CRO-eu.com
Studeni 14, 2018, 16:53:19 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Kaisergruft - Carska kripta  (Posjeta: 13945 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« : Veljača 04, 2013, 14:00:05 »


Kaisergruft - Carska kripta

Kapucinska grobnica, također poznata kao Carska kripta je grobnica obitelji Habsburg i Habsburške - Lotrinške. Grobnica se nalazi u Neue Markt (Mehlmarkt) ispod kapucinske "Crkve Gospe od Anđela" u Beču o kojoj se brinu istoimeni redovnici.

U prostranoj kripti ispod ne baš gradnjom znamenite, ali ipak prijatne kapucinske crkve u prvom bečkom kotaru, pohranjeni su svi članovi vladalačke kuće. Tu će biti i zadnje prebivalište i bivšeg cara i kralja Franje Josipa. Gotovo na kraju dugog i tamnog hodnika, koji - na lijevoj strani crkve - vodi u samostan, malena su vrata a poviše njih napis: "Kaisergruft" - carska grobnica. Uske i prilično strme stepenice vode u grobnicu, gdje su u više skupina poredani ljesovi, koji svojom izradbom pokazuju razne stepene umjetnosti u raznim vjekovima.

Crkvu je sa samostanom te grobnicu dao graditi car Matija († 1619) (1) i njegova žena carica Ana (2), pa su od tog doba svi austrijski vladari, izuzev Ferdinanda II., sahranjeni u toj grobnici. Odmah na desno, kad se dođe podno stepenica, zapne oko o prekrasni sarkofag Karla VI. (3), a malo podalje njega je lijes od cinka, u kome se nalazi Leopold I. (4)- vladar, u čije vrijeme su pogubljeni Zrinski i Frankopan. U pokrajnom hodniku ima više sarkofaga, tako onaj od kraljice Eleonore (5), treće žene Leopolda I., pa cara Matije, osnivača grobnice, čiji je sarkofag posve jednostavan od olova. Na kraju su malena vrata, koja vode u takozvanu anđeosku grobnicu, gdje su pretežno djeca raznih vladara.

Na lijevoj pak strani je grobnice, također su nekoliko lijesova, među njima onaj od grofice Karoline Fuchs-Mollardt (6) - odgojiteljice Marije Terezije. To je jedini pokojnik u grobnici koji nije carske krvi.

Od ostalih djelova grobnice mora se napose istaknuti veoma lijepo izrađeni srebrni lijes Josipa I. (7) Na njemu su dva anđela, a na prednjoj strani jedan reljef. Desno od njega, u mramornom dvostrukom orlu, srce je njegove žene Amalije (8). - Svojom veličanstvenoću, bogastvom, te umjetničkom vrijednošću, nadilazi sve lijesove dvostruki sarkofag Marije Terezije i supruga Franje Lotrinškog (9). Ovaj dio grobnice leži izvan crkve – a pokriven je križom nalik kopulom. Taj dvostrukij sarkofag postavljen ovamo već god. 1749 – gotovo 30 godina prije smrti Marije Terezije – a izradio ih je Balthasar Ferdinand Moll. Na pokrovu lijesa je kip pokojnika-supruga u naravnoj veličini, poviše glave anđeo s trubom. Na stranama sarkofaga su reljefi, naprijed: prijelaz Karla Lotrinškog preko Rajne u nasljednom austrijskom ratu, a desno: krunisanje Marije Terezije češkom kraljicom u Pragu, lijevo pak: krunidbena povorka Franje u Frankfurtu na Majni. Na uglovima su grbovi i krune. Potpun je kontrast ovom sarkofagu lijes u kom počiva neuspjeli državni i crkveni reformator Josip II. (10), kao da je htio iza smrti pokazati, kako je vjeran svojim naredbama o što jednostavnijem pokopanju mrtvaca.

Od ostalih više manje monumentalnih sarkofaga vrijedno je spomenuti one od: Marije Lujze, žene Napoleonove (11), te njihovog sina Franz Joseph Karl Bonaparte (12)

Jedno pokraj drugog sahranjeni su pokojna kraljica Elisabeta i prestolonasljednik Rodolf (13) - čekajući na muža i oca cara i kralja Franju Josipa I., koji evo u četvrtak dolazi.

Beč, 27. 11. 1916
Gušta Šementina za Novi list

Čovjek je tek onda mrtav kada više nitko ne misli na njega
Bertolt Brecht

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #1 : Veljača 04, 2013, 14:07:27 »


<a href="https://www.youtube.com/v/50W_DNKjfTc?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />https://www.youtube.com/v/50W_DNKjfTc?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">https://www.youtube.com/v/50W_DNKjfTc?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />https://www.youtube.com/v/50W_DNKjfTc?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Najstariji dio kripte je Careva grobnica (1622 - 1632), koja je utemeljila na osnovu oporuke carice Ane. Iz njezine ostavštine je sagrađena prva prostorija koja se nalazi ispod carske kapelice. Prostorija je niska, bez ukrasa i prozora i kroz barokne rešetke odvojena od Leopoldove grobnice.


Grobnica carice Ane i cara Matije  

Lijevo: Kapucinska crkva, desno ulaz u Carsku kriptu / Desno: Tlocrt Carske kripte
  1.    Osnivačka kripta
  2.   Leopoldova kripta
  3.   Karlova kripta
  4.   Marije Terezije kripta
  5.   Franjina kripta
  6.   Ferdinandova kripta
  7.   Toskana kripta
  8.   Nova kripta
  9.   Franje Josipa kripta
10.   Kapelica

Tu je sahranjeno 146 osoba od kojih samo odgojiteljica carice Matije Terezije, grofica Maria Carolina von Fuchs-Mollard, nije habsburške carske krvi. Posljednje počivalište Habsburgovaca pod kapucinskom crkvom posjeti godišnje oko 200.000 osoba.

Za usporedbu: posjetitelji važnijih turističkih znamenitosti i atrakcija u četvrtom tromjesečju 2011.
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2011/04-04-08_04_2011.htm


Čovjek je tek onda mrtav kada više nitko ne misli na njega
Bertolt Brecht

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #2 : Veljača 04, 2013, 14:14:12 »


Habsburški pogrebni ritual

<a href="https://www.youtube.com/v/yF6ZasLNHX8?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />https://www.youtube.com/v/yF6ZasLNHX8?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">https://www.youtube.com/v/yF6ZasLNHX8?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />https://www.youtube.com/v/yF6ZasLNHX8?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Procesija se zaustavlja ispred zatvorenih vrata grobnice i herold (rukovoditelj ceremonija) pokuca sa ceremonijalnim štapom na vrata. Zatim pita jedan od franjevaca kapucina iza zatvorenih vrata: "Tko želi ući?" ili "Tko je?" Herold odgovara sa punim imenom i svim titulama pokojnika *. Na to kapucin odgovara: "Mi ne poznajemo nju / njega". Zatim herold pokuca ponovo na vrata. Opet kapucin pita "Tko želi ući?" Ovaj put, Herald reagira s kratkom verzijom imena pokojnika. No, odgovor je opet "Mi ne poznajemo nju / njega". Herald pokuca treći put, ponovno isto pitanje. Sada Herald kaže samo ime i doda "smrtni i grješni čovjek, a zatim se otvore vrata kripte.

_______________
* Puno ime pok. carevića Rudolfa
Njegova carska i kraljevska Visost princ Rudolf Franz Karl Joseph, prestolonasljednik i nasljednik austrijskog carstva, princ kraljevine Mađarske i Češke, Lombardije i Venecije, Dalmacije, Hrvatska, Slavonija, Galicije, Lodomerije i Ilirije, nadvojvoda od Austrije.

Ovakva pogrebna ceremonija je zadnji puta održana 16. srpnja 2011 na pogrebu Otto von Habsburg (punim imenom Nadvojvoda Franz Joseph Otto Robert Maria Anton Karl Max Heinrich Sixtus Xavier Felix Renatus Ludwig Gaetan Pius Ignatius Austrijski).


Položeni lijesovi od Otta von Habsburg, titularni princ Austrije, Mađarske, Hrvatske i Češke,
i njegova supruga Regina u kapucinskoj crkvi 15 srpanja 2011

Kucanje na vrata Carske kripte, je legenda, kažu kapucini jer takav ceremonij nije bio poznat niti kod pogreba Marije Terezije kao ni kod Franje Josipa I. Glasnogovornica obitelji Habsburg rekla je "Obred je u ovom obliku i sa tim riječima prvi put održan 14. ožujka 1989 na sprovodu carice Zite."

Zbog velike vlage u kripti uglavnom su patili, pod nagrizanjem, sarkofazi od kositra i bronce. Najveći štetnik je kositrena kuga koja dovodi do raspadanja metala u prah. Za očuvanje sarkofage od propadanja, izvršena je od 1950 opsežna sanacija, a 2003 instalirana je klimatizacija. Kao daljnja zaštitna mjera za raskošne sarkofage je redovito čišćenje od prašine i drugih štetnika. Ti troškovi pokrivaju se, jednim dijelom kroz ulaznice posjetitelja, a više od polovice svih troškova snosi kapucinski red. Jedan manji dio financira grad Beč kao i privatne organizacije za očuvanje spomenika. Restauratori su stalno zauzeti, ovisno o hitnosti, sa popravljanjem i čišćenjem pojedinih sarkofaga.


Čovjek je tek onda mrtav kada više nitko ne misli na njega
Bertolt Brecht

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #3 : Veljača 04, 2013, 14:41:50 »


1 Car Matija rimsko-njemački car,
ugarsko-hrvatski kralj kao Matija II., češki kralj
* 14. 02. 1557 † 20. 03. 1619


Dana 04. 12. 1611 ženi se sa svojom rođakinjom Anom od Tirola (Tirolskom). Par je ostao bez djece. Navodno da je Matija imao vanbračnog sina po imenu Matija Austrijski.

Nakon smrti Rudolfa II., 20. 01. 1612, Matija i Ana su 13. 06. 1612 okrunjeni u Frankfurtu. Car i carica su živjeli u Beču. Matija je imao lovački dom u Gatterburgu. Tijekom lova, car je ugledao jedan zdenac te je kasnije, na tom mjestu, sagrađena ljetnja palača koja je dobila svoje ime po njegovom uzviku "Ei, welch´ schöner Brunn"- Schönbrunn (Lijepi zdenac).

Stari car Matija umire samo tri mjeseca nakon smrti svoje mlade žene. Budući da Carska kripta 1618 nije još bila sagrađena, on i njegova supruga su pokopan u kraljevskom samostanu. Tek 1633 su premješteni u Carsku grobnicu. Njegovo srce je odvojeno pokopano i nalazi se u "Herzgruft" (kripti srca)* Habsburgovaca u Loreto kapelici crkve Sv. Augustina u Beču.
___________
* U Herzgruft (kripti srca) crkve Sv. Augustina su pokopana 54 srca Habsburgovaca. Srce carice Ane († 1618), osnivačice Careve grobnice, čini početak, posljednji srce koje je tu pokopano godine 1878 je srce nadvojvode Franza Karla (otac cara Franje Josipa).

2 Carica Ana
* petak, 04. 10. 1585 † subota, 15. 12. 1618


Poput njezine sestre i njezine majke, Ana je bila iznimno pobožna. Za najmanji prekršaj, za koji je sama sama sebe optužila, bičevala se je satima. Njezini molitvenici čuvaju se u riznice bečke Hofburg palače.U starosti od 26 godina, udaje se u nedjelju, 04. 12 . 1611 za svoga bratića Matiju od Austrije, brata cara Rudolfa II.
Unatoč dobnoj razlici od 28 godina, brak je bio vrlo sretan, ali je ostao bez djece.

Krunisanje cara Matije i carice Ane 13. 06. 1612 u Frankfurtu na Römerplatzu / Römerplatz u Frankfurtu, danas

U svojoj oporuci godine 1617 carica Anna odredila je osnivanje Kapucinskog samostana i grobnice za nju i njezinog supruga. No, već godinu dana kasnije, 33 godine stara, je umrla, nakon samo sedam godina braka, na početku Tridesetogodišnjeg rata. Njezino srce je odvojeno pokopano i nalazi se u "Herzgruft" (kripti srca) Habsburgovaca u Loreto kapelici crkve Sv. Augustina u Beču.

3 Car Karlo VI. s punim imenom: Karl VI. Franz Joseph Wenzel Balthasar Johann Anton Ignaz
* Beč, 01. 10. 1685 † Beč, 20. 10. 1740, rimsko-njemački car, ugarsko-hrvatski (Karlo III.) i češki kralj (Karlo II.)


Oženio je 01. 08. 1708 u Barceloni lijepu i dobro obrazovanu princezu Elisabet Kristine.

Nakon pet godina uzaludnog čekanja na prvo dijete, pogotovo na prestolonasljednik, Karlo VI., da bi osigurao nasljedstvo kuće Habsburg, izdana je 1713 proklamacija s kojom objavljuje da, u slučaju ostane bez muškog nasljednika, ga nasljeđuje kćer. Samo četiri godine nakon proklamacije rodila se Marija Terezija, koja je kao jedina od četvero dijece preživjela roditelje.

Ali to nije jedina tragedija koja je potresla Habsburce. Jedna gljiva potresla je svjetsku politiku: Zelena pupavka!

Smrt cara Karla VI.
Car se vratio umoran iz lova i odmah zatražio njegovo omiljeno jelo, gljive, od kojih je uzeo veliku porciju. Nakon večere, otišao je, da se oporavi od napornog dana, veselo u krevet. Prve kolike dobio je oko pola noći, bilo mu je jako usred noći, hvatala ga je mučnina i jako je povraćao. Slijedile su jače kolike i povraćanje. U jutarnjim satima je dobio je grčeve i visoku temperaturu. Njegovo stanje se naglo pogoršala. Okružen od svojih, mnogih ali bezpomoćnih, lječnik umro je nakon deset aje njegov mnogo, ali bespomoćne tijelo liječnici umro nakon deset dana očajne borbe sa bolovima.
Kao požar širila se po carstvu vijesti o smrti samo 55 godina starog car, koji je oduvijek uživao dobro zdravlje. Voltaire (1759) je rekao: "To jelo od gljiva promijenilo je sudbinu Europe."
Njegovo srce je odvojeno pokopano i nalazi se u "Herzgruft" (kripti srca) Habsburgovaca u Loreto kapelici crkve Sv. Augustina u Beču.

Carica Elisabet Kristine
* Braunschweig, 28. 08. 1691 † Beč, 21. 12. 1750

Već kao 13-godišnja bila je zaručena sa Karlom. Planiranom vjenčanju opirala se je tada 17-godišnja protestantska mladenka zbog prijelaza u katoličanstvo. Konvertirala je u Bambergu 1. svibnja 1707. Vjenčani su 1. kolovoza 1708 u Barceloni.


Kada je 17. 04. 1711 u Beču neočekivano umro Karlov brat, car Josip I., Karlo je kao njegov nasljednik okrunjen 22. 12. 1711 u Frankfurtu, a početkom 1712 preselio se u Beč. Iako Elizabet Kristine nije imala nikakvih političkih sposobnosti car Karlo VI. odmah ju je imenovao kao njegov zamjenik. 1713 napustila je "bijela Lisl", kako ju je Karl iz milja tako zvao zbog njezine puti, Španjolsku.

Tek u Austriji rodila je Elisabet Khristine četvero djece, no njihov dugo očekivani sin Leopold Johann (*/† 1716), umro je ubrzo nakon rođenja, najmlađa kćer, Maria Amalia umrla je u dobi od šest godina (1724–1730), a druga kći Maria Anna je umrla je, također prije nje, pri porodu (1718–1744). Jedino ju je preživjela njezina najstarija kćer, Marija Terezija (1717–1780). Zbog tih tragedija bila je vrlo depresivan sve do svoje smrti.

Tri dana prije Božića umrla je tada 59-to godišnja majka Marije Terezije. Sahranjena je pored svog supruga cara Kala VI. u Carskoj kripti. Njezino srce je odvojeno pokopano i nalazi se u "Herzgruft" (kripti srca) Habsburgovaca u Loreto kapelici crkve Sv. Augustina u Beču.

4 Car Leopold I.
*Beč, 09. 06. 1640. † Beč, 05. 05. 1705, rimsko-njemački car (1658.-1705.), ugarsko-hrvatski kralj (od 1655. u Ugarskoj i od 1657. u Hrvatskoj do 1705.), češki kralj (1658.-1705.).

Pogođen genetskim defektima poput "habsburške usne" i izbačena donja čeljust

Leopold je bio religiozan rimokatolik. U svojim zemljama je protjerivao protestante i Židove; jedan distrikt Beča (Leopoldstadt) dobio je ime po njemu u znak zahvalnosti Austrijanaca za protjerivanje Židova iz tog dijela grada. Na njega su utjecali Isusovci, a bio je i veliki zagovornik protivreformacije. Leopold je umro 5. maja 1705. Za života je uspio osigurati svojoj dinastiji zakonsko pravo na nasljeđivanje ugarske i hrvatske krune, odnosno automatske nasljeđivanje tih kruna od strane svojih muških potomaka u muškoj liniji. Sa svojim sinovima je potpisao i sporazum kojim je dogovorena da će, u slučaju izumiranja dinastije Habsburg u muškoj liniji, vlast nad habsburškim nasljednim posjedima naslijediti kćeri njegovog najstarijeg sina Josipa, a nakon njih i njihovog potomstva kćeri mlađeg sina Karla, a nakon njih i njihovog potomstva njegove vlastite kćeri.

Car Leopold I. se ženio tri puta.
Njegova prva supruga bila je kastiljsko-aragonska infanta i austrijska nadvojvotkinja Margareta Terezija, kćerka njegove sestre Marijane i njegovog daidže, kastiljsko-aragonskog kralja Filipa IV. S njom je imao četvero djece. Carica Margareta Terezija je umrla u 21. godini života.
Njegova druga supruga bila je njegova rodica, nadvojvotkinja Klaudija Felicita Austro-Tirolska. Oženio ju je 15. listopada 1673. godine. Rodila mu je dvije kćerke. Carica Klaudija Felicija je umrla u 22. godini života.
Iste godine, 14. 12. 1676 oženio je Eleonoru Magdalenu Nojburšku, s kojom nije bio u tako bliskom srodstvu kao s prvim dvjema suprugama. S njom je imao desetero djece.

U pogledu vanjske politike Leopoldova duga vladavina, gotovo pola stoljeća, bila je obilježen neprijateljstava s Francuzima i Turcima. Jednom ratu slijedio je sljedeći. Nakon drugog turske opsade Beča u 1683, krenuli su Habsburgovci u ofenzivu. Zbog centralne uloge u turskim ratovima dobio je nadimak "Türkenpoldl", navodno zbog njegovog nježnosti. Tako povjesničar Valvasor piše kako je Leopold I. pri potpisivanju smrtne kazne, "iz urođene blagosti i suosjećanja suze su mu kapale po tinti njegovog potpisa do nečitljivosti".
Tijekom opsade Beča, pobjegao je iz grada, kao i prije, za vrijeme epidemije kuge.
Sahranjen je u Carskoj kripti. Njegovo srce je odvojeno pokopano i nalazi se u "Herzgruft" (kripti srca) Habsburgovaca u Loreto kapelici crkve Sv. Augustina u Beču.

5 Carica Eleonora Magdalena Nojburška
*Düsseldorf, 06. 01.1655 † Beč, 19. 01.1720

Ta strogo pobožna i u katoličkoj obitelji odgojena princeza htjela je otići u samostan, ali je po želji roditelja pristala na udaju s carom Leopoldom I., kojem je nedugo umrla njegova druga supruga.


Vjenčanje je održano 14. 12. 1676 u Passau. Eleonora, koja je preživjela svog supruga za15 godina, imala je na dvoru snažan utjecaj, čak i onda, kada je njezin sin Josip I. preuzeo nasljedstvo. Nakon iznenadne smrti Josipa I. 17. 04. 1711 preuzela je Eleonora Magdalena vladarske dužnosti sve do dolaska svog najmlađeg sina Karla VI. iz Španije.


Čovjek je tek onda mrtav kada više nitko ne misli na njega
Bertolt Brecht

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #4 : Veljača 04, 2013, 14:51:12 »


6 Marija Karolina grofica Fuchs-Mollard


Klikni za uvećani prikaz  

Grofica Marija Karolina od Fuchs-Mollard zvana " Charlotte/ Šarlote/" (* 1675 u Dresdenu ili * 14. 01. 1681 u Beču † 27. 04. 1754 u Beču), bila je odgojiteljica, a kasnije šefica dvorskog kućanstva i dvorske pratnje kraljice. Vodila je ukupan nadzor nad cjelokupnim ženskim osobljem nadgleda održavanje etiketa. Od Marije Terezije bila je često zvana "moja lisica".

Na izričitu želju Marije Terezije, grofica je pokopan kao jedini ne-Habsburgovica u Carskoj kripti. Na poklopcu njezing sarkofaga dala je carica upisati: "U besmrtnoj uspomeni i zahvalnog srca za ogojiteljicu plemenitih vrlina. Marija Terezija ".

7 Car Joseph I.
* Beč, utorak, 26. 07.1678 † Beč, petak, 17. 04.1711

U proljeće 1711, dostigla je epidemija boginja Austriju. Iako je car Josip I. simptome bolesti već osjetio, otišao je u srijedu 08. 04., nakon četverosatne sjednice vlade, u lov u Wienerwald. Car Josip I. umro je 17. 04. u Hofburg palači.
Josip I. volio je avanture, opasnost i bio je lakoumno smion i neoprezan čovjek. Svoje konje je sam pripitomljivao stežući svojim jakim rukama uzde uz njihove čeljusti.

Tko je vjeran i ne griješi, taj neka se da zakopati.

Josip I. je svoj cijeli život imao afere sa različitim damama. Kao 15-godišnjak imao je istovremeno tri ljubavnice. Njegovi roditelji su mislili da će ga ta njegova pustolovina najkasnije sa ženidbom prestati, ali su se prevarili. Bio je visok, vitak, crvenkasto-plavu kosu i imao je plave oči. Nije bio pogođen genetskim defektima poput "habsburške usne" i izbačene donje čeljusti. Pošto je već u ranoj dobi osjetio svoj utjecaj na žene, nije se mogao nikako oduprijeti iskušenju. Također tijekom svoje vladavine nijegova stras prema lijepom spolu je ostala. Josipova ljubimica - favoritkinja - bila je grofica Marianne Palffy, njezin otac bio je ban Stjepan Palffy von Erdöd. No, njegova ljubav prema njoj nije ga mogla spriječiti od daljnjih afera. Marianna je sve do Josipove smrti bila najomrženija osoba na dvoru, pogotovo od Josipove majke, carice Eleonore.
Prije svoje smrti obećao je svojoj supruzi Amaliji Wilhelmini, ako preživi, da će sve svoje ljubavnice otjerati iz dvora.
Zbog careve oporuke došlo je do oštrih prepirki jer je odredio da njegova ljubavnica Marianne Palffy dobije nakit i odjeću u vrijednost 500.000 guldena, dok je njegova majka, carica Eleonora, naslijedila samo 50.000 guldena.

U ponedjeljak, 20. 04. 1711 pokopan je u Carskoj kripti. Svoj zadnji mir našao je u sarkofagu broj 35, 35, koji je izradio Johann Lucas von Hildebrandt. Ona je ukrašena slikama raznih bitaka iz Rata za špansko nasleđe.
Njegovo srce je odvojeno pokopano i nalazi se u "Herzgruft" (kripti srca) Habsburgovaca u Loreto kapelici crkve Sv. Augustina u Beču.

8 Carica Amalia Wilhelmine
* Lüneburg, petak, 21. 04. 1673  † Beč, utorak, 10. 04. 1742

Vjenčanje 26-godišnje Amalie Wilhelmine bilo je u utorak, 24. 02.1699 u Beču. Brak je, činilo se, u početku biti sretan. Iste godine 08. 12. rodila se kći Marija Josefa, a 29. 10. 1700 sin Leopold Josip. Sinčićeva smrt (04. 08. 1701) i Josipove afere napravili su od nje tužnu ženu.

Urnu njezinog srca izradio je Ignaz Franz Platzer. Urna je smještena u podnožju Josipovog sarkofaga u Carskoj kripti.

U mnogim izvorima je njegova "pokvarenost" tj. seksualna ovisnost- istaknuta. S tom seksualnom razjarenošću zarazio se 1704 sifilisom od kojeg je obolila i Amalia. Carica je patila od tvrdog čankira, tamnocrvenih kožnih čvorića i bolova srca i drugih unutrašnjih organa. kobakterija je najvjerojatnije već počela napadati srce, mozak i druge unutrašnje organe. U to vrijeme došlo je do otuđenja između nje i njezinog supruga.
Nakon 12-godišnjeg braka i Josipove smrti, zaražena sifilisom carica je živjela vrlo povučeno. Krilo carske palače, gdje je živjela, dobilo je po njoj ime - Amalijintrakt. 31 godinu nakon suprugove smrti, umrla je od hidropsije. Pokopana je Salesianskom samostanu u Beču. Samo svoje srce dala je "svom voljenom suprugu pred noge poleći"

http://de.wikipedia.org/wiki/Salesianerinnenkirche_(Wien)


Čovjek je tek onda mrtav kada više nitko ne misli na njega
Bertolt Brecht

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #5 : Veljača 04, 2013, 15:00:29 »


9 Carica Marija Terezija
* Beč, 13. 05. 1717 † Beč, 29. 11. 1780
Punim imenom: Maria Theresia Walburga Amalia Christina

Marija Terezija: fanatična katoljkinja i mrziteljica Židova

Sa 19 godina udala se u Beču 12. 02. 1736 za lotarinškog vojvodu Franju Stjepana. Za razliku od uobičajenih dinastičkih veza onog vremena to je bilo pravo ljubavno vjenčanje. Par je proveo tri mjeseca u Toskani, a zatim se vratio u Beč. Od tada je dinastija postala poznata kao Habsburg-Lothringen. Marija Terezija bila je vrlo obrazovana žena. Pored njemačkog govorila je latinski, talijanski i francuski. Dok je za vrijeme vladavine Leopolda I. na dvoru dominirao talijanski jezik, Marija Terezija je dala prednost francuskom jeziku, te je i sa svojom djecom komunicirala uglavnom na francuskom jeziku. Od 1737 do 1756 rodila je 5 sinova i 11 kćeri. Budući da ju je pratio glas o sklonosti aferama, pričalo se kako je imala aferu i s barunom Franjom Trenkom, kojega je navodno skrivala ispod svoje haljine u kritičnim trenutcima. Unatoč svima pričama brak Marije Terezije i Franje bio je skladan.
Najteži sudbinski udarac bila je smrt Franje Stephena 18. 08. 1765 u Innsbrucku. Svojoj prijateljici je napisala: "Izgubila sam muža, prijatelja, jedinu stvar moje ljubavi (...)" Nakon njegove smrti, prestala nositi svaku vrstu nakita, ošišala kosu i oblačila se u crninu do kraja života. Svoje duševno stanje po Franjinoj smrti je opisala riječima: "Sada se jedva poznajem. Postala sam poput životinje bez pravog života ili razuma". U spomen na svogsupruga, osnovala je ženski samostan, za opskrbu plemenitih neudanih žena, u Innsbrucku. Josip, njezin sin bio je, umjesto svog oca njezin suvladar. Odnos između njih dvoje bili su vrlo sukobiti zbog razlike u njihovim ličnostima. U usporedbi s Marijom Terezijom, Josip je bio intelektualno superiorniji, ali majčina dominanta ličnost je često izazivala Josipovo povlačenje. Ponekad se otvoreno divila njegovim talentima i postignućima, a istovremeno ga kritikovala iza njegovih leđa. Pored svoje spremnosti za reforme bila je jako oblikovana od katoličke i barokne tradicije habsburške kuće. Mnoge Josipove ideje odbacila je kao protucrkvenim. Iako je na kraju odustala od pokušaja da preobrati svoje nekatoličke podanike na rimokatoličanstvo, Marija Terezija je Židove i protestante smatrala opasnim za državu i trudila se ukloniti ih. Bila je monarh s najviše predrasuda prema Židovima, koje je naslijedila od svojih predaka i razvila nove. O Židovima piše 1777. sljedeće: "Ne poznajem veću kugu od ove rase, koja svojim prevarama, kamatarenjem i pohlepnošću tjera moj narod na prosjačenje. Zbog toga Židovi treba da budu držani što je dalje moguće i izbjegavani." Vršila je veliki pritisak na svoje jevrejske podanike dižući izrazito visoke poreze.

S druge strane, iako suvladar, Josip nije se mogao postupiti samovoljno u vršenju vladarskih dužnosti jer i dalje je ona držala državnu vlast u svjim rukama. Svojoj prijateljici je napisala: "Jedno drugo viđamo samo za večerom... Njegova ćud je gora i gora svakog dana... Molim te, spali ovo pismo... Samo želim izbjeći javni skandal." ... "On me izbjegava... Ja sam jedina osoba koja stoji između njega i krune, pa sam zbog toga prepreka i teret. Samo moja abdikacija može popraviti naš odnos." U svojoj političkoj oporuci piše, između ostalog, sljedeće: "Našla sam se bez novca, nepriznata, bez vojske, iskustva i vlastitog znanja, te na kraju i bez ijednog savjetnika, budući da je svaki od njih u početku želio čekati i vidjeti kako će se stvari razvijati."

Nakon smrti Marije Terezije na 29. 11. 1780 njezin pogreb održao se, prema dvorskom protokolu, na sljedeći način: "Bezdušno carsko uzvišeno tijelo, koje je u njezinoj sobi položeno je 30. 11. u 07:00 sati na večer, otvoreno i balzamirano. Evisceracija je trajala od 19:00 do 23:00 sata pri kojoj je bio prisutan c.k. protomedicus (glavni medecinski administrator) dr. Kohlhammer. Otvaranje i balsamiranje izvršeno je kroz c.k. kirurge: Joseph Vanglinghen, Ferdinand von Leber i Anton Rechberger, te dvorski ljekarnik Wenzel Czerny. U petak, 01. 12. rano ujutro njezino tijelo bilo je izloženo u velikoj dvorskoj kapeli, uzvišeno velike dvorske kapele na četiri-stepenice uzdignutom podestu preko kojeg je razapet crnim baldahin. S desne stajao je veći srebrni pehar (urna) u kojem je ležalo njezino srce, s lijeve na trećoj stepenici nizvodno od lijesa stajao je kotao s njezinom izvađenom utrobom."

Nadalje, navodi se u izvješću: "U subotom 02. 12. poslijepodne u svečanom ritualu je odnešena je u urna s njezinim srcem u 'Herzgruft' (kriptu srca) Habsburgovaca u Loreto kapelicu crkve Sv. Augustina u Beču. U nedjelja 03. 12. održan je svečani pogreb gdje je njezino tijelo sahranjeno uz njezinog supruga u dvostrukom sarkofagu, koji je preko dva metera dug i tri metera širok. Na stranama je ukrašen reljefima prizora iz života kraljevsko para: kao krunisanje Franje I. Stjepana Lotarinškog 13. 09. 1745 u Frankfurtu. Na sarkofagu su, u prirodnoj veličini, dvije figure kraljevskog para, okrenuti jedni drugima, a iza njih drži jedan putto nad njima zvjezdani vjenčić. Na sva četiri ugla sarkofaga sjede tužni geniji - zaštitničko božanstvo - s krunama i grbovima njihovih najvažnijih vladarskih titula Svetog Rimskog Carstva, Mađarske, Češke i Jeruzalema."

10 Car Josip II.
* Beč, 13. 03. 1741 † Beč, 20. 02. 1790
Punim imenom: Josef Benedikt August Johann Anton Michael Adam.


Car Svetog Rimskog Carstva ("car reforme") Kralj Češke, Hrvatska i Mađarska (od 1780), najstariji sin Franje Stjepana Lotarinškog i Marije Terezije, u Frankfurtu, 27. 03. 1764 izabran za rimsko-njemačkog kralja i tamo 03. 04. iste godine okrunjen.

On je bio glavni zastupnik "prosvijećenog apsolutizma" i proveo u svojoj zemlji opsežne unutarnjo-političke reforme na području prava, gospodarstva, poslovnog i društvenog rada, s ciljem centraliziranja administracije. Godine 1781 ukinuo je kmetstvo i protestantima, pravoslavcima i Židovima garantirao tzv. vjersku toleranciju. Uveo je za plemstvo, koje je do tada bilo od plaćanja poreza izuzeto, zemljarinu-opći porez na imovinu.

Želio je sve narode Monarhije ujediniti u jedno i na taj način stvoriti snažnu (ujedinjenu) snagu, poput današnje EU. Ukinuo je smrtnu kaznu i bezuspješno pokušao razoriti Osmansko carstvo. Josip II. bio je jedini europski vladar svog vremena koji je najviše vrmene proveo putujući na cestama. U svojih 7102 dana vladavine proveo je 2260 dana izvan njegove rezidenciji.

Anegdota:
Car Josip II. provjerava gospodarstvo
Car Josip II. od Austrije imao je naviku precizno provjeriti sva državna poslovanja - čak i ona u koje se nije razumjeo - što je dovodilo do usporavanja cijele administracije. Tako mu je predan na pregled jedan račun, za kupnju jedne zebre za zoološki vrt Schönbrunnu, u iznosu od 800 dukata. Josip II. je napisao u margini računa: "Ja zapravo ne znam, što je zebra, ali smatram da je 800 dukata za to previše."

Josip je bio dva puta oženjen. Prva supruga Isabella od Bourbon-Parme umrla je 1763 pri porodu druge kćerke. Njegova druga supruga bila je njegova sestrična princeza Marija Josepha Bavarske, kći cara Karla VII. Umrla je nakon dvije godine braka od boginja. Nisu imali djece.
Vjerojatno taj brak nije nikada bio izvršen. Josip je izbjegavao zajedničku spavaću sobu, te je čak, da ne mora vidjeti svoju suprugu, dao pregraditi zajednički balkon u palači Schönbrunn. Nakon dvije godine braka, umrla je i ona od boginja.

Naslijedio ga je njegov mlađi brat Leopold II.

Čovjek je tek onda mrtav kada više nitko ne misli na njega
Bertolt Brecht

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #6 : Veljača 04, 2013, 15:05:44 »


11 Marija Lujza od Austrije
* Beč, 12. 12. 1791 † Parma, 17. 12. 1847

Punim imenom: Maria Ludovica Leopoldina Franziska Therese Josepha Lucija von Habsburg-Lothringen, kći Franje II. i druga supruga Napoleona I.


Bila je austrijska nadvojvotkinja po rođenju, francuska carica po braku, i izabrana vladarica Parmskog vojvodstva.

Udala se 11. 03. 1810, protiv svoje volje, za Napoleona I. Već godinu dana kasnije, 20. 03. 1811. rodila je sina, Napoleona Franju Josipa Karla Bonapartu, kojem je dodjeljena titula kralja Rima i vojvode od Reichstadta.
Nakon Napoleonove abdikacije, dobila je kneževinu Parmu, Piacenzu i Guastallu. Tamo je bila vrlo popularna, dala je izgraditi ceste, mostove i 1821. kazalište 'Teatro Regio' u Parmi. 1821 udala se za grofa Adama Adalberta od Neipperg i s njim dobila troje djece. Poslje njegove smrti. 1834 udala se za grofa de Bombelles.

12 Napoleon II. Bonaparte, car Francuske - Grof Reichstadt , sin Marije Lujze
* Pariz, 20. 03.1811 † Beč, 22. 07. 1832


Umro u palači Schönbrunn od tuberkuloze. Njegov prvi i zadnji povratak u Francusku je posthumni, kada Adolf Hitler Francuskoj kao poklon šalje njegove posmrtne ostatke. Njegovi posmrtni ostaci su neko vrijeme bili pored očevih, a poslije su prebačeni u donju crkvu. Njegovo srce je, međutim, ostalo u Beču.

13 Car Franjo Josip I.
* Schönbrunn, 18. 08. 1830 † Schönbrunn, 21. 11. 1916, austrijski car i ugarsko-hrvatski i češki kralj.

Franjo Karlo o svom sinu Franji Josipu I.:
"Naš Car nema prijatelja jer njegove lične osobine to ne dopuštaju. On se nalazi sam na vrhu i govori s onima koji poslužuju, ali odbija razgovor. Samo moćni ljudi mogu razgovarati s njim, dok on sam vjeruje kako živimo u najsretnijem razdoblju austrijske povijesti jer mu tako govore. U novinama on čita samo tekstove koje su mu označili crvenom bojom, a jedini dodir s realnošću mu je bila supruga Elizabeta dok se ona brinula ozbiljnim stvarima."

Desno: Car Franjo Josip I., godinu dana prije svoje smrti, 1915.
Lijevo: Sarkofag carice Elizabete. Punim imenom Elizabeta Amalija Eugenija, poznatija pod nadimkom Sisi.

<a href="https://www.youtube.com/v/sDlREZfzq_w?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />https://www.youtube.com/v/sDlREZfzq_w?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">https://www.youtube.com/v/sDlREZfzq_w?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />https://www.youtube.com/v/sDlREZfzq_w?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>


Čovjek je tek onda mrtav kada više nitko ne misli na njega
Bertolt Brecht

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #7 : Veljača 04, 2013, 15:08:08 »


Atentat na caricu Elizabetu

<a href="https://www.youtube.com/v/70WDgcPpj_c?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />https://www.youtube.com/v/70WDgcPpj_c?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">https://www.youtube.com/v/70WDgcPpj_c?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />https://www.youtube.com/v/70WDgcPpj_c?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Elizabet je, zbog lječenja srčane bolesti, od 16. 07. 1898 boravila u Bad Nauheimu. Carica je navodno već dugo patila od anoreksije i bila je fizički vrlo slaba. Međutim, ona je, kao u bijegu, 29. 08., bez prtljage i bez pratnje napustila Bad Nauheim. Nakon kratkog posjeta u Homburgu je putovala je inkognito na Ženevsko jezero. Dana 09. 09. 1898 stigla je u Ženevu, gdje se je odazvala pozivu obitelji Rothschild. U pratnji svoje dvorske dame Irme Sztaray posjetila je carica Elisabet barunica Julie Rothschild u njezinoj vili u Bellevue na Ženevskom jezeru. Susret je bio ugodan, dame su vrlo živahno razgovarale na francuskom jeziku. Tom prilikom rekla je barunici Rothschild "Želja mi je, da moja duša kroz mali otvor u mojem srcu se u nebo uzdigne." - aluzija, koju je grofice Sztaray tumačila kao predosjećaj.- Za vrijeme večere, dok talijanski orkestar svirao u pozadini, Elizabet je imala iznenađujuće dobar apetit. Volila je more i sanjala o životu na moru, bez ljudi, u samoći.
Kad je carica, u pratnji dvorske dame Irme Sztaray, sutradan u 13:30 sati krenula od hotela 'Beau-Rivage' prema brodu s kojim je htjela putovati u Caux, napao ju je talijanski anarhist Luigi Lucheni i gurnuo jednu polukružnu šiljastu turpiju u srce. Rez je bio toliko malen da se nije odmah mogao primjetiti te se je držao za udarac šakom.
Carica se ponovno ustala, zahvalila se svima prolaznici koji su požurili u pomoći. Tek na brodu izgubila je svjest. Njezine posljednje riječi bile su navodno: "Ali ono što se je to samnom dogodilo?" Ubrzo nakon toga, ona je umrla u hotelu 'Beau-Rivage'. Umrla je 10. 09. 1898 u Ženevi. Sahranjena je 17. 09. 1898 u Carskoj kripti gdje je na nju čekao sin Rudolf († 30. 01. 1889).


Sissi > https://www.youtube.com/watch?v=A9tsysN2hCI
Galerija > http://www2.onb.ac.at/siteseeing/ba/elisabeth/elisabeth-katalog.html


Čovjek je tek onda mrtav kada više nitko ne misli na njega
Bertolt Brecht

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #8 : Veljača 04, 2013, 15:10:55 »


Posljednja austrougarska vladarica - carica Zita

<a href="https://www.youtube.com/v/Qn_a6CH4LGE?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />https://www.youtube.com/v/Qn_a6CH4LGE?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">https://www.youtube.com/v/Qn_a6CH4LGE?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />https://www.youtube.com/v/Qn_a6CH4LGE?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Zita od Bourbon-Parme
* Camaiore, 09. 05. 1892 † Zizers, 14. 03. 1989

Punim imenom: Zita Maria delle Grazie Adelgonda Micaela Raffaela Gabriella Giuseppina Antonia Luisa Agnese. Bila je posljednja carica Austrije i kraljica Ugarske, Hrvatske i Češke.

Udala se 1911. godine za nećaka cara Franje Josipa I., posljednjeg austrougarskog vladara Karla I. Od Austrije. Par je okrunjen za kralja i kraljicu Ugarske 30. 12. 1916. Nakon Karlove smrti živjela je u egzilu.

Sahranjena je u Carskoj kripti u Beču zajedno s ostalim Habsburgovcima.


Čovjek je tek onda mrtav kada više nitko ne misli na njega
Bertolt Brecht

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!