Uređivana je i aleja, pa su s južne strane staze
postavljeni kandelabri, a klupe i s jedne i s druge strane staze.
Od kada je mrtvačnica preseljena na novu lokaciju 1996., objekt evidentno propada i devastacija se pojačava. Danas je u funkciji samo gornja etaža, ali vrlo rijetko, jer se mise slave samo za Spasovo i Dušni dan.
Zanimljivo je da je objekt još jednom u svojoj povijesti poslužio kao skladište oružja. Bilo je to u rujanskim danima 1991. godine,
kada je u njegovoj blizini bila smještena postrojba Zbora narodne garde i u mrtvačnici (kripti) držala oko tjedan dana municiju i eksploziv. U borbama za našičku vojarnu objekt nije bio oštećen, ali je jedan projektil pao u blizini nadvožnjaka, kod ulaznog portala aleje" . Još i danas su na njegovom lijevom stubu vidljiva oštećenja za koja pretpostavljamo da su tada nastala.
Danas je cijeli objekt u vlasništvu Franjevačkog samostana Našice, zajedno s okolnim zemljištem na površini od 2 ara i 33 kvadratna metra (17).
Nažalost, cijeli objekt sve više propada. Oko Kapele skupljaju se oni koji traže tek bijeg od javnosti, što se može zaključiti po smeću koje za sobom ostavljaju (prazne boce pića, prazne kutije cigareta i sl.),
a gotovo svi dostupni dijelovi fasade prekriveni su brojnim grafitima i "rezbarijarna" često opscenog sadržaja. Prilazni put od ulaznog portala aleje do Kapele sve više zarasta u travu, a cijeli je okoliš zapušten. U zadnje vrijeme osim Franjevačkog samostana, te radnika našičkog komunalnog poduzeća, akcije čišćenja poduzimali su i članovi Zelene akcije Našice i Mladeži Crvenog križa Našice.
Ne postoji znak koji bi prolaznika upozoravao na postojanje Kapele ili pružao barem minimalnu informaciju o kakvom se objektu radi. Dapače, slika koja dočekuje prolaznika na početku aleje dovoljno govori o našem odnosu prema naslijeđu - oštećeni portal, ružni "zaboravljeni" kiosk, srušeno postolje raspela lijevo od ulaza, parkirani automobili na prilaznoj stazi.
UMJESTO ZAKLJUČKA - APEL U POMOĆ
Tekst o Kapeli završavam potkraj godine u kojoj smo na različite načine obilježili 770. obljetnicu prvog pisanog spomena imena grada Našica. Nadam se da će svaki čitatelj ovog zapisa postati svjestan da grad Našice ima veliku sreću što posjeduje ovakvu kulturnu baštinu. Međutim, baština traži svog baštinika. Može nam se dogoditi da za nekoliko mjeseci ili godina ostanemo samo oni koji su nekoć imali svoju baštinu, ali je nisu na vrijeme prepoznali. Dakako, skrb o njoj traži i puno materijalnog ulaganja, no ponekad je prvo potrebno prepoznati blago koje posjedujemo i odlučiti želimo li ga i dalje imati. Kapela svakako zahtijeva znatna materijalna sredstva, ali možda još više traži da je prepoznamo kao nezaobilazan spomenik kulture ovoga kraja.
Ona je arhitektonski biser, ona je posljednje počivalište dvojice hrvatskih banova, a uz nju je i grob prve hrvatske skladateljice, ona je otvorena čitanka naše povijesti. Skrb o takvom spomeniku kulture ne možemo i ne smijemo prepustiti samo njenom današnjem vlasniku,
ona je zaslužila brigu i pomoć cijeloga grada, pa i Republike Hrvatske. Kapela prije svega traži revitalizaciju svojih funkcija. Vjerujemo da će se pronaći načini uključivanja njenih prostora u život Našica, što će omogućiti pravilnu zaštitu, održavanje i korištenje ovog spomenika.
Bilješke 1. Zahvaljujem g. Zvonimiru Brdariću iz Našica koji je svojim neumornim radom na otkrivanju i popularizaciji spomeničke baštine našičkog kraja potaknuo i mene na pisanje ovog rada.
2. Zahvaljujem na pomoći kod pretraživanja građe djelatnici Uprave gđi Višnji Gubica. U dosjeu Kapele postoji Dopis iz 1965. godine g. Josipa Živkovića Zavodu za zaštitu spomenika kulture, jedan nedatirani zapisnik o stanju spomenika, Zapisnik sa sjednice Komisije za registraciju spomenika kulture iz 1974. g., Rješenje o svojstvu spomenika kulture iz 1974. g., nešto fotografija i tlocrt prizemlja Kapele (snimili Krejačić i Kralik, razrada Krejačić) iz 1974. godine.
3. Tekst je za potrebe ovog rada prevele s latinskog jezika gđica Kristina Novak iz Našica, studentica latinskog jezika i povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na čemu joj srdačno zahvaljujem.
4. Dana 9. rujna 1999. pregledala sam Fond obitelji Pejačević (kutija br. 4) i u njoj zatekla navedeno rodoslovlje u dva primjerka. Ono se sastoji od ukupno 8 slobodnih listova velikog formata, među kojima su i crteži. Naslovljeno je STAMMTAFEL DER FAMILlE PEJACSEVlCH nach Familien Documentum zusammengestellt von Grafen Julian Pejachevich. Navedene intervencije upisane su na jednom primjerku lista br. VIII.
5. Zahvaljujem prof. Marijeti Mijatović iz Našica na prijevodu teksta.
6. Odgovor na ovo pitanja vjerojatno će dati detaljnije pretraživanje arhivskih fondova, što je i mišljenje dr. Olge Maruševski izraženo u pismu autorici ovog rada 20. lipnja 1998. godine.
7. Podatak dobiven iz privatne arhive g. Drage Trošelja iz Našica, na čemu zahvaljujem. Naknadno sam osobno utvrdila da na našičkom židovskom groblju postoji nadgrobni spomenik Sigismunda Heima na kojem stoji da je umro 1896. u dobi od 46 godina. Gospodin S. Heim bio je jedan od osnivača društva "Lisinski" u Našicama 1889. godine.
8. Naziv dokumenta: Registar gospodarstvenika židovskog porijekla Sudbenog stola u Osijeku (spis br. 225 i 538). Zahvaljujem na pruženim informacijama Z. Brdariću i djelatnici Arhiva Meliti Rončević.
9. Zahvaljujem na informacijama o eksploataciji pješčenjaka u našičkom kraju mr. Branku Kranjčevu iz Našica.
10. 10 Zahvaljujem na točnom podatku dipl. ing. Domagoju Walleru iz Našica.
11. Informaciju o ovome događaju, kao i niz drugih podataka o objektu dobila sam od g. Nikole Pavlovića iz Našica, na čemu mu srdačno zahvaljujem.
12. Prijevod:
Na uspomenu velemožnog i presvijetlog gospodina
Ladislava grofa
Pejačevića Virovitičkoga
njegova carskog i apostolskog kralja savjetnika, dvorjanika
i komornika, u posjedu Našica baštinika
i posjednika gospoštije Zomba u županiji Tolna,
Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije nekad banom, utemeljitelja
plemićkog majorata Našice, rođenog
petog travnja godine 1824., umro pak
sedmog travnja godine 1901.,
koji je ovu kapelu s grobnicom
po nacrtima zagrebačkog arhitekta H. Bolea
godine 1880. troškovima oko 100 tisuća
florina ugledno postavio, da sebi i obitelji svojoj
sahrane, počinka i vječnog mira
bude mjesto.
Poštovanje i mir sjećanju njegovu.
13. Donosimo cijeli odlomak u prijevodu Bonaventure Dude i Jerka Fućaka preuzet iz publikacije Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1990.
Tako dakle i vi:
sad ste u žalosti,
no ja ću vas opet vidjeti;
i srce će vam se radovati
i radosti vaše nitko vam oteti neće.
14. Puno informacija dobila sam od gđe Agneze Saček iz Našica i gđe Anice Mikičić iz Martina; one su djetinjstvo provele u obitelji Skalnik koja je brinula za red na našičkom groblju, a kuća im se nalazi u neposrednoj blizini Kapele. Srdačno im zahvaljujem!
15. Prijevod s latinskog:
Ovdje počiva
Dora plemenita de Lumbe
rođena grofica
Pejačević
*10/IX.1885. †5/III.1923
Počivala u miru!
16. Podaci o skulpturi preuzeti iz dokumentacije ZMN.
17. Tekst preuzet iz pisma gđe Šulak ZMN.
18. Iskazi dobiveni kako je opisano u bilješci br. 12, te od gosp. Josipa Majsterića iz Osijeka koji je dugo godina živio u Našicama i bio tajnik Općine Našice od 1952. do 1961. godine.
19. Ove informacije dao je g. Mihael Lustig iz Feričanaca, koji je bio sudionik navedenih zbivanja.
20. Podaci preuzeti iz Zemljišne knjige za Katastarsku općinu Našice (uložak br. 338).
VAŽNIJA LITERATURA: BABIĆ, Lj., Umjetnost kod Hrvata, Zagrrb, 1934.
BALTA, I., Vlastelinska porodica Pejačević s posebnim osvrtom na njezinu genealogiju i heraldiku (Anali Zavoda za znanstveni rad u Osijeku br. 4), Osijek, 1985.
BELAVIĆ, P., Našice - povjesničke crtice, Našice, 1995.
CVEKAN, P., Franjevci u Abinim Našicama, Našice, 1985.
DOBRONIĆ, Lj., Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova, Zagreb, 1983.
ENCIKLOPEDIJA HRVATSKE UMJETNOSTI, Zagreb,1995.
HRVATSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON, Zagreb, 1989.
KOS, K., Dora Pejačević, Zagreb, 1998.
KRONIKA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA Sv. ANTUNA PADOVANSKOG U NAŠICAMA (1864 - 1956), rukopis
KRMPOTIĆ, B., Arhitektonski objekt vrijedan pažnje (List radne zajednice ŠPP "Slavonska šuma" Vinkovci, br. 31), Vinkovci, 1973.a
KRMPOTIĆ, B., Muzičar kojeg ne treba zaboraviti (List radne zajednice ŠPP "Slavonska šuma" Vinkovci, br 31), Vinkovci, 1973.b
MAJSTOROVIĆ, S., Našice kroz 700 godina, Slavonski Brod, 1973.
MARUŠEVSKI, O., Iso Kršnjavi kao graditelj, Zagreb,. 198(;.-
MARUŠEVSKI, O., Josip Mihalović (Zagrebački biskupi i nadbiskupi), Zagreb, 1995.
OBAD - ŠĆITAROCI, M. i B., Dvorci i perivoji u Slavoniji, Zagreb, 1998.
ŽIVOT UMJETNOSTI, br. 26-27, Zagreb, 1978.
KORIŠTENE KRATICE HBL Hrvatski biografski leksikon, Zagreb
EHU Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Zagreb
ZMN Zavičajni muzej Našice
FotografijeLijevo: Ladislavov sin Marko
* u ponedjeljak, 04. 08. 1862 u Našicama
† u petak, 28. 11. 1879 u južnom Tirolu, u dobi od 17 g., 3 mj., 3 tj., i 3 d.
1 Gore: Kapela/ dolje: Pejačevićeva kripta
1.2 Tlocrt Kapele iz dokumentacije Konzervatorskog odjela u Osijeku (gornja etaža)
8. od 9