CRO-eu.com
Svibanj 22, 2018, 04:11:12 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Slunjčica  (Posjeta: 1036 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7739



« : Travanj 07, 2014, 14:16:03 »


Slap Slunjčice

Slunj strši na obronku klisuraste kotline, kojom polagano teče Korana. Kotlina je ta savršeno slična ovakovim okolicam razvikane saksonske Švajce: iz vode se je s obje strane uzpela strahovita stiena, nastršena amo tamo kukovi, izmedju kojih proviruju stabla i grmovi; a kad još dalje segneš okom pameti, onda ti se čini, da su te vilinski čari prenieli u Civita Castellanu u Italiji, samo što je ondje posve jednaka kotlina zatočila cieli grad sve naokolo; a i glasoviti zavičaj Horacijev, slavni Tibur, posve je nalik ovomu predielu.

Sat hoda od Slunja izvire u pećini rieka Slunjčica, te ulazi s obilnom svojom vodom namah za gradom, izmedju njega i podrtine grada Frankapansoga, u ovo klisurasto zemljište, preko kojega vode dva liepa mosta: jedan preko Korane, a drugi preko Slunjčice.

Slunjčica se tu izvija izmedju grebena i tvori hiljadu predivnih prizora. Ovdje je razširila valovite svoje ruke i zagrlila otočić, na kojem se zeleni povrće i voćnjaci; ondje se je dalje zamaknula izpod brda, da se na njoj namjesti vodenica ili žaga; sada se probija sred kukova, spojenih uzkim brvnom, kojim smjelom koraca lakonoga koza, da zagrizne što zelenja na bližnjem vrtu; a sada je jarčić sakupio kao na dlanu sve četiri noge na kuku, te se smjelo prebacio na drugi greben preko šuma vodenoga; a i djevojčica se je otisnula da u red tjera škodljivu gamzad ovu. Sav protrneš od straha s pogibelji djevojačke, ali ona od kuka na kuk kao smjela šajka preko uzavrelih slapova.

Cielo su to vodokopno zemljište, koje se stubasto spušta prama Korani, pokrili mlinovi: veliki i mali; neki tako maleni, da čovjek u njih jedva stoji, uzpeli su se na vrh kuka, podastrti svuda grmljem i travom, gdje jim žrvnje ne tjera kolo, kojemu ne ima mjesta u tiesnacu, već drvo s daskami, poprieko utvrdjenimi: narod ih zove mlinove žlicarice. - Tko bi izbrojio sve velike i malene vodopade, koje tu voda tvori?

Pošto je Slunjčica nakvasila sobe kućne i potjerala do četrdeset mlinova i u sredini učinila divnu sliku crnih vrata u bielu zidu, pada u zadnjem redu na 23 mjesta u 18-28 m. nižu Koranu, a u prostoru od tri stotine koračaja. Vodopadi su različita lika, a dva mi osobito u oči udariše: onaj najveći, što se neprekinuto s jakim šumom strmoglavljuje 18 po prilici metara duboko razvaljujuć, što niže, sve to više ždrielo svoje; i drugi blaže ćudi, što nevidivo pljuska po hridi, preko koje se prelieva na sve strane, tvoreć sliku ogromna criepa s' bielim oviećem. Eto ti, zaviknnh sav uzhićen, ogromne rimske Fontana Trevi po hrvatskom kroju!

Divotu tih prizora diže čvrsta nada, da je ovaj vodopad jedna od onih riedkih u svietu stvari, koje što dalje, to savršenije postaju.

Jer sastojeći zemljište ono od samoga vapnenoga mačka, koj sve to više raste: kukovi će se oni sve to više dizati, a voda će, obarajuć se sve to jačom silom na zaprieke, tvoriti sve to divnijih prizora.

Tomu prispieva umjetnost ljudska, koja da namjesti novi mlin, proreže koj mekani greben, da na onaj prorez vodu navrne, pa tako umnaža različitost tih i onako prerazličitih tvorova. Zato se može reći, da

Vodopad Slunjčice sam sebe pomladjuje. Čuditi se moraš bogatomu vrelu, koje samo pola sata staro, tvori toliko divota; a još više hladnokrvnosti Hrvata, koji jih tako slabo ciene i polaze.

A. Tkalčević
Hrvatska vila, 15. ožujka 1884

   
Slunjčica

"Slunjčica! Slunjčica!"
Glasak viknu mali,
Sladji glasi nikada
S ustnah nisu pali.

Skakala je vodica
Veselo niz stiene
Što je došo angjeo
Motrit čare njene.

Tajinstveno šapnuli
Biser-slapi stieni:
"Ljepših nema. dražesti
Od dražesti Njenih!"

Veselo je dušica
Vodi prosborila:
"Oj vodice, vodice,
Kako li si mila!"

Meni srce drhtnulo,
Žar mi osu lice,
Duša s milja pjevala:
"Klarice! Klarice!"

Božidar Kukuljević-Sakcinski, * 1861 †19.01.1927, sin Ivana
Hrvatska vila, 7. ožujka 1885
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!