Tumač pjesmi
Velika slova tumače glavne momente, mala povedanje očevidacah i inih svedokah, a brojevi razjašnjenja pesnikova. Sve konstatirano.
A) Prije nego će ustanak buknuti, većali su
u Keršlju u stanu g. majora
Stanka Rašića š njime i -njegovim pobočnikom, poručnikom
Radulovićem, Vjekoslav Bach i
Ante Rakijaš (ovaj dapače leti 1871 jur u Ogulinu takodjer) ugovorili program, na temelju kojega pozvali su na ozbiljni rad: Eugena Kvaternika, koji je takodjer u sgodnom času akcije sa majorom Rašićem ugovarati morao; tako n. p. izpovjedaju
Milovan Milković i
Marko Popović, da je major došavši u Rakovicu rukovao se i celivao sa Kvaternikom govoreći: "
Evo me braćo i ja sam Hervat, ja vam se za vojvodu preporučam". Kada je Marko Popović u odaju unišao, razgovarahu Kvaternik i Rašić u četiri oka, vrlo prijaznih licah i Popović upitavši: "Čizme i kabanice dielio sam, bi li i drugu robu?" Kvaternik odgovara: da, a Rašić potverdjujuć: "Samo žurno momče obavljaj, da je vojska što skorije spremna". Uznici braća Ralići pouzdanici Rakiaševi od g. 1870 još, a u istoj godini u listopadu utamničeni, izpovedaju, da u letu 1871, kada bi Rašić bio tamnicu pregledavati došao, njega moljakahu radi skorije osude, tešio ih uveravanjem: "Na skoro će se otvoriti rajska vrata, a i naša ovde, tko siguran bude, može u nebesa zaskočiti, samo neka je svatko tomu času spremam". Zatim je
Bach u Munjavu otišao sporadi novacah, za kojima je hajka podignuta bila,
i ova je jedino razlogom, zašto je ustanak zlosrećno počeo prije ugovorenoga dana.
A) Ante Rakijaš i
Lazo Čuić očitovaše družbi privoljenje majora, da ustanak odmah dignuti se imade i da će major u Rakovicu doći, osvedočiti se i pustiti se na izliku zasužnjiti inače pridružiti se
ustašam kao vodja. Nadporučnik uprave
g. Pech, rukovaš se kod sukoba sa novaci i ustašami, kojima se pervi pridružiše sa Rakijašem, očitovavši mu: "Činite mi silu, oduzmite mi mač i
zasužnjite me pro forma, inače ne možem vam se javno pridružiti".
Ovaj je Maksima Čuiću (Radinu bratu) zaverovao, da će major vojvodstvo nad ustašami
u Plavči dragoj poprimiti, što se podpunoma sudara sa izpoviedi vojnika
Podkonjaka, koji je bio majora odpratio na dopust kroz 4 sata, sada si spremio ženu i stvari. Podkonjak
čekajuć u krčmi na majora do u sutonj, vrativši se u Rakovicu, javljajuć Anti Rakijašu i Kvaterniku da nemogaše majora izčekati, dobi od njih odgovor: "Doći će major na svoje mjesto".
Eugen Kvaternik, Vjekoslav Bach, i plemena Čuića i drugi viećahu u novi od 7 do 8 listopada 1871 o ustanku, nekoji stražiše pre kućom. Po pol noći banuše nadporučnik
Božičević i
Raubach sa patrolom Slunjskih vojnikah, no budu od ustaških stražarah poplašeni i odbiti. Pred zoru dodje Kvaternik u kuću
Pere Verdoljaka, da ga izvesti i njegovo privoljenje zadobije, da akcija započimlje isti čas.
Starac Pere odgovaraše žestoko od začimanja tvrdeći:
- "Stvar se ima odgoditi do ustanovljeoga dana tj. 11. listopada 1871, ili pak pasti sasvim dok se ne vidi otvorenje i rad budućega sabora, bojati se je, da će stvar jalovo izpasti". To ti znadeš, da tvoje ime nije u ovom kraju simpatično, znaš da zamenuje magjarona, biži i nosi se odovud."
Pere Verdoljak tako, a Eugen Kvaternik:
- "Ali ovo je baš krasan narod, sada je najbolja hora udarati,
potresti će udarac čitavom državom, tako da ja u roku od osam danah sa Njeg. Veličanstvom ugovarati budem o uzpostavljenju hervatskoga deržavnoga prava".
Pere Verdoljak:
- "I ja bi to želio, ali bojim se stvar će se izjaloviti,
osobito ako imate novaca kod sebe,
Vi svi nepoznajete ovoga naroda, najbolje bude da bežiš od ovuda, neka se akcija odgodi, doklen bi barem glasonoše na sve strane dospeli, da bi ustanak sveobći bio,
ja bo za ovaj hip na rad nepristajem nikako!"
A Eugen Kvaternik:
- "A pa dobro kada ti ne pristaješ nesmije se započimati, a meni drugo ne ostaje, nego bežati preko Senja u Italiju zbog nesretni novci, koje Bach omahnuo, učiniše,
te on sili akciju započimati, da izbegne potjeri za njim, i da se ukloni sudbenom proganjaju je ustanak."
Pere Verdoljak:
Baš taj čin sa novcem kalja početak ustanka:
- "U ovaj čas zakloniti ćemo, mi gde Bacha, a ti se od ovuda seli! Dakle s Bogom, kad ti ne prevoluješ, ja ću im svetovati, da se umire."
Komaj da se Kvaternik ka Kalićevoj kući zaputio,
puče puška, diže se barjak na znak, da je ustanak započeo.
Pere Verdoljak ode Bachu, od ovoga kroz kerčmara Ivu Vučića pozvan,
da nastoji razvergnuti početak bune; skupa dodjoše i sukobiše se sa ustaši: Ante Rakijaš i Rade Ćuić na čelu i sa novaci tako pomešaše se svi ukupno! Buna.
a) Takodjer ugovaratelj, sa majorom Rašićem, ovaj im je obećao svoga konja, jednome od vojvodah, pokloniti. Isti je sa Rakijašem družbi ustaškoj poruku od majora
iz Kršlja, očitovao!
Kod iztrage pred priekim sudom c. kr. sudom ur Rakovici bje nesretnik od sdvojno i ljute ofiicije, kojoj bivaše osobno propast jasna,
ako bi im dela dvoličnosti na videlo dodju - za toliko zaveden, da je svoju krivdu pripoznao i samo na svoju osobnost odgovornost primio, pod pogodbom obećanja za koje je i 100 for. mito platio,
da će u zadnji trenutak pomilovanje zadobiti.
Zato ne dodjoše žena i mati mu, kada je taj poštenjaković na stratištu stojao i uvidio da ga je c. kr. officia grešno na dušu pobrala - gdje od pomilovanja govora nema - progovorio je u času, kada mu oči rubcem zavezaše: "Molim gospodo, ja bi govorio - istinu!" U hitrini preseče mu reč predsednik kervave overhe: major c. kr. g. Medić: "Ovde nema sada više divana, bijaše u Krasu govoriti!" i ustreliše ga nemilice. Strelac
Miko Kirasić ogulinske satnije izpoveda ovaj prizor, a petlaniju sa mitom i ugovaranjem Marko Popović. Takodjer
brat nesretnikov Vuk Čuić izpovedaše slične stvari,
gdje su mati i snaha uveravali ga: "Nebojmo se za Lazu, dobit će on pardon", što ih je i ponukalo na stratište ne doći i oprostiti se š njim.
b) Kod ovoga kuće biaše sastanak i viećanje poglavicah ustaških u noći, kako je početkom opisano. Kao barjaktar (Čuić Janko) ostao si je svomu uverenju dosledan. Kod prekoga suda priznao svoj čin i kod usmerćenja prahom i olovom,
on nehtjede po propisu niti pokleknuti niti je pustio oči rubcem vezati. Očevidci: major Malinarić, strelac Kirašić i drugi.
1) zulum: - neproinišljeno i divlje usmerćenje desetnika
Gerkovića, koji je inače i sam za ustanak bio,
ele pade iz osvete Čuićah rukom Maksima Čuića i Došena ml. kao i umorstvo vlastitoga glasonoše:
Mihalja Kvočke, otca od troje dece samca; ustaška bo četa bje malo rakijom natrušena i piostupaše prenaglo, strastveno i nasilno! Mnogi i mnogi dolje k deržavnom skladištu robe,
koju po hajdučku berzo dobiti nastojaše, obećavši ustaškoj vojsci pridružiti se - a zatim više, nedodjoše na lice mjesta. Takodjer mnogi izmamiše: novacah i u manjih svotah, obećavši u ustanku sudielovati - za kućne im potrebe; pak onda izčeznuše itd.
2) Redovita vojska satnije stajaše se kod crkve na skupu i pita si zapovjednika: "Bi li pucati na buntovnike, koji nas premamiti dodjoše?"
Satnik
Durst odgovaraše, ne, van mir; njihovo je da počimlju silu rabiti.
U isti čas narod za crkvom sakupljen dozivaše, rukama mašući kolovodje k sebi, da se s njima sdruže što učinjeno nije. – Ante Rakijaš biaše uspiehom zadovoljan - izpovjedajuć: moralno je pobedjeno. Podjašprišt
Petar Korenić taj dan u cerkvi propovedao narodu ovo: "Nedajte se u bunu zapeljati, iz toga bo bude veliko zlo,
Rade Čuić hoće vas sve povlašit".
Ovo, i da je narod pasivno se deržao, izpričavaše Drežničani kroz svoje glasnike još iste nedelje u večer u Rakovici: "Ta zašto nije bilo k nama Pere Verdoljaka, onda bi bili mi vidili, da nas je naš plovan ludo zavodio, ter bi bili i sa redovitom četom - ustašam se pridružili". Starca Peru Verdoljaka pako tada smetaše bolježljivost u Drežnik se zaputiti.
3) Nadporučnici
Perpić,
Kirasić i mnogi drugi častnici vazda se hvastaše kao gorljivi narodnjaci i uveravahu: "
Počmite Vi samo Hervati pak ćete vidjeti hoće li mi sablja u narodnom boju u koricah ostati."
Pervi pravodobno službenikom obaviešten, dignuo je telal, sakupio redovitu momčad satnije i odveo prema Ogulinu, ova nevidie ustaške vojske, isti zapovjednik da je najviše od ustanka zazirao, što je upravo buknuo
u Rakovici tj. u satniji u kojoj najnemoralniji narod obitava.
Trgovac
Jovo Terboević (Didla), poštar
Kraguljac i plovan
Josip Vukelić, do tada jezikom najvatreniji narodnjaci, pervi nijenaroda valjano obaviestio,
ova dvojica pako pobegoše tragom neznanim! Plašćanskoga
žiteljstva hristjanskoga tu naroda pristade k ustašam što oklevanjem i odeliše se u noći iz tabora u
Plavči dragoj, izgovarajuć se: To je uzmak u Rakovicu i povratiše se domu svomu.
B) U Plaškom kada su čuli, da se odasvuda vojska carska kupi, da ih poubija ili pohvata, nadjoše i proglas prekosudnoga postupka za ogulinsko okružje; to da ih ponukao odluci: "na Rakovicu uzmicati i bunu na novo započimati."
Iz tabora im uskoči mnogi od ustašah, naročito
žitelji iz Močilah, selo Rakovičke satnije,
koji su skoro svi kvalifioirani kao najljući razbojnici.
4) Redovite čete: Oguliuske i Otočke pukovnije. Odsudjeni ustaše priznadoše mi, a i tamnicu stražeći vojnici oštarijske, tovunjske i ogulinske satnije isto tako uveravahu: "da su željni očekivati poziv uštašah, da bi im se pridruženjeni odazvali bili". Naročito šiljahu glasnike u Rakovicu žitelji Ladjevačke satnije, Slunjske pukovnije koja i jest zato proglasila prekosudni postupak, što se momčad iste satnije na telal oklevaše verstati se u skup, reče isti: "Kako stoje stvari ustanka i zašto nije istomu pravac na bieli Slunj, da bi uzmogli sudjelovati put u Karlovac. ...
(Broj 47 novina Hrvat nedostaje)
Hrvat, Gospić 20. lipnja 1905
Vdi > Rakovička kumpanija >
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=881.msg1600#msg1600 Vidi > Vjekoslav Bach >
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=3194.msg8602#new