Thierryjev odlazak u mirovinu popračen je svečanošču o kojoj su izvijestile i tadašnje novine Jutarnji list.
Umro je godinu dana poslije, u 64. godini života (11. svibnja 1938.) , a na Mirogoju se od njega oprostio predsjednik Liječničkog zbora
dr. Vladimir Ćepulić govorom u kojem je naglasio da je pokojnik bio osnivač prvog dermatovenerološkog odjela u Hrvatskoj.
Thiery je prvi uveo terapiju luesa salvarzanom u Hrvatskoj, a prenio ju je izravno od njezina osnivača
prof. Ehrlicha iz Frankfurta, gdje je 1910. bio na usavršavanju. Na sjednici Liječničkog zbora 30. rujna 1910. izvijestio je o prvim uspjesima, a iduče godine je u Liječničkom vjesniku iznio iskustvo s 50 bolesnika.
Bio je dugogodišnji fizik Županije zagrebačke, liječnik Merkurove bolesničke blagajne i vrijedan član Zbora liječnika. U Zboru je dugo godina bio knjižničar i odbornik. Velikodušno je darovao Zboru 1000 forinti za izgradnju liječničkog doma, za ono vrijeme veliku svotu.
Janko se 25. 11. 1901. vjenčao
s Marijom Nodilo, kčerkom sveučilišnog profesora
Nadka Nodila (1834-1912.), prvaka Narodne stranke u Dalmaciji, prvog urednika zadarskog Narodnog lista (1862.), prvog profesora opće povijesti na Mudroslovnom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta (1874). kojemu je bio rektor 1890/1891.
Ostavio je za sobom suprugu Mariju te
djecu Wandu, Jelku i Dražena. Nadživjele su ga i majka čma koja je umrla u 90. godini 30. 01. 1942. te supruga Marija koja je umrla 05. 07. 1963. u 86. Godini. Bio je kućni liječnik uglednih zagrebačkih obitelji,
a siromašne je ne samo besplatno liječio nego i pomagao.
O Thierryjevoj popularnosti govori i podatak da su tadašnje novine Jutarnji list u godinu dana tri puta pisale o njemu: 14. Svibnja 1937. povodom odlaska u mirovinu ("Oproštaj s prvim hrvatskim venerologom", str. 21), 11. svibnja 1938. povodom smrti ("Umro je dr. Janko vitez Thiery", strž 8.) i 14ž. svibnja nakon pogreba ("Svečani pogreb dra Janka viteza Thierrya", str. 6). Liječnički vjesnik donio je nekrolog u petom broju 1938ž godine (str. 252-253). Thierry se istaknuo i kao publicist. U Liječničkom vjesniku objavio je od 1903. Do 1912. trinaest priloga, uglavnom kazuističkih. U vlastitoj je nakladi 1934. objavio knjigu od 279 stranica, sa stotinjak kazuističkih prikaza, pod naslovom In dosis refractis (u malim obrocima). Poučne crtice iz života liječnika. Smrt je prekinula njegov rad na knjizi o štetnosti pušenja.
Ovaj faktografski životni kurikulum, pisan na temelju dokumentacije, oživjet če s nekoliko svojih sječanja
Thierryjeva pranečakinja prim. dr. Janka Lenarčić-Čepelja (r. 1930. u Križevcima), umirovljena otolaringologinja u Zagrebu, koju uz Thierryja vežu uspomene iz djetinjstva.
Uspomene na onkl Janka"S mojim praujakom (bratom moje bake), "onklom Jankom" kako smo ga u obitelji zvali, vežu me sječanja iz moga djetinjstva, kada sam krenula u osnovnu školu August Šenoa u Opatičkoj ulici 24, u Popovom tornju (sada Zvjezdarnica). Stanovala sam tada u susjedstvu kod moje bake
Marije pl. Junkovič u Opatičkoj 21, u kuči koja je nekoč bila poznata kao sastajalište iliraca. Onkl Janko dolazio bi gotovo redovito svake nedjelje u posjet mojoj baki, kada je obilazio i svoju majku (moju prabaku). Bio je obljubljen u cijeloj obitelji, a nama djeci je imponirao svojom smirenom i nadasve srdačnom pojavom iz koje je upravo zračila toplina, osobito prema svakome kome je trebala pomoč. Bio je omiljen i među bolesnicima, koje je ne samo liječio nego, po potrebi, i materijalno pomagao. S njim su me vezale dvije sličnosti. Kao što je on dobio ime po svom
prastricu Janku pl. Vancašu (1805-1858-), župniku iz Dola u Žumberku, tako sam i ja dobila ime po onkl Janku, makar je to ime rijetko u ženskom obliku. Druga je što sam se i ja odlučila za medicinu kao Aleksa Vancaš i onkl Janko. Svakako, Janko je svojim životom i radom nastavio dignitet obitelji iz kojih je potekao."
Thierry o sebiKarakter i misli vodilje prim. Thieryja dobro če ilustrirati nekoliko odlomaka iz njegove knjige In dosis refractis. Uvod počinje ovim riječima:
"Predajem ove crtice skupljene u 30-godišnjem liječničkom djelovanju široj javnosti s više razloga. Prvi bi bio taj, da se po mogučnosti upozna život čovjeka, kojemu je dužnost posvetiti svoj rad za dobrobit bližnjega, te povratiti ono največe blago na tom svijetu, a to je zdravlje.
Neka svaki koji pročita ove istinite crtice bar donekle upozna tjelesne i duševne napore kojima je izvrgnut liječnik, ako zdušno vrši svije zvanje. Nema tu umora i pospanosti iza noći koju je liječnik proveo budan u brizi uz teškoga bolesnika ili iza operacije, koja se mora u noći hitno obaviti, da spasi ugroženi čovječji život..."
U epilogu Thierry kaže:
"Neka je to prva ispovijed moje liječničke duše - i to ne pred jednim čovjekom, već pred svakim koji je željan upoznati iz ovih stotinu istinitih crtica neke vrsti križni put, kojim stupa svaki brižni liječnik. S mnogo sam stotina ljudi došao u preko 30 godina u liječnički saobraćaj, ali se nadam da ima malo bolesnika koji mi mogu što prigovoriti, a i ti neka kod ove javne ispovijedi prime uvjerenje, da sam im nehotice učinio što na žao.
S druge sam strane mnogo toga doživio i mukotrpni me život tako otvrdnuo, da me je prošla naivna pomisao u očekivanju ljudske zahvalnosti dočekati bezbrižnu starost."
Janko Thierry rodio se u četvrtak, 20. 08. 1874. u Zagrebu,
† u srijedu, 11. 05. 1938. U Zagrebu
Prof. Dr. Željko Poljak
Liječničke novine broj 95 - 15. prosinca 2010.
http://www.hlk.hr/226__________________Vidi > Izvori grada > hrcak.srce.hr/file/62623 – Str. 473
Vidi > Dvorac Kostel u Svrževu kod Pribića >
http://www.hpd-martinscak.hr/ZUMBERAK.htmlThierryRimokatolička plemićka obitelj iz Lothringen-a, čija genealogija je prvi dokumentirana 1711. s
Josephom Chevalier de Thierry.
Njegov sin
Jean Baptiste Chevalier de Thierry doselio se u Ljubljanu 14. 09. 1785.
Sin Jeana,
Josip vitez von Thierry, patricij Rijeke 24. 05. 1823
Sinovi Josipa su:
Alojs Anton barun Thierry Alojs Philipp Stephan Anton barun Thierry
* 26. 05. 1845 u Rijeci † 12. 05. 1930
Studije prava završio u Zagrebu 25. 07. 1867
Svoju karijeru kao pravnik započeo je 20. 09. 1867
20. 07. 1869 imenovan sudcem hrvatsko-slavonsko-dalmatinske Vlade
25. 10. 1871 kotorski sudac u Delnicama
Od 17. 05. 1875 sudac u Našicama (gradić u Slavoniji, 50 km zapadno od Osijeka)
27. 04. 1881 sudac u Zagrebu
23. 05. 1883 Predsjednik suda kraljevine Mađarske u Budimpešti
23. 12. 1892 predsjednik suda u Rijeci
Ugarski barunat dodjeljen 06. 08. 1918
Josip, * 25. 5. 1849 u Rijeci † 24. 10. 1882 u Delnicama
Josipova djeca:
- Janko
- Josipa pl. Kukuljević-Sakcinski
Fusnote – bilješke (pod crtom) M.D.