CRO-eu.com
Studeni 14, 2019, 01:33:32 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Komadić vinkovačke prošlosti  (Posjeta: 2212 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Studeni 28, 2013, 12:24:34 »


Komadić vinkovačke prošlosti


Jupi, hvala Vam za fotografije Vinkovaca. Ona stara kuća na uglu mi je još dobro poznata. Tu je davno nekad bila mala prehrambena trgovinica, a mladi trgovac s brkovima zvao se Zvonko Spajić. Malo podalje iza trgovinice, kojoj je ulaz na uglu bio, je gradsko groblje. Puno je Nijemaca na tom groblju sahranjeno, sve ljudi koji su Vinkovce napravili bogatim i kulturnim gradom. Bosutski most se također nije promjenio. Lijevo od mosta na desnoj strani obale Bosuta, tamo na kraju fotografije, sam ja živjela. Kao petogodišnja djevojčica pobjegla sam od kuće zbog jednog miša i bježala sve do mosta. Na mostu sam stala jer nisam mogla dalje, a mislila sam da ako ja ne mogu toliko trčati da ne može ni miš. Pošto sam bila jedino dijete u Vinkovcima sa bijelom, baš bijelom kosom, svatko me je po kosi prepoznao te je mojoj mami bilo lako tražiti me po gradu. Bila sam sama kod kuće, mama na poslu i ugledala sam miša u kuhinji. Ja nisam znala kuda ću sa sobom: sakrijem se u krevetu pod jorgana i imam osjećaj da nešto oda pod jorganom, skočim iz kreveta na pod, a ono miš na podu. Izludila sam od straha a vrata zaključana. U špajzi je bio jedan uski prozorčić od oko 15 cm širine i 1,5 m visine. Tu sam se provukla, a moja glava velika, pa sam si do kosti obraze ogrebala provlačeći glavu kroz prozorčić. Mama me je tražila i tu na mostu našla: bijele kose i krvavog lica.



Druge slike su mi nepoznate. Puno je srušeno a nove zgrade su sve slične. Vinkovačke ulice nemaju vise one stare njemačke arhitekture po kojoj se je svaka ulica, svako raskršće razlikovalo i tako bilo posebno lijepo i karakteristično. Mnogi od tih vrijednih i domoljubnih Nijemaca završili su 1945 u vinkovačkom zatvoru i robijali pri vodi i kruhu po 5-10 godina. Danju su, do sumraka, radili na poljoprivredi, cestama, ciglani itd. Jednog od tih robijaša sam 35 godina kasnije slučajno upoznala. Gospodin R. Müller protjeran je s cijelom obitelji i starijim bratom Ivanom u Njemačku gdje je postao imućan vlasnik trgovine muške konfekcije. Kada smo se upoznali, bio je već stariji ali još uvijek jako šarmantan i džentlmen stare škole. Radovao se je kao dijete da opet ima s kim pričati, kako je rekao, na svom hrvatskom jeziku. Na razlasku, držeći dugo moju ruku u svoje dvije, oprostio se je s riječima: "Pozdravite mi moju domovinu Slavoniju, a ako komuniste preživim vratiti ću se njoj". Komuniste nije preživjeo.


Dok ovo pišem, pred očima vidim gosp. Müllera i čujem njegov topli glas pun ljubavi prema Hrvatima i Hrvatskoj, te ga usporedim, iako bi ta usporedba za pokojnog Müllera bila uvrijeda, sa današnjim Pupovcima i Jovanovićima - stegne mi se u grlu i krv mi se zaledi od dušmanove mržnje u žilama.

Kultura kao i primitivnost jednog naroda ostaje uvijek prozirna.

Vinkovci: Srpski potpis mržnje

U tornjiću bio je ured direktora škole. Često sam odlazila za vrijeme pauze k njemu, a ponekad sam od njega dobila i čokoladu. Ah ... moj dragi i dobri direktor ...
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!