CRO-eu.com
Travanj 27, 2017, 12:58:20 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Krule piše  (Posjeta: 14540 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« : Veljača 25, 2013, 22:53:06 »


Dragi moji političari

(Ovaj tekst sam objavio 28.05.2012. na fejzbuku... bio je jako popularan. To jutro, sam mislio da će biti jedan obični radni dan... ali... na kraju dana sam čuo takvih priča od ljudi sa kojima se susrećem... a onda sam došao u svoju podstanarsku gajbu, kupio u trgovini 2 pive, otvorio jednu, i na prvom gutljaju pive počeo pisati. Sve ostalo je išlo kao podmazano lojem. Slažete li se vi sa ovim tekstom?... ne znam... bilo kako bilo, toga dana, ja sam se osjećao upravo ovako kako čitate.)

Dragi moj političari!

Uz životni standard kakav konzumiram, a vi mi ga pripremište, ja stvarno ne znam koliko ću dugo živjeti pa evo odlučih da vam napišem pismo zahvale, kako ne bi bilo da vam nikad ništa konkretno ne napisah i ne rekoh.
Bez obzira kojoj političkoj stranci pripadate, oporbi ili vladajućim, želim vam se zahvaliti što ste od jedne jake, industrijske, poljeprivredne, turističke zemlje...moje domovine Hrvatske...u samo 20 i kusur godina uspjeli napraviti, što bi narod reko – "Go kurac".
Od žitne Slavonije ste uspjeli napraviti ledinu..."nogometno igralište"... na kom "utakmica" nije odigrana već 20 godina pa je korov preuzeo i naš i protivnički šesnajsterac zajedno sa centrom. Mora da ste ponosni na to? - čestitam vam!
Čestitam vam i na tom što ste uspjeli sjebat drvnu industriju kraj živih šuma Gorskog Kotara i Like pa sad drvene stolice koje su napravljene od našeg drva kupujemo od Talijana...jer eto...oni to mogu a mi ne.
Čestitam vam i na tom što ste od svjetski poznate hrvatske brodogradnje napravili to da nas čisto veseli kad brodogradilište "3. Maj" sklopi ugovor u vrijednosti 800 dolara pa radimo kanue za somalijske naručitelje. Ponosim se s vama. Čestitam, uspjeli ste!
Uspjeli ste i u tome da 90tih isisate sve novce iz naših domaćih banaka koje ste kasnije sanirali sa našim novcem a onda ih prodali strancima uz ogromne provizije za vas i vaše obitelji pa vam sada sinčići i kćerkice uživaju dok mi jedemo govna koja ste vi izasrali. Ponosim se sa vama...čestitam vam od srca.
Uspjeli ste sjebat i poznate građevinske firme koje su radile po čitavom svijetu i zapošljavale po 15tak tisuća radnika. Naši građevinari su prije bili cijenjeni u cijelom svijetu...a danas?...danas ste od njih oformili građevinsko mafijaške organizacije koja jedna drugu koči i međusobno se kolju poput vukova nad pljenom, i to direktno za vašu korist...za vašu i vaših sinčića i kćeri. Ponosim se sa vama. Čestitam.
Čestitam vam i na tome, što ste u ono malo državnih firmi što je ostalo, uspjeli ugurati svoje rođake pa sad nama običnim "malim" ljudima javljanje na javne natječaje u vezi dobivanja posla izgledaju kao sajens jebeni fikšn. Bravo. Čestitam. Ponosim se sa vama.
Uspjeli ste sjebat kompletnu industriju...ne jednu...ne dvije tvornice...vi ste uspjeli sjebat do temelja kompletnu industriju...sve sve sve...i više od SVE. Zadnjeg kojeg sjebavate je kamenolom koji se bavi eksploatacijom bračkog kamena...kamena za kojim ludi cijeli svijet, baš vi ste uspjeli sjebat. Da ono što cijelom svijetu treba, nama ne treba – za to ste se pobrinuli vi. Čestitam. Ponosim se sa vama al baš ono, što bi reko Edo Majka – pravo pravo!
Kako ste sjebali industriju, tako ste sjebali i radnička odmarališta na moru. Ista ona u koje bi svake godine radnici sa svojim obiteljima za jeftine pare otišli na ta 2 jebena tjedna...2 tjedna mora...2 tjedna u kojima su padali romantični poljubci sa prvim ljubavima, negdje na Jadranskom moru. Danas si malo tko može priuštiti 2 tjedna mora...a da nema romantičnih poljubaca na Jadranu, za to ste se pobrinuli vi. Čestitam vam. Ponosim se sa vama.
Ponosim se sa vama, kada mi prijatelj...visoko obrazovan i stručnjak u svom poslu govori:
- Stari, možda sam si uspio riješiti Kanadu!
Mogu samo reći da ukoliko moj prijatelj i ode, Kanada će biti jedna sretnija zemlja. A vi? Ne brinite se, tu sam ja da se ponosim vama.
Ponosim se sa vama, kada me moj prijatelj Mrki...inače zidar...nazove pa kaže:
- Krule prijatelju...kud sve ovo ide u pičku materinu...suze mi na oči od muke idu!
Mogu samo reći da je Kanada tužna što nema mog Mrkog. A vi? Ne brinite se...tu sam ja da se ponosim vama.
Čestitam vam i na tome što ste nakon rata uspjeli isprintati papir sa 500 000 branitelja kao da smo ratovali protiv Kine i Indije zajedno, te u tu brojku ugurati sebe...svoje rođake...rođakeve rođake...i od rođakovih rođaka rođake. Znam da je to za vas bilo jebeno, vrlo jebeno...mislim...ne rat...nego to sve papirnato sprovesti i napraviti...ne morate mi objašnjavati, pobogu, pa bar vam ja vjerujem.
Znam da vam je bilo jebeno srediti si papire za vojne mirovine i činove...oh...pobogu...pa kao da je bilo lako tamo negdje 1991...1992...sa BMW-om sletiti u jarak sa činom brigadira...pukovnika... jedno 80 km od prve linije. Mislim da sam ja jedini koji vas razumije i stoga se ponosim sa vama.
Ponosim se ja sa vama i kad je u pitanju mladi hrvatski čovjek koji je tek izašao iz srednje škole jer osim što ništa ne zna raditi nigdje nema priliku i naučiti. To ste mu sredili vi. Bože kako vas volim i ponosim se sa vama.
Najmanje 100 afera ste proizveli čija se materijalna šteta mjeri u MILIJARDAMA EURA koje ste sebi slili na razno razne bankovne račune Kajmanskog otočja i Ekvatorijalne jebene Gvineje čiji direktor banke ni ne zna da postoji Hrvatska, ali zna da postojite vi. Čestitam...i naravno...ponosim
se vama.
Ne mogu vam opisati koliko sam sretan što ste svojevremeno uzimali radnicima 2 i 4% od plaća i tako godinu i nešto...a sad ste digli i PDV na 25%. Nakon 20 godina sustavne pljačke i uništavačine uspjeli ste sjebat sve što hoda...puzi...gmiže...a rupe u državnoj kasi da čepimo mi? Opisati vam ne mogu koliko se ponosim vama.
Čestitam vam i na ulasku u Europsku Uniju čije sam i sam standarde prigrlio odmah, pa sad dok cijela Europa spava, ja u 10 navečer palim veš mašinu kako bi oprao veš po jeftinijoj tarifi struje čiju ste cijenu formirali ka da je ista 3 puta opasala Zemlju pa tek onda došla u moju veš mašinu. U ponoć kad Europljani sanjaju, ja se jebem sa centrifugom od veš mašine zajahavši istu kako mi ne bi otišla u hodnik. Ponosim se sa vama...kako ja tako i moja veš mašina.
U samo 20 godina sjebali ste sve. Sve što se na hrvatskom jeziku izreći iz usta dade, vi ste sjebali.

Niste vi uništili, vi ste SJEBALI. Kužite? SJE – BA – LI. Tim sjebanlukom, sjebali ste i malog poštenog čovjeka, koji sam sebi nameće da je nesposoban, a zapravo...PREŽIVJETI u ovoj hrpi govana koju ste vi izasrali, može samo nadčovjek...superčovjek...jebeni SUPERMAN.
Moj Mrki je jednom na baušteli rekao:
- Ništa im sveto nije, majku li im jebem lopovsku! - te nastavio raditi svoj 250satni radni mjesec
Oprostite mom Mrkom na psovanju...a i sam nisam siguran na koga je mislio. Nije na vas...jer vi ste iskreni i pošteni....zato se ja i ponosim vama.

Čestitam vam!
Vaš Krule"

Kruletove postove možete pratiti na njegovom blogu www.krule.blog.hr
http://blog.dnevnik.hr/krule/2012/07/1630899190/dragi-moji-politicari.html
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #1 : Veljača 25, 2013, 23:19:14 »


Ličanin na putu u New York (1. dio)

Bio bi ponedjeljak. Moj Likota bi sjedio u kuhinji, pušio „Kolumbo“ i pio kavu. Njegova žena Kata, bi ložila šparet... i baš pri ubacaju zadnjeg komada drveta u okvir špareta, zazvonilo bi zvono na ulaznim vratima.

- Kato, nema ko drugi bit neg poštar. Oš ti il ja? – upitao bi Mile svoju ženu Katu
- Neb ti jaja otpala da se ednom iti digneš sote stojlce! – pukla bi Kate ka raketa

Mile bi se diga, otiša do vrata, otvorio ih i vidio psa Rex-a kako nateže poštarevu nogavicu

- Dobar dan Mile, evo imaš poštu! – reka bi poštar mrtav ladan sa zakačenim psom na hlačama
- REX!!! Ostavde poštara jebati ćaća mater divlju! Puštajde ga!!! – obratio bi se Mile psu Rexu

Mile bi kratko popričao sa poštarem o situaciji u zemlji a Rex bi cijelo vrijeme držao poštara za nogavicu onako mirno bez ikakvog režanja i očima pratio razgovor između Mile i poštara. Pozdravili bi se i Mile bi se vratio u svoju stolicu a poštar bi do kapije hodao sa Rexom zakačenim za nogavicu. Rex bi ga pustio na kapiji, popišao se po vratima i vratio nazad glodati kundek od kalašnjikova.

- Kato, evo doša račun za rajzliku struje!
- Otvarajde ga da vidimo kolki je! – rekla bi Kate, a Mile potrgao kuvertu... uzeo njen sadržaj... u čudu ga pogledao i rekao
- Kato, vaki rajčun još vidijo nisam. Štoj ovo? Nekav brod na sliki... nekav grad... Kato krušna te mrva jebla, esil ti jope što naručivala iz onog TOPŠOPA... ćaća te ludi jeba?
- Dajde da vidim! – uzela bi Kata pristiglu poštu te nastavila – Ajmeeeee, pa dobila sam nagradno putovanje!!! Znaš one lonce, noževe, nunčake i ping pong lojptice što sam naručla preko TOPŠOPA... eto ja se javla na nekvu najgradnu igru... i eto dobila... Mile što ovo piše, u kakav grad me šalju?
- Piše...“Poštovani“...
- Ne to Mile, ovo gore... nevdim ništa... cvikere nemam... ovo gore, štoj to piše?
- Piše... „Poštovani“...
- Jebli te poštovani, el ti govorim ovo gore!!!
- Kato jebem ga ja, gdje god pogledam piše... aaaaa... evo ga... piše... „Nevjork“. Nevjork!?!? Štoj to?
- Mile?
- Rec?
- Toj Nju Jork!
- Nju što?
- Nju Jork Mile... dobila sam put u Nju Jork! Ajmeee Mileeeee... Nju Jork!!! Znaš Marcu iz gornjeg sela?
- Što šnjome?
- Onat ošla u Nju Jork prije 60 godina!
- I još je u otom Nju Jorku?
- Je, al pod zemljom. Zgazijo je nekav trajvan tamo... al ponjoj znam gdjej taj Nju Jork!
- Pa gdjeje?
- U Amerki!
- Amerki!?!?
- A-a... Amerki... Mile, ja nemežem ić nataj put... tiš morat ić... ja moram kod dojktora na pregled u petak.
- Ja u otaj Nju Jork!?!?
- Ja nemerem... aj ti!
- Štoć ja tamo!?
- Mile... aj svjeta malo vidi... pa nisi iz sela izaša odkatse rodijo!
- Tis ka vidla!?
- Bila ja u Zajgrebu dvaput!
- Jeba te Zajgreb... u Gospću nikad bila njesi... ja esam 5 puta!
- Jeba te Gojspić!

Nakon 4 dana rasprave, Mile bi ipak pristao da ide na putovanje. Dan prije putovanja, Mile i Kata bi spremali torbu. Mile bi govorio sve što mu treba i to prema popisu kojeg je sam sastavio:

- Kato... esil stavla u torbu vojne čizme?
- Esam!
- Antibiotke?
- Esam!
- Duge gaće?
- Štoćet duge gaće u 7 misecu?
- Esil škare stavla?
- Esam!
- E pa ako imam škare, lako ja od dugi gaća napravim kratke!
- Aha... imaš pravo.
- Kožun?
- Esam!
- Ličku kapu?
- Esam!
- Plakat od HDZ-a?
- Esam!
- Špek?
- Esam!
- Čuturcu vode?
- Esam! Mile... el teb treba pasoš?
- Pasoš?
- A e
- Stavde ga... nikad neznaš. Esil mi stavla pištolj?
- Esam Mile, evotga u vojnim čizmam!

Mile bi se to jutro prije puta izljubio sa ženom Katom... obiša bi sve parsce u prasećaku i u suzama se oprostio do njih. U štali bi zagrlio svih 6 krava i sa svakom popričao... svaku bi i poljubio. Nije bilo previše vremena za opraštanje. Mile je ušao u lokalni autobus koji ga je prebacio do Gospića, a onda presjedanje u drugi i put u Dubrovnik. Mile bi u Dubrovnik došao oko podne. Do dubrovačke luke, gdje se trebao ukrcati na kruzera koji ide ravno u New York, Mile se vozio taxi-jem te je cijelim putem taksisti pričao o ratu:

- ...majkem mile... tot je tako bilo moj gospodne tajksista.. da je men neko priča da ćem 91-e dok muzem krave, tenk proć kroz štalu... jab mu jeba mater... al protutnji on ka Čačć Mađarskom... esil ti to mene doveza u otu luku?
- Jesam gospodine, to vam je luka... kruzer vam je ravno ispred nas.

Mile bi izaša iz taksija... u ruci bi držao torbu... ispred njega bi bio ogromni kruzer. Mile bi stajao u hladovini istog i sav u čudu rekao:

- Kru te jeba, kolka zgrada!!!

U tom trenutku, Mili je prišao član posade kruzera, inače crnac te upitao Milu:

- You are mister Mile?

Mile je desnom rukom lagano posegnuo za pištoljem u torbi...

Tekst napisan 12.02.2013.
Autor: Bloger Krule

(Sad svi vi što mi kradete tekstove i stavljate sebe kao autora, imate priliku dovršiti priču...)
________

Krule veli: "To uskoro bi trebalo biti do petka :) Malo sam u gužvi ovih dana pa eto... do petka ide ;) ".
 
  Pjevam   Ah, kad će doći već petak ... MD
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
max 2

Postova: 188


« Odgovor #2 : Veljača 26, 2013, 19:24:03 »

Ha ha ha ha,u orginalu !!!
Evidentirano

Quidquid in occulto est,in apricum proferet aetas!
Što god je bilo skriveno,vrijeme  će iznijeti na vidjelo!
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #3 : Ožujak 21, 2013, 19:48:14 »


Ličanin na putu u New York (2.dio)

Pištolj je bio u torbi, ruka na pištolju a prst na obaraču. Sekunde su djelile crnca od sigurne smrti... a onda je crnac na tečnom hrvatskom upitao:

- Mile, bogati... jesil to ti? Mile iz Like?

Mile je i dalje držao prst na obaraču. Desna obrva je poskočila u zrak u znak iznenađenja, otkud ovaj zna da je baš iz Like.

- Esam... iz Like sam... a otkud ti znaš zame, ćaća te jeba tako garavog!?
- Ja sam, Mate! Sjećaš li me se iz UNPROFOR-a? Pa ti si me tih ratnih godina učio što je snijeg... ti si nam nosio Badelov konjak... ti si pekao neku životinju što ste je zvali „odojak“ pa smo to jeli kod tebe u kući... tis nam objašnjava što je snješko i da se dela od snjega i da ga nesmijemo guzačit... Sjećaš se? Pa traktor smo ti izvlačili iz njive!

Mate zapravo nije bio Mate. Bio je to Mtomba iz Nigerije, UNPROFOR-ac kojeg je Mile upoznao davne 1992-e, kad mu je zaglavio traktor u njivi pa ga UNPROFOR sa oklopnjakom izvlačio van. Taj dan je Mile i prvi put u životu vidio crnca a to bijaše Mtbomba. Možda se nikad ne bi ni upoznali da ih Mile nije zaustavio na sred ceste dok su bili u ophodnji... te davne 1992.-e...

- Standeeeee, jeba vam ćaća mater ludu! Standeeeeee! O vraže ućeraj ga materi... pa imal iko živ dam pomogne!
- (UNPROFOR-ov oklopnjak je stao, i otvorio se mali željezni prozorčić kroz koji je dopirao glas) Ti trebala nešto?
- Jok, ja vas zaustavila jer volim bjela boja! Normalno dam treba... traktor mi se uglavija međ 2 brazde, guma šupljikava... a idraulika ošla u kurac pam se plugovi usudrili u njivu, prdnt nemežem!
- Mi tebi pomogla izvući traktora!
Tada je UNPROFOR-ac Mtbomba izašao iz bijelog oklopnjaka te ga je Mile prvi put vidio. Mile nikad do tada nije vidio crnca u živo. Vile koje su mu bile pri ruci odma je uzeo u ruke i rekao:
- Boktemilijeba, štoj ovo!!! Napravde korak name, probušću te da neš znat na koju rupu pišaš!!! Jebati ćaća mater tako garavu!

Sve to je Mili proletjelo kroz glavu. Ožiljak na Mtombinom licu, samo je potvrdio Milina sjećanja... jednostavno... Mile ga je napokon prepoznao.

- Mate iz oklopnjaka!?!?!? – iznenađeno je upitao Mile
- Taj! Taj sam!

Mile se rasplakao ka rodna godina. Inače je bio emotivac, al susret sa Mtombom, starim prijateljem kojeg godinama nije vidio, probudio je u njemu sve doživljaje koje je imao za vrijeme rata. Mtomba je isto zaplakao. Obojica su se grlila ispred kruzera i lila suze.

- Pa što delaš ovdi, umalo te nestresu pištoljinom u čelo, ka prasca u prašćaku! Živ sam se usra kad sam te vidijo!
- Ja ti Mile radim na kruzeru. Ono u UNPROFOR-u plaća bila redovta, al počeli neplaćat prekovremene pa ja reka, jeba vam ćaća mater, i otiša sam odnji! – reče Mtomba na tečnom ličkom govoru, što i ne čudi jer sve što od hrvatskog jezika znao pričati, naučio ga je baš Mile
- Super! Kad već delaš u toj zgradi, dajdeme uved unju!
- Mile, nije to zgrada, to je kruzer!
- Ista pička materna, samo ti mene uved unju.

Mtomba je smjestio Milu u njegovu sobu te mu ukratko objasnio što sve postoji na kruzeru i kako se kretati po njemu te da koliko toliko bude oprezan jer ipak je 5 000 ljudi na brodu i da ne bi slučajno radio probleme.
Mile se smjestio u svoju sobu, a brod je krenuo da isplovi. Isplovljavanje broda je doživljaj za sve putnike pa tako i za Milu. Svi su se naredali duž ograde i svako od putnika je mahao nekom svom koji ga je došao ispratiti. Milu nitko nije došao ispratiti ali je isto tako mahao ljudima u luci. Dok je mahao okupljenom mnoštvu, primjetio je jednu curu u mini suknji te joj sa palube dobacivao:

- MALAAAAAAAAAAAAAA!!!! Dajde numero telefuna dat nazovem naveče!!!!

Brod je isplovio, a onda su krenule Miline priče. Mile se nikad nije vozio u liftu, al zato je znao po 2-3 sata vozat se u liftu sa jednog kata na drugi i to svaki dan. U kino dvorani je bio jedini koji bi zapalio cigaretu a kad bi scena u filmu bila napeta, jedini bi se digao iz sjedala i uzviknuo:

- Odma ga ubi!!! Sjeme mu zatari, taj ćete zajebat kad tad!!! Ama i sa ženom ti spava, ćaća te jeba tako ludog, svi znamo samo ti pojma nemaš. PUCAJ UNJEG ŠTO ČEKAAAŠ!!!

U kockarnici, Mile bi sjeo za rulet stol i naručio:
- Možel edno kila janjetne i krumpjera edno puna vangla... al da budu nako naglo pečeni! Pive mi daj edno 3 komada odma, sad sam se iživcira u kijnu, odma ću 2 strest na eks. Račun odma dajde da platim.
- Gospodine, ovo je stol za rulet!
- Za koji god stol da sjednem, svi mi vele da je to stol za Rulet. Ko je ta Rulet, ćaća je jeba, da je ona sve stolove rejzervirala!?!?! Imal edan stol da je slobodan da mogu jest ka čojk? Da sam zna da je tako, svemejeblo ako neb čamce iša u Amerku! – bio bi ljut na usluge broda

Kad bi u jutro stajao uz ogradu kruzera i vidio oceanske kitove kako plivaju kraj broda.
- LJUDIIIIII!!!!! Suncetejebalo kolka pastrva!!!! Ovo se haubicom lovi a ne šćapom!!!

Sante leda koje bi vidio u daljini, je komantirao sa:
- Gledajde... sve bjelo... ovog UNPROFORA nema gdje ga nema!
U striptiz bar kad je ušao i vidio plesačicu koja se izvija uz onu šipku sebi nije mogao doći:
- Mala štos se uztaj gromobran primla, puknel grom, razlet ćeš se po ovoj sali ka inflacija po Rvackoj! Obucide se, sjebaćeš bubrege tako gola na ovom propuvu!!!

U sobi kad bi mu bilo hladno, odma bi zvao kapetana:
- Kapejtane, jebam ja mater, evomse od ladnoće jaja stisla. Pa gdje je šparet u ovoj sobi? Ni drva nevdim nigdje? Pa štoj ovo!?!? El ovo usluga?
- Gospodine Mile imate klimu. Upalite klimu!
- Da upajlim klimu!? Upalće Mile nju, al gdjes ključevi?

Kako je lunjao po cijelom kruzeru, tako je nabasao na sidro od broda, pa kad je vidio o kolikom se komadu željeza radi i koliko za njega para može dobiti, odma je pitao mornara:
- Majstore, vidim da vami onaj komad željeza tamo stoji saaamo ka siroče, to vami gajrant netreba pa ako meže... jab to sasjeka na komade i ponija sasobom!?
- Gospodine, to je glavno sidro broda!
- A nemojmi samo reći i dat ovi lanci trebaju!?!?

Kad ga je osoblje broda odvelu u saunu on se udobno smjestio a onda su pustili paru. Mile je očajnički lupao po vratima i vrištao:
- MAJKU VAM JEBEM!!! SKUVAT ME OĆETE!!!! Puštajde meeeeee!!!! UPOMOOOOOĆ!!!!

A onda... onda je jedno jutro mamuran izašao van svoje sobe... opet stao na svoje mjesto uz ogradu broda i vidio... vidio ogroman kip u ljudskom obliku koji je u jednoj ruci držao knjigu a u drugoj, visoko ispruženoj, baklju. Mili se donja vilica objesila... te je jedva izustio...

- KING KONG, KRU TE JEBA!!!

Tekst napisan 17.03.2013.
Autor: Bloger Krule
http://www.krule.blog.hr/
_________

Vidi > Zašto mi toliko psujemo? > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=3070.msg7806#msg7806
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!