CRO-eu.com
Prosinac 09, 2019, 13:55:05 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Mladen Markač o počecima stvaranja hrvatske vojske  (Posjeta: 2355 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Prosinac 19, 2014, 13:25:50 »


Izvaci iz razgovora s general-pukovnikom Mladenom Markačem, savjetnikom ministra unutarnjih poslova i saborskim zastupnikom

Bilo je to jedno jako teško vrijeme, neizvjesno vrijeme, kada svima onima koji su ušli u naše postrojbe hrvatske policije ništa nismo mogli obećati nego trud, znoj i neizvjesnost u budućnosti


General-pukovnik Mladen Markač

ISTINOM PROTIV KRIVOTVORENJA POVIJESTI

Oni koji su bili nazočni književnoj večeri pod nazivom "Hrvatski generali o hrvatskim braniteljima", što ju je u okviru "Memorijala dvanaest redarstvenika" organizirala Gradska knjižnica i čitaonica, još prepričavaju vrlo zanimljive pojedinosti koje je, u ulozi gosta, te večeri nazočnima izrekao general-pukovnik Mladen Markač, savjetnik ministra unutarnjih poslova i prvi specijalac Hrvatske. Markač je govorio o počecima stvaranja specijalnih jedinica, formiranju vojnih postrojbi i stvaranju Hrvatske vojske, o vojnoredarstvenim akcijama "Maslenica", "Medački džep", "Bljesak" i "Oluja", pravima branitelja u Domovinskom ratu, procesu mirne reintegracije preostalog okupiranog hrvatskog područja i drugom. Da bismo prenijeli njegova razmišljanja o svim tim događajima, ne bi bilo dovoljno ni nekoliko novinarskih stranica. Stoga smo se odlučili, prema osobnoj ocjeni, na najzanimljivije dijelove razgovora.

O MASAKRU U BOROVU SELU

-   Sama akcija u Borovu Selu, što je vama dobro poznato, na neki način bila je obavijena velom tajne, na početku. Uži krug ljudi odlučio se na tu akciju. Činjenica je da je akcija od druge, agresorske strane bila pripremana, da su naši redarstvenici upali u zasjedu i da je to bila okrutna zasjeda, jer su oni izgubili živote. Međutim, što je u tom trenutku, po meni, bilo ključno; ključno je bilo lomiti psihu redarstvenika. Svi ti ljudi živjeli su u mirnodopsko vrijeme i nisu imali priliku susretati se sa smrću i borbom za život. U Borovu Selu došlo je do borbe na život i smrt, a naši redarstvenici ipak nisu bili pripremljeni za to. Jedan policajac štitio je živote i imovinu ljudi, a ovo je bila prekretnica u njegovoj svijesti jer je morao od policajca postati vojnikom. To se nije samo dogodilo u Borovu Selu, to se dogodilo i na Plitvicama. To je bio i prvi znak nama u Hrvatskoj koji smo i na zapovjednim mjestima, još uvijek doduše u policiji, jer je policija bila i tada prva organizirana oružana sila. To je bio znak da, ukoliko i dođe do ovakvih sukoba u budućnosti, policija neće moći biti ravnopravna s agresorskom tzv. JNA, koja je stala otvoreno u zaštitu druge strane i potpomagala je, da moramo ići na ustrojavanje Hrvatske vojske, jer očito je bilo, i na Plitvicama, da hrvatska policija neće moći obnašati vojne zadaće - zato nam je bila potrebna vojska. Cijenim da je tu došlo do prekretnice u tome da je hrvatski policajac u isto vrijeme postao i prvi hrvatski vojnik. Nažalost, kroz ovih pet i pol godina pojedinci koji su se kasnije uključili u obranu naše domovine, pa čak i onda kada je bila stvorena hrvatska vojska, i u onim trenucima kada smo već imali priznatu hrvatsku državu, u posljednje vrijeme pokušavaju hrvatsku povijest pisati od tog trenutka, jer su oni tada došli u naše postrojbe. Jako malo se priča o tim prvim trenucima, kada je hrvatska policija bila u isto vrijeme i branitelj policajcima. Bilo je to jedno jako teško vrijeme, neizvjesno vrijeme, kada svima onima koji su ušli u naše postrojbe hrvatske policije ništa drugo nismo mogli obećati nego trud znoj i neizvjesnost u budućnosti.

O PRELASKU ČASNIKA I VOJNIKA BIVŠE JNA U NAŠE POSTROJBE

-   Naš predsjednik je 1991. godine pozvao sve one časnike, pa i vojnike koji su bili u tzv. JNA, koji žele prijeći na našu stranu, boriti se za svoju državu, da uđu u naše postrojbe. Vidite, oni koji su ušli na prijelazu iz 1990. u 1991. godinu došli su pred jedan zid i morali su poštivati zapovjedi Vrhovnika. Tada smo morali progutati veliku knedlu, prihvatiti ih u postrojbe, stati s čovjekom koji je do jučer bio na suprotnoj strani. Ako bi se pobunili protiv toga, onda bismo bili protiv interesa države. Bio je to jedan od ključnih trenutaka u hrvatskoj povijesti, na neki način trenutak pomirenja gdje smo mi morali pružati ruku pomirenja i dati oprost ljudima koji su bili protiv nas. I što se tada dogodilo? Mnogi ljudi iz bivše JNA, koji su imali znanja i pomogli ustroju hrvatske vojske, pridružili su nam se kako bi sačuvali svoj status, zadržali povlastice koje su dotad imali (stan, plaća itd). Govorimo još o 1991. godini. Još uvijek su mnogi bili neopredijeljeni. No, već 1992. godine nisu imali gdje, morali su priznati hrvatsku državu, onaj koji je Hrvat ostati ovdje. Na drugu stranu nije ni mogao ići jer ga nisu prihvaćali kao Hrvata. U tom trenutku se i onaj ostatak, oni koji su bili na repu, konačno opredijelio na koju će stranu ići. Sve do tog vremena hrvatska policija odrađivala je svoju zadaću - i hrvatskog vojnika, kad je to trebalo, s puškom naravno, i hrvatskog policajca, radeći i na regulaciji prometa, i u borbi protiv kriminala i u svim drugim poslovima. Dio hrvatskih generala, časnika, istinski se uključio u obranu domovine, znanje su prenijeli na hrvatsku vojsku i stali na prvu crtu bojišnice. Može se slobodno reći da nijedan dragovoljac na prijelazu iz 1990. u 1991. godinu nije krenuo u rat kako bi stekao materijalnu korist ili nekakav čin. Svi oni, pak, koji su kasnije došli u već ustrojenu vojsku imali su, prema mojoj osobnoj ocjeni, i neki interes u svemu tome - da dobiju viši čin, veću plaću itd.

O ZAPOVJEDNIKU VOJARNE U SAMOBORU

-   Ispričat ću vam jedan istinit događaj. Kada smo napali vojarnu u Samoboru, izašli smo s razglasimo prema vojsci koja je bila unutri zabarikadirana, utvrđena i koja je imala sve naoružanje. Počeli smo vikati: "ovdje specijalna policija, predajte se, nemate šanse za opstanak itd", a oni bi odmah zapucali prema nama. I tako smo nekoliko puta pokušali upozoriti da ćemo uporabiti naše prvo topništvo, no oni su mislili da se šalimo. Kada smo pak uporabili naše prvo topništvo, minobacače 120 mm, nakon prve paljbe, druge paljbe, oni su se predali. I što se tada dogodilo. Lišili smo ih slobode i pitali zapovjednika zbog čega se nisu predali kada smo ih pozvali na predaju. Zapovjednik je na to odgovorio ovim riječima: pa, gospodine, mi smo mislili kao i svaki dan, dođe neki pijanac s puškom i viče predajte se dum-dum, i naravno da nismo reagirali. Može se izvesti zaključak da oni još nisu bili svjesni kako pred njima stoji ipak jedna organizirana sila. Nakon toga, taj zapovjednik prešao je na našu stranu. Nakon dvije godine održao je govor za obljetnice te vojarne te rekao: gospodo, mi ćemo četnike, kao što smo i ove u ovoj vojarni, srediti. I danas kad vi to slušate, kad vidite takvog čovjeka, a on je pripadnik iste postrojbe kao i vi koji ste u stvaranje hrvatske države ušli srcem, onda jednostavno ne znate kome biste sudili u tom trenutku. Takvih situacija bilo je na terenu prilično i ovisilo je o ljudima na koji će način očitovati svoj bijes i nezadovoljstvo zbog takvih pojava.

O ANTITERORISTIČKOJ JEDINICI I KOSU

-   Evo još jednog istinitog događaja. Podrazumijeva se da je zanimanje obavještajne službe bivše JNA bilo usmjereno, između ostalog, i prema antiterorističkoj jedinici, elitnoj jedinici. Prelaskom dijela ljudi koji su radili u tim obavještajnim službama vojske na hrvatsku stranu saznali smo kako je taj KOS organiziran, na koji je način ne samo ustrojen unutar nego na koji način radi s kojim svojim tajnim agentima. Oni pak, iako su imali veliku organizaciju, ustrojenu i opremljenu, stalno su se trudili saznati kakav mi ustroj imamo, koliko smo snažni, kako smo naoružani, koje ćemo akcije pokušavati izvesti, kako bi nas preduhitrili itd. Mi smo, pak, napravili blokadu njihove vojarne i strogo kontrolirali kad tko izlazi i ulazi, te njihov ustroj na vrijeme otkrili, hvala Bogu, a oni naš nikad. A znate zbog čega ? - zato što ga mi uopće nismo imali, nego smo se navečer dogovorili, a ujutro otišli i napravili određeni posao, tako da oni nisu imali vremena, mogućnosti otkriti što mi namjeravamo, iako su imali svu tehniku, znanje, stručnost. I vidite, sada ljudi mogu pričati različite priče, ali u to vrijeme ni ja kao zapovjednik nisam znao što mi donosi novi dan, kako ćemo se u tom novom danu mi postaviti, kakvo ćemo naoružanje imati, tko će biti protiv nas...

O SRBIMA, SUŽIVOTU, OPROSTU

-   Mnogi ljudi govore da Hrvati nisu dovoljno tolerantni. Priča koju ću sada ispričati je istinita. Prisjetimo se vremena kada su se mnogi Srbi povukli s područja oko Daruvara i preko Psunja, Papuka i Ravne gore otišli na privremeno okupirano područje. Kod kuće su ostavili svoje očeve i majke i pucali s okupiranog područja, razarali vlastite kuće, infrastrukturu, objekte Hrvata koji su tamo živjeli. Nakon toga, predsjednik je dao svima oprost i rekao: gospodo, vratite se i možete živjeti u suživotu. Veliki dio njih se vratio u to područje kraj Daruvara gdje i dandanas žive, imaju sva prava i zaštitu. Hrvatska policija ih je štitila tijekom Domovinskog rata, nikome se ništa nije dogodilo. Međunarodna zajednica je tamo dovela UNPROFOR da štiti Srbe od Hrvata. Nije ih imala zbog čega štititi, nitko ih nije dirao. I vidite, u isto vrijeme ljudi koji su bili na okupiranom području činili su zla prema onima koji su bili na oslobođenom području.

Zabilježila: M. V.
Vinkovački list, 10. 05. 1996

Više o generalu Mladenu Markaču > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2961.msg7345#msg7345
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!