CRO-eu.com
Lipanj 04, 2020, 05:19:13 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: TERPUTECZ (Terputec)  (Posjeta: 4008 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Siječanj 31, 2014, 19:28:52 »



Plemstvo i grb s grbovnicom podijelio je kralj Leopold II. u Bratislavi 18. 11. 1790 zagrebačkom sucu Josefu Terputczu (*1752? - MD) i njegovim sinovima Ludwigu i Ladislau, te braći Michaelu i Balthasaru. (Dr. I. Bojničić)

Joseph Terputecz bio je sa tijelom i dušom - možda i pretjerano mađarski istomišljenik. Volio je mađarski narod i mađarski jezik. Mrzio je Napoleona koji ukida 1809 do 1813 mađarsku jurisdikaciju (sudsku nadležnost) te utemeljio Ilirske pokrajine.

Pretpostavljam da je Kraljevska ugarska komora Josipa Terputcza, tada još pravnika, bilježnika i zemljoposjednika, postavila za "gubernijskog povjerenika" - povjerenika pokrajinske vlade i za upravitelja zapljenjenih posjeda Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Nakon velike pljačke dobara koju je vršila austrijska vojska izdano je rješenje po kojem će Kraljevska ugarska komora konfiscirati preostalu pokretnu i nepokretnu imovinu Zrinskih i Frankopana. Takvim su načinom gradovi Zrinskog i Frankopana postali Ugarsko komorsko dobro. Ugarska komora je slabo gospodarila jer su namješteni loši upravitelji, a službenici su potkradali gradove (dvorce), te je prodala imanja austrijskoj dvorskoj komori * (njem. Hofkammer).

Već 1656 u Samoboru je naseljen Michael Terputecz (djed našeg pjesnika? - MD)

Jahann (Ivan) Terputecz, vlasnik najprije Podotočja sa 26 selišta, a zatim plemićkog dobra Mirnovec, postavljen je za "gubernijskog povjerenika" (povjerenika pokrajinske vlade).

Kurija Mirnovec

Na Praunspergerovoj * karti Samobora iz 1764. god. označena kao "kurija Rakovec". Najvjerojatnije je ime imanju dao pravnik, bilježnik i zemljoposjednik Josip Terputec (koji 1812. godine u vrijeme francuskog upravljanja Samoborom piše na latinskom elegiju od 98 dvostiha "Plač nad kurijom Mirnovec"). Terputec 1820. god. prodaje imanje i kuriju Franji Reiseru. Ta znamenita samoborska obitelj i danas je vlasnik kurije koja je smještena u prostranom parku. Građena je u oblikovnoj tradiciji jednostavnih kurija sjeverozapadne Hrvatske, s glavnom stambenom prostorijom u sredini koja je na pročelju naznačena rizalitnim istakom prema parku. Sporedne prostorije orijentirane su prema unutrašnjosti dvorišta.

Kurija Mirnovec, spomenik kulture druge kategorije, povijesno je mjesto. U njoj se 1870., kad joj je vlasnik bio poznati ilirac, sin notara i pravnika Franje Reisera, održala skupština pripadnika Narodne stranke, osnovane nakon zabrane Ilirske stranke 1843, na kojoj je Fran Kurelec održao svoj glasoviti govor.


* kartograf Petar Antun Praunsperger Karta trgovišta Samobor, 1764. godina
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Siječanj 31, 2014, 19:36:35 »


Plač nad kurijom Mirnovec

Rođeni Samoborac i prijatelj mi pokojni Gjuro Kocijančić umolio mw još negdje u listopadu prošle godine, da mu prevedem i protumačim nekoje latinske obiteljske isprave.

Prevrčući po spisima namjerio sam se na ovu latinsku pjesmu koja će jamačno zanimati moje vrijedne Samoborce jer se radio o nama svima milom Mirnovcu. (Istu pjesmu čuva i naš odlični sugrađanin gosp. Franjo Reizer stariji. - Ur.)

Kako se upravo ljetos navršuje 100 godina što je jedan dio naše domovine, pa i Samobor s okolicom, spao pod Napoleona, čiju su vladu naši stari toliko hvalili i slavili, bit će zanimljivo ogledati, kako to gospodarstvo prikazuje naš pjesnik.

Pjesma sama spjevana je u elegijskom metru (svega 98 distiha). U njoj se tuži pjesnik na vrlo zla vremena, koja su nastala, odkad su Francuzi zagospodovali Samoborom i okolicom mu.

Na prvoj stranici ima ovaj naslov: (den 31-ten 8-ber) PLAČ nad "kurijom Mirnovetz", koja leži u Iliriji, a podložena je francuskoj vlasti. U elegijskoj pjesmi * obradio Josephus Terputecz, šezdeset godina star, začasni redoviti notar negdašnje županije severinske; zatim njegove Presvjetlosti g. Josipa Erdody-a de Manyorokerek, kr. Ugarskog kancelara, dvorski i na njegovim dobrima i posjedima u Hrvatskoj kroz 20 godina redoviti upravitelj, sada u miru. Nadalje prisjednik sudbenih stolova županija: zagrebačke, varaždinske, križevačke i nitranske *. Napokon sa svojim posjedom otrgnut [1] od jurisdikacije kraljevstva svete krune ugarske i time svih predjašnjih časti lišen 1812.

Na drugoj strani nalazi se slijedeći distih:

O da bih pjesmicom ovom po smrti živio dotle
Dokle će živjeti žar, kojom je spjava ja!
                                 Spjevao: Vjerni rodoljub

Ispod toga nalaze se tuđom rukom (kako me je pokojni Kocijančić uvjeravao, po svojoj prilici rukom njegovog djeda) napisane ove riječi:

Ove je stihove o Mirnovcu, kad je dospio pod francusku vlast, spjevao poglaviti gospodin Josephus Terputecz, koji je godine 1812 zapravo živio u Samoboru.

Napokon se na trećoj strani počinje pjesma sama, kako slijedi:

Mirnovec, nedavno što se trnjakom još  obrašten krio,
marom je Josipa [2] sad gotovo obnovljen sav.
Mirnovec naporom teškim je nedavno  popravljen posve,
pa će Terpučevu na potomstvu sjedište bit.
Proroštvo to je već davno proricao vidjelac, ali
Klija [3], što prošlost mi zna, pjesmu udešuje tak':
Kratku potomstvu bi dvorac taj sjedište; no eto jada!
Mirnovec, u svoju sad Francuz te dobio vlast,
i sada pod vlašću tom je zakon najkraći: Plati!
Pa bio i župan ti, makar ti plemenit rod.
Pravica ne vrijedi ništ, ni mađarski zakon, već: Plati!
Francuz dovikuje sad: Što će mi sva prava tva?!
Sad ti ni povelje više ništa ne pomažu: Plati!
To je što zahtjeva Car [4], njegova to pravica sva.
Stražar dovikuje to, i kudgod zaputiti se hoću,
Barni mi, hoću li sim, brani mi, hoću li tam.
Tako ti, Bože moj, sad sudbina me znalazi gorka,
Kad mi ni zakoni već, - prava kad ne vrijede ništ!
Kolikoput mi se bolna iz srca uzdisaj vine,
Kolikoputa voj jad, - bijednu oplakujem kob!
Zakona kada se sjetim ja mađarskih, jao vremena!
Pomoću kojih je svak bio gospodar na svom.
Stroge da čitam patente, što sad Bonaparte izdaje.
Žalosno lice mi kad nakvasi suzice kap,
Slatka vremena mi zakon je nekoć mađarski pružio,
Slatkim vremenima tim Francuz miješa mi žuć.
Hoću li kupskoga preko il savskoga mosta da pođem,
Njegove pravice svud danak zahtjevaju krut.
Često si zaželih bolan, dok znanca jošte imađah,
Zagreb pohoditi grad, milu si obaći krv.
Platiti spreman sam sve, štogod se odmene traži,
Ali da! Kad mu nije dost hotjeti platiti sve.
K tome bez putnice nikud ni korak pokušat nije
Slobodno bolnu mi sad, takav je pravice glas!
Pa I ta putnica, bila i za kratko samo vrijeme,
Dvadeset franaka baš stoji me za jedan dan.
K ilirskim vratimaz tvojim, oj Zagrebe, svatko se žaca
Samo da upravi hod, - teška ih pritisla kob.
Da mi je slobodno bolnu promjeniti sjedište svoje,
Da mi je, oj braćo, vas slobodno vidjeti sad!
Djevice, dete mi vi, Najade [5] pomozite, dete,
Pa iza leđa mi bar Savu postavite sad!
Ali gle, kakva to vika? Gle, kakva to vani galama?
Škiljan to viče: Haj! Haj! – Dubić već javlja se s njim.
Čuje se razanje konja i mukanje ranjena vola,
Blejanje ovaca čuj, - sve se to dalo u bijeg.
Zrakom se vinula kokoš, s njom guska i patka se vinu,
Družina bježi mi sva; - gledajuć zgražam se ja.
Što se dogodilo? Al eto susjeda mojih,
Gdje su upravili svi k mojemu dvoru svoj korak.
Ulaze redom: Lovrek i Matek i Petrek i Ivek,
Jandraš je također tu, Dubić i Koletić s njim.
Štetu nabrajaju svi, krvoločni vuk što počini,
Pravde je galske [6] to bič, kojim nas kaznio Bog.
Iza njih dolaze gle: Lenčkura, Čelarka, Pecinka,
S ovima starica još Luca Kupreska je tu.
Sve se te tuže na kvar, što lukavo počini lija,
Grabeć mi pilića množ, patke i ostalo sve,
Plačući one dok tako nabrajajuć golemu štetu,
Jednu mi oblada bol, - drugu mi spopada bijes.
"Puškama posve bi lako se zvjerad protjerat mogla",
Njihov je općenit sud. - Al je i nevolje tu!
Što ćeš, kad prestrogi zakon o lovu ti ne daje prava
Oružje nosit il štuc. - Francuski zakon je to:
"Pušku ak nositi hoćeš, pa bila ma koje god vrste,
Franaka šest put po pet morat ćeš platit ti".
Rado bih I to učiniti, al jebro mi priječi sudbina,
Što mi u škrinjama baš mršave kese su dost,
Uz to jer franaka toliko ne mogu bolan da smognem,
Da bi od oružja ljuta poginula sva.
Vi nam Drijade, oj vi, priskočite u pomoć bijednim,
Lugove mrežama sve voljko opašite sad!
Zvjerove okrutne dete u gustim zatvorite šumam,
Pitoma stada da zvijer odsada ne kolje već
Evo me napokon sama, - jer plačna me ostavi družba.
Zgodan je, čini se čas, na sebe da mislim sad.
Dosadu da si protjeram, iz karata vračati stanem,
Gatajuć, kakvu mi kob, kakvu mi sreću, će reć‘.
Uz to, da sanak me prođe, iz kutije burmuta uzmem,
Smrkanju što ga za nos zemljica podala ta.
Ali gle eto vojnika, - na kartama biljeg promatra,
Pa će mi, promotriv sve, gromku dobaciti riječ:
"Biljeg ovdje gle nema, - bez biljega ovo su karte.
Globu ćeš platiti sad, - francuski zakon je to!"
Dok mu još istu izbrajam i prije, no ovaj što ode,
Kucanje začujem ja – i drugi je vojnik tu.
Kutiju zagledav i on barmuta okusiti htjede,
Opaziv, da nije prav' – globi me opet i taj.
Čemu da spominjem sad te željezne lance bogova,
Okove, kojim nas sve Francuz je sputao krut.
Ne ću da nabrajam brojne pod raznim imenima takse,
Gotovo kad svaki čas nove se stvaraju tu.
Što će gle Francuz sad taj, što sjajnu nosi kokardu!?
Bože pomozi mi Ti, što će naložit mi on?
Ovrhovoditelj [7] to je od blagajne, dolazi valjda
Danak zahtjevajuć on mjesečni da mu se da.
Nanova dolaze opet: Kandučić i Baltić i Hrusta,
Lenčur i Vraneković, Tanković i Kupres s njim.
Prigorec, Zorko i ostali susjedi dolaze s brda,
Novce traže me svi, na svoju tužeć se kob.
Mjesečni jebro da danak moraju platiti odmah,
Namet je nesretni to, mjesec što plaća se svak'.
Bio ti seljak, gospodin, pa makar i svećenik bio,
Plaćati morate svi, oprošten ne možeš bit.
Ponizno ovaj me tri, - šest franaka onaj me moli,
Trećemu dosta su dva, devet dok zahtjev taj.
I da olakšaju glad, što djeca im podnose slatka,
Briznuvši grozni u plač, kuruze mole me svi,
A ja namrštena čela i gotovo kano bez riječi
Prošlosti sjetiv se tad, u sebi razmišljam to:
Svijete zaslijepljeni, odveć što isprazne govore slušaš,
Slabo dan da može bit bez gospodara već svak [8],
Ne bi bilo bolje sad bilo, gospodar da hiljade plaća,
Teret da nosi on tvoj, da ga ne nosiš ti sam!
Jedno je, što me sad s kmetstvom tvojim sravnuje čašću:
Prazan je eto moj džep, - al nije pun niti tvoj.
Kmet i gospodar prosjaci smo obadva jednaki eto!
To ti je egalitć [9], - galska jednakost je to!
Dokle ja tako u duši oštroumno svojoj razmišljam.
Uvjeren, da nemam ništ, kao što nema ni on,
I dok uviđam, da danke obojice plaćati moram,
Muka me spopada tad, bijedan što činiti ću ja.
Teliće prodati moram, a poslije bogme i krave,
Novaca dostaje tek, jedan što pojede dan,
Sudbinu tako ja svoju šuteći dakle promatram,
Suza me oblije mlaz, život mi omrzne sav,
Sada razmišljajuć ovo, sad ono, ja pomoći tražim,
Ali od žalosti već nigdje ne nalazim spas.
Tako sam već prije smrti svoj gotovo svršio život,
Kada mi prokleta kob tako uništuje duh.
Usude strašni, i vi, božanstva još strašnija, Parce [10]
Ako mi već život taj tražite pred sudnji dan,
Mirnovec, tvoga da nikad ja nijesam upoznao praga,
Da sam nastavao bar ilirske zemljice žal!
Koliko puta sam bijedan govorio, dok sam te zidao,
Dok me je briga i trud mučio svu noć i dan:
"Ovdje ću sretna vremena u miru provodit jednoć,
Dokle mi nadođe čas, - onamo kad moram poć!"
Koliko puta prozborih na rukama noseći sinke **:
"Bože, dječacima tim sačuvaj bar ovaj dom!"
Ali, o Bože, zašt' tako sad brza ta promjena nasta,
Od svega da nemam ništ, što sam zaželio ja?!
Sve se to survalo sada, imanje je propalo posve,
Propada briga i trud, - propala nada je sva.
Gospodska kaošto sina, tak' potomaka zadnjega kmeta
Jednako snalazi kob, mora vojnikom on bit'.
Ima li tko, te ne ćuti tu okrutnu bol roditelja,
Kada jedinac im sin mora u vojništvo poć?
Vjere ponestaje već i redova nestaje svetih,
Misiti tako će nam sad, kad je vojnikom već svak'.
Blagdan se ne slavi više, seljaku jer Francuz nalaže
Upravo na blagi dan zemlju da reže mu plug.
Molitva ne čuješ više, bogomrske ore se kletve,
Posvuda ori se taj, paklenski francuski glas.
Eto nam propade sve, oj žalosne jao sudbine!
Lična sloboda, a s njom: vjera, pobožnost i spas.
Nevolja svuda nas bije, a pomoći nigdje ni otkud.
Nade već nemaš ni trun, da će se popravit to.
Slugi svom nije gospodin više ko nekada gazda,
Isčezao svaki je zapat, poslušno i isčezla sva.
Krivca ti kazniti nemaš već prava, a kamoli sudit',
Sad je gospodar već svak prinužden tužiti sam.
Tako sam tužio i ja već dva puta, ali odustah,
Veće jer takse su sad, cijela neg' vrijedi stvar.
Neznatne tako sad parbe već nema, ni neznatne tužbe.
Što bi se svršila čas, da te ne stoji baš ništ.
Nije mu [11] dost, da mi posjed optereti prokletim dankom,
Niti od osoba plaćati nije mu dost',
Već mu se plaćati mora od prozora, pa i od vrata,
Badava niti sam zrak kućom ne struji mi sad.
Plaćat se mora od svega, od vlastita jela i pila,
Platiti ak nijesi jak, vojnik ti zaplijeni sve.
Lukavi krčmar, advokat i poreznik, svaki činovnik
Blaga si sakuplja dost, pohlepe puni su svi
Ostali patimo mi, jer sve nas posve isisa,
Žestoki tuđinac taj, otet nam nema već što,
Francuske pravice tako Hrvatima gle život slade,
Galska sloboda je ta Hrvatima pelin, ne med.
Tako sad kleta sudbina sve napore uništi moje,
Kao što žestoki trus [12] bogati razruši grad.
Jao! Oj nesretna sudbo, vremena oj žalosna jao!
Nestalni udese, oj, odgode ne poznaš ti!
I ti, moj Mirnovec, jao! Oj posjede premili dosad!
Zašto te sagradih ja, zar da mi oteščeš kob?
Zašto radije nijesam u blagajnu spremio novac,
Što mi za učeni rad narod je platio moj.
To je, što srce mi moje neprestano sada izjeda,
To je taj nutarnji crv, koji mi ne daje mir.
Mirnovec, ti bi zapravo "Nemirnovec" [13] zvati se mor'a,
Jebro od riječi "mir" ime ti ne može bit!
Zato Ti, predobri Bože, koj srce kraljeva ravnaš,
Spasi nas nesretne, daj! Vrati nam žuđeni mir!
Kraljeva kralju, Ti silni, što žalosnim pružaš veselje,
Kraljevstvu podaj ga mom, ublaži tešku mi kob.
Naskoro nadošo dan, da veselu pjesmu udesim!
Zasada dosta je tog. Vilo oj, zdrastvuj mi Ti!

Zagreb, mjeseca prosinca 1909
______________

  • elegija
1. knjiž. pov. u rimskom pjesništvu, lirska pjesma u dvostisima u strogom obliku od jednog heksametra i jednog pentametra, bolna i nostalgična raspoloženja, puna tuge za izgubljenim i za prošlošću  
2. knjiž. danas u značenju: pjesma tugaljiva sadržaja  
✧ lat. elegia ← grč. elegeion

[1] Terputecz J. g. 1809, kad je naime Mirnovec pao pod Napoleona, prestaje za nj ugarska jurisdikacija.
[2] Terputecz J. marom mojim (Terpučevim)
[3] Jedna od devet Muza; Muza povjesnice.
[4] Terputecz J. Car Napoleon
[5] Najade (nimfe) su neka vrst podređenih boštova, zaštitnice rijeka i potoka kao što Drijade zaštitnice drveća i lugova.
✧ grč. nymphe - mit. brojne grčke polubožice, najčešće ljepotice i djevice, koje su nastanjivale oceane (okeanide), izvore i rijeke (najade), šume i drveće (drijade), gore (oreade); pratitelji su im bili satiri i Pan; bile su sklone ljudima
[6]Galska pravda je pravda francuska, jer se današnja Francuska nekad nazivala Galijom.
[7] ovrha - pravn. zapljena dužnikove imovine kao prisilna naplata duga; pljenidba, egzekucija
[8], [9] egalitć - mali kreator, sljednik ideje egalitarizma (opća težnja za jednakošću i ravnopravnošću svih ljudi. Terputec pomišlja ovdje na ukinuće kmetstva.
[10] Parce (njih tri: Kloto, Lahezis i Atropos) tri grčke božice sudbine, predu niti života, određuju svakom čovjeku čas rođenja i određuju mu konac. (Naše suđenice)
** sinke - ovdje Terputec spominje svoje sinove Ludwiga i Ladislaua (MD)
[11] Terputecz J. Francuzu – Napoleonu
[12] trus je isto što i potres
[13] Terputecz zove ga "Nemirnovec" zato, što u njemu nije nikad uživao mira, kako je prema imenu "Mirnovec" očekivao, već ga nasuprot neprestano bijeda i nevolja bila.

Izvor: K-n, Samoborski list, 9. siječnja 1910
_______________

✧ Terputec je 31. 08. počeo pisati ovu pjesmu, a završio ju dva mjeseca kasnije. U nekim izvorima stoji da je pjesma nastala 1812 što bi značilo godinu dana prije odlaska Francuza iz Samoborskog kraja.

Pretpostavljam da su ovo dva sinovi od Josipove braće Michaela i Balthasara pl. Terputca:
U "List mesečni hrvatsko-slavonskog Gospodarskog družtva, Zagreb-1. srpnja 1843 spominje se:
Maksimilian Terputec, advokat i plem. Braće Turopoljske veliki bilježnik.
A u "Hrvatski državni sabor 1848, svez. 1" sudac Ivan Terputec sa porazumljenjem gospodina varoškoga sudca i vojvode banderialskog konjaničtva g. Maksimiliana Radičevića. Ovi će svu brigu imati i naredbe potrebite činiti, da se svagde i u svem pristojni red uzdarži. (MD)

I kao zadnje pitam se: Od koga je Terputec kupio kuriju Rakovec tj. (... Mirnovec, nedavno što se trnjakom još  obrašten krio ...). Tko je vlasnik kurija Rakovec prije Terputca bio?
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!