CRO-eu.com
Ožujak 30, 2017, 12:37:28 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Ubojostvo Ivana pl. Rukavine Vidovgradskog  (Posjeta: 9881 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« : Prosinac 16, 2012, 18:34:59 »


Ubojostvo Ivana pl. Rukavine Vidovgradskog od otužnika u Trnovcu

U noći. od 3. na 4. rujna između devet i deset sati u večer bilo je mjesto Trnovac - inače mirno i pitomo mjestance - pozorištem senzacijonalnog događaja. Kako se uznemirilo samo nekoliko obližnjih kuća te večeri, to se u jutro i ostale dane uznemirilo i uznemiruje cieli kraj s tim dogođajem jošte i danas. Te je kobne noći poginuo je od oružničke sablje Ivan pl. Rukavina Vidovgradski, posjednik i član - a u zadnje doba gospodar - plemićke kuće koja je dala mnogo i mnogo znamenitih častnika, kao Juru i Jeronima generala, Juru, Mutu i Nikolu majore i mnoge i mnoge druge visoke časnike, koji su na bojnim poljima proslavili svojim junaštvom Hrvatsku, a napose Liku.

Kuća pl. Rukavina gotovo je jednako znamenita kao i kuće Valentić, Čanić, Babić i druge kuće iz Like, koje su dale mnogo znamenitih junaka.

Pukojnik koji je ovako tragično svršio, bio je čovjek miran i skroman, premda je bio iz ovakove kuće, a i dobro situiran. Navršio je bio tek 30 god. svoga. života. Žandar Majetić zamahnuo je tri puta sabljom po lievoj strani vrata, te je dva puta zasjekao svom silom po vratu, a jedan put po glavi. Pokojnik ostavlja petero neobskrbljene djece, najstarijemu sinu je tek 10 godina, suprugu i starca oca uz prilično razgranjeno gospodarstvo.

Sam pako čin dogodio se po izkazu svjedoka, koji su već preslušani ili koji će biti preslušani ovako:

U nedjelju 3. rujna u jutro isti oružnik Majetić sa još jednim oružnikom boravio je u Bužimu, da vrši naredbu kr. kot. oblasti gleda lovačkih pušaka. Tu su se inatili i ubili zeca i psa nečijeg, a po izkazu Ivana Miškulina iz Bužima hvalili se, da će toga zeca odnjeti dr. Mataniću. Tu su bacili o zemlju nekoga starog Jerka, te uz bogumrzke kletve

grozili se narodu kojekako. Među inim rekli su - kako izkaznju Ivan i Adam Miškulin - da idu u Trnovac, te da će se kod Ivana pl. Rukavina napiti ili njegovog vina ili krvi. Već oko pola jedan istog dana bio je Ivan Miškulin kod pokojnikove kuće, da ga obaviesti, da se čuva oružnika, jer da su se tako zagrozili. Pokojnik se na to nasmijao, te nije toj izjavi davao nikakove važnosti.

Oko tri sata poslie podne iste nedjelje zbilja dođoše spomenuti oružnici pred kuću pokojnikovu, te zatražiše od njega pušku, na što se isti i pokorio uz dodatak, da je njegova puška oporezovana. Pošto nije imao za to potvrde izrične, oduzeli su isti oružnici pokojniku pušku. Kako je pokojnik bio gostoljubiv, pozvao iste u svoju kuću, gdje ih je po hrvatskom običaju pogostio. Tu u njegovoj kući pilo se i jelo, dapače i bratimstvo se sklapalo sa istim oružnicima. Po izkazu Jure Tomljenovića, gostioničara potrošilo se toga dana i pečenog mesa i deset litara vina, što se nosilo od njega. Poslie devet sati u večer izađoše oružnici iz iste kuće - prilično dobre volje - uz izjavu, da će pušku povratiti, kad vlasnik iste donese potvrdu, da je oporezovana.

Ujedno su pozvali pokojnika u najboljem prijateljstvu, da ide s njima na rakiju. Pokojnik je malo zastao, a oružnici odoše dalje, te pred gostionom Jure Tomljenovića iztuče i ubode bodežom Majetič oružnik starca Josu Brkljačića, jer da se navodno opirao. Premda je isti starac pao, ipak odoše, ostavivši starca na cesti ležeći, u spomenutu gostionu. Majetić osta u istoj dulje dok ga je drugi oružuik pred gostionom čekao ljutito psujnći bogomrzke kletve. U to dođe u istu gostionu i pokojnik, te videći da drugi oružnik čeka vani, uzme izpod ruke prijateljski oružnika Majetića, te tako pjevajnći odoše dalje. Kad dođoše u dvorište Jerka Rukavina, ondje je čekao jedan žitelj sa potvrdom o porezovanju puške, što ju je isti dan donio iz Smiljana. Na tu potvrdu dobio je isti žitelj pušku natrag, na što primjeti pokojni Ivan pl. Rukavina, zašto ne bi i njegovu pušku dali natrag, jer je i njegova oporezovaua, kao i toga žitelja.

U tome se počeše natezati za istu pušku ne nabitu, te u vremenu od tri do pet minuta puknu oružnička puška dva puta. Prije tih hitaca već je u krvi ležao uz plot Ivan pl. Rukavina. U šutjini u to vrieme pilo jeviše žitelja, te na hitac razbjegoše se svi. Ali eto oružnika Majetića sa naperenom puškom, tražeći patrolca. Malo puslie toga pobjegoše isti oružnici dalje, a do toga sabralo se nokoliko osoba, te nađoše u krvi ležećeg pokojnika, pridigoše ga, te ga odnesoše su sobu. Kad razsvjetliše sobu, imalo se što i viditi. Sva lieva strana od vrata razsiečena do polovica vrata, odkuda brižgaše krv. Položiše ga na pod sobe, te u roku od četvrt sata izpusti dušu. Da je nastala strava, zgražanje i slično  tome jedva treba spominjati.

Drugi dan bilo je sudbeno razsuđeno ttulo, te se konstatiralo, da nije nigdje ranjeno do na vratu. Dan kasnije došao je oružnički kapetan, koji je vodio iztragu, a pomaže ga u tome i kr. sudb. stol u Gospiću. Ovo je vjerni opis dogodjaja, te koli rodbina, toli i samo mjesto tvrdo je uvjereno, da će se uredovati, te krivac primjereno biti kažnjen!

Ovako znamenitoj kući nad gubitkom vriednoga člana i gospodara naša iskrena sućnt, a pokojniku Bog dragi pomilovao dušu!

15. rujna 1905
_____________
Kako Smiljan, tako i Bužim i Trnovac, uglavnom posjede Turčina Rizvan-age Zenkovića i drugih Novljana osvojio je 1686. godine knez Jerko pl. Rukavina. 2. Bužim, selo s katoličkom župnom crkvom i propalim gradom. I tu se nalazi jedna brdska spilja. 3. Trnovac, s jednom katoličkom župnom crkvom i ruševinama na brdu Kosi. Ovdje je stacija kompanijskog poručka.
______________

Grdno su se Trnovčani i rodbina Rukavine preverli što se pravde i suda tiče jer sud je štitio žandare, a pogotovo ako su bili usmjereni prema srbstvu. Žandar Majetić, iako pijan na poslu, nije bio kažnjen za ubistvo jednog plemenitog Hrvata nego je mogao i dalje da širi strah u hrvatskom narodu. Samo dvije godine kasnije, 25. rujna 1907, premješten u Podlapac (Podlapaču, Podlapčec), žandar Majetić je opet žedan hrvatske krvi. MD

Čitajte dalje >
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=932.new#new
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!