslimanskog u KPD Zenica. Proživio sam mnogo stresova, zbog kojih još uvijek imam psihičkih posljedica. Neću biti miran sve dok srpski i muslimanski zločinci ne budu osuđeni - kaže ogorčeno Nikola Čičak, dragovoljac Domovinskog rata, koji se trenutačno liječi u Varaždinskim Toplicama i koji će se uskoro pojaviti na Haškom sudu, kao svjedok obrane generala Tihomira Blakšića.

-   U Manjaču sam došao 1993. godine, kad su četnici zarobili 24 pripadnika HVO-a, među kojima sam bio i ja. Zarobili su nas u bosanskom mjestu Koprivnica (Bugojno), kod Titove vile. Četnici su nas utovarili kao stoku u šleper i odveli u nepoznatom pravcu. Kad smo stigli u logor oko sebe sam vidio žicu i konjušnice. Skinuli su nas do gola i zatvorili. Imao sam 78 kilograma, a kad su me novinari fotografirali pokraj žice, bio sam težak jedva 36 kilograma. Razmijenjen sam bio u Novskoj. Tih 16 mjeseci u logoru za mene je bilo 16 godina tamnovanja!

Nikola smatra da su mu američki novinari, koji su objavili strašne slike s Manjače, naprosto spasili život. Naime, da toga nije bilo, kaže, posve sigurno bi ga Srbi streljali i sahranili u jednu masovnu grobnicu nedaleko toga logora, kao što su ubili i mnoge druge nevine Hrvate.

-   U Manjači su na najokrutnije načine mučili ne samo pripadnike Hrvatskog vijeća obrane, nego i žene i djecu. Obično su nas budili između pet i šest sati ujutro. Svi smo morali stajati. Mučili su nas na najokrutnije načine. Za šalicu obične vode tražili su stotinu njemačkih maraka! Ako netko nije imao novce, a mnogi nisu, oni su morali, poput mene, piti vodu iz nekakve močvare, leglu žaba i zmija. I kad smo odlazili piti tu zagađenu vodu, četnik nas je pratio s puškom. Tijekom dana obično bismo dobili jednu malu šnitu kruha i šalicu nekakvog čaja. Spavali smo u konjušnicama, na golome betonu, bez ikakvih strunjača, deka ili sličnoga. Kao stoka! U Manjači su često ubijali zatvorenike, a poglavito zapovjednike. Ljude su odvodili u rudnik Ljubinje pored ovog strašnog logora. Vidio sam kako su jednoj majci ubili dijete u naručju!

Nakon svega što nam je ispričao, čovjek nikako da shvati kakvi su to ljudi Srbi. Ti i takvi sada traže da se sudi Hrvatima iz Drugog svjetskog rata!

-   Oca su mi za vrijeme Domovinskog rata ubili muslimani. Uspio sam se spasiti zahvaljujući Bogu, sudbini i fotografiji koja je prikazana diljem svijeta. Svakim sam se danom molio Bogu i to mije pomoglo. U logorima su nas tukli, tako da još imam modrice po nogama i tijelu. S obzirom da sam nakon razmjene vrlo brzo dospio i u muslimanski logor KPD Zenica, mogu reći da mi je tamo bilo još teže. Muslimani su također mučili i ubijali Hrvate. U Zenici sam bio od rujna 1994. do kraja 1995. Pustili su nas kad je Dario Kordić potpisao primirje. Muslimani su nas tjerali da pjevamo njihove pjesme i govorimo njihove riječi. Čak mi je jedan Musliman želio istrgnuti krunicu s vrata, ali je nije uspio skinuti. Govorio sam: radije me ubij, ali svetinju s vrata ne dam! U Zenici smo dobivali dva obroka dnevno i to nekakvu leću, bez kruha! Logorom su zapovjedali Čuskić i Alagić, također ratni zločinci. Sada se u Hagu sudi generalu Blaškiću i ostalim Hrvatima iz srednje Bosne. To je sramno. Sudi se nevinim ljudima. Generalu Blakšiću, kojeg sam imao prilike i posjetiti već je polako počela i kosa opadati. Kad će na sud srpski i muslimanski zločinci Čuskić, Alagić, Izetbegović, Ganić, Lendo, Alilović... -često se pitam, kaže Nikola Čičak koji inače živi u Šibeniku.


Mladen Pavković
Glas Podravine, 31. 07. 1998
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Veljača 26, 2015, 22:15:52 »


Susret s Nikolom Čičkom, dragovoljcem Domovinskog rata od prvih dana i jednim od zatočenika u zloglasnom logoru Manjači čije su stravične slike obišle cijeli svijet

Veća prava hrvatskim braniteljima


Nikola Čičak u redakciji Virovitičkog lista

Za posjeta Virovitici Nikola Čičak, dragovoljac Domovinskog rata i jedan od zatočenika u logoru Manjači, bio je gost i u redakciji Virovitičkog lista. Tom nam je prilikom ispričao svoju životnu priču.

Do 1990. godine Nikola je živio u Travniku iz kojeg kao dragovoljac odlazi na ratišta srednje Bosne, poprišta najžešćih borbi, a 1993. uhitile su ga srpske postrojbe i odvele u zloglasni logor Manjaču.

-   Sto najviše pamtite iz žestokih borbi i kako su vas uhitili?

-   Od svih ratnih strahota najviše pamtim dolazak oko šest tisuća mudžahedina koji su, zajedno s muslimanskim i krajiškim korpusom raspoređeni od Fonjice do Zenice, činili zvjerstva nad hrvatskim narodom, a klanja i strijeljanja gledao sam vlastitim očima. Danas na tome području postoje mnoge masovne grobnice. Zajedno s 25 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane u selu Koprivnici kod Bugojna upali smo u zasjedu i odvedeni u logor Manjaču. U logoru je bilo oko 2600 logoraša koji su svakodnevno bili izloženi fizičkom i psihičkom zlostavljanju, a navečer su srpske vođe odvodili odabrane logoraše na strijeljanja. Stravičnim zloglasnim logorom upravljali su Dušan Tadić, Biljana Plavšić, Milan Martić i Ratko Mladić, a oni su i osobno sudjelovali u neobjašnjivo zvjerskim postupcima prema logorašima - iznosi nam svoju tužnu priču Nikola koji je također maltretiran i mučen i koji je tamo zaradio tešku ozljedu kralježnice.

-   Kako ste i kada izašli iz Manjače?

-   Iz Manjače sam izišao nakon dvanaest mjeseci zatočeništva s osamnaest logoraša u razmjeni zatočenika kod Novske, a budući da sam bio teško ozlijeđen i imao svega 34 kilograma, poslali su me na liječenje u Velu Luku i poslije u Varaždinske toplice.

-   Poslije toga još ste jednom uhićeni!?

-   Nakon oporavka, 1995. godine saznao sam da su mi u Travniku zaklali oca i odlučio sam posjetiti njegov grob. Tamo su me odmah muslimanske postrojbe uhitile i odvele u KP dom Zenicu gdje sam proveo četiri mjeseca[/u]. Tu je bilo mnogo gore, jer Muslimani su se zvjerski ponašali prema zatočenicima, a i nače su napravili mnogo više zla hrvatskom narodu od samih Srba. Tjerali su nas na klanjanje i molitvu, tj. nasilno prihvaćanje njihove vjere, zatočenike su klali i strijeljali bez ikakvih povoda i teško je riječima opisati sva ona zvjerstva koja su provodili nad nama. Razmijenjen sam u glavnoj razmjeni ratnih zatočenika kod Busovače i ponovno otišao na liječenje i oporavak.

-   Gdje živite?

-   Nakon svih ovih ratnih strahota stožerni general Janko Bobetko dao mi je kuću izbjeglih Srba u Šibeniku u koju sam odbio ući jer sam znao da će se oni jednoga dana, što se danas pokazalo točnim, vratiti i svoje tražiti natrag. Danas živim u Slavonskom Brodu u kući koju je izgradilo Ministarstvo obnove i razvitka, oženio sam se i od prije godinu i pol dana otac sam jednog djeteta.

-   Kako danas proživljavate sve one ratne strahote, kao i ovo što se danas događa s hrvatskim braniteljima?

-   Kad se danas sjetim svih ratnih strahota, ogorčen sam na one koji su 1993. i 1994. godine ušli u hrvatske postrojbe i koji su bez dana provedenog na ratištu promaknuti u visoke vojne činove, a naročito mi teško pada to što Srbi povratnici danas imaju veća prava nego mi, hrvatski branitelji, koji smo u ostvarivanju svojih prava zakinuti na svakom koraku. U Bosni pak ima mnogo mudžahedina, ratnih zločinaca koji su dobili bosansko državljanstvo i žive u kućama protjeranih i ubijenih Hrvata uživajući u ratnim mirovinama i to me pogađa, a pogotovo sam ogorčen što su na suđenje u Haag pozvani samo hrvatski zapovjednici i branitelji, dok se pravi zločinci nalaze na slobodi i mirno šeću, čak i Hrvatskom.

Nikola Čičak odnedavno je umirovljen, očekuje drugu mirovinu i zahvaljuje se svima na pomoći i razumijevanju. Teške psihičke i fizičke posljedice zatočeništva na njemu će ostati jer stravične slike iz Manjače koje su obišle cijeli svijet teško se zaboravljaju.

Zlatko Ciprijanović
Virovitički list, 30. 07. 1999
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Veljača 26, 2015, 22:18:24 »


Tužna priča Nikole Čička: U kući nemamo ni gram brašna, da mi je samo othraniti djecu


Obitelj Nikole Čička, nekadašnjeg zarobljenika u logoru Manjača, živi na rubu gladi. On se nedavno obratio novinarima kako bi se zahvalio časnim sestrama i župniku župe Busovača fra Dominku Batiniću što su mu našli kuću kako se više ne bi morao seliti s jedne adrese na drugu i plaćati stanarinu, no malo pomalo, kroz razgovor s Nikolom na površinu je iplivala tužna priča oca troje maloljetne djece.

Nikola je rođen u Gornjem Putićevu na području općine Travnik, a za vrijeme ratnog vihora doselio na prostore župe Nova Bila, u selo Zabilje. U ratu je i sam sudjelovao, a kao zarobljenik pola godine proveo je u strašnim uvjetima u logoru Manjača, piše Dnevni list. Ali, uspio je Nikola preživjeti sve torture u logoru, vratio se, zasnovao obitelj i pomislio je tada kako ga čeka neko ljepše razdoblje u životu. No, snovi su jedno, a surova realnost sasvim drugo.

Danas Nikola sa ženom i troje djece živi od 91,20 maraka invalidnine koju dobije njegova žena Angela kao stopostotni invalid, dok je njegovih 300 maraka invalidnine ukinuto nedavnom revizijom. "Vjerujte mi da u kući nemamo ni gram brašna. Nemamo što jesti. Živimo iz dana u dan, a prehranjujemo se tako što nam ponekad pomognu dobri ljudi, a othranio sam i jednu svinju. Da mi je samo kakvu životinju nabaviti, kad bih imao dvije-tri koze, nitko ne bi bio sretniji od mene. Djeca mi nemaju mlijeka, ne sjećam se kad su ga zadnji put popila", kroz suze opisuje Nikola svoju tešku situaciju. Kaže kako je svjestan činjenice da danas postoje mnogi poput njega, koji nemaju ni za kruha, te da ne traži nikakvu milostinju, sretan bi bio tek kada bi našao bilo kakav posao. "Radio bih bilo što. Znam šalovati, i ako treba bilo što, samo nek’ je pošten posao. Ne bojim se rada. Evo pogledajte mi ruke. Naradio sam se ja", kaže Nikola pokazujući žuljeve na rukama.

Kako piše Dnevni list, Nikola trenutačno živi na području općine Busovača u Donjem Rasnu. Kuću s jednom prostorijom i kupatilom su mu, kao što smo već napisali, darovali, ali treba je još doraditi, proširiti. Nikoli su dobri ljudi pomogli nabaviti građu, ima nešto i crijepa, ali nema je čime zidati niti čime majstore platiti. Ono što zaradi nadničareći, potroši na hranu.Stoga bi ovoj obitelji svaka pomoć dobro došla. "Da mi je samo othraniti djecu, da stanu na svoje noge, a Bog će opet nekako providjeti sa mnom", kazao je Nikola kojeg, ukoliko želite pomoći, možete kontaktirati na broj telefona 063 881 730.

Pogled.ba 02.02.2014

Vidi također

http://www.pogled.ba/clanak/tuzna-prica-nikole-cicka-u-kuci-nemamo-ni-gram-brasna-da-mi-je-samo-othraniti-djecu/45726

http://dnevni-list.ba/web1/?s=Nikola+%C4%8Ci%C4%8Dak

http://www.vitez.info/pomoc-sretnima-cini-darovane-ali-i-darovatelje/

Slučaj Nikole Čička i njegove obitelji je sramota za cijelu Hrvatsku. Zar se Hrvati tako zahvaljuju svome branitelju Nikoli Čičku??? Povijest će njega sačuvati od zaborava ali čovjek (Hrvat) ga je već odavno zaboravio.
ZDS možda jesmo?
Za svog brata sigurno nismo!
Na Hrvatima mrzim više njihovu nezahvalnost nego njihove laži, pijanstvo i preljube. MD
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!