CRO-eu.com
Lipanj 26, 2019, 08:02:54 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Bihać: grobnica hrvatskih velikaša  (Posjeta: 10732 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Lipanj 08, 2013, 23:07:40 »


Bihać: grobnica hrvatskih velikaša


Tiho sniju naši mrtvi
sred grobnijeh, sred dubina,
gledaju ih zlatne zvijezde
Božje luči sa visina.

Pjevaju im ptice male
ponad groblja uspavanku,
i zora im domak ljubi
u svanuće na uranku.
   
Ne boli ih ništa više,
ne muče ih svjetske jadi,
svi rekoše davno "S Bogom"
pustom sanku, pustoj nadi.

Samo kad je dušni dane
do groblja im ljudstvo šeće,
i škropi im stanak suzom
i nosi im spomen-cvijeće!

R. Katalinić Jeretov
1. studenog 1911



Opis bihaćkih latinskih spomenika

Prije Prvog svjetskog rata Zemaljski muzej je sačuvao devet latinskih nadgrobnih spomenika iz Fetije. Kao deseti kameni spomenik, s natpisom na latinskom jeziku, je onaj koji je donesen u muzej 1951. Uzećemo kao jedanaesti i onaj kapitel iako nema natpisa jer je služio u druge svrhe.

 

Krojač Luka Bihaćanin prije 1551. godine

 
Br. 1 - Na ovoj nadgrobnoj kamenoj ploči nalazi se natpis bihaćkog krojača Luke (inv. Broj 242). Kamen je od bihaćke miljevine, visok 98 cm, širok 69 cm, debeo 14 cm. Po sredini je napukao na pet dijelova, ali je pri dnu oštećen i to na samom dijelu gdje se nalazi riječ Luce. Pored imena LUCE vide se dva slova ....RI. Slova u natpisu su velika (humanistika), samo je slovo S cifrasto u obliku zmije. Sva su slova jednaka, kao po mjeri. Drugo slovo R u riječi SARTORIS je oštećeno. Na gornjem djelu spomenika nalaze se riječi DE BIHICHIO, a na desnoj strani druge riječi koje prelaze na lijevu stranu. Slovo D je slično obrnutom slovu P. (HEC SEPVLTURA VI) RI .LVCE SARTORIS DE B(I)HICHIO NECNON ET. HER (EDVM) (SVORVM).
Prijevod: Grb plemenitog muža Luke krojača bihaćkog i njegovih nasljednika.

Kako je u Bihaću bio zapovjednik kapetan sa većim garnizonom, izgleda da je Luka bio njihov vojni krojač koji je bio ugledan te je dobio mjesto za spomenik uz druge hrvatske plemiće. Jedno je jasno da nije pripadao u red plemića jer na spomeniku nema grba. Mi smo mišljenja da je Luka umro prije 1551. god. jer se ne spominje u popisu bihaćke kapetanije. U tom spisku iz iste godine spominje se Luka zlatar, Andre zidar i druge zanatlije, osobito puškari koji su bili potrebni za opravku oružja. Krojači su bili ugledni na dvorima kapetana što se vidi iz jednog pisma Pavla Kerečenija 1523. God. U Križevcima u kojem se spominje Mathok (sartor Mathok).
(Sl.1, tab.I)

Tekst: Marko Vego - Iz istorije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine
Foto: 17. 05. 2013, 18:38

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~  

Grb Luke Krojača (Krajača)

SI. 1. Bihać, Fethija džamija, nekadašnja franjevačka crkva sv. Antuna - ulomak ploče Luke Sartora; ploča je danas u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Nedostajući se dio pokušalo rekonstruirati (foto prema M. VEGO, 1954, T-I/1-; rekonstrukcija Z. Horvat)

Lvca Sartor (Krajač; f oko 1520.; pokopan u bivšoj franjevačkoj crkvi sv. Antuna u Bihaću, današnjoj Fethiji džamiji)

Popravci i uređenje džamije Fethije u Bihaću krajem prošlog stoljeća otkrili su da je stariji pod u džamiji bio izveden od naopako okrenutih nadgrobnih ploča, preko kojih je zatim postavljen pod od jelovih dasaka (44). Odmah čim se 1894. započelo s otkrivanjem tog poda, javio se pop Drago Krmpotić: njegovo izvješće u Katoličkom listu opisuje prvi dan rada, kad je i otkriven veći dio tih nadgrobnih ploča.(45) Prvo je bila otkrivena ploča Ivana Izačića, zatim Nikole Farkašića, pa Petra Rebrovića. Ploča plemića Kobasica nađena je na zidanoj raci i čini se daje to bila jedina raka koja je tom prigodom bila nađena. Zatim su slijedile ploče Ivana Buckovića, Luke Cvitkovica i na kraju Luke Sartora. (46) U svemu je tog dana otkriveno sedam ploča a sljedećeg dana još dvije. Ispod tih ploča nađeno je mnogo ljudskih kostiju, pomiješanih sa zemljom, što je sve odneseno u zajedničku grobnicu pokraj nove franjevačke crkve - "čak pune četiri škrinje" - piše pop Krmpotić.

M. Vego se posebno bavio baš nadgrobnim pločama iz Fethije, (47) ali ne i samim okolnostima nalaza. On zna da su nadgrobni spomenici "bili uzidani na desnoj strani broda, na vidljivom mjestu. Sigurno je da nisu prvobitno bili u podu, jer bi u tom slučaju bili istrošeni hodanjem, što nije slučaj. Turci su ih naprosto skinuli i stavili u pod, na početku same lađe." (48) To sve može biti istina, no važno je da se Vegovo mišljenje u nekim pojedinostima slaže s izvješćem popa Krmpotića. Danas su te ploče pohranjene u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, u BiH. (49)

______________
44 D. KRMPOTIĆ, 1894, 260-261.
45 D. KRMPOTIĆ, 1894, 260-261.
46 Pogledajmo koje su to ploče nađene 1894. u bihaćkoj Fethiji džamiji, bivšoj franjevačkoj crkvi sv. Antuna. Ploče su navedene prema godini postavljanja, odnosno smrti, s tim da je ploča Luke Sartora Krajača stavljena na početak i bez naznake smrti njezina vlasnika, jer nije sačuvana:
- Luka Sartor (Krajač) (nepoznata godina) - Luka Cvitković (1524.) - Nikola Farkašić (1519.) - Petar Rebrović (nepoznata godina)
- Ivan Bucković (1520.)-Juraj D.... (1560.)
- Bernardin Stivković (1523.) - Ivan Izačić (1563.) - Ivan i Gašpar Kobasić (1523.)
47 M. VEGO, 1954, 258 i bilj. 11.
48 M. VEGO, 1954,269.
49 Ć. TRUHELKA, 1942, 12

Zorislav Horvat - Sačuvani nadgrobni spomenici...
Senj. zb. 29. 47-86 (2002)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Lipanj 08, 2013, 23:13:12 »


Vicekapetan Petar Rebrović iza 1531. godine

 
Br. 2 - Ovaj spomenik je visok 1,6 m, širok 66 cm, debeo 14 cm. Kamen je od miljevine, a slova velika (humanistika).Spomenik je neoštećen s gornje strane gdje počinje natpis, drugi donji djelovi su oštećeni. Slova su točno izmjerena koja su isklesana okolo grobnog polja tako da su i ona ograđena. U grbnom polju vidi se lijepo isklesan ornament koji bi mogao biti i grb iako ga Ivan Bojničić nije donio u svojoj knjizi o grbovima hrvatskog i slavonskog plemstva. Grbno polje je u obliku pravougaonika u kojem su izrađena četiri ljiljana okrenuta prema donjoj strani. U sredini se nalazi jedan palmin trolist, ograđen u jedan nepravilan krug. Ornamenti su proporcionalni i čine lijep utisak. Grbno polje je široko 40 cm. Na gornjem, neoštećenom dijelu nalazi se na uglovima po jedna rozeta sa 12 krakova od kojih su 8 u obliku polukruga a 4 strše van u obliku trokuta.

Rozete su iste kao na arhitravu od ciborija zadarskog doma iz XI v. Vidi se da je starohrvatska umjetnost imala širi dohvat izvan granica Dalmacije. Drška sa palminim listom nalazi se češće u Dalmaciji na raznim crkvenim spomenicima kao i na portalu trogirske stolne crkve. Slova u natpisu su brižljivo isklesana i to u dubokom rezu kao i drugi ornamenti.

Natpis ide s lijeve strane na desno i počinje:

[P] ETRVS .REBROVICH PRO SEPVLTVRA. SIBI. IPSI. HEREDIBV.S ET (u abrevijaciji, slovo I nalazi se u slovu L) SVIS. ANO NATALIS ...
U slobodnom prijevodu natpis glasi: Petra Rebrović, (sagradi) grobnicu za sebe, nasljednike i svoj rod. Godina rođenja…

Truhelka je stavio ANO na dva N koja u natpisu ne postoje. Kod imena PETRUS slovo T je malo oštećeno. Od slova E vidi se sve osim gornjega poteza. Godina smrti pokojnika i njegovo zvanje se postoji, pa se ne bi moglo točno rekonstruirati bez pomoći istorije. Tko je Petar Rebrović i kakvu je funkciju vršio u Bihaću? Lopašić je napomenuo da je Petar Rebrović bio 1517. god. vicekastelan u Bihaću. Sigurno je da je porodica Rebrović vršila konjičku službu u bihaćkoj kapetaniji. Petar Rebrović bio je jedan od najuglednijih bihaćkih konjanika XVI. v. što se vidi iz jedne pretstavke bihaćkih građana od 2 aprila 1531 god. koja je upućena generalu Ivanu Kacijaneru koji je vodio borbe s Turcima u Slavoniji. Na toj pretstavci Petar Rebrović potpisan je prvi između ostalih i naziva se vicekapetanom. Vidi se da je napredovao u svojoj vojnoj slušbi.22) Kasnije se spominju drugi Rebrovići kao konjanici, a među njima Ivan i Juraj (1551. god.) što bi značilo da je Petar Rebrović bio već umro i da su pomenuti njegovi sinovi. Prema tome Petar je umro između 1531. i 1551. god. (Sl. 2, tab. I).

Plemić Bernardin Stivković 1523. godine

Grb Bernardina Stivkovića

Br. 3 - Spomenik je od miljevine, visok 1,92 m, širok 83 cm, debeo oko 17 cm (inv. broj 231). On je potpuno očuvan, samo je malo oštećen s gornje lijeve strane od strane oboda uz lijevu rozetu. S gornje i donje strane urezane su po dvije rozete sa 12 krakova u četiri ugla. Oko slova urezan je pravilni okvir koji dijeli slova od grobnog polja. Grb se sastoji od ruke do ramena koja drži kratki bodež sa zavinutim balčakom. Između bodeža i ruke nalazi se jedan klas i grančica od hrasta sa dva žira i dva lista. Ispod toga je kamen napukao i urezana je riba, okrenuta desno, ispod nje paralelno vidi se rak, okrenut lijevo. Grb je uokviren i završava se palminim listom uz koji se nalazi po jedna šestokraka zvijezda. Grbno polje je široko 53 cm, dugo 94 cm. Rozete su kao i kod broja 2. Po rozeti se vidi da je isti majstor, ili je iz iste klesarske škole, ali svakako pod uticajem dalmatinske umjetnosti. Natpisna slova su humanistika XV. v.

Natpis glasi:

HIC TUMULATUM. LATET. CORPUS. (S)INE CAPITE . STRENUI .MILITIS. NOBILIS NOBILIS BERNARDINI STIVCHOVICH . QUI . PRO FIDE CATOLICA PUGNANDO OCCISUS EST CURENTE. ANNO. DOMINI. 1523 . IN TUMULO HOC IACENT. (ET) ETIAM ALIA CORPORA EGREGIORUM MILITUM GENTIS STIVCHOVICH.
U slobodnom prijevodu natpis glasi: Ovdje je sahranjeno tijelo bez glave odvažnog vojnika, plemenitog Bernarda Stivkovića koji je boreći se za katoličku vjeru sasječen, tijekom 1523.godine. U ovom grobu zajedno sa njim počivaju i tijela časnih vojnika roda Stivkovića.

Č. Truhelka pročitao je natpis pogrešno. On je mjesto latet stavio iacet, jer je mislio da mu je taj smisao. Tu su ga slova prevarila iako se dobro vide. Ako pogledamo kako je klesar urezao slovo t u riječi latet, vidjećemo da je ono isto kao i ono drugo t u sredini iste riječi. Kad usporedimo i slovo c u drugim riječima istog natpisa, opaziti ćemo da takvog nema da bi mu moglo dati povoda da pogrešno čita. Mjesto riječi tumulatus treba da dođe tumulatum jer zadnji znak abrevijacije oblika 3 u daljnjem tekstu čita se kao m. To se vidi kod riječi militum istoga teksta. Pogrešna je riječ truncati kod Truhelke jer treba čitati strenui kako je i smisao teksta. U tekstu se jasno čita strenui. Sve je to Truhelka čitao po smislu. Njega je prevario i broj slova. Prvo slovo od riječi strenui je isto kao u riječi occisus (S drugo od kraja riječi occisus). Na riječi pugnando stoji znak kontrakcije, a na kraju riječi occisus stavljen je znak abrevijacije. Tako isto kod riječi curente stoji kontrakcija kao i nad riječi corpora u kojoj se steže slovo r. Između riječi iacent i riječi corpora Truhelka je pročitao et mjesto etiam iako jedno i drugo ima isto značenje. Iza riječi et klesar je stavio znak abrevijacije nad oba slova. Zekst natpisa ovog spomenika sada je potpuno revidiran i točan. Ivan Bojničić donosi sliku grba sa opisom na tabli 69 ali ga daje porodici Križanića de Hresno koja se istakla u borbi protiv Turaka. Jedan od ove porodice Ivan Krizanic bio je 1711 god. vice sudija zagrebačkog komitata. Bojničić je donio na tabli sliku grba porodice Stivkovića kao i na našem spomeniku. To je amblem sudija ili vojnih plemića što pokazuje i ruka do ramena koja drži bodež. Svakako se naš grb odnosi na vojno lice plemića Stivkovića. Bernardin Stivković vodio je borbu protiv Turaka u Krajini u kojoj je izgubio život. Turci su mu odsjekli glavu kao jednom od glavnih pokretača te borbe 1523. god. Riba je starohrišćanski znak smrti, a rak označava neprijatelja. Simbol ribe nalazi se i na ornamentici olovske crkve. Gdje je poginuo Bernardin Stivković, nije nam poznato iz izvora, ali znamo da je ta porodica živjela u Bihaću i iza 1523. god. Jedan izvještaj Vuka Engelberta Auersperga iz Karlovaca spominje Pavla Štivkovića 17. decembra 1583. god. Još prije toga u popisu pješaka bihaćke kapetanije spominje se jedan drugi Štifković (Stivković) kao pješak u Ripču kod Bihaća1551 god. Sigurno je to ista porodica kao i ova na našem spomeniku. (Sl. 3, tab. I)

Marko Vego - Iz istorije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Lipanj 08, 2013, 23:29:06 »


Plemići Ivan i Gaspar Kobasić oko 1531. godine (Spomenik izrađen 1523.)

Grb braće Ivana i Gaspara Kobasića sinovi Matka

Br. 4 - I ovaj spomenik potječe iz Bihaća i klesan je od miljevine. Visok je 1,69 m, širok 1 m, debeo 15 cm, ali je malo pri dnu napukao. Slova su velika (hu- manistika), ograđena posebnim okvirom kao što je običaj kod porodice Kobasića s kacigom sa otvorom na kojoj se nalazi jedna grana sa tri lista kao perjanica. S lijeve strane kacige urezana je godina smrti 1523 tako da 23 stoji na suprotnoj desnoj strani. Ispod kacige u grbnom polju nalazi se ruka do ramena sa bodežom koji probada kacigu. Bodež je dug 45 cm. To je siguran znak ratničke sposobnosti i slave koju je stekao u bojevima. Grbno polje je siroko 53 cm, dugo 94 cm. Na ce- tiri ugla spomenika nalazi se po jedna rozeta sa 12 krakova kao i kod broja 2 i 3. Na dnu grbnog polja su ljiljani (10) i jedan palmin list okrenut prema dolje prema dnu spomenika. Iz toga se moze pretpostaviti da je isti klesar radio ovaj spomenik kao i one pod brojem 2 i 3 u prvoj polovini XVI. v. Na ovom spomeniku upisano je slovo A kao i na onom pod brojem 2 i 10.

Natpis na spomeniku:

HANC SEPVLTVRAM EDIFICAVERVNT EGREGII JOHANES . ET. GASPAR. CHOBASICH. PRO. SE. ET. SVIS. HEREDIBVS. (1523).
U slobodnom prijevodu natpis glasi: Ovu grobnicu sagradiše  časni (slavni, plemeniti) Ivan i Gašpar Kobasić za sebe i svoje nasljednike.

Riječ edificaverunt ima znak kontrakcije nad slovom V. Natpis je dobro čitljiv, ali ga Truhelka nije dobro pročitao. On je mjesto Kobasić pročitao Cobacich jer je zamijenio slovo С sa slovom S koje je izlomljeno u drugom dijelu. Naši izvori ne donose nikad ime Kobačić nego Kobasić. Kobasići su stara hrvatska plemićka porodica koja je u XV. i XVI. v. igrala veliku ulogu u Krajini. Matko Kobasić spominje se kao prvi potpisnik u jednoj povelji iz 1488 god., a isto tako u jednoj povelji iz 1488 god., a isto tako u jednoj darovnici 1493, izdatoj od kralja Vladislava II. Nije isključeno da je Matko otac Ivana i Gaspara Kobasića. Ivan se odlikovao u borbama protiv Turaka pa je dobio i nova imanja u Sudči, Otoku, Topoljanima, Omišalju i Bristovici u okolici Bihaća. Bio je veliki prijatelj novog kralja Ferdinanda I. koji mu je dao imanje Kralje. Izvori navode da je bio župan u županiji Bužkoj ispod Velebita (1512). Napominjemo da i danas Kobasići žive u Krajini i u Hrvatskoj. Emrik de Peren, palatin i ban piše diktatorima Slavonije 1513. god. te spominje i Ivana Kobasića kao kastelana. Kad su hrvatski plemići birali Ferdinanda I. za hrvatskog kralja, bio je prisutan i Ivan Kobasić, kastelan tvrđave Brekovice kod Bihaća. On je dao svoj glas Ferdinandu I. 1527. god., jer ga je i prije kao nadvojvoda austrijski pomagao. Nakon izbora Ferdinanda I. za kralja Hrvatske plemići su dobili veću vojnu i materijalnu pomoć od austrijskih staleža i od samog kralja Ferdinanda I. Tako je Ivan Karlović javio Ferdinandu I. 25. februara 1527. god. Da se Bihać nalazi jedini u rukama bana i da ima već pola godine kako grad brani Ivan Kobasić koji je ostao bez novčanih sredstava koja mu je bio dužan poslati kranjski sabor. Kranjska pomoć nije dolazila na vrijeme iako su primili nase obavezu. Ipak je, bar donekle, kralj Ferdinand I. izvršio svoje obaveze, date na cetinskom saboru. On je dodijelio Ivanu Kobasiću 15 konjanika od onih 800 koje je Ferdinand I bio obećao hrvatskom plemstvu za odbranu kraljevstva. Malo kasnije Ivan Kobasić vodi borbu protiv Turaka sa 30 konjanika (1529. god.). Strah od Turaka bio je na dnevnom redu, te su hrvatski plemići dobivali nove posjede u Hrvatskoj od kralja da bi imali od čega živjeti u slučaju gubitka Krajine. Tako je Ivan Kobasić dobio Žumberk kao sklonište u slučaju da Turci osvoje Bihać. Poslije toga ne znamo kako je i kada Ivan Kobasić umro jer se poslije 30. maja 1531. godine ne spominje. O bratu Gasparu ne znamo mnogo, samo znamo to da godina na spomeniku nije godina smrti ni Ivana ni Gaspara Kobasića, jer se to kosi s istoriskim izvorima. Ova dva brata dovršili su ovaj spomenik još za svoga zivota 1523 god. Vrlo je čudno da su stavili godinu izrade spomenika, ali se to jasno vidi iz sadržaja natpisa, naročito po riječi "sagradiše - edificaverunt". Kao sinove Ivana Kobasića izvori spominju Grgura i Petra te ističu Petra kao velikog borca protiv Turaka. U izvještaju hrvatskog sabora 27. juna 1533. god. u Zagrebu spominje se Ivanov sin Petar Kobasić dok se njegov brat Grgur potpisuje posljednji u izvještaju hrvatskih staleža u Topuskom 1535. god. Turci su Grgura Kobasića zarobili u Kostajnici 1540. god. O bratu Gasparu Kobasiću ne znamo ništa u ovo vrijeme, nego da je sin Ivanov nosio ime Gaspar. Porodica Kobasić bila je gospodar Brekoviće do 1580. god. Ivan Bojničić donio je sliku grba Kobasića, ali bez kacige i šestokrake (tab. 64). Jedan od Kobasića, ANDRIJA od plemena Mogorovića iz Like, bio je knez kraljevskog suda čiji se pečat nalazi na glagolskoj ispravi iz 1449. god.
(Sl. 4, tab. II).

Kapetan Ivan Izačić 1565. godine

Grb Ivana Izačića. Na originalu je guska okrenuta lijevo. MD

Br. 5 - Spomenik je dobro- očuvan, isklesan od bihaćke miljevine. Na gornjoj i donjoj strani je probušen ornament da bi se valjda napravilo mjesto za pričvršćivanje spomenika. Spomenik je dug 1,95 m, širok 77 cm, debeo оkо 16 cm. U grbnom polju između natpisa nalaze se s gornje strane tri trolista čije drške idu jedna iz jednog ugla, a druga sa strane tako da se sastaju i čine jednu cijelinu kako je bilo i na dalmatinskim. Ispod toga je ograđen ornament šestokrake i trolista. Jedan je s lijeve strane oštećen kao i onaj s donje strane dok je opet ispod toga tri trolista kao i s donje strane. Ispod gornjeg okvirnog ornamenta nalazi se ispod njega tri trolista sa strane od okvira natpisa. Odmah ispod toga nalazi se grb guske, okrenute desno koja pred lijevom nogom ima tri točkice. Guska se nalazi po običaju na gornjoj gredi. Grb je lijepo ograđen polukrugovima koji se simetrično spajaju. Ispod grba je opet zvijezda šestokraka, simetrična gornjoj uz koju se nalaze s desne i lijeve strane tri trolista sa tri lista svaka. I na ovom spomeniku vidi se uticaj Dalmacije.

Natpis:
HIC . EST SEPVLCRVM NOBILIS. EGREGIIQUE . MILITIS JOHANIS. ISATSICH CESA[RAE] M[AJESTATIS] CAPITANEI IN REPATS ET HEREDVM, EIVS. ANNO. DOMI[NI] 1565.
U slobodnom prijevodu natpis glasi: Ovo je grob plemenitog časnog vojnika, kapetana milošću  carskog veličanstva, Ivana Izačića i njegovih nasljednika (potomaka). Godine 1565.

Kod Truhelke stoji riječ nobili mjesto nobilis što je po svoj prilici štamparska greška. U grbu Izačića koji je spomenut na jednom aktu iz aktu iz 1630 god., pohranjen u Drž. arhivu u Zagrebu vidi se guska koja pliva. Bojničić tvrdi da je rod Izačića pripadao starom hrvatskom plemstvu Gušića. Izačići su držali grad Izačić kome su dali svoje rodovsko ime, ali se prije zvao Berišić, poslije Dol, a od XV. V. Izačić grad. Istina je da su Gušići imali u grbu gusku na gredi, samo je okrenuta lijevo. Izačić-grad je dug 130 m., širok oko 60 m., visok 8 m. Imao je tri kule. Tlocrt grada i njegov presjek donio je V. Radimsky. Izačići su bili kapetani u Ripću i kastelani u Izačiću. Još u XV. V. Spominju se kao plemići (nobiles). Neki Iana Izačić spominje se u jednoj pogodbi u Zadru koju je sklopio Zadar i knez Ivan Krbavski 1468 god., ali se taj ne bi mogao odnositi na našeg pokojnika Ivana Izačića. Mi pretpostavljamo da mu je gore spomenuti Ivan bio djed jer su se ista imena davala redovito unucima. Na Cetinskom saboru 1527. god. Spominje se kao izbornik Pavao Izačić koji je od kralja Ferdinanda i. dobio 15 konjanika za odbranu utvrđena Izačić-grada. Pavao bi mogao biti sin Ivana Izačića, spomenutog 1468. god. U svakom slučaju tvrdi se da se rod Izačića pojavljuje Bogdanom Izačićem pri koncu XV. v. dok iz gornjih navoda vidimo da se pojavljuju još mnogo prije. Pavao Izačić vrši zapojedničku dužnost u Izačiću 1530. god. On je mnogo trpio zbog nemara kranjskih staleža i male posade 1537. god. Bilo je u gradu samo 6 stražara, ali je posada kasnije pojačana, tako da je 1577. god. brojila 40 haramija. Stjepan Izačić dao je svoj zavičajni grad kraljevskoj upravi i preselio se u pokupske i posavske strane Hrvatske. Pavao Izačić je bio kastelan i u gradu Medvedu ispod Zagrebačke Gore dok je Ivan Izačić bio kapetan u Ripču. Imao je brata Franju i Kristifora koji su vršili važne vojne dužnosti, osobito Franjo (1556. god.). U Ripču je bio Petar Ripački kao veliki prijatelj kralja Ferdinanda I te ga je ovaj imenovao i za kninskog biskupa iza smrti biskupa Andrije 1534. god. Kad je pao Knin pod tursku vlast, kninski biskup se preselio u Cazin. Tako je i Petar Ripački stolovao u njemu. Ripač je igrao veliku ulogu u preistorijsko i rimsko doba. On je bio i središte srednjovjekovne Humske Župe, plemićkog suda i prokulaba. Jedno vrijeme Ripač su držali knezovi Frankopani, a 1490. god. ugarsko-hrvatski kralj Vladislav II darovao ga je Korvinima. Poslije Cetinskog sabora Nikola Jurišić potvrdio je razne povlastice građanima koje je kasnije i kralj Ferdinand I ponovio. Posada Ripča brojala je desetak konjanika čiji se broj u vrijeme opasnosti povećavao. Njegovi zapovjednici su se više puta obraćali kranjskom saboru u Ljubljani da bi dobili bar nekakvu pomoć. Turci su napadali Ripač kao glavnu zaštitnicu grada Bihaća. Oni su s velikom vojskom udarali na Ripač 1554. god. Da ga opustoše. Konačno je hrvatski sabor javio da je Ripač u turskim rukama 1582. god. Hrvatska konjica i pješadija povratila je Ripač pod bansku vlast dok nije konačno opet pao 6. nov. 1591. god. Turci su ga popravili i utvrdili da im posluži za osvajanje Bihaća. Ivan Izačić spominje se kao konjanik pod zapovjedništvom Jurja Sauera 1551. god. Koji je Izačiću isplaćivao za tri konjanika 13 forinti mjesečno. Konačno se Ivan Izačić spominje još jedanput kao burgraf u gradu Izačiću 1562. god. pa je poslije tri godine umro (1565. god.). Poslije toga gospodari Izačić-grada borili su se s neprijateljima i konačno je grad podlegao 1592. god. Oko njega su se borili turski i austrijski vojnici, a kasnije i maršal Marmont dok nije stradao 1835. god.
(Sl. 5, tab II.)

Marko Vego - Iz istorije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine
_____________
IZAČIĆ. Podor Izačića vidi se na jednom uzvišenju uz cestu, što vodi iz Bišća u Petrovo Ličko Selo. Grad je pripadao plemićima Izačićima, po kojima je i ime dobio. Ovi se plemići spominju prvi put 1501. Bio je to malen gradić. Okruglu kulu pasao je dvostruki zid pravokutnog oblika. Turci su ga zauzeli 1592, a prije toga dva puta su ga uzaludno opsijedali. [. . .]
Tekst: Hamdija Kreševljaković - Stari bosanski gradovi
_____________
Ivan Izačić, kapetan Ripački primio je god. 1575. od nećaka Stjepana Frankopana knezova Zrinskih imanje Žakanje na Kupi u kotaru grada Ribnika... Te je godine kapetan Ivan Rukavina iz Perušića jurišao na turski grad Izačić, ali je zajedno sa svojim bratom kod juriša život izgubio.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Lipanj 08, 2013, 23:40:02 »


Bihaćki sudija Luka Cvitković 1524. godine

Grb Luke Cvitkovića

Br. 6 - Spomenik je od bihaćke miljevine, pri dnu oštećen, dug 1,79 m, širok 85 cm, debeo 18 cm (inv. br. 228). U sredini se nalazi grb čiji je orao okrenut en face, raširenih krila i stoji na grančici. Ispod krila urezane su dvije šestokrake  uz trolist ljiljana. Okvir grba završava se sa trolistom od ljiljana kao i na spomenicima pod brojem 2. i 4. Ispod okvira s desne i lijeve strane vidi se po jedaa rozeta kao na pomenutim spomenicima. Slova su velika (humanistika) između kojih su stavljeni znakovi za rastavljenje kao i kod drugih spomenika, samo kod svakoga nisu isti. Nekada su točke a nekad imaju oblik paragrafa. Po izradi slova i drugih ornamenata vidi se da je klesar bio isti kao i kod brojeva 2, 3 i 4.

Natpis:

SEPVLTVRA .NOBILIS. LVCE CVITCH(O)VICH. IVDICIS. BIHIC[IENSIS] [IVD]EX .CIVITATIS P[RE]FATE. SIBI SVISQUE. HEREDIBVS FIERI FECIT 15 XXIIII. (1524)
U slobodnom prijevodu natpis glasi: Grobnica plemenitog Luke Cvitkovića, suca suda bihaćke općine. Sagradi je za sebe i svoje nasljednike 1524. godine.

Kod riječi prefate dolazi kontrakcija. Truhelka je ispustio slovo H koje se jasno vidi u prezimenu, između C i H nema slova O, nego nam se čini da je urezan u slovo C po običaju tadašnjih klesara. Cvitkovići su hrvatski plemići koji su u doba kralja Ludviga II vršili sudačku dužnost u Bihaću. Njihov grb se sastoji od orla, o čemu je pisao I. Bojničić koji je stavio pogrešno godinu smrti Luke Cvitkovića. Mjesto 1524. godine stavio je 1523. iako se na spomeniku dobro čita. Klesar je označio prve dvije brojke arapskim znakom a dvije rimskim. Bihaćka općina imala je stalno svoje suce koji su sudili građanima, pa se često događalo da je iz iste porodice biran sudija nakon smrti jednog člana te porodice. Poslije bihaćkog sudije Luke Cvitkovića spominje se sudija bihaćki Grgur Cvitković 27. februara 1530 god. Bio je bihaćki izaslanik kod kralja Ferdinande I od koga je u ime gradana molio vojnu pomoć protiv Turaka. S njim je u pratnji išao i bihaćki plebanuš Vito Šubić. Tražili su od njega 100 konjanika, 200 pješaka, praha i lombarda da bi mogli obraniti Bihać koji je smatran stražom i vratima Hrvatske (custodia et porta). Svakako da je porodica Cvitkovića zauzimala vidno mjesto u borbi protiv Turaka. Iz izvora saznajemo da je 1579. god. bila velika borba u Krajini u kojoj je poginuo Nikola Cvitković. Oni su bili obavezni, sa Draginićima, da daju četvora kola za utvrde 1594 god.
(Sl. 6, tab. II).

Plemić Nikola Farkašić 1519. godine

Grb Nikole Farkašića

Br. 7 - Spomenik je na isti način rađen kao i predhodni. Dug je 1,90 m, širok 83 cm, debeo 15 cm. Malo je i napukao pri dnu dok mu je grb uokviren tako da se dotiče glavnog okvira od natpisa. U njemu je urezan golub raširenih krila stojeći en face na jednom panteru koji je okrenut desno i stoji na gredi. Lijevo krilo golubovo je oštećeno jer je od njega kasnije napravljeno veliko udubljenje. Golub ima na glavi tri krina. Na uglovima natpisa nalazi se po jedna rozeta od 12 krakova kao i kod brojeva 2, 3 i 4. Na drugom dijelu grba nalazi se palmin list u okrugu iz kojeg izlaze dvije grančice sa četiri listića. Iz donjeg dijela spomenika vide se vijugasti ornamenti sa dvije grančice i četiri listića. Izrada je kao i kod broja 2, ali su listići različiti. I tu se vidi utjecaj dalmatinskih ornamenata iz srednjeg vijeka. Slova su kao i na spomeniku pod brojem 3. Po pisanju brojeva 1 i 5 po načinu izrade moglo bi se zaključiti da je ista klesarska škola. Jedino su različiti znakovi između slova. Truhelka je u prezime Farkašić stavio dva slova s što ne odgovara pravom stanju stvari. Jasno se vidi samo jedno s.

Natpis:
 
SEPVLTVRA .ST[RENVI]. MILITI(S). (Slovo s je oštećeno). NOBILIS. NICOLAI. FRACASICH. IN PUGNA CONTRA TURCAS. PRO FIDE. CATOLICA. INTERFECTI 1519.
U slobodnom prijevodu natpis glasi: Grob odvažnog ratnika plemenitog Nikole Farkašića. Poginuo 1519. godine, u borbi protiv Turaka, za katoličku vjeru.

Nad riječi contra stoji kratica. Bojničić ne spominje nikakav grb Farkašića. Farkašići su stara hrvatska plemićka porodica koja se spominje 1364. god. pa i prije. Ban Pavao Čupor spominje 1413. God. Toma, sina Farkaša od Kreščića. Ivan Frankopan Cetinski dozvolio je poslije 1470. god. da Jurša Farkašić preuzme Podzvizd. Tomo Farkašić jedan od plemića porodice Farkašića, držao je Podzvizd kao njegov kastelan 1495. god. Kasnije se Farkašići spominju na svojim imanjima na kojima su bili kmetovi (1519. god.) Vjerovatno je Nikola Farkašić bio sin Tomin koji je prema nadgrobnom natpisu poginuo 1519 god. u borbi s Turcima jer se u natpisu jasno govori o borbi za vjeru. Njegov nasljednik Jurko Farkašić dobio je od kralja Ferdinanda I. tri konjanika od onih koje je kralj bio obećao hrvatskom plemstvu za borbu kraljevine 1527. god. Kasnije se ta porodica spominje kao gospodar Sokol-grada ali pod imenom Vragovići (aliter Farkas) .
(Sl. 7, tab. III).

Plemić Ivan Bucković 1520. godine

 
Br. 8 - Spomenik je pokojnika Ivana Buckovića, izrađen od bihaćke miljevine. Dug 1,85 m, širok 85 cm, debeo 12 cm. Sačuvan je vrlo dobro, samo je izrada jednostavna bez velikih ukrasa. Pri vrhu se vidi grbno polje koje je označeno jednim neobičnim plosnatim mačem(?), vrlo kratkim sa jednim odvojenim krakom. Uz njega je i šestokraka zvijezda. Grbno polje je dugo 50 cm, široko 41 cm. Velika slova isklesana su a da nisu uokvirena kao kod drugih spomenika u Bihaću. Nije isključivo da je u grbu predstavljena sjekira jer izgleda sasvim kratka i široka. To je svakako grb ove porodice što se vidi iz izreza vir circumspectus.

Natpis:

SEPVLTURA CIRCVMSPECTI . VIRI. JOHANIS. BVCCOVICH ET. HEREDVM. SUORVM. ID20. (1520).
U slobodnom prijevodu natpis glasi: Grob uvaženog muža Ivana Buckovića i njegovih potomaka.

Klesar se služi kraticom koju stavlja nad slovo H u imenu IOHANIS, a isto i nad slovom V u riječi HEREDVM. Dvije prve brojke u oznaci godine stavljene su rimskim brojevima a druge dvije brojke označio je arapskim.

Po izrazu circumspectus izgleda da je Ivan Bucković bio ugledan u krugovima bihaćkih građana. Sigurnih podataka o njemu nismonašli u izvorima. Ipak se može naslutiti iz 1551. da su Buckovići bili bihaćki konjanici (vitezovi) jer se tada spominje prezime Vučković koje je napisano mjesto Bucković. Pisac isprave zamjenio je B sa slovom V što se čestodešavalo. Drugih podataka nemamo ukoliko se ne pojavljuje pod drugim imenom po običaju ondašnjeg vremena, naročito pri čestim promjenama posjeda koje su izazvale turske najezde.
(Sl. 8, tab. III).

Marko Vego - Iz istorije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Lipanj 08, 2013, 23:55:25 »


Vitez Juraj Šubić (?) 1550. godine

Grb Jurja Šubića

Br. 9 - I ovaj spomenik nekog viteza Jurja izrađen je od bihaćke miljevine. Dug je 1,47 m, širok 54 cm, debeo 16 cm. Nadgrobni spomenik je ostećen sa više strana ali su u grbu dva orlovska krila ostala čitava. Krila su u položaju leta, lijepo izrađena i leže na glavi oklopnika od koga se vidi samo poprsje s lijevim ramenom. S lijeve strane strši iz okvira lijepo izrađeni krin od koga se vidi slovo I, a ostalo je oštećeno. Slovo I je svakako neki ukras i nema veze s natpisom....

Grb orla raširenih krila označava doseljenika kao i kod drugih naroda.

Šubići su upotrebljavali jedno orlovsko krilo u grbu na štitu, a nad štitom šljem sa perjem. S vremenom se grb mijenjao tako da su na štitno polje stavili dva orlovska krila. Takav grb su zadržali knezovi Zrinski za svoju porodicu. I naš grb viteza Jurja ima šljem s perjem. Kasnije ban Nikola Szechy je imao u grbu dvoglava orla sa raširenim krilima.) Na pfenezima nepoznatog novca Nikole III Zrinskog, koje posjeduje numizmatičar Ivan Meixner, nalaze se u štitu nalijevo dva orlovska krila, okrenuta jedan prema drugom. Grb je iz 1527. god. Grb našeg spomenika izrađen je vješto, umjetnički i tehnički sa dubokim urezima. Ivan Bojničić donio je sliku takva grba. Velika je šteta što se grb oštećen pa se ne može u cijelini opisati i odrediti kome pripada. Njegova izrada, kao i ostalih djelova spomenika, ipak nam daje razlog da predpostavimo da je vitez Juraj bio ugledna ličnost, a uz to i bogata.

Natpis:

HIC. IACET. SEPVLTUS. N[OBILI]S .EGREGIVS.D[OMINVS].. . FEBR(VRII) 1560. [LX]VI. AN[NORUM]. RE[QUIESCAT]. IN. PA[CE].
U slobodnom prijevodu natpis glasi: Ovo je grob plemenitog  časnog gospodara… februar 1560., 46 godina. Počivao u miru.

Truhelka je pročitao godinu smrti 1560 i stavio iza toga riječ et iako u tekstu ne postoji. On je zaključio da treba godini 1560 dodati rimski broj VI, pa bi izisla godina 1566 kakoje i stavio. Mi mislimo da nije točno nego pred rimski broj VI treba staviti rimski broj LX. Tako bi so dobila LXVI godina života pokojnika, što ima smisla jer se pojavljuje iza nje riječ annorum koju smo dopunili. Tako jedino ima natpis smisla. Truhelka je pri koncu natpisa ispustio da protumači zadnje tri kraćenice: Re. In . Pa, što sigurno znači requiescat in pace /počivao u miru/ kako je bio običaj kod katolika pa i danas. Prema grbu možemo zaključiti da je pokojnik bio iz porodice Šubića-Zrinskih. Naši izvori spominju u Cazinu 1533. god. Nekog Stjepana Grgura (Stephanus Gregorye) kao plemića, pa nije isključivo da se odnosi i na našeg pokojnika jer mu ne stavljaju prezime.
(Sl. 9, tab. III).

Kronološki red spomenika

1. Plemić Nikola Farkašić, 1519. god.
2. Plemić Ivan Bucković, 1520. god.
3. Plemić Bernardin Stivković, 1523. god.
4. Bihaćki sudija (poglavar) Luka Cvitković, 1524. god.
5. Plemić Ivan i Gašpar Kobasić, oko 1531. god. Spomenik je izrađen oko 1523. god.
6. Vicekapetan Petar Rebrović, iza 1531. god.
7. Krojač Luka Bihaćanin, prije 1551. god.
8. Vitez Juraj Šubić, 1560. god.
9. Kapetan Ivan Izačić, 1565. god.

Napomena

Nadgrobni spomenici potječu iz crkve sv. Ante, nađeni u podu Fetije-džamije u Bihaću, a koji su vjerovatno bili uzidani na desnoj strani zida u crkvi. Nije isključeno da je neki od njih bio postavljen i na lijevoj strani na vidljivu mjestu. Sigurno je da nisu bili na podu jer bi u tom slučaju bili istrošeni što nije slučaj. Turci su ih naprosto skinuli i stavili u pod na početku same lađe.

Zaključak

Svi opisani spomenici građeni su do 1565. god. i pripadaju većinom hrvatskom plemstvu koje je služilo u Bihaću i okolici. Klesari su upotrebljavali razne oznake za rastavljanje riječi. Isto tako nisu jedinstveni u označavanju brojeva tako da nekad mješaju rimske sa arapskim.Dobro su poznavali abrevizacije i kontrakcije, ali u jeziku nisu potpuno točni, osobito u pisanju riječi godine. Svi su spomenici s latinskim natpisom prema običaju toga vremena jer je latinski jezik bio službeni jezik hrvatskog sabora i hrvatskih plemića sve do 1847. g. Spomenici imaju grbove osim onoga krojača Luke koji nije pripadao redu plemića. Grbovi su dobro rađeni, naročito onaj pod brojem 9. (Jurja Šubića). Vidi se da su neki rađeni od istog majstora ili iz iste škole. Po izradi rozete i raznih listova vidi se utjecaj Dalmacije kao i po gotskoj izradi crkve sv. Ante. Neke figure slične su kao i na našim stećcima koje su radili dubrovački majstori u 15. i 16. stoljeću. Naravno da na nekim ima i starokršćanskih ornamenata koji se stalno protežu kroz čitav Srednji vijek. Slova su većinom humanistika 15. i 16. Stoljeća, a neka pod utjecajem gotike. Građevni materijal potječe iz okolice Bihaća koji se obrađuje bez poteškoće.

Tekst: Marko Vego - Iz istorije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine


Grb grada Bihaća

-   I što je tu sada "bosansko" i iz bosanske srednjovjekovne istorije?
Točniji naslov bi bio "Iz povijesti srednjovjekovne Hrvatske" jer ako gledamo granice od 4. do 16. stoljeća tj. kroz cijeli Srednji vijek, vidjeti ćemo da su mnogi stari "bosanski" gradovi na teritoriju Hrvatske i to od Zvornika-Sarajeva-Mostara-Stona do Dubrovnika.
PS:
Pojam "Srednji vijek" u europskoj povijesti je naziv za epohu između kasne Antike i ranog Novog vijeka (oko 1492. do 1918.) u koji se utapa Modernizam.
Marica

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~

Bihaćki sarkofag - grobnica hrvatskih velikaša

Umjetnik Tomislav Turkalj je za d.o.o. "Mramor" Bihać, koji je nosilac posla, uradio rekonstrukciju devastiranih reljefa i repliku Bihaćkog sarkofaga, poznatog kao Grobnica hrvatskih velikaša, odnosno Grobnica bihaćkog plemstva. Originalni sarkofag podignut je potkraj 19. stoljeća, u prvoj deceniji nakon nakon okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske, na lokaciji na kojoj je izgrađena tada nova crkva Sv. Ante Padovanskog u Bihaću. U sarkofag su pohranjeni ostaci devet bihaćkih uglednika, koji su braneći Bihać, poginuli u bitkama protiv osmanske vojske, u prvoj polovini 16. stoljeća. Ovi hrvatski velikaši, među kojima je i tada ugledni krojač, sahranjivani su u zidu predvorja stare crkve Sv.Ante Padovanskog, koju su Osmanlije nakon ulaska u Bihać 1592. godine pretvorili u džamiju Fethiju. Tada su posmrtni ostaci velikaša iz predvorja građevine premješteni na parcelu pored novoizgrađene džamije, a poslije gotovo tri i pol stoljeća su premješteni u sarkofag.

<a href="http://www.youtube.com/v/pAOUcCl71RM?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/pAOUcCl71RM?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

http://www.miss-una.com/turkaljart/sarkofag/hronologija.html
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!