CRO-eu.com
Kolovoz 08, 2020, 00:33:51 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: 75. OBLJETNICA PORUKE PAPE PIA XII.  (Posjeta: 3662 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Studeni 04, 2014, 23:16:08 »


SINOVIMA VELEBITSKIH OLUJA

75. OBLJETNICA  PORUKE PAPE PIA XII.
„RIJEČ HRVATIMA“  (1939. - 2014.)


JADOVNO-GOSPIĆ,subota, 15. listopada 2014.
 
    SINOVIMA
 VELEBITSKIH OLUJA

U susret 1300. obljetnice 
pokrštenja Hrvata (649.-1941.)
- primivši  hrvatske hodočasnike -
Sveti je Otac   PIO XII.

uputio

RIJEČ HRVATIMA

Hrvati imaju u naravi svojoj one tvrdoće
i stalnosti poput njihovih planina.
O, da bi se taj karakter iskazao u
čvrstoći vaše djedovske vjere!
Čvrsta i stalna treba da je vjera,
kao što je stanac kamen s vašeg Velebita
koji prkosi burama i olujama.

(Rim 14. X 1939.)

O 75. obljetnici spomen podiže
ZBOR GARDIJSKIH BRIGADA HRVATSKE VOJSKE

Jadovno, 14. studenoga 2014. godine


POZIVNICA
Istorisko je iskustvo pokazalo,
da će se pre Velebit srušiti u more i isušiti Dunav, Sava i Drava,
 nego što će se hrvatski narod odreći svoga imena i svoje narodne individualnosti.

(Svetozar Pribićević, “Pismo Srbima”,  1934.)


Prije će Sava poteći uzvodno,
 nego što će Hrvati imati svoju samostalnu državu.

(Josip Broz Tito, “Poruka Hrvatima”, 22. decembra  1971.)




ZBOR GARDIJSKIH BRIGADA HRVATSKE VOJSKE
UDRUGA HRVATSKIH DRAGOVOLJACA
DOMOVINSKOG RATA GRADA RIJEKE i GOSPIĆ (BILAJ)
HRVATSKI ZBOR

organiziraju obilježbu 75. obljetnice papine poruke
"Pismo Hrvatima" (1932.-2014.)

PROGRAM

11:00 JADOVNO
(Put Velebitskoga ustanka - 1932.)
- postav i blagoslov spomena   
(vlč. Ivica Blaževac, vojni kapelan)

11:30: JADOVNO/KRČ
(Grob Stjepana Devčića)
- svijeće i polaganje vijenaca
(prigodno slovo: Mile Biondić)

GOSPIĆ
(Vojarna Eugen Kvaternik)

12:00 misa zadušnica
(vlč. Ivica Blaževac, vojni kapelan)

13:00 Svečana akademija
(prigodno slovo:
Milan Franić- Joso Mraović - Tomislav Nürnberger)

14:00  Prigodni domjenak
(HOTEL ANTE d.o.o., Jasikovačka ul. 11)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Studeni 11, 2014, 00:10:34 »


U SUSRET 75. OBLJETNICE PORUKE PAPE PIA XII. RIJEČ HRVATIMA (1939. - 2014.)

-   Istorisko je iskustvo pokazalo, da će se pre Velebit srušiti u more i isušiti Dunav, Sava i Drava, nego što će se  hrvatski narod odreći svoga imena i svoje narodne individualnosti.
(Svetozar Pribićević, "Pismo Srbima", 1934.)

-   Prije će Sava poteći uzvodno, nego što će Hrvati imati svoju samostalnu državu.
(Josip Broz Tito, "Poruka Hrvatima", 22. decembra 1971.)

SINOVIMA VELEBITSKIH OLUJA

Razdoblje je između dvaju svjetskih ratova (1918. – 1941.), u Evropi i svijetu, karakterizirala je žestoka suprostavljenost između, često himbenih, demokratskog sustava i totalitarnih doktrina komunističko-boljševičke i nacional-fašističke posvjedočenosti. Riječ je o XX. stoljeću, poznatom kao "stoljeće smrti", koje je mnoge, pogotovo malobrojne, narode i zemlje strahovladom odvelo u krvavu kupelj ratnog razaranja i uništenja.

1.   U tom su kontekstu 2012. godine UHDDR Grada Rijeke i Gospića (Bilaj) obilježili 80. obljetnicu antifašističkoga Velebitskog ustanka (1932.-2013.). Gotovo na rubu povijesna zaborava, radi se o prvom organiziranom otporu (prvojugoslavenskoj) monarhofašističkoj diktaturi, koji su, uz otvorenu potporu "hrvatsko-klasnih revolucionara - komunista", podigli "hrvatsko-nacionalni revolucionari - ustaše". S tim u svezi, glede spomenute obljetnice, podignuto je velebno jadovnjačko spomen-obilježje nezaboravnim junacima Velebitskog ustanka (Brušane, 7. rujna godine 1932.) i prvoj žrtvi srbo-četničkoga terora Stjepanu Devčiću (Jadovno/Krč, 14. rujna 1932.). Naime, Hrvatski nacionalni revolucionari (ustaše) ovim prvim ustankom protiv velikosrpskoga monarhofašizma i okupacije (1918.-1941.) zapalili su iskru hrvatske državne samostalnosti, što je - nakon sloma četničko-jugokomunističke agresije - ostvarena u Domovinskom ratu (1990. -1995.).

 

2.   Nakon spomenuta ustanka - kojemu je, ako itko, najbolju ocjenu (v. moto) dao pokajnik Svetozar Pribićević - slijedila je žestoka, nezapamćena  odmazda. Posebno to svjedoče komunistički izvori, gdje pod naslovom "Strahote bijelog terora u Lici i Dalmaciji", glasilo KPJ Proleter (br. 5. 1993.) podastire "strahovite materijale o zvjerstvima velikosrpskih janjičara u Lici i Primorju". I Mladen Oljača, poznati bosansko-srpski književnik, u literanom "Dnevniku ustaškog pukovnika Franjčevića" (čitaj: Francetića) , biježi:"Poslije našeg odlaska u Italiju, žandari su pohvatali mnoge seljake s Velebita: vezali su ih lancima, tukli, mučili glađu i žeđi, sve u ime nasilnika i ciganina, kralja Ace Karađorđevića, i pokazivali su im ustašku kapu i ogrtač, što su ih pronašli na mrtvome Devčiću". Osim oslonca na vojsku i policiju, poredak se oslanjao i na brojna nacionalistička velikosrpska društva i organizacije, među kojima se posebno isticale četničke skupine terorom i okrutnošću, te ubojstvima mnogih Hrvata tih godina; četničke skupine djelovale su tada u više od 200 mjesta u Hrvatskoj. Uglavno, bio je to krvavi preludij glede nadolazeća svjetskog rata.

3.   Kada je bila proglašena "Sveta godina Hrvatskog Naroda 1940-1941", nadbiskup je Stepinac, 10. studenoga 1939, otputovao na čelu hrvatskog hodočašća u Rim, gdje je bio, 14. studenoga, zajedno s (nad)biskupima primljen u audijenciju kod Sv. Oca Pija XII. Stepinac je tom prigodom predao Sv. Ocu na pergameni umjetnički izrađen nagovor, u kojem se obrazlaže, kako se godine 1941. slavi 1300-godišnjica prvih veza Hrvata sa Sv. stolicom i početak njihova pokrštavanja. Sv. Ocu se upravlja molba, da bi se tom zgodom udostojao unijeti u popis svetaca vjerskog heroja Hrvatskog Naroda bl. Nikolu Tavelića. Sv. Otac je u svom odgovoru izrazio čvrstu nadu, da će Hrvatski Narod u vrijeme vjerskih rasprava i borba za vjeru u Boga i za kršćanski ćudoredni poredak, za vjeru u Krista i za blago nadnaravnog reda, što vodi u blaženu vječnost, ostati vjeran katoličkoj nauci, odredbama sv. Crkve i njegovoj vrhovnoj glavi, slijedeći primjer bl. Nikole Tavelića. Zaželio je Hrvatskom Narodu čvrstoću i stalnost u vjeri poput one, što je ima velebitski stanac-kamen, koji prkosi burama i olujama (Croatae, vostra fides fortis est sicut montia Velebitensia).

7.   U kontekstu spomenute obljetnice 1300 godina pokrštenja Hrvata, uz ino, trebalo je podići golem jubilejski spomen-Križ od armiranog betona na najvišem vrhu Velebita na sv. Brdu. Križ je trebao biti visok 50 metara. Na prekrižju bi stajao hrvatski grb preko cijele širine, a u podnožju Križa kapelica našega Hrvata bl. Nikole Tavelića. Ovisno materijalno-finacijskim sredstvima, trebalo je u Križu ugraditi automat, koji će činiti, da Križ sa grbom ili napose baca svjetlost po noći pri vjerskim i narodonim proslavama. Naime, s ove samotne planinske visine puca divni vidik po svoj okolici i po svim otocima i po pučini čitava sjevernog Jadrana i naokolo po dalekoj zemlji Hrvatskoj. Križ sa grbom trebao je dominmirati u zračnim visinama i opominjati hrvatsko srce na narodnu lozinku "Sve za Vjeru i za Dom". Kao hrvatski svjetionik, uz ino, taj bi spomen-Križ obznanjivao na sve četiri strane cijelom svijetu da je u malim ličko-velentskim Brušanima (1932.) zaiskrio žar slobodne samostalne Hrvatske po prvo put nakon 1102. godine.

8.   Osvrćuići se na spomenuti povijesni događaj - glede poznata poznata nadripamfleta MAGNUM CRIMEN (1948.) - potonje spominje ex-klerik i poznati jugoslavenski mason Viktor Novak. Tako, on tvrdi, pored vodstva tzv. Hrvatskog pokreta, taj su historijski moment izdašno u političke svrhe iskoriste i - ustaše. Naime, piše Novak: "Poznato je, da je na Velebitu dignut prvi neuspjeli ustaški ustanak 1932., i da se o njemu u svim separatističkim redovima mnogo i stalno, sa gordošću i pijetetom, govorilo, kao o jednom herojskom pothvatu. Dalmatinski klerikalci i ustaše odlučili su da na najvišem vrhu Velebita podignu visok kameni Križ, doduše kao spomen na 1300. godišnjicu krštenja, ali u stvari u vezi sa ustankom i održavanjem njegova spomena". U svakom sluačaju papina poruka "Riječ Hrvatima", kojoj upravo obilježavamo 75. obljetnicu, duboko je nadahnjivala hrvatske branitelje posebno u Domovinskom (1990.-1991.) koji su nam "vjerom i mačem" osigurali samostalnu i neovisnu državu.

9.   S tim u svezi na skupu koji je - u organizaciji  Hrvatskog foruma i Zajednice društava Like "Vila Velebita" - održan u Gospiću-Brušanima 8. rujna 1996. godine, glede 64. obljetnice  Velebitskog ustanka, obnovljena je spomenuta ideja i osuvremenjen projekt spomen-Križa na Velebitu, gdje je bio predviđen Dom Hrvatskih mučenika za Hrvatsku. Naime, poznati hrvatski kipar i slikar Branimir Čilić izradio je projekt za podizanje spomen-Križa ne samo Prvoga hrvatskog ustanka, nego i svima koji su dali svoje živote za ostvarivanje slobodne Hrvatske. Prema njegovu projektu, koji nosi ime In hoc signo vincis, Croatia (u ovom ćeš znaku pobijediti, Hrvatska), u okomitoj sastavnici križa bi se mi ziguratskom obliku ugradio Dom Hrvatskih mučenika za Hrvatsku. Tako bi posebice svi sinovi Bljeskova i Oluja na Velebitu, toj nesalomljivoj kralježnici, dobili svoj vječni spomen.

10.   Međuitim, nadolezeće politička (ne)vremena, što su obiježerna (o)pozicionalnom veleizdajničkom politikom "novog smjera" (od 2000.- danas), nimalo nisu bila sklona takvim projektima, posebice kad je u prvi plan došla skandalozna obnova četničkog spomenika u SRBU i zloupotreba jadovnjačke tragedije, kao protege "jasenovačkoga mita". Ipak, u međuvremenu u Udbini je izgrađen Dom mučenika, dok je - glede 80. obljetnice Velebitskog ustanka (1932.-2012.) - iako daleko skromnije, u jadovnjačkom Krču podignut spomen-Križ "Velebitskim vittezovima i njegovoj prvoj žrtvi – Stjepanu Devčiću". Uz papinu poruku "Riječ Hrvatima", čiju obljetnicu upravo obilježavamo, jadovnjački spomen-Križ, zasigurno, simbolički krči put prema najviše moguće povijesnoj Istini i, s tim u svezi, dostojanstvu (pijetetu) svake ŽRTVRE.

 

Zagreb, 10. studenoga 2014.
prof. dr. sc. Ivan Biondić, stručni savjetnik UHDDR-a Grada Rijeka i Gospića
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Studeni 16, 2014, 17:12:22 »


Tomislav Nürnberger:

75 GODIŠNJICA PORUKE PAPE PIA XII HRVATIMA

U osvit Drugog Svjetskog rata reče Papa Pio XII. da mi "Hrvati imamo u naravi našoj one tvrdoće i stalnosti poput naših planina... poput našeg Velebita, koji prkosi burama i olujama"

Tvrdu odlučnost izboriti i sačuvati SLOBODU.

SLOBODU koja je majka svih ljudskih prava, jedini čuvar ISTINE i PRAVDE, te uvjet svakog napredka i nacionalnog blagostanja.

Za SLOBODU čovjeka – muškarca i žene – u njihovoj vjeri i njihovu mišljenju, za slobodu obitelji s njezinim običajima i njezinom baštinom, za slobodu hrvatskoga naroda s njegovim nacionalnim vrijednostima, za INTEGRALNU SLOBODU. Za slobodnu državu Hrvatsku među slobodnim državama u svijetu.

Izborivši plebiscitarno međunarodno priznatu samostalnu državu Republiku Hrvatsku, obranjenu i oslobođenu u Hrvatskom Obrambeno-Osloboditeljskom ratu 1990.-1995. godine, sveti nam je zadatak urediti je slobodnom i pravednom državom mira, rada i blagostanja za nas i buduća pokoljenja.

Hrvatsku državu vodjenu pravednim zakonima temeljenim na Ustavu od naroda, poteklom iz naroda za narod.
Da se podjetimo, Ustav je skup pravila o strukturi i funkcioniranju državne uprave iz kojih je jasno da su ta pravila iznad, po svojoj snazi i formirana različitim procesom, od običnih zakona.

Hrvatski Ustav polazi od vječne i neoborive činjenice da je Hrvatska država država hrvatskoga naroda.

Hrvatski Ustav je trajni dokument koji:
-   ne određuje [1] prava naroda nego određuje granice moći državnih institucija.
-   Određuje da Državne institucije, Predsjednik, Hrvatski Državni Sabor i Sudovi imaju samo ovlasti navedene u Ustavu
-   izgrađen je od Naroda, a ne "institucija sistema"!
-   štiti hrvatsku kulturu, tradiciju i povjestne osobnosti hrvatskoga naroda kao i temeljne principe jednakosti, individualnost(osobnosti), pravde, vladavine zakona te prava osobnog vlasništva.
-   donosi se opće narodnim referendumom  svih Hrvatskih Državljana, cijelog hrvatskoga naroda!
-   Promjene Ustava inicira narod.
-   Promjene ne mogu inicirati državne institucije: Predsjednik, Sabor ili sudovi, jer su podložne tom istom Ustavu
-   Brisanje dijelova originalnog Ustava nije dozvoljeno.
-   Promjene mogu biti samo u obliku dodataka (amandmana)
-   Amandmani moraju biti potvrdjeni u svim županijama, referendumom
-   Temeljna načela pravednog izbornog sustava su dio ustava

Hrvatski je narod morao trpjeti jugoslavenski barbarizam i teror duga desetljeća te preživjeti "najveći ratni zločin od kada je svijeta i vijeka"(Viceadmiral Joachim Lietzmann ) - genocid na Bleiburgu i Križnim putevima - sve do proglašenja nezavisnosti od Druge Tamnice naroda, tzv. Jugoslavije, 1991. godine.

Na krvavom putu iz jugoslavenske tame na svijetlo slobode i istine, hrvatski je narod pretrpio od tzv. "JNA" i "institucija sistema" barbarska razaranja Vukovara, Osijeka, Dubrovnika, Zadra i drugih hrvatskih gradova  te preživio zloslutnu prijetnju novim genocidom, da bi se 1995. godine, velebnom Olujom konačno oslobodio vanjske okupacije!

   U tami dugog  jugoslavenskog mraka hrvatski je narod i Hrvat pojedinac morao šutkom trpjeti: podle laži i objede, krivotvorenu povijest i lažnu stvarnost, teror nad hrvatskim jezikom, pljačku hrvatskog blaga i bogatstva, nagrizanje i uništavanje duhovne i materijane kulture.

Preko tisuću masovnih grobnica Hrvata zlokobni su spomenik na "najveći ratni zločin od kada je svijeta i vijeka" - genocid Bleiburga i Križnih puteva - , ali i potsjetnik da je stvaranje, održavanje na životu kao i svaki pokušaj obnove tzv. "Jugoslavije", ili bilo kakvog "Balkanskog regiona", zločin protiv čovječanstva, jer uključuje planiranje i činjenje genocida nad Hrvatskim narodom.

Velebnom pobjedom u Hrvatskom Obranbeno-Osloboditeljskom ratu hrvatski je branitelj, tako sličan Velebitskim ustanicima, izborio SLOBODU, spasio hrvatski narod od još jednog genocida,te učvrstio hrvatsku državu, a nama ostavio u dužnost osloboditi se od UNUTARNJE OKUPACIJE i vratiti vječne ljudske vrijednosti: rad i htijenje, vjernost i poštenje, a iznad svega ISTINU i SLOBODU! 
Hvala!

________________
1 Kada bi Ustav nabrajao (ljudska) prava, onda bi svako moguće ljudsko pravo, koje nije nabrojano u Ustavu bilo moguće zanijekati! 
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!