CRO-eu.com
Listopad 22, 2019, 21:57:52 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Zašto mi toliko psujemo?  (Posjeta: 3789 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Ožujak 21, 2013, 20:51:10 »


Hrvatska jedna od zemalja u kojima se najviše psuje

Prema ozbiljnim lingvističkim studijama Hrvati su, uz Talijane i Mađare, na samom europskom vrhu prema učestalosti, raznovrsnosti i žestini psovanja. Profesor usmene književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dr. Stipe Botica ističe kako je uobičajeno da su najveći psovači izrazito katolički narodi sa područja južne Europe. Od psovki je najmanje pošteđene vjera, a paradoks je da najveći psovači sebe obično doživljavaju kao predane vjernike. Svećenik i sociolog dr. Ivan Grubišić uzroke psovke nalazi i u patrijarhalnom odgoju gdje psovka postaje inicijacijom u svijet odraslih, sastavni dio folklora i ponašanja. (1)

Zašto mi toliko psujemo?


Diljem svijeta ljudi, kada su stvarno ljuti, bacaju oko sebe, kao vulkan užarenu lavu, snažne izraze. Dali je to potrebno?

U bilo kojem jeziku psovke se upotrebljavaju. Tko tvrdi da nikada nije opsovao taj ili laže ili je svetac. Razlika u upotrebi "tabu" riječi nije ovisna o inteligenciji pojedinca već o regiji i kulturi. Dok jedni, s psovkama, namjeravaju uvrijediti (Kukavice!) ili proklinjati (Idi k vragu!), drugi upotrebljavaju psovke kao izraz razočaranje, čuđenje ili iznenađenje (Vidi ti tog govnara!). Ali ima sirovih i bestidnih izraza koje se koriste samo za opis nečega kao: "Hladna je kao moja guzica" ili "Taj ništa ne radi, samo ljulja jaja".
Ne samo domaće psovke nego i one na stranjem jeziku djeluju također na nas uvrijedljivo kao "Fuck you".

Psovati, čini se, je dio ljudskog ponašanja i koriste se već preko 5000 godina, što dokazuju činjenice u najstarijim pisanim dokumentima. Psovali su kraljevi, knezovi kao i kmetovi. Psovka nije ovisna o društvenoj klasi već o umnoj  kontroli jedne osobe i njezinom temperamentu.

Očito, da je teško našu ljutnju i našu frustraciju bez psovki izraziti. I unatoč najboljim naporima roditelja, učitelja, svećenika i u odraslim godinama našim osobnim, da ne psujemo, već u mladim godinama vrijeđamo naše vršnjake. Podjednako psuju muškarci i žene, mladi i stari, pri čemu se mora naglasiti da žene psuju više kod kuće a muškarci jednako na poslu kao i kod kuće ili u kavani. Možda je to tipičan "muški kompleks" s kojim namjeravaju prekriti svoju nesigurnost ili strah?

Dok Hercegovci nekoga proklinju s: "Dao ti Bog da dobio srbina za zeta!", Ličani to čine s "Padavice te hvatala!". U nekim ličkim selima kada se žena svađa, pogotovo s nepoznatim muškarcem ili susjedom, padaju provokativne uvrijede kao: "Beskurica!" Pri takvoj svađi dešavalo se, da je uvrijeđeni mukarac ženi po-/do/kazao da laže, a ona tada, tobože od stida, padne u nesvijest.

Dok se na radnom mjestu još donekle suzdržavamo i pokušavamo diskutirati bez psovki, s prijateljima smo opušteniji i dajemo prednost našem temperamentu pred razumom.

Mnogi znanstvenici ne mogu si zamisliti, i u budućnosti, naše društvo bez psovki jer je već i najmanje dijete shvatilo da si s psovkama može osigurati pažnju roditelja. Kako će roditelji reagirati i što će djetetu reći, dijete neće razumjeti i ne igra nikakvu ulogu ali će brzo shvatiti, da je psovka nešto posebno i da izaziva brzu i intenzivnu pažnju odraslih.

Bez sumnje, da psovke, odvojeno od običnih riječi, mozak obrađuje preko drugog kanala. Pritom igra važnu ulogu "limbički sistem" koji je osovina zadovoljstva i bola i suprotan dio mozga koji je odgovoran za naše racionalno razmišljanje.

Kada smo uzrujani, mi ne da samo kontrolu nad našim ponašanjem gubimo nego i nad našim načinom izražavanja. I upravo one riječi koje su nam strogo zabranjene prodiru tada kroz naša usta kao hici iz vatrenog oružja.

Dnevno čujemo nove psovke koje umjesto da odmah zaboravimo, zapamtimo naročito dobro. Koliko duboko su vulgarne riječi u našem mozgu utemeljene, pokazuje ponašanje mnogih dementnih i alzheimer bolesnika. Ali ne samo bolesni već i stari ljudi prije će zaboraviti imena svojih roditelja nego li psovke iz svoje mladosti.

Ali zašto mi psujemo? Ili bolje rečeno: Što imamo od toga? Mnogi psiholozi i jezikoslovci su uvjereni, da verbalni ispadi pomožu smanjiti stres.

Drugačije nego kod nasilja, psovka ima određeno "duhovno pročišćenje". I u svakom slučaju je bolje nekoga s psovkama napasti (Njušku ću ti polirati!/ Dati ću ti po njuški!) negoli tući.

Dakle, ako psovanje ljudskoj naravi pripada i ujedno pomaže pri uzbuđenju, onda sav trud i sve nade o jednom društvu bez psovki su samo iluzija. S druge strane dobro je znati, da su psovke nepoželjne u civiliziranom društvu. Ali što reći kad se netko stvarno jednom jako razljuti?

Kao komentar na Kruletovu satiru

Marica
________________
(1) http://www.monitor.hr/vijesti/hrvatska-jedna-od-zemalja-u-kojima-se-najvise-psuje/73576/

(2) http://hr.wikipedia.org/wiki/Psovka

(3) http://www.krule.blog.hr/

(4) http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=3011.new#new
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!