CRO-eu.com
Listopad 22, 2017, 22:58:28 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Rakovica  (Posjeta: 2738 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« : Travanj 02, 2014, 08:15:24 »


Rakovica - Crkva Svete Jelene Križarice   


Eugen Kvaternik i Rakovička buna 11. 10. 1871

Kada sam dne 11. listopada 1903. g. na komersu Čiste stranke prava izgovorio govor iz počast mučeniku stranke prava Eugenu Kvaterniku, došao je k momu stolu jedan od najstarijih drugovah blagopokojnoga A. Starčevića i rekao mi, da pošto se tako toplo zanimam za nesretno preminuloga Kvaternika, moguće će me zanimati spis, koj govori o Rakovičkoj katastrofi. Razumije se, da sam sa vanrednim zanimanjem posegnuo za ponudjenim  spisom. Pročitah ga po više puta, a eto ga predajem i u javnost.

Ta katastrofa u Rakovici, premda su već od nje prošle pune 34 godine, i premda se je u saboru interpretiralo, da se unese svjetlo u taj dogadjaj, zastrta je ipak dubokom tamom.

Ne tvrdim, da će se ovim, što je napisao čestiti Pero Verdoljak, razbiti ta tama, no ipak onomu, koj nije ništa čitao - već samo čuo natucati o toj katastrofi, biti će donekle udovoljeno njegovoj patriotičkoj znatiželji.

Pravopis nisam u ničemu mienjao. Sve je točno prepisano iz predanoga mi starinskoga spisa.

Najprije dolazi pjesma, a onda tumač pjesmi. Najbolje, da se pjesma čita uz tumač.

Tko moguće znade što više o toj katastrofi ili imade kakove spise, pisma, knjižice, neka to objelodani, moguće bi barem tako unielo se dovoljno svjetla u taj za sada tajinstven dogadjaj naše novije ustavne histerije.

Pesma o rakovičkoj katastrofi
osmoga i sledećih danah meseca listopada g. 1871.

Spjevao Pero Verdoljak

Prije zore i biela dana                    A
Neka, neka milom bogu fala
podiže se jedna četa mala.
Iz Brezovca malena seoca,
iz Brezovca. pa da iz Rakovca.
U četi su mladjani junaci,
po sred čete crljeni barjaci.

Ako će te braćo poslušati,
o njima ću pjesmu izpjevati:
Koj je bio, što li besedio!

Prvi bio Ćuiću Lazica,
a drugi je Šaš(a)iću Ili(a)ca,
treći je bio Došenović Pero,
a četvrti Stergar-ović (Ivan) Marko,
peti bio Ugarković (Petar) Stanko,
a šesti je Milanoviću Pile,
sedmi braćo stari barjaktaru,
barjaktaru Čuić Janko ime,                     b)
Koji družbi bio besedio :
Moja družbo, moja braćo draga!
Evo sam veće ostario,
A dobro se naužio nisam.
Od zuluma Švabe i Magjara -
koji hoće, da smo njima sluge,
ko će biti, bilo mu na zdravlje,
a ja neću, vjera Vam je tvrda, `
Amo dakle, tko je mužko diete!
Svi junaci letom poletiše,
poletiše Ralić Rajkovići.
Živi zmaji: braća Popovići,
sokolovi Nakić Rendulići
Podkonjaci od sablje sabljaci,
ej Pavelići, da im para nema. `
Kad se ovako četa uredila,
pred nju stupe dva junaka mlada,
dva junaka, dva sokola siva,
jedno biše Rakiašu Ante,
a drugo je: Čuić Radovane,
na njima su ćurci i dolame,
na ćuroima puca dževerlije
na dolami toke i ilike.
Pod njima su konji viloviti,
jedno merkalj, a drugi djogine,
na konjima srebren pouzdine,
i ćilimi - izvezeni zlatom.
Prije, neg će četa pokrenuti,
zajahuje, ali promašuje -
preko sedla na zemljicu tvrdu.
Sa zemlje je drugu besedio:
Vaj moj druže! pobratime Rade!
Nije dobro, zla kob mi se kaže,
jere ima devet godin danah,
što ja jašem vilovita vrana,
koga nikad premašio nisam,
do danaske, u nedjelju svetu,
bojat se je, da smo sagriešili,
što ga nismo starca poslušali,
da neidemo mi Rakovcu gradu,
veće putem uprav u Cetin-je,
otvorimo vrata od tamnice,
pribavimo više dužinice,
a odanlje Slunju bielome,
pa ga onda u Premišlje ravno,
iz Premišlja u Tovunje slavno,
iz Tovunja - pod Klek, Ogulinu,
da mi ondje danak danujemo,
iz sužanstva sužnje otvorimo,
te se ondje brate, razdvojimo,
ti da ideš Liki i Krbavi,
kroz Udbinu, našoj Dalmaciji.
Ja da idem - baš Karlovcu bielu,
na Karlovcu da otvorim vrata,
da pohvatam, što je za hvatanje,
a pridružim, što je za druženje,
te da idem hladnoj vodi Dravi,
za da vidim, što rade Magjari?,
Rastu li im jošte zazubine?
Za hervatske guste šumetine?
Hoće libratstvo, hoće li megdanstvo?
A ti eto, pobratime nećeš!
Veće kršiš, što nareče Pero,
starac Pero, naše pouzdanje.
On je brate srdca jadovita,
bojati se, da pristati neće
uz nakanu Tvoju Radovane!

Al govori neuk Radovane:
Muči Ante, da od Boga nadješ,
i onako nam maleno družtvo,
pa ga jošter neka razdvojimo,
i rečenim putem pokrenemo,
svi ćemo ti pogubiti glave,
baš za volju stara savietnika,
koji nezna već da perem piše,
perom piše, a umuje umom.
Već ti ajde za mnom pobratime!
Da idemo, kud smo naumili,
naumili, starčevu Rakovcu,
da on vidi, da se nešalimo,
i njegova jada neplašimo.
U Rakovici nam je užinu užinati,
u Drežnku večeru večerat,
u Plaškomu jutrom osvanuti,
u Ogulinu ljuti bojak biti.

Velja tvoja, pobratime Rado,
velja tvoja a nesreća moja,
jer ko beži od saveta starih,
više puta dobru stvar pokvari.

Što rekoše, ono učiniše:
Zlo po družbu, a još gore po se,
u Rakovcu starina nemari,
jer vidio zulum odmetničtvo,
odmetničtvo i neveru cernu,                     (1
u Drežnikn vera i nevera,                      (2
u Plaškomu samo polutanstvo.(                     (3

Kad vidio Čuić Radovane,
da ga kruže na sve četir strane,                     (B
da ga kruže, jao! Krajišnici,                     (4
Krajišnici, sebi nevernici,                      (c
nevernici, rodu odmetnici!

On mi beži tragom uz netrage,
I dolazi Ljubuši planini,
u koju je tužan učeznio,
učeznio, druga ostavio (Ljubša)                      (d
baš u rukam kleta izdajnika,
izdajnika na veri zadatoj,                       (5
izdajnika roda i plemena,
izdajnika kervi i naroda.

Da bi zašto ? nebi ni žalio!
Već za banku, prokleta mu bila!

Za nju ubi Antišu vojvodu                       (C
i njegova dva, na veri druga                      (D
Ne bije ih na junačko lice,
Već ih ubi, kano po šašinsku                      (6
ej, mertav Ante cernoj zemlji pade,
zemlji pade, bogu dušu dade.

Neda kuja mertvom telu mira,
cerna kuja sa svojimi štenci,
već pucaju u Bogu preminita,
jeda li bi svaki junak bio,
jeda li bi štogod ugrabio!

Neki grabi ćurke i dolame
neki toke, puca i ilike,
neki svlače gospodske haljine,
neki pusat, neki šestocevku,
pa još braća i dobra merkalja,
koga dajuv Rašiću majoru,
sa dugačkom puškom šestocevkom,
da on jaše što sedlao nije,                        f)
da on nosi, što kupio nije,
a Maksim gradi torbetinu novca,
kog je kuja mudro podelio,                       7)
da nevera ostane junačtvo!

E, Bog će dati pa i to kazivat,
kazivati rodu i plemenu,
da je pleme postanulo novo,
novo pleme, kleta Brankovića.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #1 : Travanj 02, 2014, 08:18:04 »


Tumač pjesmi

Velika slova tumače glavne momente, mala povedanje očevidacah i inih svedokah, a brojevi razjašnjenja pesnikova. Sve konstatirano.

A)
Prije nego će ustanak buknuti, većali su u Keršlju u stanu g. majora Stanka Rašića š njime i -njegovim pobočnikom, poručnikom Radulovićem, Vjekoslav Bach i Ante Rakijaš (ovaj dapače leti 1871 jur u Ogulinu takodjer) ugovorili program, na temelju kojega pozvali su na ozbiljni rad: Eugena Kvaternika, koji je takodjer u sgodnom času akcije sa majorom Rašićem ugovarati morao; tako n. p. izpovjedaju Milovan Milković i Marko Popović, da je major došavši u Rakovicu rukovao se i celivao sa Kvaternikom govoreći: "Evo me braćo i ja sam Hervat, ja vam se za vojvodu preporučam". Kada je Marko Popović u odaju unišao, razgovarahu Kvaternik i Rašić u četiri oka, vrlo prijaznih licah i Popović upitavši: "Čizme i kabanice dielio sam, bi li i drugu robu?" Kvaternik odgovara: da, a Rašić potverdjujuć: "Samo žurno momče obavljaj, da je vojska što skorije spremna". Uznici braća Ralići pouzdanici Rakiaševi od g. 1870 još, a u istoj godini u listopadu utamničeni, izpovedaju, da u letu 1871, kada bi Rašić bio tamnicu pregledavati došao, njega moljakahu radi skorije osude, tešio ih uveravanjem: "Na skoro će se otvoriti rajska vrata, a i naša ovde, tko siguran bude, može u nebesa zaskočiti, samo neka je svatko tomu času spremam". Zatim je Bach u Munjavu otišao sporadi novacah, za kojima je hajka podignuta bila, i ova je jedino razlogom, zašto je ustanak zlosrećno počeo prije ugovorenoga dana.

A)
Ante Rakijaš i Lazo Čuić očitovaše družbi privoljenje majora, da ustanak odmah dignuti se imade i da će major u Rakovicu doći, osvedočiti se i pustiti se na izliku zasužnjiti inače pridružiti se ustašam kao vodja. Nadporučnik uprave g. Pech, rukovaš se kod sukoba sa novaci i ustašami, kojima se pervi pridružiše sa Rakijašem, očitovavši mu: "Činite mi silu, oduzmite mi mač i zasužnjite me pro forma, inače ne možem vam se javno pridružiti".

Ovaj je Maksima Čuiću (Radinu bratu) zaverovao, da će major vojvodstvo nad ustašami u Plavči dragoj poprimiti, što se podpunoma sudara sa izpoviedi vojnika Podkonjaka, koji je bio majora odpratio na dopust kroz 4 sata, sada si spremio ženu i stvari. Podkonjak čekajuć u krčmi na majora do u sutonj, vrativši se u Rakovicu, javljajuć Anti Rakijašu i Kvaterniku da nemogaše majora izčekati, dobi od njih odgovor: "Doći će major na svoje mjesto".

Eugen Kvaternik, Vjekoslav Bach, i plemena Čuića i drugi viećahu u novi od 7 do 8 listopada 1871 o ustanku, nekoji stražiše pre kućom. Po pol noći banuše nadporučnik Božičević i Raubach sa patrolom Slunjskih vojnikah, no budu od ustaških stražarah poplašeni i odbiti. Pred zoru dodje Kvaternik u kuću Pere Verdoljaka, da ga izvesti i njegovo privoljenje zadobije, da akcija započimlje isti čas.
Starac Pere odgovaraše žestoko od začimanja tvrdeći:
-   "Stvar se ima odgoditi do ustanovljeoga dana tj. 11. listopada 1871, ili pak pasti sasvim dok se ne vidi otvorenje i rad budućega sabora, bojati se je, da će stvar jalovo izpasti". To ti znadeš, da tvoje ime nije u ovom kraju simpatično, znaš da zamenuje magjarona, biži i nosi se odovud."
Pere Verdoljak tako, a Eugen Kvaternik:
-   "Ali ovo je baš krasan narod, sada je najbolja hora udarati, potresti će udarac čitavom državom, tako da ja u roku od osam danah sa Njeg. Veličanstvom ugovarati budem o uzpostavljenju hervatskoga deržavnoga prava".
Pere Verdoljak:
-   "I ja bi to želio, ali bojim se stvar će se izjaloviti, osobito ako imate novaca kod sebe, Vi svi nepoznajete ovoga naroda, najbolje bude da bežiš od ovuda, neka se akcija odgodi, doklen bi barem glasonoše na sve strane dospeli, da bi ustanak sveobći bio, ja bo za ovaj hip na rad nepristajem nikako!"
A Eugen Kvaternik:
-   "A pa dobro kada ti ne pristaješ nesmije se započimati, a meni drugo ne ostaje, nego bežati preko Senja u Italiju zbog nesretni novci, koje Bach omahnuo, učiniše, te on sili akciju započimati, da izbegne potjeri za njim, i da se ukloni sudbenom proganjaju je ustanak."
Pere Verdoljak:
Baš taj čin sa novcem kalja početak ustanka:
-   "U ovaj čas zakloniti ćemo, mi gde Bacha, a ti se od ovuda seli! Dakle s Bogom, kad ti ne prevoluješ, ja ću im svetovati, da se umire."

Komaj da se Kvaternik ka Kalićevoj kući zaputio, puče puška, diže se barjak na znak, da je ustanak započeo.

Pere Verdoljak ode Bachu, od ovoga kroz kerčmara Ivu Vučića pozvan, da nastoji razvergnuti početak bune; skupa dodjoše i sukobiše se sa ustaši: Ante Rakijaš i Rade Ćuić na čelu i sa novaci tako pomešaše se svi ukupno! Buna.

a)
Takodjer ugovaratelj, sa majorom Rašićem, ovaj im je obećao svoga konja, jednome od vojvodah, pokloniti. Isti je sa Rakijašem družbi ustaškoj poruku od majora iz Kršlja, očitovao!

Kod iztrage pred priekim sudom c. kr. sudom ur Rakovici bje nesretnik od sdvojno i ljute ofiicije, kojoj bivaše osobno propast jasna, ako bi im dela dvoličnosti na videlo dodju - za toliko zaveden, da je svoju krivdu pripoznao i samo na svoju osobnost odgovornost primio, pod pogodbom obećanja za koje je i 100 for. mito platio, da će u zadnji trenutak pomilovanje zadobiti. Zato ne dodjoše žena i mati mu, kada je taj poštenjaković na stratištu stojao i uvidio da ga je c. kr. officia grešno na dušu pobrala - gdje od pomilovanja govora nema - progovorio je u času, kada mu oči rubcem zavezaše: "Molim gospodo, ja bi govorio - istinu!" U hitrini preseče mu reč predsednik kervave overhe: major c. kr. g. Medić: "Ovde nema sada više divana, bijaše u Krasu govoriti!" i ustreliše ga nemilice. Strelac Miko Kirasić ogulinske satnije izpoveda ovaj prizor, a petlaniju sa mitom i ugovaranjem Marko Popović. Takodjer brat nesretnikov Vuk Čuić izpovedaše slične stvari, gdje su mati i snaha uveravali ga: "Nebojmo se za Lazu, dobit će on pardon", što ih je i ponukalo na stratište ne doći i oprostiti se š njim.

b)
Kod ovoga kuće biaše sastanak i viećanje poglavicah ustaških u noći, kako je početkom opisano. Kao barjaktar (Čuić Janko) ostao si je svomu uverenju dosledan. Kod prekoga suda priznao svoj čin i kod usmerćenja prahom i olovom, on nehtjede po propisu niti pokleknuti niti je pustio oči rubcem vezati. Očevidci: major Malinarić, strelac Kirašić i drugi.

1)
zulum: - neproinišljeno i divlje usmerćenje desetnika Gerkovića, koji je inače i sam za ustanak bio, ele pade iz osvete Čuićah rukom Maksima Čuića i Došena ml. kao i umorstvo vlastitoga glasonoše: Mihalja Kvočke, otca od troje dece samca; ustaška bo četa bje malo rakijom natrušena i piostupaše prenaglo, strastveno i nasilno! Mnogi i mnogi dolje k deržavnom skladištu robe, koju po hajdučku berzo dobiti nastojaše, obećavši ustaškoj vojsci pridružiti se - a zatim više, nedodjoše na lice mjesta. Takodjer mnogi izmamiše: novacah i u manjih svotah, obećavši u ustanku sudielovati - za kućne im potrebe; pak onda izčeznuše itd.

2)
Redovita vojska satnije stajaše se kod crkve na skupu i pita si zapovjednika: "Bi li pucati na buntovnike, koji nas premamiti dodjoše?"

Satnik Durst odgovaraše, ne, van mir; njihovo je da počimlju silu rabiti.

U isti čas narod za crkvom sakupljen dozivaše, rukama mašući kolovodje k sebi, da se s njima sdruže što učinjeno nije. – Ante Rakijaš biaše uspiehom zadovoljan - izpovjedajuć: moralno je pobedjeno. Podjašprišt Petar Korenić taj dan u cerkvi propovedao narodu ovo: "Nedajte se u bunu zapeljati, iz toga bo bude veliko zlo, Rade Čuić hoće vas sve povlašit".

Ovo, i da je narod pasivno se deržao, izpričavaše Drežničani kroz svoje glasnike još iste nedelje u večer u Rakovici: "Ta zašto nije bilo k nama Pere Verdoljaka, onda bi bili mi vidili, da nas je naš plovan ludo zavodio, ter bi bili i sa redovitom četom - ustašam se pridružili". Starca Peru Verdoljaka pako tada smetaše bolježljivost u Drežnik se zaputiti.

3)
Nadporučnici Perpić, Kirasić i mnogi drugi častnici vazda se hvastaše kao gorljivi narodnjaci i uveravahu: "Počmite Vi samo Hervati pak ćete vidjeti hoće li mi sablja u narodnom boju u koricah ostati."

Pervi pravodobno službenikom obaviešten, dignuo je telal, sakupio redovitu momčad satnije i odveo prema Ogulinu, ova nevidie ustaške vojske, isti zapovjednik da je najviše od ustanka zazirao, što je upravo buknuo u Rakovici tj. u satniji u kojoj najnemoralniji narod obitava.

Trgovac Jovo Terboević (Didla), poštar Kraguljac i plovan Josip Vukelić, do tada jezikom najvatreniji narodnjaci, pervi nijenaroda valjano obaviestio, ova dvojica pako pobegoše tragom neznanim! Plašćanskoga žiteljstva hristjanskoga tu naroda pristade k ustašam što oklevanjem i odeliše se u noći iz tabora u Plavči dragoj, izgovarajuć se: To je uzmak u Rakovicu i povratiše se domu svomu.

B)
U Plaškom kada su čuli, da se odasvuda vojska carska kupi, da ih poubija ili pohvata, nadjoše i proglas prekosudnoga postupka za ogulinsko okružje; to da ih ponukao odluci: "na Rakovicu uzmicati i bunu na novo započimati."

Iz tabora im uskoči mnogi od ustašah, naročito žitelji iz Močilah, selo Rakovičke satnije, koji su skoro svi kvalifioirani kao najljući razbojnici.

4)
Redovite čete: Oguliuske i Otočke pukovnije. Odsudjeni ustaše priznadoše mi, a i tamnicu stražeći vojnici oštarijske, tovunjske i ogulinske satnije isto tako uveravahu: "da su željni očekivati poziv uštašah, da bi im se pridruženjeni odazvali bili". Naročito šiljahu glasnike u Rakovicu žitelji Ladjevačke satnije, Slunjske pukovnije koja i jest zato proglasila prekosudni postupak, što se momčad iste satnije na telal oklevaše verstati se u skup, reče isti: "Kako stoje stvari ustanka i zašto nije istomu pravac na bieli Slunj, da bi uzmogli sudjelovati put u Karlovac. ...
(Broj 47 novina Hrvat nedostaje)

Hrvat, Gospić 20. lipnja 1905

Vdi > Rakovička kumpanija > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=881.msg1600#msg1600

Vidi > Vjekoslav Bach > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=3194.msg8602#new
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #2 : Travanj 02, 2014, 08:21:51 »


  Pero Verdoljak - Istraga u Krajini  

Iz Ogulina

Kako je već iz novinah čitateljem poznato, poslate bijahu njekolike predstavke na nj. Veličanstvo iz krajine zarad njezina razvojačenja ujedno i pošiljanja krnjiških zastupnikah na sabor hrvatski. Najzadnja poslana bi pred skoro dva mjeseca, takozvana ogulinska predstavka, u kojoj se ni više ni manje tražilo nije nego što u prvih. Na sve te predstavke odgovori nj. velicanstvo niječno, na žalost dakako sve krajine kano zenice nj. velićanstva ibožjega blagosova. I kad mi krajišnici nebi znali razabrati i ocieniti treći činbenik izmedju kralja hrvatskoga i naroda krajiškoga tj. njegovu austro-ugarsku vladu, tada bi zaisto padale suze svakoga krajišnika baš na srce kralja, a onako kad to znamo, nek padaju na dušu onoga, komu se rači to inače sklone srce od naroda krajiškoga, da hrvatskoga odvratiti. Kud puklo da puklo, mi smo krajišnici osramoćeni, povriedjeni, raztuženi da se više nemože, pa da se ta gorka naša čaša prelije, eto nam bi iztragah poput bujice po ogulinskoj pukovniji.

-   Izraga u Ogulinu, neznamo zašto!
-   Iztraga u Plaškom, neznamo zašto!
-   Iztraga u Rakovici, proti poznatomu, poštene duše rodoljubu, Petru Verdoljaku!

Kad dakle znamo na koga je ta iztraga naperena, znamo i one dvie, pa i onu četvrtu, što no se je u malom vodila u Ladjevačkoj satniji slujnske pukovnije. Pavao napisao, Todor donio, Petar protumačio; deder dakle pazi, da se to trojstvo u Petru sjedinilo nebi? Pomenutu ogulinsku predstavku netko donese medju kršne Rakovičane, nu oti bojeć se, da u njoj nebi šta nevaljala za njih bilo, zamole svoga zemljaka Verdoljaka, svoga ljubimca: died Pero, kaži što kako i okle su glasi; a on bez svake halabuke okolo njega stojećim ljudem reče: "Braćo! prvi dio prošnje netrebam vam tumačiti, jer nevalja, drugi dio je dobar, jer se u njem traži sabor za krajinu, to jest obćeniti hrvatski, u kom valja da krajina svoj odnošaj prama Ungariji uredi, a na oto su sliedili podpisi pod vedrim nebom. Nu ne tako crna duša paklenoga denuncijanta taj bo veli: "da je Verdoljak u burnom i razdražljivom govoru sa stola narod na podpise zvao itd. a "in seiner uumittelbaren Nähe war der Oberlieutenant Pech."O crna dušo, zašto bar nedaš mira poštenomu onom oficiru, koji je onaj dan dvie ure daleko od Rakovice na cesti bio. Nestidiš li se, kukavico laži, s kojom si ozlediti htjeo Verdoljaka, koga sva nemalo gornja Krajina kao mirna, puštena i svomu kralju vierna čovjeka poznade? Nestidiš li se laži, s kom si htjeo kako mi se čini svoga kamerada ocrniti? Uh kakva to rieč za onoga poštenoga oficira. Neznam, da li taj isti ili drugi denuncijant tuži Verdoljaka, da je kod slušničke crkve u podugačkomu govoru narod slunjske pukovnije bunio proti reformam, prvi soldački sustav kao bolji od reformah hvalio, na Magjara hustio da ide od sajma do sajma, od crkvenoga zbora do zbora, tu svagdje narod husti, buni, batali. Oj kukavico mračna! čim ćeš to posvjedočiti? jer tvoju laž sruši pošteni redovnik Pošmuga, koji se taj dan s Verdoljakom do na večer nerastade; 300 drugih poštenih graničarah Slunjske i Ogulinske pukovnije pripravni su tu crnu laž srušiti. Svaki u krajini pronicavi čovjek vidi u reformah prielaz iz nesnosna vojničkoga u gradjanski ustavni život, a tko Verdoljaka pozna, nemože nikada ni pomisliti da on taj prelaz prieči, a još manje će ti on hvaliti sustav vojnički prama reformam koje ga imaju sbližiti ustavu. Pa kako to, da primiše Rakovičani reforme jednoglasno kao baš nikakva druga satnija, a znati se mora, da je Verdoljak baš duša Rakovičanah? Podla je dakle kleveta da on hoda štoknda, i on nije bio u denunciantovoj služnici do ovaj put još nikada; kad se zna, da je
-   u Slunju bin u deset godinah dva put,
-   u Drežniku u 10 godinah jedan put,
-   u Ogulinu jedan put,
-   u Korenici nikada,
-   u Petrovom selu nikada.
Kad se dalje zna, da ga u svakomu tom mjestu kao i u ostalih po gornjoj Krajini gospoda i graničari samo vriednim i poštenim čovjekom poznadu, a ne bundžiom, kako ga denuncijant predstavlja, te je svaki poštenjak k iztragi pozvan, Verdoljaku njegovo neokaljano poštenje zasvjedočio, onda se zna da gaje samo proračunana zloba obtužila.

Dok ovo pišem, čujem da je Verdoljaka tužiti morao nadporučnik R...h Ladjevačke - slunjake pukovnije, jer da je neznani posredno ili neposredno čuti mogao od birta Neralića i lugara (Forstwarta) Baude nješto o Verdoljaku kazivati, nu kad bi R...h i njegovi svjedoci k iztragi u Rakovicu pozvani, nešto sa službena nekakva posla, a više sa pomanjkanja dokaznh svojoj tužbi, jer gore rečeni svjedoci nehtjedoše, nemogoše Verdoljaka na dušu uzeti R . . . hu za volju. Kad što više od ovoga čujem, izviestit ću štovano čitateljstvo. Očevidno je, da tužitelj Verdoljakov nije samo njega pravo napao, nego je uznemirio Ogulinsku pukovniju, Rakovičku i Plašćansku satniju, a ponajviše visoku general komandu, koja je iztragu i naredila, pa kakvu je uzrujanost prouzroćio u čitavom pučanstvu ogulinskom? Na oto neka on sam odgovori. Kud će nas daleko take iztrage dovesti? Nije li to kažiput krajišnikom, da im više ni prositi ni pravdu tražiti nehasni? Naš je dobri kralj prošnje popovratio jednostavno, zato dakle Mollinary zapovieda nakon godinu, nakon dva mjeseca danah tako bučeće iztrage? Ili li želi ubrati lovorike poput gg. Wagnera i Rosenzweiga? Ili hoće da u Krajini inaugurira Rauchovu eru denunciacijah u provincijalu? Dodjite visoka gospodo u gornju Krajinu, pa ćete vidjeti, kako su se sve stranke političke u tri dana iztragah u jednu čelik stranku stopile, k tomu nedvojimo, da neće biti odjeke i u dolnjoj Krajini, a dao bog te bilo tako i u provincijalu našem. Mi smo Krajišnici već toliko putah u novinah rekli, da na nas nagodba donjih Hrvatah s Magjarom nespada, jer mi ju nesklopismo, a u supor tomu eto nas sile, da ju priznademo.

U iztragi bi pitan ovaj ili onaj: jeste li vi proti uniji? Na ovo odgovori jedan graničar: ja pod Magjara živ neću itd. Kad je tako, zašto nepustite visoka gospodo Krajinu u sabor, da vam kaže što je namislila, nećete li, a vi se spremite na još 300 iztragah, ali njimi neoboriste duh ni srce junačkoga Krajišnika.

Obzor, 20. rujna 1871
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #3 : Travanj 02, 2014, 08:22:40 »


<a href="http://www.youtube.com/v/D3QMM2BysY8?version=3&amp;feature=player_detailpage ." target="_blank">http://www.youtube.com/v/D3QMM2BysY8?version=3&amp;feature=player_detailpage .</a>

Vidi > http://www.rakovica.com/buna.html

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #4 : Travanj 02, 2014, 08:24:18 »


Prenos kostiju Kvaternika i drugova iz Rakovice u Zagreb

Braća Hrvatskog zmaja otputila su se 15. listopada, da potraže grob rakovičkih mučenika i da im kosti prenesu u zagrebačku katedralu uz smrtne ostanke P. Zrinskoga i K. Frankopana. Poznato je, da je Eugen Kvaternik 30. travnja 1871. prigodom zagrebačke proslave 200-te obljetnice katastrofe u Bečkom Novom mjestu odlučio, da digne bunu na ličkoj Krajini, koja je nemilo stenjala pod upravom "Militärkomande". U listopadu su se iste godine digli Graničari obiju vjera pod njegovom zastavom, ali je taj ustanak nastradao odmah u zametku izdajom močilarske čete (selo Močile između Slunja i Rakovice) pod vodstvom Miloša Kosanovića.

Dana 11. listopada poginuo je u Ljupči planini Eugen Kvaternik, i njegov drug, urednik "Hrvatske" Vjekoslav Bach, a zajedno s njima i' četnik Antun Rakijaš, dok je četvrti drug Rade Čuić sretno umakao preko granice i svršto svoj život u Srbiji.

Tjelesa one trojice, ogoljena i iznakažena, bila su na prostim kolima dovezena i dne 12. listopada pod večer sahranjena iza zida vojničke streljane u Rakovici - bez obreda, bez krsta i bez ikakva znaka na grobu. Od onih pet vojnika, koji su ih sahranjivali, danas je u životu jedini Anton Pavličić, sad 79-godišnji starac, a pogrebu je prisustvovao danas još živi isto toliko stari starac Stipan Pavlić. Pomoću njih i pomoću jedne stare šljive, koja je u pravcu groba bila zasađena s druge strane zida, mogao se naći grob na već preoranoj njivi. Pavličić je po sjećanju pokazao mjesto, gdje bi mogao biti grob, označio smjer, u kojem su zakopane lješine i to ovako: Kvaternik do ceste, Bach do njega - izmedu njih daska - a povrh obojice Rakijaš, čiji su se ostanci doista najprije iskopali ali razasuti i nepotpuni, jer je raka bila jedva dva pedlja duboka, pa je lako do najgornje lješine mogao i plug doći.

Ostala su se dva kostura našla potpunije kao i ona daska izmedju njih. Lubanja je Bachova bila u komadima, a Kvaternikova čitava s potpunim zubalom, onim karakterističnim plošnatim zubima, poredanim kao daska do daske, kako su ga i savremenici opisivali. Isto tako i lubanja odgovara savremenom opisu. Ne može dakle biti sumnje, da su to doista smrtni ostanci rakovičkih mučenika, koji su pedeset godina počivali na ovom zapuštenom mjestu nedaleko drežničke ceste.

Kad su kosti bile iskopane, pohranjene su u posebni lijes, kojega je na istom mjestu blagoslovio tamošnji župnik u prisustvu komisije, oblasnih izaslanika i mnoštva okolnog naroda. Svečani je sprovod krenuo prema rakovičkoj crkvi, gdje se služio requiem, a lijes je čitavi dan - dne 15. listopada - bio izložen na poklon narodu.


Drugi dan u jutro prenesen je lijes opet u sprovodu kojemu je prisustvovao i pokrajinski namjesnik- (kao rođak Kvaternikov), u žalobni automobil, baš ispred kuće gdje je nekoč bio "glavni stan" ustaša. Tu je govorio mjesni župnik Kolaković, veliki meštar zmajske Braće Laszowsky i pokrajinski namjesnik Demetrović.

Automobili su na to krenuli put Slunja, gdje je čekao silan svijet, da se pokloni mrtvim ostancima. Tu je na promenadi bio lijes i opet izložen. (Vidi sliku).


Pjevačko društvo otpjevalo je tužaljku: "Snivaj slatko, mučeniče!", a na to je slunjski župnik Mikan progovorio o značenju Kvaternika. Nakon himne "Lijepa naša!" pošla je povorka kroz čitavi, zastavama i cvijećem iskićeni Slunj ustavivši se ispod serpentina na mostu Slunjčice. Tu se braći Hrvatskog zmaja zahvalio načelnik Neralić, a odgovorio ma je dr. Ogrizović. Uz poklike "Slava hrvatskim mučenicima!"krenuli su automobili dalje.

Još je svečani doček bio i u gradu Karlovcu. Tu je "Zora" otpjevala Novakovu "Hrvatskoj", a mučenike je svečanim govorom pozdravio načelnik dr. Vinković. Lijes je i ovdje bio izložen, stražen od Sokolaša, na poklon brojnom narodu.

U Zagrebu nije bilo posebnog svečanog dočeka, jer se nije pravo znalo za dolazak braće Zmajevaca. Pred katedralom se u posljednji čas sakupilo oko dvjesta ljudi, a zmajski svećenik župnik Kerdić blagoslovio je lijes, koji je na to bio pohranjen u kríptu prvostolne crkve do lijesa P. Zrinskoga i K. Frankopana, dok se jednom ne podigne na Mirogoju arkada, u kojoj će svi ti mučenici zajednički počivati.

I tako su se našli ipak jednom zajedno mrtvi ostanci i bečkih i rakovičkih mučenika, koje je nakon dva stoljeća vezala jedna ideja: borba za slobodu hrvatskog naroda.
Slava njihovoj uspomeni!

Z. V., DiS 1. studenog 1921

Vdi > Rakovička kumpanija > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=881.msg1600#msg1600

Vidi > Vjekoslav Bach > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=3194.msg8602#new
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #5 : Travanj 02, 2014, 08:31:14 »


Rakovica - Žrtve Domovinskog rata


Ne tražim neprilike ni pogibelji, nu kada se radi o pravu domovine, o sreći naroda hrvatskoga, ja ne znam ni za kakvu pogibelj, ni za kakvu žrtvu, nego nastojim da ispunim moju dužnost i nakoliko mi to za rukom pođe, na toliko sam zadovoljan, ne pazeći na poslijedice koje se samo mene tiču.
Ante Starčević
Hvala svima koji su položili život za domovinu Hrvatsku
Rakovica, 5. kolovoza 1997.

Bićanić Ilija
Bićanić Ivan
Bićanić Milan
Božičević Josip
Cindrić Adam
Conjar Juraj
Conjar Jure
Hodak Ivan
Hodak Ivica
Hodak Marijan
Hodak Nikola
Hodak Stipe
Keser Mihovil
Klepić Ivan
Krizmanić Robert
Magdić Ante
Magdić Josip
Malkoć Jakov
Mlađan Ante
Mlađen Ante
Mlađen Draženko
Palijan Nikica
Pavlić Ante
Pavlić Jure
Pavlić Mile
Pemper Željko
Perković Đuka
Poznanović Ivan
Rukavina Stipe
Rupčić Milan
Sabljak Jure
Sertić Jure
Sertić Petar
Smolčić Mile
Šebalj Marko
Šebalj Milan
Šebalj Zdravko
Špehar Nikola
Štefanac Dragan
Štefanac Marijan
Turkalj Marko
Žafran Joso

Općina Rakovica
Treća bojna E. Kvaternik

Bićanić Ana
Bićanić Jelena
Bićanić Magdalena
Bradajdić Katarina
Bradajdić Marko
Brozinčević Franjo
Brozinčević Marija
Brozinčević Mate
Brozinčević Mira
Brozinčević Mirko
Brozinčević Roža
Cindrić Kate
Dumenčić Ivan
Gašljević Leopold
Gašparović Juraj
Hodak Ana
Hodak Juraj
Hodak Magdalena
Hodak Pave
Hodak Vinko
Keser Dragica
Keser Ivan
Keser Marija
Krizmanić Barbara
Krizmanić Ivan
Kukuruzović Marko
Lončar Anton
Magdić Jelena
Magdić Juraj
Magdić Marija
Palijan Anka
Pavić Katarina
Pavlić Marija
Pemper Ana
Prebeg Jelena
Rubčić Helena
Sabljak Ilija
Šebalj Juraj
Špehar Ivan
Špoljarić Dubravka
Špoljarić Ivan
Špoljarić Josip
Štefanac Jelena
Velić Nada
Vranić Barbara
Vuković Anton
Vuković Barbara

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!