CRO-eu.com
Ožujak 26, 2017, 07:13:50 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Progoni kršćana u svijetu danas  (Posjeta: 26489 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« : Lipanj 17, 2013, 21:01:18 »


Islamizacija Europe


Da ne bi došlo do nesuglasica želim naglasiti da mi ni jedna religija ne  smeta. Nisam zadrta i živim pod motom: "Živi i pusti da žive!" (Živi svoj život i pusti druge da žive kako žele. Budi istinit i usmjeren prema ljubavi.) No, ljubav nije jednosmjerna ulica. Moju religiju sam sastavila tako što sam iz svake, za mene najbolje i najlogičnije, izvukla. Neke stvari sam iz budizma preuzela jer se u njemu mogu najčešće naći.

Religije je stvorio čovjek, a sve što je čovjek stvorio - čovjek će i uništiti. I sve to u ime Boga. Tko mrzi i ubija u ime svoje vjere taj nije vjernik već opasnost za čovječanstvo.

Da je kršćanski svijet, s vremenom postao, miroljubive naravi i najtolerantniji potvrđuje nam ova karta Europe čija su vrata otvorena čak i za one koji kršćane smatraju nevjernicima.

-   Kako se danas živi izvan domovine u kršćanskim državama? – trebali bi upitati - muslimane - nove doseljenike.
-   Dobro, jako dobro! - je moj odgovor.
-   Ako je dobro zašto se onda ne poštiva zemlja i narod kršćanski?
-   Dali je isto tako dobro kršćanima u islamskim državama?

Bruxelles – countdown islamizacije

U europskom glavnom gradu Bruxellu je 57 % muslimanske novorođenčadi. Najčešće muško ime je Muhamed. U sljedećih 15 godina - kao tvrdi belgijsko Sveučilištu u Leuvenu – biti će Bruxell islamski grad. Već danas muslimani predstavljaju u četvrti Bruxellesa-Moolenbeek dvije trećine stanovnika.


Tu su 21 džamije, koje pet puta dnevno zaredom pozivaju na molitvu. Gotovo sve trgovine imaju arapske natpise. Na ulicama stanovnici govore arapski jezik. Alkohol i svinjetina više ne postoje. Plavokosi i plavooki ljudi upadaju u ovoj islamiziranoj četvrti ekstremno u oči.

Muslimani smatraju da je Bruxelles Molenbeek postalo mjesto "tolerancije", no mnogi Belgijanci vide stvari drugačije - i jednostavno se iseljavaju iz islamske četvrti.

Više o temi > http://deutschelobby.com/tag/molenbeek/
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #1 : Lipanj 17, 2013, 21:03:50 »


Islamizacija i progon kršćana

Ugledni publicist predbacuje Europi da tolerira progone kršćana

Europa u nekoj čudnoj samodostatnosti, premda su joj puna usta ljudskih prava i sloboda, tolerira progone kršćana u svijetu. Tu je tezu u komentaru u jednome od najutjecajnijih austrijskih dnevnih listova, "Die Presse", iznio poznati novinar i publicist dr. Paul Schulmeister, bivši predsjednik Katoličke akcije, poznat između ostaloga i po zauzimanju za prava muslimana u Europi. "Novi ateisti", piše Schulmeister, povezuju religiju isključivo - nerijetko na vrlo bijednoj razini - s neslobodom i tlačenjem.

Nisu li kršćani u svojoj povijesti uvijek iznova nastupali kao progonitelji onoga što su smatrali heretičkim ili neistinitim? Potresno je bilo kad je papa Benedikt XVI. nedavno priznao da 'najveći progon' Crkvi ne dolazi 'od vanjskih neprijatelj', nego iznutra, 'od grijeha u Crkvi' samoj. No osvrtanje na prošle zablude, čak i sramotna djela kršćanstva, u svakom slučaju pomaže u tome da se ništa pobliže ne želi znati o sadašnjoj ugrozi kršćana."Neznanje i pasivnost hrane proces otupljivanja".

Taj progon, piše nadalje publicist navodeći činjenice koje su se, doduše rijetko, već pojavljivale u javnosti, danas nailazi na gotovo strašnu nebrigu.

Otprilike svaki je deseti kršćanin na svijetu danas diskriminiran ili progonjen zbog svoje vjere - ukupno više od 200 milijuna u 60 država. Prema procjenama Međunarodnoga društva za ljudska prava i Međunarodnoga instituta za vjersku slobodu, oko 80 posto svih progonjenih na vjerskoj osnovi su kršćani.

Kad je riječ o ubijenima iz vjerskih motiva, također 80 posto otpada na kršćane. Čini se da to jedva brine sve više dekristijaniziranu Europu. Neznanje i pasivnost hrane proces otupljivanja. A ugroženi kršćani trebali bi imati zagovornike - no gdje su oni? Kako to da sintagma "progoni kršćana" ljude asocira na Nerona i Dioklecijana, dok novovjeki progoni uopće ne određuju svijest suvremenika, pita se. 'Što je s tisućama ubijenih svećenika i redovnica u republikanskoj Španjolskoj 30-ih godina prošlog stoljeća?'

Slijeganje ramenima.

Eventualno protupitanje: 'Nisu li to uglavnom bili Francove pristaše?' A silni milijuni kršćana ubijeni pod Staljinom? 'Strašna stranputica jedne ideologije.' A to što je Hitler jedva krio namjeru da nakon Židova uništi i kršćane? 'Bogu hvala, to je povijest.' Kod masovnih zločina u 'vremenu ekstrema' skloni smo radije prepoznati ideološke nego protuvjerske korijene, piše Schulmeister.

U progonima prednjači Sjeverna Koreja. Autor teksta imenuje i zemlje, odnosno područja, s najvišom "stopom" progona kršćana. Najgore je u Sjevernoj Koreji. Prema indeksu natkonfesionalne američke organizacije "Open Doors" (Otvorena vrata) ona je na prvome mjestu, a slijede Iran, Saudijska Arabija i Somalija. Kina je tek na dvanaestom mjestu. "Amnesty International" pak tvrdi da je 250.000 ljudi u toj zemlji zatvoreno u logorima, na prisilnom radu ili na preodgoju. "Na kršćane koji žive u podzemlju organizira se hajka. U prošlosti je uvijek iznova bilo masovnih pogubljenja. U čitavoj Sjevernoj Koreji postoje još samo četiri 'crkve za pokazivanje'", tvrdi Schulmeister. Slijede islamske zemlje, od kojih je trenutno najaktualniji Irak, u kojemu je 1987. godine živjelo 1,4 milijuna kršćana, dok ih je danas svega 400.000. Kršćanske zajednice u Iraku ubrajaju se među najstarije na svijetu. Danas je na djelu polagani genocid, koji nitko ne može i ne želi zaustaviti. I EU gunđa tek tiho i bez snage. Slijedi Saudijska Arabija s vahabitskim islamom, s vjerskom policijom, s prijetnjom smrću onima koji promijene vjeru, sa zabranom Biblije i kršćanskih knjiga. Iz Afganistana je pisac teksta izdvojio slučaj Abdula Rahmana koji je konvertirao na kršćanstvo. Tek nakon pritiska međunarodne zajednice ukazana mu je "milost": proglašen je duševno poremećenim te je umjesto smrtne kazne dobio izgon iz zemlje.

Gdje ih se najviše progoni, najbrže rastu. I u Indoneziji i Maleziji, u Indiji, Somaliji i u Sudanu (s desecima tisuća kršćanskih robova), u Nigeriji i Maroku postoje nebrojeni slučajevi progona kršćana.

U službeno laičkoj Turskoj kršćani uvijek iznova bivaju žrtvama ubilačkih napada nahuškanih muslimana (posljednji je biskup Luigi Padovese u Iskenderunu: zaklan, izmasakriran i obezglavljen). Pregovori za pristup EU-u jedva da su dosada poboljšali stanje u kojemu živi 100.000 kršćana u Turskoj, piše Schulmeister.

Prema Isusovim riječima, međutim, progonstvo je svojevrsna sudbina kršćana. Općeniti gledano, ondje gdje ih se najviše progoni, najbrže rastu. U posljednja četiri desetljeća kršćanstvo se u Africi utrostručilo, u Latinskoj Americi udvostručilo, u Aziji učetverostručilo.

Prema procjenama, u Kini se usprkos opasnosti od represije svake nedjelje okupi na molitvi - osobito u 'pokretu kućnih crkava' koji je u procvatu - više kršćana nego u cijeloj Zapadnoj Europi, iznosi Schulmeister podatak nad kojim se valja zamisliti. Rijetko na radarima samodostatnog Zapada, zaključuje pisac, problem progona kršćana javlja se tek rijetko.

Većina odvraća pogled od onoga što ne može razumjeti ili što smeta njihovoj samosvijesti... Vjera koja bi se srezala na društveni moral možda ne bi bila progonjena, smatra duh vremena. No takvo poimanje ne vidi ono bitno kod progona kršćana. Mnogi ateistički ili radikalno-islamistički vlastodršci smatraju kršćanstvo ili zabludom koju valja iskorijeniti ili pak vrlo opasnim zbog njegova afiniteta prema demokraciji i ljudskim pravima. Posebno opasnim zbog nerazmjerno brzog rasta kršćanskih zajednica u zemljama progona. No to su samo djelomična objašnjenja. Progonstvo je u samoj srži vjere.

Ta sam je Isus prorekao učenicima: 'Svi će vas zamrziti radi imena mojega.'

http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=24831
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #2 : Lipanj 17, 2013, 21:05:22 »


"Open Doors" Svjetski indeks progona kršćana od 2011

<a href="http://www.youtube.com/v/WzPqHc6SzR8?version=3&amp;feature=player_detailpage ." target="_blank">http://www.youtube.com/v/WzPqHc6SzR8?version=3&amp;feature=player_detailpage .</a>

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #3 : Lipanj 17, 2013, 21:06:16 »


Progoni kršćana u svijetu danas

Progoni kršćana nipošto nisu novost. Svi smo čitali o prvim progonima u Djelima Apostolskim, te u povijesnim knjigama o rimskim progonima. No, progoni kršćana u raznim djelovima svijeta, kao što pokazuje ovaj popis, zapravo nikada nisu stali. I sami dominikanci su tijekom svoje povijesti često bili žrtve progona. Kako su se najveći progoni zabilježeni tijekom prošle godine zbili upravo na području Bliskog Istoka, donosimo vam kratak pregled povijesti dominikanskih misionarskih i ekumenskih napora na tome području koja će vam, nadamo se pokazati, zašto danas u tome dijelu svijetu nema značajnije dominikanske prisutnosti.

[. . .] Nakon što su Saraceni zauzeli tvrđavu Acre 1291. godine čime je efektivno započeo kraj križarske vojne pristunosti u Svetoj zemlji, dominikanski Red na Cipru između 1300. i 1304. godine osniva 'Kongregaciju hodočasničke braće' koja je ujedinila sve na istok orijentirane misionare Reda. Oni počinju djelovati kao predstraža na raskrižjima između kršćanstva, islama i poganstva. Vrhunac svog apostolata Kongregacija je dosegnula tridesetih godina 14. stoljeća, kada je uspostavila misijske postaje u Trebizondu na Hiosu, u Turskoj, Gruziji, Turkestanu, Perziji i Indiji. Jedan od hodočasničke braće, Jordan Catalani, osnovao je misiju u Quilonu u Indiji i postao njezin prvi biskup 1329. godine. U kasnijim godinama, kuga je uništila većinu napora ove hodočasničke braće. Kongregacija je ukinuta između 1456. i 1464. zbog pada Carigrada, ali je kasnije obnovljena i djelovala je sve do 1857. godine. Od 1603. nosi naslov 'Kongregacija Orijenta i Carigrada'.. [. . .]

http://studenti.dominikanci.hr/index.php/arhiva/37-progoni-krscana-u-svijetu-danas
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #4 : Lipanj 21, 2013, 11:50:56 »


Progon kršćana u Turskoj

Sa osvajanjem Konstantinopola (danas Istanbul) godine 1453 osnovana je, iz bivše kršćanske Turske, islamska država.

Turska je nekoć bila kršćanska zemlja. Već u godini 650 po. Kr. muslimanska vojska osvaja Armeniju (Hajastan). Dva velika arapska napada na Carigrad (danas Istanbul) su 655 od strane kršćansko-rimske vojske uspješno odbijena. 674-678 i 717/18, muslimani ponovo opsjedaju Carigrad i opet neuspješno.

Konačna osvajanje Carigrada dogodio se u 1453 kroz Osmane (Turke). Tako je završilo kršćansko Bizantsko carstvo. U isto vrijeme počelo je sustavno istrebljivanje i porobljavanje kršćana kroz muslimane. 1914 bilo je još 25 % kršćana u Turskoj, danas ih ima samo 0,2 %. To znači da su turski muslimani u razdoblju od 461 godine - između 1453-1925 - 75 % turskih kršćana protjerali, ubili ili nasilno islamizirali. S tim je gotovo završeno kršćansko istrebljenje i protjerivanje iz današnje Turske.

Turska je zapravo jedno veliko kršćansko groblje, vjerojatno najpoznatije u svijetu. Tamo se kršćanstvo već 1000 godina do dan danas proganja. Gotovo 100 % starosjedioca na današnjem turskom teritoriju bili su kršćani prije nego što su gotovo istrijebljeni kroz džihad (sveti rat), osvajanja, progon, masovna ubojstva, protjerivanje, uništavanje crkava ili kroz prisilnu islamizaciju. Danas ih je samo 02 %, pa čak i njih se ne trpi u Turskoj.

Wikipedia piše o sudbini kršćana u Turskoj:

"Kršćani u Turskoj su danas vjerska manjina. Oni žive na današnjem turskom teritoriju skoro 2000 godina. Po opisu u Novom zavjetu, apostol Pavao potječe iz  područja današnje Turske gdje je obavio velik dio svog misionarskog rada. Aposolski tekstovi, pismima i "Otkrivanje" po Ivanu igraju u kršćanskim zajednicama na području današnje Turske centralnu ulogu. Zapadna Mala Azijia bila je jezgra i začetak kršćanstva."

I dok danas džamije, širom kršćanskog svjeta, niču kao gljive iz zemlje, u Tarsu, Turskoj nema traga o rodnoj kući apostola Pavla.

Desno: Ostaci rodne kuće apostola Paula u Tarzu
www.sacred-destinations.com/turkey/tarsus.htm
Lijevo: Paulov zdenac u blizini njegove rodne kuće u Tarzu, iz kojeg je on pio vodu koja još i danas ima ljekovita svojstva.
http://www.bibleplaces.com/tarsus.htm


Kasnije su tu živjeli mnogi od najvažnijih crkvenih otaca. Prvih sedam ekumenskih sabora (sastanak najviših kršćanske dostojanstvenike) su također održani na današnjem turskom tlu. S tim je cijelo kršćanstvo prvog tisućljeća kršćanske ere upravo ovdje imalo svoj začetak.

Turskih kršćana, u anatolijskom dijelu ondašnje Turske, bilo je krajem 19. stoljeće, više od 2.000.000 (četvrtina stanovništva na području dnašnje Turske). Turska je u 19. stoljeću, stotine tisuća muslimanskih izbjeglica primila: Albanca, Bošnjaka i balkanski Turaka, koji su bili protjerani ili su pobjegli s Balkana nakon propasti Osmanskog Carstva. To, i samo to je dovelo do demografskog pada udjela kršćanskog stanovništva u anatolijskom dijelu Turske.

Oko 850.000 muslimanskih izbjeglica je naseljeno u područjima gdje su živjeli armenski kršćani. Turska varijanta "problema" protiv kršćana rješena je krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, s tim da je većina kršćana ubijeno ili protjerani s područja moderne Turske. Glavne faze su:

• 1843 je ubijeno od strane kurdskog vođe Bedirxan-bega najmanje 10.000 kršćanskih Armenaca i Nestorijanaca [1] u turskoj pokrajini Hakkari. Žene i djeca su većinom prodani kao roblje.

• 1894-1896 povodom anti-armenskog pogroma ubijeno je 50.000 do 80.000 armenskih kršćana. Žrtve su bile Armenci - muškarci - pripadnici apostolstva.

• 1909 povodom pro-islamskog, anti-armenskog pogroma, u turskoj pokrajini Adani i Ciliciji ubijeno je 30.000 armenskih kršćana. Posljedicama tog pokolja podleglo je do 1910, od epidemije i gladi još 20.000 žrtava.

• Tijekom Drugog balkanskog rata (29. lipnja - 10. kolovoza 1913) protjerani su trakijski Bugari i Bugari sa područja Anatolije. Procjena međunarodnih humanitarnih organizacija za prognanike i Bugarske pravoslavne crkve iznosila je 60.000 - 400.000 izbjeglica.

• 1915-1917 prema različitim procjenama ubijeno je u Osmanskom Carstvu 300.000 do1.500.000 armenskih kršćana. Stotine tisuća su deportiran u Mezopotamiju [2] i Arabiju, mnogi su umrli za vrijeme deportacije (izgona), neki su pobjegli u ruski dio Armenije, manje od 100.000 živjelo je još 1922 u zemlji. Isto tako bili su  od 1915 turski Ajsori [3] - zaboravljeni kršćanski narod - žrtve turskog genocida.

Armenci-žrtve turskog genocida

• 1922-1923 kao posljedica grčkog poraza u Grčko -Turskom ratu i u skladu sporazuma o izmjeni stanovništva između Grčke i Turske protjerano je oko 1.250.000 grčki pravoslavnih kršćana iz Turske. Jedine iznimke bile su samo grčko-pravoslavne zajednica u Istanbulu i na otocima Tenedos i Imbros. Nekoliko desetaka tisuća kršćana je nakon osvajanja grčkog teritorija ili protjerivanja ubijeno.

• 1955 povodom "Istambulskog programa" koji je bio direktno usmjeren protiv grčkih kršćana u Istanbulu, tisuće grčkih kršćana napustilo je grad, pri tom su desetine Grkinja bile silovane, a veliki broj muškaraca je obrezan od strane turske rulje. Od 110.000 Grka koji su još 1923 živjeli u gradu, deset godina nakon "Istambulskog programa" ostalo ih je još samo 48.000.

Potomci preostalih kršćana danas živi prvenstveno u Istanbulu (grčki pravoslavni i armenski kršćani), u Tur Abdinu (većinom sirijski i aramejski kršćani), i na jugoistoku pokrajine Hatay. Ova pokrajina bila je do 1920 na sirijskom teritoriju.

Danas živi oko 100.000 kršćana u Turskoj i čine oko 0,2 % stanovništva. Oko 85 % kršćana u Turskoj su koncentrirani u gradu Istanbulu. Trenutnu situaciju turskih kršćana procijenila je "Organizacije za ljudska prava", kao i "Društvo za ugrožene narode" (GfbV ili STPI) vrlo kritičnom. Službeno postoji sloboda vjeroispovijesti u Turskoj (prema ustavu iz članka 24) - ali još uvijek postoje mnogi zapreke kao zabrana školovanja svećenicima i vjeroučiteljima. Napada na kršćane (uključujući i strance), kao i na kršćanske zgrade još uvijek ima u Turskoj.

Tako je 11. 03. 2006 u Mersinu napao kapucina fra. Hanria Leyleka jedan mladić s nožem.

05. 02. 2006 ubijen je talijanski svećenik Andrea Santoro nekoliko sati nakon nedjeljne mise u crkvi Santa Maria u gradu Trabzonu. Dva metka pogodila su ga u leđa i probila mu srce i jetru.


Pucati u leđa je podmuklo, hladnokrvno i kukavičko ubojstvo 

18. 04. 2007 zbog svoje vjere u Malatyi su brutalno mučena i ubijana tri evangelistička kršćana. Jedan od njih je njemački Tilmann Geske učitelj engleskog jezika.


Nijemac Tilman Geske (otac od troje djece), Necati Aydin, Ugur Yüksel

1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #5 : Lipanj 21, 2013, 11:55:08 »


03. 06. 2010 ubijen je predsjednik Turske biskupske konferencije nadbiskup Luigi Padovese (63). Izboden je nožem, u vrtu svoje kuće u Iskendernu, unatoč svojih osobnih tjelohranitelja.


U jednoj anketi provedenoj 2009 pomoću EU u židovskoj zajednici u Turskoj dokumentirano je široko netoleriranje Židova i kršćana od strane muslimanske većine. Svaki treći Turčin je izjavio da ne želi kršćane kao susjede, još više neprihvaćaju Židove.


Više od polovice u anketi pitanih odbija zapošljavanje nemuslimanima u pravosuđu, vojsci, policiji, obavještajnoj službi i političkim strankama. Oko 40 % ispitanih su protiv zapošljavanja kršćana i Židova na području znanosti i zdravstvu.

Ako se ovi rezultati dublje analiziraju, stigne se, bez zaobilaznice, do turske Vlade, u ovom konkretnom slučaju do Ministarstva prosvjete pod vodstvom tadašnjeg Hüseyin Celik kojem je već u travnju 2003 upao u oči dekret (pismena odluka ili naredba koja ima zakonsku moć) protiv kršćanskih manjina. Ujedno je Ministarstvo prosvjete potaknulo turske učenike da sudjeluju pisanjem u natjecanju o navodnom "lažnom genocidu" kršćana.

Istodobno je Ministarstvo prosvjete obavezalo turske nastavnike da sudjeluju u odgovarajućem obrazovnom treningu. Tiskana su nova izdanja zastarjelih turskih školskih knjiga, u kojima se nemuslimani u Turskoj nazivaju "špijuni", "izdajice" i "barbarci". Osim toga u tim knjigama se ističe da su kršćanske škole, crkve kao i židovske sinagoge "štetne skupine".

Bivši njemački predsjednik Christian Wulff apelirao je u svom govoru 2010, održanom u turskom parlamentu u Ankari, da se poboljšaju prava kršćana i da im se omogući prakticiranje njihove religije. "Kršćanstvo pripata bez sumnje k Turskoj", rekao je Wulff u tom govoru.

Nekoliko tjedana ranije u govoru povodom "Dana ujedinjenja Njemačke " Wulff je rekao da Islam također, kao kršćanstvo i judaizam, pripradaju Njemačkoj. Dok je u parlamentu između članova nastala "ledena šutnja" po ulicama i njemačkim džamijama slavili su ga Turci.

Pa eto, Wullf je morao uzeti svoj tarbuš (šešir) i otići. Turci su ostali.

Pravno stanje stvari
_______________________

U Lausannski su ugovor od 1923 bila ugrađena manjinska prava za kršćansko stanovništvo koje je ostalo u Turskoj kao i za muslimane u Grčkoj.  Turska je, dakle, i nadalje nastavljala rješavati "problem manjina" ništenjem Grka. Do najgorih izgreda došlo je 1955. i 1964. godine. U rujnu 1955. izveden je bombaški napad na turski konzulat u Solunu. Kako se ispostavilo šest godina kasnije, nalog za napad izdao je sam turski premijer Adnan Menderes. Njemu je trebala izlika za poduzimanje mjera protiv Grka u Istanbulu. Turska je propaganda odmah svalila svu krivnju za taj nasilnički čin na grčke ekstremiste, što je odmah razbuktalo mržnju prema strancima, odnosno prema Grcima u gradu. Uz potporu policije i vojske svjetina je uništila 4000 grčkih trgovina, više od 70 crkava i 52 škole. Ukupna šteta nanesena grčkoj općini iznosila je 150 - 300 milijuna dolara. Iskustvo Grka da su takvim zločinima izloženi potpuno bez ikakve zaštite, potaknulo je na desetke tisuća da napuste svoju domovinu.
Turska je godine 1964. pojačala pritisak na preostale Grke. Ukoliko bi odbijali prihvatiti tursko državljanstvo, bili bi protjerani kao "opasni za državu". Time je gubitak svih još preostalih prava dosegnuo vrhunac. U neprikrivenom nepoštivanju Lausannskog ugovora zatvarane su grčke škole i svećenički seminari, zabranjivane grčke knjige. Neznatni broj preostalih Grka u europskom dijelu Turske danas predstavlja samo još zastrašenu manjinu bez prava i bez samopouzdanja.

http://www.cpi.hr/download/links/hr/1415.pdf

_______________________

Prema "Društvo za ugrožene narode" je Lausannski ugovor kroz tursko zakonodavstvo u Turskoj razoren tako da je prakticiranje manjinskih prava skoro nemoguće. Kršćanska teologija može se studirati samo u islamskim teološkim fakultetima.

Svećenici se u Turskoj moraju legitimirati ili kao diplomati ili biti turski državljani. Biblija i druga kršćanska literatura ne smiju se davati prolaznicima na ulicam, ulične fešte i procesije su kršćanima zabranjene, kršćanske radio stanice principjelno ne dobivaju licenciju emitiranja.

Dakle, tu se radi o zapostavljenosti kršćana u usporedbi s muslimana, koji uživaju neograničenu vjersku i kulturnu slobodu. Također je obnova starih crkava otežani kroz šikanacije dotičnih građevinskih ustanova, eksproprijacije crkvene imovine od strane vlasti se još prakticiraju. Sigurno neće biti moguće u srednjoročnom razdoblju, graditi crkve jer crkve u Turskoj nemaju pravni status.

Crkve i samostani


Crkva apostola Pavla u rodnom mjestu Tarzu je mjesto hodočašća. Crkva je 1943 od strane turske države bila zaplijenjena i korištena kao vojno skladište, trenutno je u njoj smješten neki muzej. Svete mise su dozvoljene samo nakon dogovora s upraviteljstvom muzeja. Tijekom Pavlove godine bilo je hodočasnicima, od turskog Ministarstva kulture, odobreno  da mogu crkvu koristiti za svete mise. Nadbiskup kardinal Joachim Meisner pokušava preuzeti postojeću crkvu u Tarzu ili dobiti dozvolu za gradnju nove crkve, no vlada mu je do danas ostala odgovor dužna. On će i dalje od turske vlade zahtjevati jasan odgovor.

-   Koliko novo izgrađenih džamija ima samo u Europi? Zadnja i najljepša je u Rijeci.

Sustavno istrebljenje kršćanstva u Turskoj uzrokovalo da je udio kršćana u ukupnoj populaciji od gotovo 100 %, najprije do 1914 smanjen na 25 %, a do danas na 0,2 %.

Hoće li muslimani koji su u Europi sve brojniji, isto tako iskorijeniti kršćane u Europi kao što su to učinili s kršćanima u Turskoj?

U zemljama "nevjernika" - u zemljama žderača svinjetine - rado muslimani (pa i azilanti)  citiraju stihove iz Kurana:

15.3       nevjernici će često poželjeti da su muslimani.
25.53     zato ne slušajte nevjernike, štoviš suzbijajte ih marljivo.

"O lijepa, o draga, o slatka slobodo" ... pjevali su nekoć kršćani

______________

[1] Nestorijanci su jedna kršćanska vjerska zajednica. Nestorijanizam pretpostavlja da je u Isusu Kristu bila jedna božansku i jedna ljudsku osobu (jedna osoba s božanskom naravi i jedna osoba ljudske prirode). Obje osobe povezane su samo s vezom ljubavi.
http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=27516

[2] S Mezopotamijom su geografski definirana: današnje područje Iraka, sjeveroistočni dio Sirije i jugoistočni dio Turske.

[3] Ajsori su narod koji je živjeo u središnjoj i sjevernoj Mezopotamiji. Ajsorska religija ima sličnostii s babilonskom (sumerskom) religijom.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Ajsori

1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #6 : Lipanj 21, 2013, 21:18:36 »


Označene kršćanske kuće u Istanbulu


U nekoliko istanbulskih četvrti "markirane" su kršćanske kuće s plakatama u boji. Kako turske medije javljaju Ministar unutarnjih poslova Besir Atalay morao se izjasniti na upit istambulske skupštinske zastupnice Sebahate Tuncel: "Od koga su te oznake postavljene?"

Ministarstvo bi se također moralo izjasniti dali su poduzete odgovarajuće policijske istrage i mjere. U četvrtima Feriköy i Kurtulus, koja su tradicionalno naseljena od pripadnika kršćanskih manjina, nedavno je nekoliko kuća označene sa zelenim i crvenimnat plakatama. One očito imaju svrhu da upozore na armenske i grčke stanovnike. Označavanje kuća poklapa se s tužbama kršćanskih stanovnika o povećanom uznemiravanju, zaključila je Tuncel.

Obilježavanje kršćanskih kuća u Istanbulu budi sjećanje na "Pogroma protiv kršćanskih manjina" od rujnu 1955. Tada su kršćanske kuće i tvrtke od nacionalističkih aktivista bile obilježavane. Europska komisija je u više navrata pozvala Tursku da poduzmu učinkovite mjere za poboljšanje teškog položaja nemuslimanskog stanovništva.

_________________

   
Sebahat Tuncel je političarka iz prokurdske Stranke mira i demokracije (BDP), feministkinja, bivša medicinska sestra i zastupnica Velike narodne skupštine Republike Turske.

25.08.2009

Izvor: Häuser von Christen in Istanbul gekennzeichnet
http://search.salzburg.com/news/artikel.html?uri=http%3A%2F%2Fsearch.salzburg.com%2Fnews%2Fresource%2Fsn%2Fnews%2FSNZ41-22125584
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #7 : Lipanj 23, 2013, 16:47:13 »


Svjesno ignorirana diskriminacije katoličkih Hrvata u Bosni i Hercegovini

Kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski, zove na protest protiv diskriminacije katolika u Bosni i Hercegovini. Već više puta je upozorio o isključenju katolika u EU protektoratu na Balkanu. Katolički Hrvati su pored muslimanskih Bošnjaka i pravoslavnih Srba, najmanja od tri etničko-vjerske zajednice u BiH. Od njega poželjan priključak Hrvatskoj spriječavan je od međunarodne zajednice. Nakon srpskog ekspanzionističkog rata (1991-1995) Bosna i Hercegovina je podijeljena na dva dijela; u Bosni i Hercegovini i Republikui Srpsku. Katolici su pritom bili priseljeni zajedno s muslimanima živjeti u jednoj zajedničkoj republici. Obdvije republike su, od međunarodne zajednice, pod nadzorom EU, u jednu prisilnu-federaciju spojene.

"Mi katolici i dalje ćemo se nadati boljoj budućnosti i raditi na klimi povjerenja, pomirenja i tolerancije", rekao je kardinal Vinko Puljić.

Prije rata živjelo je u Bosni i Hercegovini 820.000 Hrvata. Danas ih je samo 460.000. Udio od ukupnog stanovništvu smanjen je od 18 posto na samo 10 posto u usporedbi s 40 posto muslimana i 21 posto Srba.

Kardinal Vinko Puljić je 1990, neposredno prije izbijanja rata, od papa Ivan Pavla II imenovan Dobrim pastirom dijeceze Sarajevo. On je nedavno opisao katoličkoj organizaciji "Kirche in Not" (Crkvi u nevolji) kakvo je stanja u njegovoj domovini nakon Daytonskog sporazuma u studenom 1995, s kojim je Bosna i Hercegovina postala njezinim protektoratom.

"Od tada je Republika Srpska, uz suglasnost međunarodne zajednice, etnički očišćen " rekao je kardinal Vinko Puljić, koji je rođen u Priječanima i koje je sada u Republici Srpskoj. Protjerani i pobjegli katolički Hrvati ne mogu se do danas vratiti u svoje domove.

Nedavno je potvrdio msgr. Franjo Komarica, biskup banjalučki, da je od preko 70.000 prognanih katolika u njegovoj biskupiji, bilo dopušteno da se vrati tek 5.800. "Postoji više od 200.000 katoličkih Hrvata koji se žele vratiti u domovinu na teritoriju Republike Srbske", kaže nadbiskup vrhbosanski Puljić.

Katolicima u hrvatsko-muslimanske federacije nije puno bolje. "Sve je u muslimanskim rukama", rekao je kardinal. "Muslimani pokušavaju sve kako bi nas izgurali iz domovine", kardinal aludira na drugi oblik etničkog čišćenja.


Karta od Vladimira Varajčić pokazuje etničku i vjersku podjelu u Bosni i Hercegovini 2006
(plava: Hrvati-katolici, crvena: pravoslavni Srbi, zelena: muslimanskii Bošnjaci).

Međunarodna zajednica odobrila je protjerivanje Hrvata katolika iz srpskog dijela a ostatak prisilila pod muslimansku prevlast. "To je dvostruka diskriminacija, ali nikoga to u Europi ne interesira", rekao je kardinal Vinko Puljić. Politički položaji su jedan muslimanski monopol, Hrvati su hendikepirani pri zapošljavanju kao i na stambenom tržištu. Od komunista ukradena crkvena imovina nije nikada vraćena. Građevinske dozvole za gradnju novih crkava i crkvenih institucija je vrlo teško dobiti, dok u Srajevu istovremeno ima više od 70 džamija "koje su, u posljednjih nekoliko godina, financirane sa saudijskim petrodolima", rekao je kardinal Vinko Puljić. Rastuća islamizacija nakon rata je direktna posljedica utjecaja nekoliko muslimanskih zemalja, posebno Iran i Saudijska Arabija.

Od Arapskog poluotoka širi se radikalni islamski pokret Vehabizam *, koji je do 1990 bio u Bosni i Hercegovini nepoznat. Rastuća vehabizamska prezencija zabrinjava kardinala Vinka Puljića. Iako je službeni broj vahabita samo oko 5.000 oni imaju kroz ogromni toka novca iznadprosječni utjecaj i provode među mladim Bosancima agresivno regrutiranje novih sljedbenika. "Vlada sve to gleda s velikom pasivnošću", rekao je monsinjor Vinko Puljić." Međunarodna zajednica trebala bi pomoći svima nama, a ne stalno promicati muslimansku većinu", optužuje kardinal politički utjecaj na štetu katoličkih Hrvata. Isto tako nadbiskup vrhbosanski kritizira i Hrvatsku: "Hrvatska - gotovo svih katolika u Bosni i Hercegovini otadžbina - je toliko željela ući u EU, da je zbog toga nas zaboravila."

Kardinal, kao katolički predstavnik, pripada "Međureligijskom vijeću BiH". Ima se dosta osnova za raspravu s bivšim velikim muftijom dr. Mustafom ef. Cerićem. "Radimo zajedno kako bi pronašli rješenja, ali najprije je potrebno političko djelovanje."

U međuvremenu, katolici i dalje rade na pomirenju i za jednaka prava svih građana. "Naše škole ostaju i dalje otvorene za katolike, pravoslavce i muslimane, za Hrvate, Bošnjake i Srbe", rekao je kardinal Vinko Puljić.

Mostar, 25. 01. 2012

Tekst: Giuseppe Nardi
Kartografija: Vladimir Varjačić
http://www.katholisches.info/?s=Mostar

* http://hr.wikipedia.org/wiki/Vehabizam


Članovi Odbora za Međureligijsku suradnju:
-   nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić,
-   muftija Sarajevski Husejin ef. Smajić i
-   Episkop Zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda.
Uz njih:
savjetnik u Ministarstvu za ljudska prava Samir Šlaku,
predsjednik Vlade županije posavske Mijo Matanović,
načelnik općine Orašje Đuro Topić.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #8 : Lipanj 23, 2013, 16:50:44 »


Novo poniženje Hrvata, vrijeđani čak i poginuli branitelji

Za vlasti u Bihaću HVO paravojska, a Hrvatska agresor!

Savjetnik načelnika Emdžada Galijaševića u službenoj pozivnici ponižavao Hrvate, Hrvatsko vijeće obrane i Republiku Hrvatsku


Foto: Jozo Pavković/VLM

Odlukom Općinskog vijeća Bihać, a na zahtjev svih braniteljskih udruga ovoga grada, 16. lipnja je proglašen Danom branitelja Bihaća. Iako su ovaj grad od srpskog agresora branili Armija BiH i HVO, općinske vlasti su odlučile u cijelosti sakriti ulogu Hrvata u obrani Bihaća. Općina Bihać je ove godine prvi put zaboravila činjenicu da je HVO branio ovaj grad i onemogućio agresora da od Bihaća napravi novi Vukovar ili Srebrenicu, što je bio plan. - Službenu pozivnicu za obilježavanje Dana branitelja, čiji je organizator općina Bihać, nije dobila nijedna udruga HVO. Također, na službenom prijmu ratnih zapovjednika 14. lipnja nije pozvan nijedan predstavnik ili zapovjednik HVO-a. U protokolu obilježavanja spomenutog dana nije predviđen nijedan posjet spomenicima poginulim pripadnicima HVO-a - rekli su nam predstavnici udruženja koja su proistekla iz HVO.

Ignoriranje i zatiranje

Hrvati u Bihaću platili su visoku cijenu za obranu ovoga grada. Tome svjedoči i podatak kako su 72 pripadnika HVO-a položila život u obrani svoga grada, a 250 ih je lakše i teže ranjeno. Danas ih vlast toga istog grada ignorira, zatire, ne priznaje. Savjetnik načelnika općine Bihać Izudin Saračević je otišao i korak dalje, pa je u tekstu na službenoj pozivnici vrijeđao HVO i hrvatski narod. - Ulogu Hrvatske je usporedio s ratnom ulogom Srbije i Crne Gore, HVO je proglasio paravojnom formacijom. Čovjek je vjerojatno zaboravio kako je upravo Hrvatska vojska spasila Bihać, te kako je ratno Predsjedništvo BiH ovlastilo HVO da brani BiH od agresora - istaknuli su naši sugovornici.

Pitanje načelniku

Čelnici braniteljskih udruga u Bihaću su u pismu otvoreno pitali načelnika Bihaća Emdžada Galijaševića je li ovo način na koji se gradi tolerancija i suživot? - Bez obzira što aktualne vlasti mislile o ulozi HVO-a u obrani Bihaća, mi se s ponosom i dostojanstvom sjećamo godina kada smo branili ovaj grad i poručujemo onima koji nas pokušavaju žive pokopati da u tome neće uspjeti - zaključili su predstavnici hrvatskih braniteljskih udruga u Bihaću.

Ovo je samo još jedan pokazatelj u kakvom su položaju Hrvati u Bosni i Hercegovini.

Piše: Marko Karačić/VLM
http://www.vecernji.hr/vijesti/za-vlasti-bihacu-hvo-paravojska-a-hrvatska-agresor-clanak-573546
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #9 : Lipanj 26, 2013, 19:55:49 »


Europski zakoni o azilu (1)
su zapravo imigracijska mašinerija koja širi islam po EU

No, i u drugim - ne EU - europskim zemljama, muslimani čine najveću skupinu azilanata - i oni dolaze iz svih zemalja islama.

Zašto, pita se nizozemska političarka i bivša muslimanka Ayaan Hirsi Ali (2), su devet od deset tražitelja azila u Nizozemskoj izbjeglice muslimanske vjere - ako je islam stvarno tako miroljubiva vjera kao što se tvrdi?

Situacija je u ostalim europskim zemljama slična. Svuda, već desetljećima, muslimani čine najveći broj svih tražitelja azila - dobitelja azila.

Europski zakoni o azilu zahtijevaju hitnu korekturu. Stvoreni su za ljude koji su u svojim zemljama izloženi progonima zbog svojih političkih stavova i uvjerenja ali, u slučaju muslimanskih izbjeglica, pokazali su se kao zakoni od najvećih aktualnih prijetnji Europi.

Uistinu mnogi muslimanski tražitelji azila su stvarno proganjani: ali ne zato što su u svojoj zemlji kritizirali islam, nego uglavnom zbog njihove pripadnosti jednom netolerirnom i suzbijanom islamskom vjerskom smjeru (suniti, šiiti i aleviti).

Stigavši u Europi dobili su azil, krov nad glavom, zdravstvenu skrb, rad i socijalnu pomoć. No, ti islamski doseljenici ne misle na mirnu integraciju nego, rade upravo suprotno, na 1400-godišnjem "zadataku" islamizacije svijeta - i dobili su veliku financijsku i logističku podršku od svoje matične zemlje, u kojoj su bili proganjani.

Ta neočekivana pomoć dovodi mnoge muslimane u jednu re-identifikaciju s domovinom i jedan globalni osjećaju pripadnosti "ummi" - zajednici svih muslimana, i s tim do jačanja njihove pobožnosti sa svim u međuvremenu poznatim posljedicama. Istraživanja su pokazala:

-   da treća imigrantska generacija ne rijeđe, nego naprotiv češće ide u džamije.
-   da nose ne manje, nego sve češće marame ili čak burke,
-   da se sve manje umjesto više integriraju u zemlji svojih domaćina,
-   da broj muslimanskih paralelnih društava i muslimanskih geta u europskim gradovima nije sve manji nego postaje sve veći.

Iz perspektive prosvijećene Europe su zakoni o azilu vrlo kontraproduktivni. U svom sadašnjem obliku oni štite (posebno muslimanske) izbjeglice ali je Europa ujedno postala žrtva teških kršenja prava. Izbjeglice koji nose svoju ideologiju usmjerenu protiv kršćanstva u svojim srcima, destabiliziraju polako ali sigurno europsku kulturu, način života i mir. Kada se domaćini u svojoj zemlji boje novih doseljenika, gdje manjine uživaju veća prava, a imaju manje obaveze od ostalih, onda nešto nije u redu s zakonom i zakonom o azilu.

Sa svim poznatim naknadnim pojavama kao:
-   prisilni brakovi,
-   ubojstva zbog "časti",
-   žensko obrezivanje,
-   masivna gradnja džamija,
-   teror i
-   neakcepcija nove sredine
raste ideološka i politička borba protiv Europe.

"Circulus vitiosus" nije islamske države napravio sigurnijima ali je Europu napravio nesigurnijom.

______________

Članak 29

Tražitelj azila ima pravo na:
-   boravak u Republici Hrvatskoj,
-   osiguranje odgovarajućih materijalnih uvjeta za život i smještaj,
-   zdrastvenu zaštitu,
-   osnovno i srednje školovanje,
-   besplatnu pravnu pomoć,
-   humanitarnu pomoć,
-   slobodu vjeroispovjesti i vjerskog odgoja djece,
-   rad.

Dali ta ista prava imaju kršćani u islamskim zemljama?

1 http://www.zakon.hr/z/314/Zakon-o-azilu
2 http://hr.wikipedia.org/wiki/Ayaan_Hirsi_Ali

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #10 : Lipanj 27, 2013, 23:21:29 »


Kršćani su najviše diskriminirane skupine u Europi

Smije li se
-   iz crkve na ulicu baciti statua Blažene Djevice Marije?
-   u jednoj kazališnoj predstavi Isusovo lica zamazati fekalijama?
-   ili papu prikazati kao inkontinentnu osobu?

S pitanjem kakvi stavovi se iza takvih akcija skrivaju i što se želi s tim kršćanskom društvu signalizirati bili su zauzeti u Bruxellesu predstavnicima religije i politike.

Diskriminacija kršćana u Europi bila je centralna tema zajedničko organiziranog simpozija EU parlamenta i Vijeće biskupskih konferencija Europske Unije (COMECE). Jedan jasan negativni trend netolerancije i diskriminacije kršćana u Europi vidi bečki nadzorni centar "EUMC" (1).

Prema statistici, kršćani su najviše diskriminirane vjerske skupine u Europi:

-   84 posto vandalizma u Francuskoj usmjereno je protiv kršćanskih bogomolja.
-   48 posto svih svećenika u Velikoj Britaniji imali su u roku od godinu dana diskriminirajuća iskustva.
-   I u Škotskoj je 95 posto svih antireligiozno motivranih nasilja počinjeno protiv kršćana.

"Stoga već godinama Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) poziva na javni dijalog o diskriminaciji kršćana u Europi" rekao je predstavnik centar EUMC Martin Kugler. EUMC također preporučuje reviziju zakona zbog mogućih negativnih posljedicama za kršćane. "Pritom se ne radi o povlasticama koje kršćani zahtijevaju nego samo o ravnopravnosti", rekao je Kugler.

"Primjetno je da mediji i politika o diskriminaciji i netoleranciji kršćana vrlo škrto izvješćuju", kritizirao je Florian Kolfhaus, vatikanski predstavnik iz Državnog tajništva Svete Stolice. "Treba si samo zamisliti da se od vandalista iz jedne sinagoge bici menora na ulicu. Širom Europe nastala bi vika i protes - i to s pravom", kaže Kolfhaus. Sličan incident 2011 u katoličkoj crkvi u Italiji nije privukao gotovo nikakvu pozornost.

"Nisu svi grafiti na crkvenim zidovima ili na kršćanskim nadgrobnim pločama izraz mržnje", zaključio je Kolfhaus. "Ali to pokazuje nedostatak poštovanja i nedostatak razumijevanja prema religiji". Tajnik Vijeća biskupskih konferencija Europske Unije (COMECE), Piotr Mazurkiewicz, rekao je da je čudno da se u kontekstu liberalne demokratske Europe treba raspravljati o diskriminacije kršćana.


Ako se križ uklonili iz učionice onda to ima određeno značenje. Svjetovni pokreti bi na kraju također mogli biti netolerantni: Kao primjer Mazurkiewicz navodi zatvaranje "Katoličkih agencije za adoptaciju" u Škotskoj (3) zbog političkog pritiska, jer nisu htjeli posredovati homoseksualnim parovima djecu. Tolerancija također znači dozvoliti suprotne stavove.

EU-/ i crkvkveni predstavnici bili su uglavnom složni sa činjenicom da zaštita kršćanske savjesti - neograničenja u iskazivanju svojih načela i uvjerenja - u europskom zakonu treba dobiti veće značenje. To znači, da mora biti dopušteno da liječnik ne sudjeluje u pobačaju ili jedna ljekarnika odbije prodaju "pilula za dan poslije" (4). "Protesti kršćana koji brane svoja uvjerenja se sve više doživljavaju kao neprikladni", kritizirao je Kolfhaus.

Zastupnici Europskog parlamenta obećali su da će pojačano u parlamentu tematizirati diskriminaciju kršćana. Za jednu plenarnu raspravu u EU-plenumu smatra se da je još prerano jer za mnoge zastupnike predstavlja jedna otvorena rasprava prijetnju-grožnju-stravu jer nisu s temom "diskriminacija kršćana" dovoljno upoznati, kritizira konzervativni zastupniku Olbrycht (EPP).

Nina Schmedding, 06.10.2012
KNA (http://www.kath.net/ ): - Kopti bez granica
http://hr.wikipedia.org/wiki/Kopti
__________________

1. Europski nadzorni centar za rasizam i ksenofobiju (EUMC) je neovisna agencija Europske unije sa sjedištem u Beču. Agencija skuplja podatke s ciljem sprječavanja rasizma i ksenofobije.
http://europa.eu/legislation_summaries/other/c10411_de.htm

2. "Kršćanskim simbolima nije mjesto u državnim školama." S ovom rečenicom citirana je Aygül Özkan (turskog porijekla) njemačka ministrica za socijalna pitanja u Donjoj Saskoj.
http://de.wikipedia.org/wiki/Ayg%C3%BCl_%C3%96zkan

3. Neovisni regulator za dobrotvorne svrhe (OSCR) namjerava zatvoriti katoličku agenciju općedruštvene koristi jer ne posreduje adoptaciju djece homoseksualnim parovima.

26 siječanj 2013, 10:55
Škotska: Katolička agencije za posvajanje djece prijeti zatvaranje
London (http://www.kath.net / KNA)

Jednnoj od dvije katoličke agencije za posvajanje djece u Škotskoj prijeti zatvaranje. Neovisni regulator za dobrotvorne svrhe (OSCR) prebacuje " St. Margaret's Adoption and Family Care Society" u Glasgowu diskriminaciju, jer ne posreduje adoptaciju djece homoseksualnim parovima, pišu britanski mediji 26. 01. 2013.

Agencija posreduje u prvom redu djecu katoličkim bračnim parovima, kritizirao OSCR. Budući da se homoseksualni parovi u Škotskoj ne mogu ženiti, ovakvo postupanje od strane katoličke agencije dovodi do neposredne diskriminacije. Isključenje istospolnih parova je protiv zakona.
http://www.stmargaretsadoption.org.uk/

Koja ironija:

-   S jedne strane treba razdvojiti Crkvu i državu – religiju i politiku iako je Crkva maksimalno sudjelovala u oblikovanju povijesti Europe. Politika je "posvojila" F. Schillerovu izreku:
"Mor može da ide, on je učinio svoju dužnost!"
-   S druge strane država nije toliko tolerantna da dozvoli Crkvi slobodu postupanja u skladu sa svojim vjerovanjem.
-   Dvoličnost države: ne dozvoljava ženidbu homoseksualnih parova ali dozvoljava posvajanje djece takvim parovima. Gdje je tu odgovornost države prema "vanbračnoj" djeci? Zar si svaka "agencija" kao i politička stranke ne može izabrati krug svog djelovanja?
-   "Kršćanskim simbolima nije mjesto u državnim školama." – maramama i burkama je?!
Sve mi se čini da političari nisu dobro naučili svoju zadaću.

4 "pilula za dan poslije" se ne smije brkati s "abortus pilulom"
http://www.cybermed.hr/forum/bolesti_i_stanja/kontracepcija/pilula_za_dan_poslije_najcesca_pitanja
http://de.wikipedia.org/wiki/Pille_danach

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #11 : Prosinac 12, 2015, 20:30:55 »


Procurio dokument o funkcioniranju ISIS-a Analitičari u šoku:
'Ako ste mislili da su oni banda psihotičnih ubojica, onda se gadno varate...'

Ugledna engleska novina, Guardian, na svojem je web portalu objavila dokument u koji otkriva kako se stvara Islamska država. Riječ je o svojevrsnom priručniku ISIS-a na 24 strane u kojem se iscrtava plan za izgradnju institucija, državne riznice i ekonomskog programa koji bi IS-u omogućio samodostatnost.

Priručnik je nazvan Principi administracije Islamske države, a između ostalog donosi model za uspostavu međudržavnih odnosa i vanjske politike, detalje propagandne politike, te centraliziranu kontrolu nad naftom, plinom i ostalim vitalnim dijelovima ekonomije. Ukratko, dokument objašnjava kako je ISIS postao najveća, najbogatija i najopasnija džihadistička grupa.

Ovaj dokument, zajedno s još nekolicinom koju je pribavio Guardian, ocrtava mnogo kompleksniju sliku ISIS-a nego što je to mediji često prikazuju. Osim posvećenosti brutalnim oblicima nasilja i terora, vidljivo je da su glavešine grupe mislili na svkakodnevno funkcioniranje društva. Ukratko - gradili su državu. Kako je primijetio novinar Guardiana Shiv Malik, sada je jasno da je ISIS mnogo više od sume svojih terorista.

Dokument je napisan nedugo nakon što je vođa ISIS-a Abu Bakr al-Baghdadi 28. lipnja prošle godine proglasio kalifat, a njegov je autor Egipćanin Abu Abdullah. U njemu je skicirano kako treba organizirati sektore svojevrsne vlade, koja bi imala dio za obrazovanje, prirodna dobra, industriju, vanjske odnose, odnose s javnošću i vojne kampove.

Što se tiče vojnog dijela, naznačeno je kako treba sagraditi odvojene vojne kampove za "regularne postrojbe" i veterane. Za ove druge se navodi kako bi svake godine išli na kurs u kojem bi se upoznali sa najnovijim napretkom u razvoju oružja, vojne tehnologije općenito i vojnog planiranja. Posebna će se pažnja obratiti na tehnološki razvoj neprijatelja i kako borci ISIS-a to "mogu iskoristiti".

Između ostalog, u dokumentu je otkriveno da je ISIS od samih početaka planirao djecu uključiti u rat - prvo kroz vojne vježbe, a zatim ubijanje zarobljenika. "Djecu će se trenirati da nose lako oružje", a "napredne pojedince" će se izdvojiti za određene zadaće, poput patroliranja, čuvanja checkpointova itd., stoji u Principima.

Tekst dokumenta predviđa svojevrsnu asimilaciju stranih boraca s domaćima pod jednom "kulturom" i naglašava potrebu za samodostatnošću. To bi se postiglo osnivanjem "neovisnih tvornica za proizvodnju hrane i oružja" i stvaranjem "izoliranih sigurnih zona" koje bi se brinule za potrebe lokalnog stanovništva.

Dokument je pribavio akademski znanstvenik Aymenn al-Tamim koji je proteklih godina skupljao mnoštvo ISIS-ovih dokumenata. Al-Tamim ga je dobio od neimenovanog biznismena koji radi unutar ISIS-a i čiji se identitet, iz očitih sigurnosnih razloga, ne može objaviti. Navodno je dosad preko njega procurilo oko 30 dokumenata Islamske države, među njima i budžet jedne od najvećih "provincija" IS-a.

Al-Tamim je iz svih dostupnih dokumenata i informacija izvukao zaključak da je glavni cilj ISIS-a stvoriti održivu zemlju čiji bi se model i korijeni vladavine temeljili na fundamentalističkoj ideologiji: "To je projekt koji teži ka uspostavi vladavine, a ne samo beskonačne borbe."

Umirovljeni američki general Stanley McChrystal, koji je između 2006.-2008. vodio jednu od jedinica koja je razbila ISI, prethodnicu ISIS-a, (pa dao ostavku zbog članka u Rolling Stoneu iz 2010. u kojem je kritizirao Obaminu administraciju) kaže da je ovo fascinantno štivo koje bi svatko trebao pročitati, pogotovo političari na zapadu.

"Ako ćemo ISIS i dalje gledati kroz stereotip bande psihotičnih ubojica, riskiramo da ih dramatično podcijenimo. U ovim Principima vidi se fokus na edukaciju, počevši od djece, ali s očitim napretkom kroz rangove te svijest o važnosti organizirane vladavine i propagande. Štoviše, vidi se njihova želja da uče pogrešaka svojih ranijih pokreta."

McChrystal je potom dodao: "Ovo nije toliko daleko od radova Mao Ze Tunga ili Viet-Mina u Indokini ili drugih pokreta kod kojih se iza medijski eksponiranih akcija krio cijeli ledenjak organizirane aktivnosti."

http://www.jutarnji.hr/principi-administracije-islamske-drzave-guardian-objavio-temeljni-dokument-isis-a-o-stvaranju-i-funkcioniranju-drzave-/1473392/
_____________________

Autor ovog e-maila je Dr. Emanuel Tanay, poznati i veoma ugledan psihijatar. Možete provjeriti.

Zastrašujuće za nas i našu djecu

Jedan čovjek, čija je obitelj prije II Svjetskog rata pripadala njemačkoj aristokraciji, bio je vlasnik brojnih velikih industrijskih objekata i posjeda. Njegov odgovor na pitanje koliko je među Nijemcima bilo pravih Nacista, može nam biti smjernica za naš stav prema fanatizmu. „Vrlo je malo bilo pravih Nacista“, rekao je. Tako je većina ljudi sjedila i puštala da se sve to događa. Nakon toga, prije nego što smo toga postali svjesni, oni su zavladali nama, mi smo izgubili kontrolu i došao je kraj svijeta.“

„Stručnjaci“ i „glave s ekrana“ svakodnevno nam ponavljaju da je Islam religija mira i da ogromna većina Muslimana samo želi živjeti u miru. Premda ta bezrezervna tvrdnja može biti istinita, ona je potpuno irelevantna. To je besmislena – nesadržajna misao čiji je cilj na neki način umanjiti spektar fanatika koji divljaju diljem svijeta u ime Islama.“

Činjenica je da u ovom povijesnom trenutku fanatici vladaju Islamom. Fanatici su ti koji marširaju. Fanatici su ti koji vode svaki od 50 ubilačkih ratova diljem svijeta. Fanatici su ti koji sustavno kolju Kršćane ili plemenske skupine po cijeloj Africi i postepeno preplavljuju cijeli taj kontinent islamskim valom. Fanatici su ti koji izvode bombaške napade, odrubljuju glave, počinjaju ubojstva ili ubijaju iz časti. Fanatici su ti koji preuzimaju džamiju za džamijom. Fanatici su ti koji svoju mladež uče da ubijaju i postanu bombaši samoubojice. Bolna je činjenica da je ta miroljubiva većina, većina koja šuti, zastrašena i irelevantna.

Komunističku Rusiju sačinjavali su Rusi koji su samo željeli živjeti u miru, pa ipak, ruski su komunisti bili odgovorni za pokolj oko 20 milijuna ljudi. Miroljubiva većina bila je irelevantna. Ogromno pučanstvo Kine također je bilo miroljubivo, ali kineski su komunisti uspjeli poubijati zapanjujućih 70 milijuna ljudi.

Prosječni Japanac prije II Svjetskog rata nije bio ratnohuškački sadist. Ipak, Japan je ubijao i klao na svom putu preko Jugoistočne Azije u ubojitom orgijanju koje je uključilo sustavno ubijanje 12 milijuna kineskih civila...Povijesne lekcije često su nevjerojatno proste i jednostavne, pa ipak, uza svu našu moć razuma, često nam promakne ono najosnovnije i najjednostavnije: miroljubive Muslimane njihova šutnja čini irelevantnima. Miroljubivi Muslimani postat će naš neprijatelj ako ne podignu glas, jer će se poput mog prijatelja iz Njemačke jednog dana probuditi i otkriti da su fanatici ovladali njima i da je započeo kraj njihovog svijeta.

Sada se islamske molitve uvode u Torontu i drugim javnim školama u Ontariju i da, u Ottawi također, dok je Božja molitva ukinuta (jer je bila tako ofanzivna“). Islamsko ponašanje može za sada u našoj zemlji biti miroljubivo, dok se ne dosele fanatici.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, muslimanske zajednice odbijaju se integrirati i danas unutar većih gradova diljem zemlje postoje deseci „zabranjenih zona“, u koje se ni policijske snage ne usude ući. Tamo vlada Šerijatski zakon, jer muslimanska zajednica u tim područjima odbija priznati britanske zakone.

Što se tiče nas koji gledamo kako se to razvija, mi moramo obratiti pozornost na jedinu skupinu koja je bitna – fanatike koji su prijetnja našem načinu života.
 
Na kraju, svatko tko dvoji oko ozbiljnosti ovog problema i naprosto obriše ovaj e-mail i ne proslijedi ga dalje, doprinosi pasivnosti koja ovim problemima omogućava da se šire.

Potrudite s malo i proslijedite ovu poruku dalje. Nadajmo se da će tisuće ljudi u svijetu ovo pročitati i razmisliti o tome. I pošaljite je prije nego što bude prekasno i prije nego što nas ušutkaju jer smo šutjeli!!!

http://www.snopes.com/politics/soapbox/germanislam.asp

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #12 : Prosinac 14, 2015, 10:35:49 »

 

Muammar al-Gaddafi: "Mi ćemo preuzeti Europu. Masa muslimana poplaviti će Europu i za nekoliko desetljeća će se Europa, bez mačeva, bez pušaka, bez osvajanja, pretvoriti u muslimanski kontinent."
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!