CRO-eu.com
Lipanj 04, 2020, 03:41:21 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Povelja Bele IV. godine 1242. gradu Zagrebu  (Posjeta: 1556 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Travanj 21, 2014, 21:46:57 »


Zagreb bijaše ročište slavuja

Povelja Bele IV. godine 1242. gradu Zagrebu
U povodu sedamstogodišnjice slobodnog grada

Nedavno se pojavila izvrstna knjiga Michaela Prawdina *, o najmoćnijem vladaru svijeta Džingis-kanu u drugom izdanju hrvatskog prievoda. Knjiga ima brojne izvanredne osobine, nu uz ove i obći nedostatak, koji se provlači kroz mnoge knjige stranaca o nama. Naime, poput velikog diela knjiga iz nedavne prošlosti, ni ova ne daje hrvatskom imenu i hrvatskom narodu pravo mjesto u onom poviestnom zbivanju, koje prikazuje. Nije zato odgovoran niti pisac, niti tko drugi, već mi sami. Izvrstni ovaj pisac, opisujući razloge zbog kojih nije došlo do daljeg osvajanja i pustošenja Europe po Mongolima, koje vode Džingis-kanovi nasljednici, dovoljno ne iztiče zasluge Hrvata u zadržavanju silne tatarske snage: Zato je bila vrlo pametna misao izdavača da u napomeni na kraju knjige upozori na poviestne nedostatke, kojl su se podkrale piscu zbog neobavteštenosti u prikazivanju dogadjaja na hrvatskom tlu i u susretu Mongola s hrvatskim narodom.

Poviestna je činjenica da u času prielaza Mongola preko Drave na hrvatsko tlo, Hrvati organiziraju smišljeni stratežkt odpor tek u južnim planinskim dielovima svoje zemlje, neprohodnim za neprijateljsko tatarsko konjaničtvo, Zato su ih u sjevernim ravmm dielovima zemljo puštali bez odpora, povlačeči pred njima hrvatsku vojsku . Pod tvrdim zidinama hrvatskih gradova doživješe Mongoli strahovite udarce. Dok su Mongoli po svom starom običaju još od Džingis Kana, - kana- sviju kanova, sve napuštali u svrhu progona vladara, koji pred njima bježi, Hrvati primaju odbjeglog hrvatsko-ugarskog kralja Belu IV. i spremni pobjeđuju i na kopnu i na moru mongolske vojske, zatvorivši im obalni put, kojim su se htjeli probijati prema sjeveru, sastati se s ostalim tatarskim vojvodama te provaliti u Italiju i osvojiti Rim, središte svieta po tadašnjim pojmovima. Tek tada bi bio izkupljen zavjet i izvršena posljednja volja Džingis-kana. Poslie ovih poraza, Mongoli su bili prisiljeni da se, pljačkajući cielu zemlju, vrate preko Drine na iztok. Još su veći poraz pretrpjeli Mongoli od hrvatske vojske na Grobničkom polju, gdje je poražena druga vojska koja se također spremala na Italiju.

Nisu samo silnim krvnim žrtvama spasili Hrvati Europu od strahovite sudbine, koja ju je čekala, isto onako, kao što će nekoliko stoljeća kasnije katolički' Hrvati biti brana Europe protiv Turaka, već su ovu svoju slavnu pobjedu platili i gubitkom dragocjenih kulturnih dobara.

Provalom Mongola uništena je starohrvatska umjetnost, tek su ostali samo fragmenti. Mongoli su se povukli samo radi poraza, koji ih je znatno oslabio i brojem, a pogotovo moralno. Vrlo su rietki, gotovo nepoznati Mongolima porazi. Uzrok njihova odlazka nije izbor kana, koji je u to doba umro, jer glavni zapovjednik vojske nije bio potomak Džingis-kana, pa nije ni trebao odlaziti (samo potomci Džingisovi smiju sudjelovati u Velikom Kurultaju, koji bira kana), a jedan od izravnih potomaka nije ni otišao u prapostojbinu, nego se zadržao u južnoj Rusiji.

Pobjede Mongola nad vojskom Bele IV. u Ugarsko] olakšane su nerazpoloženjem ugarskog plemstva prema vladaru, koji ograničava njihovu moć i nastoji im oduzeti ogromne očeve donacije. Izkustvo s Mongolima pokazalo je kralju da je bilo izpravno njegovo nastojanje da slomi domaće donatare, koji su ga znali iznevjeriti i zemlju izručiti strahovitoj tragediji. S druge strane pak, pokazalo se da su utvrđeni gradovi upravo neosvojiv za ovakova ratovanja. Ta u jednom hrvatskom gradu spasio je svoj život sam kralj. U isto vrieme svi hrvatski plemići pokazali su se kralju neograničeno vjerni, iako nisu odobravali kraljev postupak i namjere s plemićima. Zato je Bela IV. odlučio, da u unutrašnjosti zemlje sagradi što više utvrđenih gradova po dalmatinskom tipu, koji će spašavati pučanstvo u sličnim situacijama.

Upravo s tom namjerom je hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. odredio da se naseobina Gradec na briegu istoga imena koja je poviesti poznata još za posljednjih vladara hrvatske krvi, te je prema tome Zagreb mnogo stariji od 700 godina, proglasiti slobodnim gradom, podari povlasticama, opaše tvrđavnim zidinama i naseli došljacima, vještim obrtnicima. U povelji kralja Bele IV. izdanoj u Virovitici dana 16. studenog 1242. u prisutnosti i u dogovoru s hrvatskim hercegom, zastupnikom kralja za posebno kraljevstvo hrvatsko, zapisane su povlastice ovog grada. Građani i njihovi podanici po okolnim selima imaju pravo da sebi izaberu sudca koji je nezavisan od župana. Protiv sudske odluke gradskog sudca dopušten je priziv samo na kralja. Povlastice se dalje tiču gradskih sajmova, gradskih davanja kralju, hercegu i banu, kada ga ovi pohode. Od toga, dakle, datira Zagreb kao slobodni i povlaščeni grad. Zato se ne smije msliti da je Zagreb kao slobodni povlašteni grad. Zavažno prometno naselje na zgodnom položaju uz savsku dolinu on je vjerojatno stariji od tisuću godina. Još u XI. stoljeću spominje se Zagreb kao sielo tek osnovane biskupije. Ta činjenica o osnutku biskupije svjedoči najbolje, o njegovoj startni i važnosti.

Nakon osnutka slobodnog grada naseljavaju se kao obrtnici mnogi stranci, od kojih se skoro svaka narodnost bavi istim obrtom, udružena u istom cenu i obitava u istoj ulici. Otuda vlaška i nekada teutonska ulica. Već u XIV. stoljeću se podpuno pohrvaćuje ovo gradsko doseljeno pučanstvo.

U istom stoljeću i u glavnom zbog potpuno istih razloga dolazi do osnutka mnogih drugih hrvatskih gradova po kraljevskim, hercežkim i banskim poveljama. Tako su nastali slobodni gradovi

-   Varaždin (1209.),
-   Petrinja (1225.),
-   Vukovar (1231.),
-   Virovitica (1234.),
-   Samobor (1242.),
-   Križcvci (1252.),
-   Jastrebarsko (1257.),
-   Bihać (1271.) i drugi.

Zanimljivo je ovom prilikom spemenuti, da nas samo ime Zagreb kao i još dva imena s ovim povezana, dovode do vrlo koristnih zaključaka, koji još jedanput podupiru, svakim danom čvršću, misao o kavkasko-iranskom podrietlu Hrvata i dvietisućegodišnjoj starosti hrvatskog narodnog imena. Po radovima Truhelke hrvatskt poviestnik Krizin Sakač upozorio je na perzijsko podrietlo rieči Zagreb, Tuškanac i Turovo polje, koji svi imaju-prvorazredno znanstveno tumačenje. Stari Hrvati, puni još sviežih kavkasko- iranskih uspomena i ako već slavenskog jezika, došavši u ovo područje nazvali su susjedno lovište zečeva (perzijska rieč tuškan znači zec) Tuškancem, susjedno sklonište bikova u gustim šumama, koje su kasnije nestale, imenom Turovo (kasnije Polje), koje također znači sklonište bikova, a ono mjesto na kojem će kasnije nastati Zagreb, bijaše ročište slavuja, kao i danas po daljim iztočnim dielovima grada, nazvaše Zagrebom.
Rieč z a h r a b s grlenim h, koji se u hrvatskom izgovara g i s neodređenim drugim a, koji može biti i a i e, dakle, za  z a g r a b  i  z a g r e b  u perzijskom znači: pticu koja se prije od svih drugih javlja, u jutro, slavuja.

Ovo zajedno sa ostalim nizom dokaza predstavlja sigurne temelje i pouzdane indicije za potpunu sigurnost kavkasko-iranskog podrietla Hrvata. Tako i u imenu sadašnjeg glavnog grada, s kojim su nam povezane tolike tužne i vedre uspomene imamo liepu uspomenu na svoju davnu i daleka pradomovinu.

V. M.
Hrvatski Krugoval
Zagreb, 1. Studenoga 1942., broj 44
________________

* Michael Prawdin (rođen 20 siječnja 1894 u Rusiji, † 23. prosinca 1970 u London, zapravo Michael Charol) rođen je u Ukrajini novinar i povjesničar, koji je kasnije živio u Londonu. On je također radio za Berliner Zeitung. Poznat je postao kroz njegovu knjigu "Džingis-Kan i njegovi nasljednici". (MD)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!