CRO-eu.com
Lipanj 04, 2020, 09:49:57 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Zrinjevac: Tako je bilo  (Posjeta: 4740 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Ožujak 15, 2013, 21:48:26 »


Marvenski trg, pa Zrinjevac: Tako je bilo

Kada je Harmica, današnji Trg Republike, postala pretijesna za trgovanje i sajmove, odlukom gradskog magistrata sve se to šarenilo seli na jug, na Novi ili Marvenski trg, na današnji Zrnjevac. No ni ondje se nije dugo sajmovalo. Trg se počinje uređivati i dobiva ime Nikole Šubića Zrinjskog, koji je 300 godina prije oduševio Europu junačkom obranom Sigeta.

Sijanjem engleske trave, što je tada bio modni hit u Europi, stvara se njegov današnji oblik. Razmišljalo se i mnogo raspravljalo i o vrsti drveća koje zasaditi, pa je jedna delegacija čak u Trstu kupila današnje platane Zagrepčani, oduševljeni stvaranjem i oblikovanjem Zrnjevca, koje je povjereno skromnom arhitektu Milanu Lenciju, uključuju se u uređivanje trga, poklanjajući mu i prve ukrase.

Liječnik dr. Adolf Holzer poklanja 1884 trgu i gradu meteorološki stup, koji sada stoji na sjevernoj strani, a i danas je rijetkost u europskim gradovima. Na njemu se može pročitati kolika je temperatura ili tlak zraka, a tu su i podaci o nadmorskoj visini i ruža vjetrova. Slijedeći darovitelj bio je trgovac Eduard Prister, koji poklanja metalnu konstrukciju muzičkog paviljona. Promenadni koncerti u paviljonu nekad su privlačili i mlado i staro. Još prije posljednjeg rata oko paviljona bile su sklopive stolice, a sjedanje se naplaćivalo.

Zrinjevac je postao šetalištem i sastajalištem Zagreba i ostao je to sve dok ga automobilske kolone nisu ispresijecale i mladima ostavile samo današnju glasovitu špicu na Trgu Republike.

Godine 1888 Zagreb gradi privremeni vodoskok. Dvije godine kasnije vijećnici odvajaju 2 000 forinti za gradnju trajnog vodoskoka, ali Herman Bolle nudi gradu besplatan projekt i izradu vodoskoka, a grad treba da plati samo materijal. Grad tu ponudu prihvaća i Zrinjevac dobiva "vrganj", pokraj koga i danas prolazimo. Poslije su sagrađena još dva vodoskoka.

Valja spomenuti i zgradu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Podignuta je 1861 godine iz zaklade od 50 000 forinti, koju je osnovao Strossmayer. Treba se diviti vidovitosti naših starih, koji su tako reprezantativnu zgradu podigli na tada golim oranicama daleko od grada, ali ipak unutar nekadašnje malte, na kojoj se naplaćiva maltarina za sve proizvode koji su stizali na zagrebačke tržnice.

Gradnjom zgrade Glavnog kolodvora 1892 godine Zrinjevac je uglavnom zaokružen i s vremenom su se njegovi prostori samo popunjavali.

V. Zečković, Večernji list, 1979


Meteorološki stup, prvi poklon građana Zrinjevcu 1884 g.
Snimio: Z. Filija
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Ožujak 15, 2013, 21:53:37 »


Zrinjevac: Tako je bilo

<a href="https://www.youtube.com/v/CGoWbr7vLus?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />https://www.youtube.com/v/CGoWbr7vLus?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">https://www.youtube.com/v/CGoWbr7vLus?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />https://www.youtube.com/v/CGoWbr7vLus?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Nastupom ljetne sezone nastaje preokret i u našem svakdanjem društvenom. životu. On prenosi svoju pozornica iz užeg domaćeg okvira na javna mjesta - na šetališta, javne perivoje, okolicu, kupalište i napokon u vanjska ljetovališta. Zimski reunioni, jourfixi i five o clock tea, koji danas nadomještaju nekadašnje "gemütliche Kaffekränzchen" naših prostodušnih bakica i bezazlenih mamica, svršili su definitivno svoju saisonu, a nebrojene koterije naših mondaina više i niže kategorije obustavit će privremeno svoju društvenu djelatnost, da preko ljeta u okrepnoj prirodi domaćih šetališta, a poslije u raznim stranim kupkama i ljetovalištima odmaraju svoje umorne živce od težkih napora zimske društvene konvencije. Prve toplije sunčane zrake mladoga proljeća navieštaju smrt intimnim sastancima u elegantnim salonima sa zabavnim ili dosadnim, duhovitim j ili banalnim čavrljanjem, koje ima većinom karakter nesmiljene društvene medisance, sa nestalinim, i neozbiljnim pflirtovanjem, koje započinje u koncertnim i plesnim dvoranama, nastavlja se u baršunastim i svilenim salonskim foteljima, coram publico, a svršava u polu zasjenjanim razkošnim boudoirima iza gustih čipkastih zavjesa. Sva zamamna, blještava poezija zimskog društvanog života razplinula se poput sapunica na suncu, a naše dražestne salonske lavice oprostila se za neko vrieme sa čvrstim englezkim hand-shakeom i naodoljivim smiaškom sa svojim galantnim vitazovima. I ako ljetna saisona istom nastupa, u društvu našeg highe-lifea raznih stalažkih stepenica nastaje već sada saison morte, koja će svojom podužom pauzom ljatnoga mrtvila biti možda smrt mnogomu zanimljivomu romanu, što ja za minula saisone niknuo i dospio do kulminacija.

Ali naša ljepotice tješe se variantom poznate francczke rečenice: la saison est morta, vive la saison! pa će sada svoj zabavno-erotični djalokrug prenięti na otvoreno polje javnih perivoja i izletišta, koja mjesta, ako i nemaju onako udobnog komforta za flirtovanje, imaju ipak vječitu prirodnu poeziju, koja je također bitni elemenat svake erotike.

Prvi tragovi ovog "pranešenog djelokruga" već se pače i opažaju na našim šetalištima. Prvi liepi, na samo topli nego upravo tropski svibanjski dani napuniše naša javne perivoje množtvom elagantnog svieta, kao da smo usred ljetne haute-saisone. Ova nenadana invazija ekvatorialne. temperature doniela je ne malu zbrku u rapertoire naše garderobe, jer smo prema godišnjoj dobi bili pripravljeni tek za prolaznu ljatnu fazu. No kako gospođe imadu uviek dosta. prisutnosti duha, da se snađu lasno i u najkritičnijoj situaciji te su uviak unapried obskrbljene svim toaletnim rekvizitima, osvanuše već sada na Zrinjevcu i drugdje u tankim bielim haljinama i slamnatim šaširima, a naši neodoljivi snobovi pojaviše se već u tenis-kostimima i girardi-šeširima s kolosalnim obodima. Dapače prvaci na pomodnom turniru razgališe već i svoje vratove, neskapčajući najgornjeg dugmeta košulje pod vratom, pa tako prenesoše modu tropskih regiona i u našu umjereniju zonu.

Na ulici i šetalištima vide se već u nježnim i krupnim rukama silesija reketa-tih tipičnih simbola ljetne saisone. Nestaje epohelawn-tennisa, za kojom toliko čezne naša jeunesse doree obaju spolova, jer je to najzgodniji izum mode, da se podrži i u mrtvoj saisoni kontinuitet na plesnom parketu te sniežnom i ledenom podiju zasnovanog flirtovanja. I natennis-igralištu pruža se našim mladjanim ljepoticama prilika za predočbu tjelesne gibkosti- gracioznih kretnja i slikovite poze, a mnogomu dandiju, koji se smatra neosvojivom tvrđavom u ljubavnoj strategiji, bit će vješti i proračunani udarci lopte kao smrtonosni hitci iz Amorove strielice.

Stjecište ljetnog života je naš elegantni Z r i n j e v a c. On još nije, istina, dobio svojus lužbenu uniformu, jer se platane nisu još zaodjele širokim zaštitnim lišćem, ai nasadi nisu još dobili svoj ljetni ukras. Stabla su istom počela listati, a njihova golotinja bila je osobito za ovih prvih vrućih dana veoma neugodna. Podnevno sunce prodiralo je slobodno kroz riedke krošnje, pa je u prvoj aleji, gdje je po običaju središte čitave šetnje bila tako nesnosna vrućina, da smo brisali uznojena čela kao za najsparnijih pasjih dana. Ovo gomilanje svih šetalaca u jednom drvoredu sad je tim veća neprilika, što i ono obćinstvo, koje zimi i proljeti prolazi udobnim asfaltom i trottoirom, grne ljeti radi traženja hlada u prvu alelju, na kojoj onda nastaje neudobna vreva i tiska.

Od prvoga svibnja prestadoše nedjeljne podnevne glazbene produkcije te nastao ljetni glazbeni red. Utorkom svira glazba pod večer, a petkom na večer. Ova posljednja uredba naišla je na velik odziv u našeg obćinstva, jer očito prija njegovu ukusu a po svoj prilici i razdiobi dnevnoga reda. Svaka večernja produkcija imala je do sad upravo kolosalan posjet, koji će u kasnijoj ljetnoj saisoni dakako još i više porasti. Nismo mislili da će se ovaj običaj noćnih promenadnih koncerata, koji je inače tradicija južnih krajeva, svidjeti toliko našemu građanstvu, koje nema inače mnogo smisla za južnjačke navike. Eto, sada možemo i po tome reći, da i u nama ima koja kap južnjačke krvi, i ako nam redovno ne dostaje bujnoga temperarmenta.

Večernje promenade imaju više dobrih strana, pa ih zato valjda i publika favorizuje. Na večer ima svatko slobodno vrieme, koje obično posvećuje zabavi, uživanju ili higijenskim zahtjevima. K tomu ne treba praviti rigorozne toilette, jer, i ako nije na šetalištu tako tamno, da bi se mogla variirati ona poznata njemačka nepoetična poslovica o noći i kravama *, ipak nije žalibog razsvjeta tako sjajna, da bi kritični pogledi mogli opaziti i najsitnije toilettne nedostatke. Ovo je osobito važan momenat za one naše dame, koje su već prevalile dobu, kad je ženi glavna mnisao, da osvaja i da se sviđa, pa za to nemaju već ambicije, da za svaku promenadu posvećuju svojoj spoljašnosti najbrižniju pomnju. Kod mladih dama ne mienja ovo doba ništa na stvari ili bolje reći na toiletti, jer one i za večernju promenadu, kao i za podnevnu, prave jednako rigoroznu toilettu. Napokon imaju ove šetnje još jednu veliku prednost, kojaje, čini se, glavnim razlogom za njihovu popularnost. U polumraku dadu se najvećom vještinom i najsigurnijim uspjehom izvoditi taktični manevri kokoterije, koja konačno za mladi sviet ima glavnu svrhu kod svake šetnje na javnom mjestu. Zamamni zvuci glazbe izazivlju i nehotice u duši svakog iole idealno ili erotično razpoloženog čovjeka slatke ljubavne misli i želje.

Prizor ovakve večernje promenade na Zrinjevcu veoma je šarolik i zabavan. Oko sjajno razsvietljenog paviljona nagomila se mnoštvo većinom nižih slojeva, među kojima se vidi i dosta inteligencije. To su većinom ljudi, koji ili ne vole gužvu svjetine ili su osobiti prijatelji glazbe, pa samo radi nje ovamo dolaze. U prvi drvored dolazi međutim sav elegantni sviet, komu nije toliko do glazbe, koliko do zabave i užitka, što ga osjećaju u vrtlogu i metežu. Ima ljudi, kojima je specijalna naslada, da budu u najvećoj stisci i da se guraju u najsilnijoj gužvi. To su oni koji rado gledaju i rado se dadu gledati. Ovakvim ljudima vreva i metež, slučajne ili hotomične karambolaže ne samo da ne smetaju, nego su im neizrecive zabave. U ovakvim prilikama dadu se spretno udesiti nježni doticaji i ugodni sudari s rukama, kod kojih obično li netreba stereotipne pardon-izprike, nego se obično reagira umiljatim pogledom i sladkim smieškomn. Naravno da to biva samo onda, kad ovakvi prividno nehotični sukobi počivaju na mučećem sporazumku, koji često imadu veću vriednost od najrječitijeg izražaja.

Osobit užitak nalaze u ovim promenadama naše ljepušne i vragoljaste kevice, koje su u današnjoj generaciji u pogledu emancipaceije i slobode društvenog kretanja daleko nadkrilile svoje nekadašnje stidljive i naivne predšastnice. Čini se, da je dan danas tip naivke uobće izčeznuo - ne samo iz pozorištne komedije nego i sa pozornica zbiljskoga života. Današnji "bakfiši" poznavaju strategiju očijukanja, kao i obćenitu ljubavnu taktiku tako savršeno, da bi mogle biti malo ne učiteljica svojim mamicama, ako se one u toj umjetnosti nisu neprekidnom praksom uzdržale na visini naprednog vremena.

Večernja polutama, tek mjestimice jače razsvietljena plinskim svjetiljkama i električnim plamenkama, veoma je podesna za očijukanje. U onom tajanstvene - mističnom clairobscuru pronicavije i intenzivnije sievaju crne vatrene oči, a blage plavetne dobivaju još ljubkiji sentimentalni izražaj. Čitava je slika dražestan, slikovit pele-mele, pun šarenih boja i bujne živahnosti, koja odgovara našoj nebrižnoj, života i užitka željnoj čudi. Zvuci glazbe prelievaju se zrakom sad bučnim, sad tihim, čas veselim, čas tugaljivim akordima, večer je tiha i mlaka, a kroz bučan žamor ljudstva mieša se nestašan rnladenački smieh. Sve časkom zaboravlja dnevne mučne brige, skida sa svojim leđa teško breme svakojake dosade i svakdanjih tegoba, podaje se prijatnim mislima i lagodnoj zabavi, u kratko sve hoće, da bar za koju uru prekrije pokrivalom zaboravi neugodnu pozornicu života i da ju osvietli magičnim svjetlom svojih iluzija.

Zrinjevac će sada uobće biti žila kucavica našeg života. Sve što ima interesa za društveni saobraćaj, sve što hoće da bude živa karika u nepreglednom društvenom lancu, sve-što hoće da se za nj znade i čuje, sve će to dnevice hrliti na Zrinjevac, taj živi kinematograf naše ljetne sezone. S toga je i bila sasvim originalna i savremena zamisao, da je jedno ovdješnje kino-kazalište dalo na Spasovo načiniti fotografske snimke podnevne promenade upravo na času, kad je običajna vreva bila postigla kulminacija. Naše krasotice i njihovi vitežki pratioci, opazivši fotografski stroj, podadoše svemu držanja i hodanju što elegantniju tournuru, samo da u kinematografskom filmu budu ovjekovječeni u što otmenijoj pozi. Tako ćemo doskora imati priliku, da u jednom ovdješnjem kino-theatru vidimo jedan prizor svoga društvenog života, a valjda će i vanjski sviet dobiti time zanimljivu sliku sa najobljubljenijeg zagrebačkog šetališta.

Na Zrinjevcu imat će svoje dnevne rendezvouse sav naš elegantni sviet. Tu ćemo se sastajati u podne, pred večer i na večer, za glazbe i u obične dane, tu ćemo promenovati, koketovati, kritizovati, čavrljati i klevetati, tu će naše dame iznositi na oglede svoje najnovije i najskupocjenije toilette, tu ćemo dati oduška svojoj radosti, oduševljenju, neobuzdanoj želji za životom i uživanjem, tu ćemo flirtovati, uzdisati, zapletati spletke i snovati ljubavne aventure, koje će se za tim nastaviti u Tuškancu i Maksimiru u alpinskim ljetovalištima i primorskim kupalištima, a svršiti opet izmedju domaća četiri zida zasićenošću, razočaranjem, bračnim razmiricama, a možda i razstavom i novim bračnim svezama. Na Zrinjevcu se odigravaju p r v a nedužna p o g l a v l j a mnogih veoma zanimljivih i zamršenih r o m a n a, koji se često izvrgavaju u potresne drame i tugaljive tragedije, ali gdje kada i u vesele komedije sa sretnim bračnim epilogom.

Naš Zrinjevac ima za zagrebačku erotiku toliko zasluga, da je vriedan, da mu naši najgenijalniji pjesnici spjevaju zanosne ode, veličajne himne i vatrene ditirambe, jer je nepresušivo vrelo ljubavi i poezije. Pa ipak nema u našoj književnosti takovih klasičnih pjesničkih plodova, ma da su i naši najdarovitiji mladi pjesnici crpali prve svoje ljubavne inspiracije nesumnjivo na zrinjevačkom izvoru.

Šteta je s toga, što nam post-festum dolazi sretna misao, da je Meštrovićev kip "Navrelu života" trebalo rađe postaviti na Zrinjevcu, gdje bi njegova simbolika mnogo više bila u skladu s lokalnom tradicijom.

Asmodeus, Jutarnji list, 19. svibnja 1912

<a href="https://www.youtube.com/v/xCQiFySWkF8?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />https://www.youtube.com/v/xCQiFySWkF8?version=3&amp;feature=player_detailpage ." target="_blank">https://www.youtube.com/v/xCQiFySWkF8?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />https://www.youtube.com/v/xCQiFySWkF8?version=3&amp;feature=player_detailpage .</a>

___________
* Po noći su sve krave crne

Bei Nacht sind alle Kühe schwarz
Bei der Nacht ist so finster im Weg,
Man sieht weder Brücke noch Steg,
Weder Stock noch Stein,
Man stößt sich ans Bein,
Drum geh ich nicht gern allein.

Po noći su sve krave crne
Noću je tako tmurno (tjeskobno)
Ne vidi se ni most ni mostić (brvno),
Ni štap ni kamen,
Udaraiš se o nogu,
Zato ne idem rado sam.


Bei der Nacht ist meine Frau auch so schön,
Bei Tag mag ich nicht mit ihr gehn.
Bei der Nacht so schön!
Kanns gar nicht verstehn,
Mag halters nicht mit ihr gegehn.

Po noći je moja žena isto jako lijepa,
Po danu ne želim s njom izići.
Po noći tako lijepa!
Ne mogu da razumijem
Zato ne žalim s njom biti viđen
.


Und wann ich wieder heurathen thu,
So nehm ichs Laternel dazu;
Da sieht man beim Licht,
Doch was einer kriegt,
Eine Wüste, die mag ich mehr nicht.

Und wenn ich ein Kindelein krieg,
So muß es so schön seyn als ich,
Sonst g'hört es nicht mein,
Ich gehs halt nicht ein,
Es muß wie ich so schön seyn.

Bei der Nacht hat mich oft was gefreut,
Ich denk halt, 's giebt noch mehr so Leut,
Da schläft man in Ruh,
Und deckt sich brav zu,
Es geht, ich weiß selber nicht wuh!

Achim von Arnim
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Travanj 23, 2013, 06:51:50 »


Zrinjevac, odnosno Trg Nikole Šubića Zrinskog



Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!