CRO-eu.com
Kolovoz 08, 2020, 05:20:37 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Stari i novi Poreč (Parentium)  (Posjeta: 11788 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Kolovoz 10, 2011, 07:30:10 »


POREČ (Parentium)

Nalazi se na 45° 14`sjeverno od Ekvatora i 13° 36` istočno od Greenwicha. Ima 7 585 stanovnika (S gradskom okolicom 14 705). Srednje temperature u siječnju: Zrak 4.1°C; More 10°C. Srednje temperature u srpnju: Zrak 22.6°C; More 23.6°C.

PRAPOVIJEST. Otkrića na arheološkom nalazištu Picalu potvrđuju da je Poreč bio naseljen već u neolitu (4000. do 1800. god. pr. Krista). Nalazi iz brončanog doba (oko 2000. god. pr. Krista) su obilniji. Najpoznatiji prapovijesni lokalitet Poreštine jest u Picugima. Tamo je, oko 800. god. pr. Krista bilo sjedište ilirskog plemena Histra koji su dali ime današnjoj Istri.

Na području Poreča već je u prapovijesti izgrađena zaštićena luka koja je kao sklonište služila ribarskim brodicama i trgovačkim brodovima koji su plovili duž istarske obale.

Nalazi etruščanske keramike i oslikane keramike iz Apulije (VI. do V. st. pr. Krista) svjedoče o živim trgovačkim vezama između južne Italije i Istre.

RIMSKO RAZDOBLJE. Godine 177. pr. Krísta rimski konzul Claudius Pulcher u ratnom je pohodu na Istru zauzeo i razorio Nezakcij (v. Pula), ali time nije skršio otpor ilirskog plemena. Istra je konačno pobijeđena i pokorena 129. god. pr. Krista. Od tog vremena Parentium (Poreč), smješten na cesti od Akvileje za Pulu, počinje zauzimati poseban položaj u rimskoj kolonizaciji Istre. Parentium je važno uporište organizirane vojske: na poluotoku se formira utvrđen rimski vojnički logor, a uz njega se razvija utvrđen grad (oppidum, v. Decumanus).

Za carevanja Cezara Poreč (Parentium) stječe položaj municipija, a za Tiberija postaje Colonia Julia Parentium. Ageru porečke kolonije pripadao je velik dio istarskog područja. Ager su presijecale dobre ceste koje su uglavnom sačuvane do danas. U napučen Poreč rano prodire kršćanstvo. Već sredinom III. st. tu je postojala kršćanska zajednica na čelu s biskupom. Imala je tajnu crkvu, odnosno oratorij (domus ecclesiae), dvoranu koja je bila preuređena za sastanke kršćanske zajednice i krstionicu (danas je to kompleks Maurov baptisterij).

SEOBA NARODA. Od kasne antike i u srednjem vijeku Poreč je izložen utjecajima s istoka, sjevera i zapada. Etnički sastav Istre tada se bitno mijenja. Potkraj VI. st. Slaveni, zajedno s Avarima, prodiru ovamo, ali Poreč odolijeva njihovim napadima. Kad se Slaveni (Hrvati) naseljavaju na opustjela polja oko Poreča i oko ostalih istarskih uzmorskih gradova, i tu se sredinom VII.  st. stalno nastanjuju, oni počinju obrađivati polja, koristiti se pašnjacima i šumama građana. Poreč je do tog vremena bio pod vlašću lstočnih Gota pod Odoakarom i Teodorikom.

ZA RAZLIČITIH VLASTI. Podjelom Rimskog Carstva Poreč dolazi u njegov zapadni dio, a nakon njegove propasti je pod Ostrogotima, da bi za Justinijana (539.) dospio pod Bizant. Pod Franke dolazi 788. Karlo Veliki pridružuje Poreč Furlanskoj Marki. lz tog je doba sačuvan važan povijesni dokument – Rižanski placit (804.): gradovi se tuže na kneza Ivana koji je na njihova polja doveo Slavene, a oni su se osilili te obrađuju polja istarskih gradova, a ne plaćaju desetine ni ostale obveze. Knez Ivan koristi Slavene kao vojnike na granici (krajini) te, naravno, ne pristaje da se u korist građana riješi vojske kojom osigurava granicu prema Bizantu s jedne i prema moru s druge strane.

Nakon slabljenja franačke vlasti u Istri, porečki biskupi osilili su se kao jaki feudalci te su zavladali gradom, a svoju su vlast proširili i učvrstili i u nekim drugim dijelovima Istre (npr. nad Pazinom).

Tijekom XII. st. razvija se u Poreču komunalna samouprava: međusobne borbe i razmirice između gradskoga patricijata i porečkoga biskupa iskoristio je akvilejski patrijarh i zavladao Porečom (1232.). Sukobi između bogatih građana i biskupa traju sve dok Venecija nije osvojila taj grad i podredila ga svojoj vlasti i upravi (1267.).

MLETAČKA VLAST. Poreč je prvi istarski grad koji je pao pod mletačku vlast. Slijedila su osvajanja drugih gradova sve do 1420. kad je Venecija konačno zaokružila svoj istarski posjed, zauzevši sve gradove koji su imali morske luke, od Kopra do Plomina. U ratu izmedu Genove i Venecije Genovežani su opustošili grad i odnijeli relikvije sv. Mavra (1), zaštitnika Poreča (1354) .


Poreč-gravura iz 16. stoljeća

Osim ratnih pohoda (Genovežani, senjski uskoci, Turci, gusari) Poreč je često tijekom XV., XVI. I XVII. st. na udaru kuge te će s 3 000 stanovnika, koliko ih ima kad ga Venecija zauzima. spasti na manje od 300 stanovnika u XVII. st. Venecija je zbog toga opustjeli grad i okolicu kolonizirala stanovništvom iz Dalmacije, Bosne, Crne Gore i Albanije, osobito tijekom XVIII. st.

U VLASTI AUSTRIJE. Nakon pada Venecije ( 1797.) Poreč dolazi pod austrijsku vlast kao i ostala mletačka lstra. Poslije kratkotrajne francuske uprave ponovno je pod Austrijom. Za austrijske uprave Poreč se oporavio i gospodarski, što se odrazilo u obnovi grada i njegovih spomenika.

Buržoazija i nekoliko feudalaca bezobzirno su iskorištavali seosko (hrvatsko) stanovništvo te se upravo u Poreču razvio poseban tip lihvarenja: seljacima je posuđivana određena suma novca uz kamate od 365 posto (koliko je dana u godini) te je velik broj seoskih imanja na području Poreštine tako propao. Mnogi su vlasnici zemlje postali koloni (najamni radnici) na posjedu koji im je za dug oduzet.

Sredinom XIX. st. Poreč je sjedište Istarskog pokrajinskog sabora (od 1861.). Rad Pokrajinskog sabora održavao se u Sabornici (danas Galerija): ustrijska vlast protežirala je manjinsko talijansko stanovništvo Istre te u Saboru nije bilo dopušteno govoriti hrvatskim jezikom. Zbog šovinističke politike prema hrvatskim zastupnicima, središnja austrijska vlast morala je čak raspuštati Sabor.

_______________________
(1) Mauro (Mavro, Mavar, lat. Maurus), Porečki, sv., biskup, mučenik (?, III.st. – ? Poreč, oko 304). Prvi je poznati biskup Porečke biskupije. Za Dioklecijanova progona mučen je i ubijen, zajedno sa svojim klerom i nekoliko vjernika laika, te pokopan na starokršć. prigradskom groblju Cimare [...]
Vidi > http://www.istrapedia.hr/hrv/253/mauro-sv-mucenik/istra-a-z/


1. od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Kolovoz 10, 2011, 07:34:30 »


OD 1918. DO DANAS. Nakon propasti Austrije Poreč je, kao i ostala Istra, došao pod vlast Italije. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, osobito tijekom 1944. godine, teško je stradao od bombardiranja. Saveznički avioni su čak 34 puta svoj razorni teret ispustili na grad.

Oštećeni su mnogi spomenici i srušeno je 75 posto kuća. Poslije Drugog svjetskog rata Saveznici su područje Trsta i Istre podijelili na tri zone (slobodni teritorij Trsta - Zona A, slovensko-hrvatsko primorje - Zona B i ostali dio Istre do riječkog predgrađa Kantride - Zona C).

Zona C je 1947. Prepuštena Hrvatskoj (bivšoj Jugoslaviji), Londonskim ugovorom (5. Listopada 1954.) STT prepušten je Italiji, a zona B Jugoslaviji (jedan dio Hrvatskoj, drugi Sloveniji). U ratu porušen grad obnavljao se posebno brižno. Danas Poreč ima restaurirane brojne spomenike kulture i grad je s najjačom turističkom ponudom na cijeloj jadranskoj obali: godine 1989. u njemu je zabilježeno 4 759 000 turističkih noćenja (područje općine imalo je 1990. godine 92 400 turističkih postelja).

ZNAMENITOSTI


Poreč-Karta porečkih znamenitosti

Decumanus** (NA PLANU (7)). Središnja porečka ulica, u smjeru istok-zapad, sačuvana je još iz doba kada je Porečbio prapovijesna luka. Središnjom ulicom postala je u rimskom logoru i spajala je početak i kraj poluotoka na kojem su bila svetišta. Kada je ízgrađeno rimsko naselje (oppidum), ta prometnica postaje glavnom ulicom (decumanus maximus) koju u smjeru sjever-jug presjeca Cardo. Decumanus je završavao s forumom (zapravo s dva foruma).

Trg Marafor** (NA PLANU (1)). Nalazi se na mjestu na kojem je u antičko doba bio forum koji je zauzimao prostor jedne ínzule (45 x 45 m). Do danas je djelomice sačuvan njegov originalan pločnik, pa neke kuće na trgu nemaju temelja, jer su izgrađene neposredno na pločniku foruma.

Sabornica* (NA PLANU (2)). Sjedište bivšega lstarskog pokrajinskog sabora pregrađena je franjevačka crkva, sagrađena izmedu XIII. I XIV. st. (Zvonik crkve podignut je 1731.). Crkva je u drugoj polovici XIX. st. horizontalno pregrađena te je donji dio služio kao podrum, a u gornjem dijelu bilo je sjedište Sabora. Štukature u gornjem dijelu su iz 1751. godine. Danas je u tim prostorijama izložbena dvorana.

Ostale važnije građevine. Nakon građevinske stagnacije od VII. do XI. st. razdoblje romanike i gotike obilježava u Poreču intenzivna gradnja prema zadanim parametrima antičkoga grada.

Sačuvano je nekoliko iznimnih primjeraka romaničke arhitekture: Kanonička kuća** iz 1251. Godine  (NA PLANU (6)). Kuća dvaju svetaca** (NA PLANU (4)).

Pučka romanička kuća** s drvenim balkonom pred ulazom na Trg Marafor. Gotička arhitektura osobito je jasno vidljiva na Decumanusu i Cardu, a posebno na križanju tih ulica.


Pučka romanička kuća iz 13. st.

Romanička kuća
Zgrada iz 13. st. Prepoznatljiva je po izvanjskim stepenicama, romaničkoj bifori i drvenom balkonu, koji je obnovljen 1930.

Krajem XV. st., zbog turske opasnosti, izgrađeni su obrambeni objekti: to je Okrugla kula* na obali (NA PLANU (8)) iz 1474. i kula na istočnom ulazu u grad iz 1473. godine.


2. od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Kolovoz 10, 2011, 07:39:11 »



Klikni za uvećani prikaz

Okrugla kula
Uz Narodni trg, dobro je očuvana i moguć je posjet terasi na vrhu.

Iz XVI. st. osobito se ističu renesansna palača "Polezini"* u samoj je jezgri Motovuna koja je danas "Hotel Kaštel" i palača "Sinčić" u kojoj je danas smješten Zavičajni muzej Poreštine.

"Hotel Kaštel" >http://croatia.hr/hr-HR/Smjestaj/Obiteljski-i-mali-hoteli/Obiteljski-Hotel/Mjesto/Motovun/Obiteljski-i-mali-hotel/Hotel-Kastel?bGNcMTEwNA%3d%3d

Zavičajni muzej Poreštine** (palača "Sinčić", Dekumanska ul. 9, Na PLANU (5).) Zgrada je pripadala aristokratskoj obitelji A Sinčić. Muzej je osnovan 1884. godine, a u zgradi se nalazi od 1950. godine.
Muzej ima lapidarij, prapovijesnu, antičku, srednjovjekovnu, novovjekovnu i etnografsku zbirku.

Lapidarij se nalazi u atriju palače. U njemu su golema postolja antičkih kipova i kapiteli s Neptunova hrama. Osobito se ističe grčki nadgrobni spomenik Hermesa s reljefnim prikazom berbe grožđa i maslina, žrtvenik Tita Abudija Vera, zavjetna ploča Minerve Flanatike.

Prapovijesna zbirka posjeduje izloške od mlađeg kamenog doba do dolaska Rimljana u Istru. U njoj su vrlo važni predmeti iz ilirskih nekropola Picugi i Sv. Martin Tarski. Od osobita je značenja pehar iz brončanog doba, nađen u porečkoj luci.

Antička zbirka je vrlo lijepa i vrijedna zbirka rimskih kultnih spomenika (Terra Histria, Bacchus, Diana)


Na Trgu Slobode u Poreču možete vidjeti Župnu crkvu Gospe od Anđela. To kasno barokna crkva sagrađena u godinama 1747 do 1770. Zvonik je 21 metara visok.


3. od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Kolovoz 10, 2011, 07:42:35 »



Sjeverna kula

Sjeverna kula
Uz zaljev Peškera sa sjeveroistočne strane starogradske jezgre. Podignuta u 15 st, danas djelomično sačuvanog oboda. Između triju kula, kao i unaokolo poluotoka bili su gradski bedemi čiji se dijelovi najbolje naziru sa šetnice uz sjevernu stranu grada. Grad je od kopna bio odjeljen jarkom.


Peterokutna kula
Na početku središnje ulice, Decumanusa, na ulazu u starogradsku jezgru. Podignuta polovicom XV stoljeća u gotičkom stilu, sa reljefom mletačkog lava na pročelju. Do francuske okupacije uz nju su bili sačuvani i dijeloci kopnenih vratiju grada.

Sadašnja peterokutna kula imala je svoga dvojnika: sa sjeverne strane na ulazu u ulicu Dekumanus. Na sadašnjoj kuli predstavljen je Venecijanski grb tj. krilati lav s otvorenom knjigom. Na joj su uklesane  riječi:


Peterokutna kula s krilatim lavom

FACITE IUSTITIAM ET DABO PACEM FINIBUS VOSTRIS.
U prevodu:
BUDITE PRAVEDNI I DAT ĆU MIR VAŠIM GRANICAMA (MEĐAMA).

Ovu kulu su gradili  Tršćanin Iohannes de Parri  sin Lazar koji je isklesao venecijanski grb:

MAGISTER IOHANNES DE PARI TERGESTINUS CONSTRVXIT HANC TVRRIM
ET LAZARVS EIVS FILIVS HANC IMAGINEM MCCCCXLVII
Ispod vidimo:
slova N i L što je kraćenica za Nicolo Lion podestat koji je naručio gradnju kule.

Kuća Dva sveca
Mala jednokatnica u Ulici sv. Maura, sagrađena u 14/15 st. u romaničkom stilu. Ime je dobila po dvjema kamenim reljefnim figurama svetaca uz prozore na katu. U prizemlju se ističe veliki kameni luk.



Zgrada kazališa, neoklasičističkog stila  je sagrađena godine 1885.
2006. obnovljena je i privedena prvobitnom sjaju.


4. od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Kolovoz 10, 2011, 07:52:29 »


Gotičke kuće Zuccato i Manzin iz 15. stoljeća

Palača Zuccato
Trg Matije Gupca, nekadašnja Piazza dei signori, odnosno Gospodski trg, sačuvala je samo jedan niz nekadašnjih kuća, među kojima po jednu skladnu gotičku i baroknu palaču.

Lijevo: Gotička palača u Decumanus ulici kbr. 5.  iz 1473 s kasnogotičkim prozorima koji imaju izrazite trifore. U ovom razdoblju povijesti bio je Poreč, bez sumnje, grad u kojem su živjele bogate obitelji, koje nisu štedile ni novac ni trud za izgradnju kuća u tada suvremene građevinskom stilu.
Desno: Trg Matije Gubca-Palača Zuccato

Iza velikog sa staklenim mozaicima ukrašenog portala se nalazi poznata Eufrazijeva bazilika.


Lijevo: Ulaz - Desno: Pogled u dvorište Eufrazijeve bazilike

Detalj unutrašnjosti Eufrazijeve bazilike


5. od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #5 : Kolovoz 10, 2011, 07:55:01 »



Na području Cimarea, tj. istočnom dijelu Poreča gdje je nekada bilo groblje, podignut je godine 1954. brončani kip u nadnaravnoj veličini narodnom heroju Joakimu Rakovcu. Kip je rad akademskiog kipara Vinka  Matkovića iz Rijeke.

* Joakim Rakovac je rođen  14. rujna u Rahovcima, mobiliziran u talijansku vojsku iz koje bježi. Izabran je za prvog predsjednika Pokrajinskog NOO-a za Istru na kojem je 25. rujna 1943. donešen zaključak o pripojenju Istre Hrvatskoj. Kao predstavnik Istre prisustvovao je trećem zasjedanju  ZAVNOH-a održanom 18. svibnja, 1944. u Topuskom. Poginuo je 18. siječnja 1945. u zasjedi* pokraj sela Korenići.Pokopan je u tajnosti na groblju u Juralu nad Limom. Kasnije su njegovi posmrtni ostaci preneseni na mjesto gdje je spomenik i danas ovdje počiva. Narodnim herojem proglašen je 9. prosinca 1952. godine.


Partizanski spomenik








U Poreču, 28. 07. 2011




Klikni za uvećani prikaz

U neposrednoj blizini Poreča, s njegove južne strane smješten je otočić sv. Nikola. Svojim položajem štiti gradsku luku od južnih valova, a pruža smještaj više hotela, među njima i hotel "Fortuna". Početkom 15. st. je na otoku sagrađen svjetionik kojega su održavali benediktinci. Još krajem 19. st je ovdje uređeno kupalište.

________________________________________
* Na blogu http://forum.axishistory.com/viewtopic.php?f=52&t=116216
 Grofmontecristo iznosi sljedeću zanimljivost:

... Neki povjesničari vjeruju da "zasjeda" nije bila zasjeda, već da je netko izdao Rakovca. On nije bio komunist (barem ne tvrdokorni komunist poput Kardelja),  vjerovao je  u narodnjačku politiku. U siječnju 1945. bilo je jasno da će partizani pobjediti, a komunisti zu započeli eliminirati sve političke protivnike, i sve koji nisu se slagali s njihovom politikom. On je bio veoma cijenjen među narodom, i vjerojatno je to razlog zašto je morao umrijeti ...

NOO = narodno oslobodilački odbor
ZAVNOH = Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske

Stara slika: Gotičke kuće Zuccato i Manzin iz 15. stoljeca (1)  http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=70-71&C=18

Vidi >
Poreč - Skandal od 30 milijuna eura: Papa poništio odluku suda RH i dao zemljište na Jadranu Talijanima! > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=556.120

Od Poreča do Alana, Jupi hvala!

6. od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #6 : Kolovoz 12, 2013, 07:58:06 »


Poreč i jato galebova


Kažu da se jato galebova svako jutro spušta u porečku luku

More buči, vjetar huji ... amo, djeco, amo,
da se poigramo,
bit ćemo mornari
kao naši stari,
spremat ćemo lađe u daleke strane,
gdjeno dan već mrkne, kada sunce grane
u našemu kraju
u svom jakom sjaju...
Pradjedovi naši pomorci su bili,
zašto da se ovud danas tuđin krili?
Ta galebi bijeli diljem ovih strana
potomci su onih iz pradavnih dana –
Kô galebi eto
čuvajmo to more naše polje sveto.
Naš je ovaj Kvarner i naš Jadran plavi
ponajljepši biser u staroj nam slavi;
Ne dajmo ga nikom - čuvajmo to more,
hrvalište drevno ispod Učke gore,
Posveti ga krvca uskočkih junaka,
Senjska bura jaka namijeni ga nama
morskim delijama,
nek' se naprijed širi putem Velih Vrata
po cijelome svijetu slavni stijeg Hrvata!

R. Katalinić-Jeretov, 1. ožujka 1914
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #7 : Kolovoz 13, 2013, 07:36:31 »


Poreč u sumraku



Moj sanak

Ah kak sladko sanjala sam tada,
kad sam njegva scienila bit mlada;
na srdašcu njogvom da počivam,
na usti mu rajsku slast uživam.
O pramsretna kak sam bila!
Na žalosti, ja sam samo snila. –

Njegvo oko raj ljubavi bjaše,
iz koga mi nebo poviraše;
raskoš, radost, ljubavi naslada
uzhitjenu iz njega ovlada.
O pramsretna kak sam bila!
Na žalosti, ja sam samo snila. –

Rieči njegve, vrelo od sladkosti,
opijaše dušu u radosti;
u njih bjaše rajskog penja sila,
ka mi srce za viek osvojila.
O pramsretna kak sam bila!
Na žalosti, ja sam samo snila. –

Usne bjahu sjedište ljubavi,
Na ke Leljo * strielice nastavi; -
Rajska milos u smijehu im plovi,
čar od koje dušu mi ulovi.
O pramsretna kak sam bila!
Na žalosti, ja sam samo snila. –

Oko, riječi, usne vilovite,
duh i srce siono uzhite,
raskoš nađoh u njemu jedinu,
ljubav njemu posvetih nevinu.
O pramsretna kak sam bila!
Na žalosti, ja sam samo snila. –

Ah! zašto sam se jadna probudila,
i iz neba se moga porušila?
Ili, zašto biah tak zaspala,
bezpokojna da sam se ustala!. -
O pramsretna kak bih bila,
da nis nikad sladkog sanka snila!

Dragajla Jarnevićeva, 3. svibnja 1843

_______
* Ljeljo - sin Lade, zaštitnik braka i ljubavi te navodno bog proljeća u slavenskoj mitologiji

Dragojla Jarnevićeva (1812.-1875.). Rodila se u Karlovcu u trgovačkoj kući. Odgojena je njemački. Izgubivši roditelje provodi težak život kao odgojiteljica i švelja.

http://www.matica.hr/vijenac/484/Tajni%20%C5%BEivot%20prve%20dame%20ilirizma/
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!