CRO-eu.com
Svibanj 27, 2017, 10:08:04 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Blaženi i sveti  (Posjeta: 3861 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« : Rujan 29, 2013, 10:51:08 »


Istarski svećenik Miroslav Bulešić proglašen blaženim



Istarski svećenik i mučenik Miroslav Bulešić danas je proglašen blaženim na velikom euharistijskom slavlju beatifikacije sluge Božjega u pulskoj Areni, koje je predvodio Papin izaslanik, prefekt Kongregacije za kauze svetih kardinal Angelo Amato, javlja HRT.

Kardinal Amato je tijekom svečanog čina proglašenja Bulešića blaženim pročitao apostolsko pismo pape Franje, u kojem se kaže da Papa, posavjetovavši se sa Zborom za proglašenje svetih i apostolskom vlašću, dopušta da se časni Sluga Božji Miroslav Bulešić, svećenik i mučenik, revan pastir, vješt odgojitelj mladih i neustrašivi svjedok prvobitnosti evanđelja, od sada naziva blaženikom te da se njegov blagdan slavi svake godine, 24. kolovoza kada se uzdigao na nebo.

Nakon proglašenja otkrivena je velika slika Miroslava Bulešića, postavljena pokraj oltarnog prostora, a zatim su pred oltar donesene Bulešićeve relikvije te je slijedilo njihovo kađenje.

U pulskoj Areni na euharistijskom slavlju okupili su se svi hrvatski biskupi i više od 670 svećenika iz domovine i inozemstva, a zbog beatifikacije je doputovalo oko 17.000 hodočasnika.

http://www.dalmacijanews.com/Hrvatska/View/tabid/77/ID/129121/Istarski-svecenik-Miroslav-Bulesic-proglasen-blazenim.aspx

Mučeništvo za vjeru

U kolovozu 1947. Miroslav Bulešić, kao podravnatelj Pazinskog sjemeništa i tajnik Svećeničkog zbora sv. Pavla, prati delegata Svete Stolice mons. dr. Jakoba Ukmara kod dijeljenja sv. potvrede u Buzetu i okolnim župama. «One dane kad sam obilazio župe radi krizme rado mi je pomagao. Gdje je prijetila opasnost, polazio je naprijed pregledati teren», svjedoči o svom prijatelju Bulešiću dr. Ukmar u pismu mons. Mariu Pavatu u Rim od 5. rujna 1954. godine. U subotu 23. kolovoza 1947. godine, kad su razulareni komunisti upali u župnu crkvu u Buzetu, s namjerom da spriječe Krizmu, Bulešić je svojim tijelom branio Svetohranište i u njemu Presveti oltarski sakramenat. "Ovamo možete proći samo preko mene mrtvoga", rekao im je, blijed u licu, ali posve smiren, stojeći na gornjoj stepenica oltara, okrenut prema onima koji su drsko zaposjeli prezbiterij. Uoči dolaska u Lanišće, dok su s Ćićarije stizale prijetnje organiziranih komunista, na pitanje boji li se tamo otići, Miroslav Bulešić je odgovorio: "Samo jedanput će se umrijeti". Krizma u Lanišću održana je u nedjelju, na blagdan sv. Bartola apostola, 24. kolovoza 1947. godine.

Govoreći o mučeništvu Miroslava Bulešića, dr. Ukmar je u službenom izvješću za Biskupski Ordinarijat u Trstu od 12. studenoga 1947. godine, napisao: "Nakon završetka krizme u crkvi i mise koju je služio vlč. Miroslav Bulešić, uputili smo se ka župnoj kući. Nakon četvrt sata, kad su bili krizmani i oni koji su naknadno prispjeli – bilo je to oko jedanaest sati – pobunjenici su ušli u kuću i ubili nožem vlč. g. Bulešića koji je bio kraj vratiju. Ja osobno izišao sam iz župnog ureda u predvorje i vidio ga mrtva kako leži na tlu među zlikovcima koji su zaposjeli kuću; povukao sam se u spavaću sobu, gdje sam nakon minute vremena i sam teško izudaran i ostao sam ležeći u krvi. Smatrajući da sam mrtav, ostavili su mene i potražili župnika, ali ga nisu pronašli jer se bio sakrio. Kroz dvadeset sati ostao sam u nesvijesti…". Bulešić je ubijen ubodima noža u grlo, a njegova krv poprskala je zid predsoblja laniškoga župnog ureda. Prema riječima očevidaca, Bulešić je, osjetivši da umire, zazivao: "Isuse, primi dušu moju!".

Tadašnje vlasti nisu dopustile da se ovaj odvažni svjedok vjere pokopa u rodnoj župi u Svetvinčentu, nego su odredili da bude pokopan u Lanišću. Tek je 1958. omogućeno da se njegovi tjelesni ostaci prenesu u rodnu župu, gdje su pokopani kraj glavnog ulaza u crkvu mučenika sv. Vincencija, na groblju; odatle su godine 2003. preneseni u župnu crkvu, gdje se i danas štuje. U Biskupiji porečkoj i pulskoj provedeno je (1998.-2004.) službeno istraživanje o životu i mučeničkoj žrtvi Miroslava Bulešića, koje je 2004. godine predano Kongregaciji u Rim.

http://miroslavbulesic.hr/foto-galerija-sa-beatifikacije

____________________

Blaženi i sveti

U subotu u jutro su, putem e-pošte, stigle ove fotografije iz Pule. Prijatelj mi piše: "Pozdrav iz Pule sa beatifikacije blaženog Miroslava Bulešića kog su partizani zaklali 1947. Ja znam da vi volite biti aktualni, pa sam slao s lica mjesta, odmah, tj. još sam u Puli... "

Cijelu subotu nisam imala vremena da stavim Jupijeve fotografije na forum, Moram priznati da do jučer nisam ništa znala o Miroslavu Bulešiću kao što nisam znala po kojim kriterijama Crkva proglašuje nekoga blaženim i svetim.

Danas znam malo više ali se pitam:

-   Zašto je 'Svetoj stolici' trebalo 66 tj. 6 godina da ustanovi Bulešićevu savršenost i čistoću?

Prema kršćanskoj teologiji svaki čovjek griješi. Po razumjevanju 'Novog zavjetu' po prirodi ni jedan čovjek nije slobodan od grijeha: "Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i istina nije u nama." (1 Iv 1,8).

Ako čovjek nema šanse da bude bez grijeha kako je onda moguće postići Isusovu savršenosti tj. stanje koje se ne može unaprijediti - nepogrešivost?

Svi znamo da su mnogi zbog ljubavi prema domovini bili također mučenici komunističkog terora, zar ljubav prema domovini nije svetinja - sveta i nepovrediva? Zašto naši veliki domoljubi i mučenici  ubijeni od velikosrpske vlasti nemaju svoj blagdan?

Postulator nam otvara jedno pitanje za drugim.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #1 : Rujan 30, 2013, 22:33:25 »


Blaženik Miroslav Bulešić



Strašni Sud - Dies Irae


Strašni Sud će u dan cvila
Spalit cio sviet bez mila,
Kažu David i Sibila.

Kolik trepet bit će tude
Kada Sudac stigo bude,
Da po pravdi sudi ljude!

Gromki glas će truba dati,
Iznad svih će raka zvati.
Sve pred priesto prinukati.

Smrt i narav u čudu će
Gledat mrtvih uskrsnuće
I sud koji biti tu će.

Knjiga će se izvaditi,
Svaki čin će tu se štiti
S kojeg sviet će suđen biti.

I kad Sudac sudit sjedne
Otkrit on će sve što htjedne.
Platit zloće sve do iedne.

Što ću jadan tada moći?
Komu ću se molit poći.
Gdje će jedva dobri proći?

Divan Kraliu strašne slave
Koji daješ spas badave,
Spasi mene u dan strave.

Blagi Kriste osieti se,
Da rad mene uputi se,
Milosrdni, smiluj mi se.
   
Ja sam uzrok tvome trudu,
Za me pođe u smrt hudu,
Nek ne bude to zaludu.

Ti što kazniš ljudske zlosti,
Višnji Luče, po milosti
Prije suda meni prosti.

Uzdišući gledam nice,
Grieh mi stidom žari lice,
Očisti me od krivice.

S Magdalene breme skinu,
Razbojnik se u raj vinu,
Pa i meni nada sinu.

Molbe su mi jadne toli,
Al ti dobar ne dozvoli,
Da me more viečne boli.

Daj mi mjesto s ovcam svojini,
S jarcima se da ne brojim,
S desne strane da ti stojim.

Kad u oganj prokletnike
Survaš među paklenike,
Zovni me uz blaženike.

Klečeć smierno dižem glase,
Molim srca skrušena se:
U skrajne me čuvaj čase.

U dan onaj teška cvila
Budit sviet će Božja sila,
Sudit će se čovjek krivi.

Ti mu praštaj, Bože živi:
Isukrste blagi, čuj,
Vjerne mrtve pomiluj!  Amen

__________

"Dies Irae" je po općemu mišljenju najdivnija crkvena popijevka. U njoj se veličanstvo i jednostavnost slivaju u tako skladnu cjelinu kao nigdje. Snagu joj najjače odaje dojam na ljude. Goethea je svojom strahotom i krasotom toliko potresla, da joj uvrštuje par strofa u I. dio "Fausta".
Njezin je autor po svoj prilici Tommaso da Celano.

Milan Pavelić, Senj 1. rujna 1920
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #2 : Listopad 03, 2013, 19:29:02 »


   
Hrvat sam

Hrvat sam, - znajte ljudi!
Potomak slavnih djeda;
Od njih se srce moje
Odtrgnut nigda ne da,
Hrvat ću biti viekom,
Pa puco s' neba grom!
Nevjeran nikad ne ću
Imenu ostat svom.

Hrvat sam ... a kad treba
To svakom kažem čisto
Pa tada moro trpjet',
Meni je sve to isto!
Ja sliedim stopa djada,
Sliedeći njihov trag;
Meni je njihov korak,
Premio, svet i drag.

Hrvat sam ... i na smrti
Isto ću reći svakom;
Napisat ću dati tako,
Nad svojom hladnom rakom:
"Tu Hrvat pravi leži,
Kom jošte srce vri,
Hrvatom jer mu zvat' se,
Jedina sreća bi."

Hrvat
Gospić, 26. prosinca 1902


<a href="http://www.youtube.com/v/nxDcTXdB_Kc?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/nxDcTXdB_Kc?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #3 : Rujan 30, 2015, 10:27:11 »


Dragi g. Dragane, sretan Vam dan Sv. Jeronima!
 
Pjesma je već objavljena ranije, no dobro se je opet potsjetiti na plodan i vrlo zanimljiv život ovoga velikoga čovjeka. Hvala za sve vaše odgovore.
ZDS Marija

_________

Zahvaljujem velikoj pjesnikinji hrvatske dijaspore, Hrv. akad. Mariji Dubravac i uzvraćam joj čestitkom Dana Svetohg Jeronima Hrvatskoga!

Poštovane i drage Hrvatice i Hrvati
u domovini i u dijaspori!

Ovom prigodnom pjesmom čestitam vam 30. Rujan
DAN SVETOG JERONIMA HRVATSKOGA

uz najljepši domoljubni pozdrav

ZA DOM I DOMOVINU HRVATSKU - SPREMNI!

Ispred HAZUD-a u Baselu i osobno
Mr.pharm.sc. Dragan Hazler –predsjednik



SVETI JERONIM
(Oprosti mi Bože, jer sam Dalmatinac)
 
U Stridonu, nekoć davno, u stoljeću četvrtome
Rodilo se dijete slavno, sretnom ocu kršćanskome.
Bistrooki muškić krasan, Jeronim mu ime dano,
Snagom duha već opasan, čedo Bogom darovano.
Al’ narav mu brate kruta, tvrdi čelik, stanac kamen,
Bijesni lavić, zmija ljuta,  Dalmatinac, vatre plamen.
Neukrotiv, strastven, buran, ne boji se kazne nik’ve.
Neposlušan, kad oduran, usijane vrele tikve.
Ajme, zlo i naopako! Zar će biti  zločest dovijek?
‘‘U Rim s njime!’’ veli ćako, ‘‘Nek postane pravi čovjek’’.
——–
Učo Donat, mudra glava, na ljutoga lava grmi:
‘‘Iz muke se rađa slava, puti do nje kliski, strmi!
Znanja nema bez nauke nit brata bez mile maje.
Ded utrudi Jero, ruke, u knjizi ti mudrost sva je.
Narav kazni, jezik skrati, dobrim djelom ime steci.
Šutnjom čestom dan pozlati, na patnji se grade sveci.
Marno uči, pamti, čitaj što ti piše pergamena.
K željnom cilju teži, hitaj, bud’ učitelj svih vremena.
Na čelu ti Božji znaci, rođen si za stvari velje.
Blaženi su ‘nom koraci, koj’ ne slijedi grešne želje,
Koj se znanjem ne pirlita, već se skromnim slugom čini.
Budi časnih ljudi svita, ponos miloj domovini!’’
Mlad Jeronim, Dalmatinac, željan svijeta, željan znanja,
Nekadašnji bijesni klinac, Donatu se smjerno klanja.
‘‘Učitelju, hvala tebi, učenik te vijeran slijedi.
Ah, bez tebe znao ne bi’ da mi knjiga zlata vrijedi.’’
——
Dugi puti našeg Jeru odvedoše u turneju,
U Galiju i Trieru, u daleku Akvileju.
Dalmatinsko stablo mlado krasnim plodom rodi, zrije,
Moli, posti, trpi rado, snagu crpi iz Biblije.
U njoj skriven ključ života, u njoj silna mudrost leži,
Božjeg djela sva ljepota; duša Jere k Nebu teži.
Uronuvši sav u Boga, Antohiji se gubi,
Riječ jezika hebrejskoga kao jezik majke ljubi.
Taj prastari govor Krista, Dalmatincu snagu daje -
Da latinsko slovo blista za buduće naraštaje.
Ko rođeni baš Hebrejac pismo Sveto pomno štije,
Dok raspeti Galilejac blagoslove na njeg’ sije.
——
Naš Jeronim mašta, sanja, snage duha ne sustaju,
Evo novog putovanja halkidskome pustom kraju.
Kamen, pijesak, ljuta bijeda, do monaha monah posti.
Duša Vragu stana ne da – ljudske sjene – suhe kosti.
Odjeća im oštra vreća, pepeo na glavi, sivi,
Pokora im vječna sreća, mučenici, sveci živi.
Tu se vidi junak tko je, tko prezire svijeta čari.
Tu su borci vjere svoje, plemići i ubogari,
Braća Krista i monaštva, učenjaci, časni oci,
Ljubitelji siromaštva, sveti ljudi i proroci…
Tu Jeronim prošlost kaje, s čovječanstva kaznu skida,
Svega sebe Bogu daje, kroz noć mrklu plače, rida.
A kad duša bila čista te zaradi kut u raju,
Pohrlio sluga Krista antiohijskome kraju.
Kod biskupa Paulina svećeništva primi znamen,
Svjetlonoša Božjeg sina – u tminama žarki plamen.
——
Nigdje Jeri bića ravna, um predaka silan bio;
Resila ga djela slavna, voljom Božjom buj’o, zrio.
Ruže cvale, bodlja bola, u životu biva tako.
Svađa planu; gle raskola! Crkvi jao, naopako!
Jeronimu duša grca, bojak bije snagom riječi.
Ranjenoga usred srca moć Kristova tugu liječi.
U tegobi ljute muke, bijuć napad arijanski
Pružio mu bratske ruke dobri Grgur Nazijanski.
Doziva ga Carigradu nek i tamo mudrost sije,
Perom, znanjem i kršćanstvom, nek pogane zaodije.
Na noge se Jeronime, suđena ti putovanja;
Bog  izreče tvoje ime… Eto novog žrtvovanja.
——
Po života gruboj stazi, tko bi znao kraj joj gdje je,
Naš Jeronim hrabro gazi, u peru mu blago sve je.
‘‘Carigrade, ostaj zbogom, iz Rima me Damaz viče.
Evo sluge, gle, pred tobom, vjerni Kristov nasljedniče.”
U vječnome Petra gradu dok klizilo mnogo ljeto,
Vulgata se slavna rodi – prevedeno pismo Sveto.
Remek djelo zbožnog Jere, lovor vijenac pobjednika,
Srž i temelj prave vjere, kršćanski nam ponos, dika.
——
Ko da nikad sustat neće, ko da žiću nije vijeka,
U Betlehem mudrac kreće, posao ga važan čeka.
Zbog čovječje duše spasa, gle, samostan novi gradi
Brižan pastir dobrog glasa, u njem’ moli, pjeva, radi;
Ljutog lava narav kroti kad s’ iz čvrste prene sanje,
Protiv Đavlu sveđ se roti, kad ponudi uživanje
I kad vrela krv poteče pa ga sjeti meso da je,
Jezik grešni kad mu reče: ‘‘Na svijetu ti sreća sva je.”
K savršenstvu duša teži, ka Nebu se željno penje,
Križ na srcu Jeri leži, svladavanje i trpljenje.
Kost-lubanja sveđ ga sjeća umiranja, smrti crne,
Žića je sve manja svijeća, plamičak se gasi, trne.
——
Vrijeme teklo, trošio se neumorni Hrvat sinac,
Oronuo, prignuo se, nekoć kršni Dalmatinac.
Usahnule ruke dvije, vrijedni prsti drhću, klone,
Mračna sjena oči krije, zar već zadnja zvona zvone?
Biće bi još htjelo radit, još je žara oštrog uma,
Želi čitat, pisat, gradit krasna djela svog izuma.
Duh sanjari stvari velje, srce lava kuca tiše,
Dovikuje: ‘‘Zalud želje, neka mlađi knjige piše.
Umiri se vrijedna dušo, teški su ti gle, koraci.
Bitku mnogu već si kuš’o, lađu pusti, sidro baci.
Daj kormilo zdravoj ruci, na mladima svijet ostaje.
Pripremaj se k mira luci, tamo radost vječna traje.”
——
Oj, mučno je mirovati onom tko se vrijedan rodi,
A još teže ćutit, znati, da te jad i boljka zgodi
Pa umjesto hitrog mrava postaneš tek pužić spori,
Nema više tijela zdrava, dan za danom teži, gori.
Bolan nam je Jero čitav, al’ još kamen hladni stišće.
Za trapljenje nije mlitav, oproštenje Božje išće.
Ko da raja vrijedan nije, miserere moli, reda,
Kamenom si grudi bije, živi svetac, glava sijeda.
Lude dane sveđ prekapa, pokajanja broji ista.
Vrela suza curi, kapa, kraj jaslica Boga Krista.
Ručice mu topli dahom, obraščiće dlanom grije,
Pobožnošću zbori plahom – Moj Isuse, hladno ti je.
Želiš li što, dijete drago, sred jaslica u pećini?
‘‘Ništa Jero, samo pjevaj slava Bogu na visini.”
Dugo svetac popjevao mladom Kralju Svevišnjemu,
Pjevajući i zaspao u gradiću Betlehemu.
Počinak mu vječni bio gdje Krist život započeo;
Čuj, još bruji  glasak mio ‘‘Glori’ in excelsis Deo”.
—–
U stoljeću četvrtome gdje no Hrvat danas kroči,
U Stridonu prastarome knjiga pomno zapis sroči:
U kršćanskog oca domu rodio se časni sinac,
Na veselje rodu svomu, svet Jeronim, Dalmatinac.
Silna bje mu pera snaga, štovao je zakon Boga,
Ostavi nam tovar blaga – blaga neraspadljivoga.
Stranče, stani! Oteo si mnogi dragulj našeg kraja,
Ne svojataj Jeronima, taj Hrvatu dar iz raja.
—–
Zaštitniče Dalmacije, učitelja, teologa,
Sveđ ponosu Kroacije, zvijezdo neba hrvatskoga.
Daj nam sinke oštrog uma, vjere svete prave ljude,
Zdravih misli i razuma, uspavanu svijest nek bude.
Neka Hrvat ljubi, cijeni porijekla si kosti mrtve,
Na srdašcu, ko na stijeni, nek upiše djeda žrtve.
A ti, majko, Hrvatice, praunuko Katarine,
Rađaj nove uzdanice, domoljube, Hrvatine.
Nek junačkim duhom dišu nek su ponos svog iskona,
Imenom se krasnim pišu časnog Jere iz Stridona.
Nauk sveca, njiva plodna, neka im se srca primi;
Postojat će gruda rodna dok postoje Jeronimi.

Marija Dubravac Brisbane
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!