CRO-eu.com
Rujan 22, 2019, 16:55:15 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: RUKAVINA  (Posjeta: 10216 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Siječanj 14, 2008, 21:56:34 »


RUKAVINA


Klikni na grb da se poveća

ŠTIT: Koso razdijeljen na plavo i cro polje; u plavome zlatna šesterokraka zvijezda, a u crome, na zelenoj podlozi, stoji vojnik s razvijenom srebmom zastavom u desnoj ruci na kojoj se nalazi cri orao raširenih krila.

NAKIT: Iznad štita je kaciga s krunom iz koje izrasta zlatni lav sa srebmom sabljom u desnoj šapi.

PLAŠT: Zlatno - cri i zlatno - plavi.

Ovo je opis grba iz grbovnice general-bojnika Ivana Rukavine, s pridjevkom "od Klanačkog polja". Plemstvo i grb je Ivan Rukavina dobio od cara Franje Josipa I. zbog vojnih zasluga tijekom okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine

Grbovnica o dodjeli plemstva i grba izdana je u Beču, 8. kolovoza 1914. godine, a u kraljevsku knjigu plemstva upisanje 14. kolovoza 1914. godine.

Grbovnica je u obliku knjige, napisana na četiri lista papira na mađarskom jeziku.116 Obitelj Rukavina pripada bunjevčkom rodu. Godine 1644. spominju se Petar i Ilija Rukavina u Jesenicama kao izaslanici za pregovore s Mlečanima u svezi s preseljenjem stanovnistva s turskoga podrucja.

Pregovori s Mlecanirna nisu uspjeli, ali su krajiske vlasti 1645. godine dopustile ovoj obitelji naseljenje u Sveti Juraj.

Doselili su se iz okolice Raianca u Dalmaciji u Sveti Juraj i Volarice, a poslije se ovaj rod rasirio u Gacku i ostale krajeve Like.

Godine 1653. Mlečani su nekoliko članova obitelji Rukavina preselili na Rab i Pag i oko Razanca i Vinjerca. Na Rabu u mjestu Lopar i danas živi obitelj Rukavina.

U popisu posade senjske vojske iz 1644. godine zabilježeno je ime Ilije Rukavine.

Oko 1700. godine naselili su podrucje oko Brloga i Kompolje. Rukavine su bili iskusni časnici, koji su služili u vojnim posadama Like i Primorja.

Poznat je junak iz ove obitelji Jerko Rukavina, knez iz Svetog Jurja, koji se istakao u borbama protiv Turaka. Jerko Rukavina predvodio je iz Ražanca naseljavanje Karlobaga 1683. godine, a on i njegov sin imali su čak i kmetove od naseljenih Gorana sve do 1796. godine.

Iz Karlobaga su naseli li cijelo područje Podgorja, a 1684. godine zaposjeli su Tmovac, Buzim i Smiljan u Lici.

Godine 1686. popisano je stanovništvo i podijeljena zemlja. Na temelju toga popisa vidljivo je da je knez Jerko Rukavina imao devet članova obitelji; Jure Rukavina Mamutović sedam, a Mate Rukavina Bevandić četiri člana obitelji. Iz Karlobaga su se naselili u Baške Oštarije, Brušane i Rizvanušu, a odatle dalje u Smiljan. Također su se naselili u Lovinac i Boričevac.

Matično područje Rukavinama bilo je u Volaricama i Svetom Jurju kod Senja, pa su odatle naselili Pazarišta oko 1689. godine, Kompolje i Perušić oko 1690. godine.

Austrijski viteski stalež i austrijsko plemstvo s grbom dobio je 1880. godine od cara Franje Josipa I. carski i kraljevski kapetan, kotarski načelnik i upravitelj Otočca Josip Rukavina s pridjevkom Vezinovac".117

Uz dodjelu plemstva i grba dobio je i počasni pridjevak "von Vezinovac". Grbovnica 0 dodjeli plemstva i grba nalazila se kod potomaka Josipa Rukavine u Otočcu.

Nekoliko članova obitelji Rukavina nosilo je počasni pridjevak "von Morgenstern" i "von Vidovgrad".

Baron Matija Mateša Rukavina Bojnogradski rodio se 1737. godine u Trnovcu u časnickoj obitelji. Bio je kapetan Ličke pješačke pukovnije, a 1778. godine postao je major u Otočkoj pješačkoj pukovniji. Godine 1789. postao je pukovnik. Ranjen je 1794. godine u bitci s Francuzima kod mjesta Madona de Monte. Kao visoki časnik austrijske vojske došao je u Zadar s vojskom, nakon pada Venecije 1797. godine i pridonio padu Mletačke Republike. Kao austrijski časnik i hrvatski domoljub bio je pristaša sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom nakon propasti Mletačke Republike. Ovakvo držanje generala Rukavine nije se sviđalo Bečkom dvoru koji mu oduzima građansku vlast u Dalmaciji, a ostavlja vojnu vlast nad ovim područjem. Bio je od 1789. do 1795. godine zapovjednik Ogulinske pukovnije.

U biici kod Mantove istaknuo se i zaslužio visoko vojničko odličje. Od 1795. godine promaknut je u čin general-majora, a 1796. godine je dobio odlikovanje Red Marije Terezije za vojničke zasluge jer je odbio juriš na grad Mantovu.

Godine 1797. postao je vojnim guvernrom Dalmacije i Albanije, a 1801. godine postaje feldmaršal. Kao vojni umirovljenik, živio je u Penzigu kod Beča, gdje je i umro 1817. godine.

Juraj Rukavina Vidovgradski, potkapetan Hrvatskog Kraljevstva, izrekao je pozdravni govor na hrvatskome jeziku u Hrvatskome državnom saboru jos 1832. godine, dakle, prije Hrvatskoga narodnog preporoda i na taj način pridonio afirmaciji hrvatskoga jezika, koji ce uskoro postati službeni jezik, umjesto latinskog jezika. Juraj Rukavina Vidovgradski bio je od 1818. do 1829. godine zapovjednik Ogulinske pukovnije kada je i promaknut u čin general- majora.

Đuro Rukavina Vidovgradski rođen je u Trnovcu u Lici 1777. godine. Vojne je škole zavšio u Gospiću, koji je bio središte Gospićke pješačke pukovnije. Kao mladić od 18. godina sudjelovao je 1795. godine u bitci protiv Franeuza kod San Giacoma i dobio za junačko držanje zlatnu vojničku medalju. Sudjelovao je u borbama u Tirolu (Cvalian) 1796. godine, u Trientu 1801. godine i 1809. kod Landshuta. U bitci kod Aspema, 1890. godine unaprijeđen je u majora, ali je teško ranjen ostavio bojište. Godine 1814. ratovao je kod Mantove a nakon završenih ratova protiv Napoleona 1814. godine vratio se u domovinu. Od 1848. do 1849. godine bio je zapovjednikom temišvarske tvrđave koju je junački branio od prodora mađarskih revolucionara. Za zasluge je dobio Red Marije Terezije i Red Sv. Đorda. Umro je u Temisvaru 1849. godine.

Nikola Rukavina odvjetak je stare krajiškečeasničke obitelji Rukavina iz Tmovca u Lici. Bio je kastelan Smiljana, Tmovca i Podgorja. Često je sudjelovao u borbama protiv Turaka i dolazio u dvoboje s čuvenim junakom Šabanom Razićem, dizdarom (zapovjednik) Bilaja. Pogubio je dizdara Razića kod Kiača. Njegova su junačka djela slavljena u Lici, a priča o ovome ličkom junaku prenosila se s koljena na koljeno. Umro je u Tmovcu 1736. godine u dubokoj starosti.

Amina Rukavina, opema pjevačica, rođenaje 1882. godine u Svetom Jurju. Kao opema pjevačica djelovala je u Zagrebu, Italiji, a dugo je godina bila prvakinja opere na Malti.

Na izborima za kotar Otočac, 1883. godine, vitez Josip Rukavina, umirovljeni kotarski predstojnik pobijedio je kao kandidat bana grofa Khuena Hedervaryja, te je izabran za zastupnika Mađaronske narodne stranke.

Prema popisu stanovništva iz 1930. godine, obitelj Rukavina je živjela: u Perušiću 85 obitelji, Pazarištima 50, u Svetome Jurju 45 obitelji, Smiljanu 41, Brlogu 39, u Lovincu 29 obitelji, Brodu 25, Gradišci i Vinkovcima po 17 obitelji, u Novskoj i Slatini po 16, u Gospiću, Našicama i Petrinji po 15, u Požegi 14, Slunju 11, Čazmi osam, Pakracu i Županji sedam, u Đakovu i Vukovaru po pet, Kutini, Sisku i Valpovu po tri obitelji, a po dvije u Bjelovaru, Garešnici i Glini.
Iz ovoga zaključujemo da su Rukavine jedan od najbrojnih bunjevačkih rodova, koji danas zive u gotovo svim krajevima Hrvatske, a ponajviše u Lici i Podgorju, te u Slavoniji, Podravini i Banovini.

__________________
116 Grbovnica o dodjeli plemstva i grba je iz darovane ostavštine general-bojnika Ivana Rukavine s pridjevkom "od Klanačkog polja" nakon njegove smrti 1917. godine. Izdana je u Beču, 8. kolovoza 1914. godine, u kraljevsku knjigu plemstva upisana 14. kolovoza 1914. godine, a ovjerena od upravitelja kancelarije maađrskog kraljevskog ministarstva Ulricha Mihalya. Danas se grbovnica nalazi u Hrvatskome povijesnom muzeju u Zagrebu, inv. broj. 2077.

117 Original grbovnicu čuvao je Josip Rukavina iz Otočca. Grbovnica 0 dodjeli plemstva i grba Duji Rukavini, podmaršalu ličcke regimente, koji je plemstvo i grb dobio od cara Franje II. u Beču, 19. siječnja 1800. godine. Danas se grbovnica o dodjeli plemstva i grba nalazi u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu.


Literatura:
Bojničić, 1899., 161., T 16.
Sijepan Pavičić, 1962.,281.
Ljubović Enver, 1998., 147.-148.
Ljubović Enver, 2001., 163.-164.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Studeni 04, 2008, 11:45:27 »


Iz popisa carsko-kraljevskih generala 1618-1815

Rukavina von Bonyograd, Mathias barun (1737 – 3.5.1817), 1.5.1795 sa činom od 9.3.1794 Generalmajor, 10.04.1801. čin od 8.4.1801Feldmaršal-poručnik, 1804. u mirovini.


Iz popisa carsko-kraljevskih generala 1816-1918

Rukavina von Klanačko-Polje, Johann (Ivan) 1853 - 10.5.1917), 1909 umirovljen.,
31.8.1911 Tit.-GM (GM = Generalmajor)

Rukavina von Liebstadt, Emil (18.7.1847 - 25.9.1927), 1.11.1903 (28.10.03) GM, 1.11.1907 (5.11.07) FML FML = Feldmarschall-Leutnant, 1.4.1909 umirovljen.

Rukavina von Liebstadt, Stephan (... - ... ), 20.11.1917 Tit.-GM( GM = Generalmajor)
Rukavina von Vidovgrad, Georg barun (21.2.1777 od. 2.4.1779 -9.9.1849), 20.8.1829 (24.8.29) GM, 29.2.1836 FML, 21.8.1849.
FZM (FZM = Feldzeugmeister)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Studeni 04, 2008, 18:38:48 »


RUDE plemić RUKAVINA
 
Rude pl. Rukavina. šurnarski nadsavjetntk u miru, bivši dugogodišnji šef Gradiške imovne općine, umro je 8. januara 1937. U Novoj Gradiški u 74. god. života.

Rodio se u Trnovcu kraj Gospića. Nakon svršenih šumarskih nauka, u Beču služio ie kratko vrijeme (1887-1889) kod vlastelinstva Daruvar - Sirač - Uljanik. a zatim niz godina kod Đurđevačke imovne općine kao šumarski vježbenik, pristav, šumar i nadšumar.

God. 1908. imenovan je kao šumarnik upraviteljem Gospodarskog ureda Gradiške imovne općine u Novoj Gradiški, gdje je kasnije promican do šumarskog nadsavjetnika. Umirovljen je 28. veljače. 1923.


Rude pl. Rukavina
1857 – 08.01.1937

Gdjegod je pokojnik službovao, ostavio je najljepšu uspomenu ne samo kod svojih drugova i svojih potčinjenih, nego i kod svih, koji su ga poznavali.

U saobraćaju sa svojim drugovima šumarima bio im je uvijek odan prijatelj i dobar šef. Lugarskom osoblju bio je iskreno sklon, a spram ovlaštenika seljaka bio je vazda susrelljiv i prijazan. Svima je želio i nastojao pomoći, kolikogod je to mogao.

Pokojni Rude, kako smo ga općeniito nazivali, bio je čovjek vanredno društven, a u saobraćaju s drugima bio je uvijek, štono riječ, gospodin od glave do pete.

Cijeli svoj stručni rad usmjerio je pokojnik za što bolje očuvanje imovnih općina.
Od naravi vanredno bistar uočio je pravovremeno svu pogibelj, koja  prijeti glavnom imetku i prihodu imovnih općina - njihovim hrastovim šumama - od zaraze po pepelnici, te je nastojao tu štetu nadoknaditi vanredno povoljnim kupom nekih susjednih šumskih posjeda. Djelomično mu je to i uspjelo (kup posjeda Škrabotnik, Brestovac, Gračanica, sa ca 4.900 joutara).

Vozio sam se s njim. mislim 1917. ili 1918. godine, u Zagreb prema Novoj Gradiški. Bio je vrlo veseo, jer će, kako mi reče, sutra potpisati kupoprodajni ugovor o kupu posjeda Cernik (9.000 jutara) uz vrlo povoljne uvjete, a to da će biti od najveće koristi za rmovnn općinu. U zadnji je međutim čas osujećen kup tuga posjeda, koji ie poslije njega - 1925. g. - doduše kupljen, ali za neprispodobivo veću svotu.

Bio je odličan i strastven lovac, te je kao takav bio dugogodišnji predsjednik novogradiškog lovačkog društva. Da je bio dobar Ličanin, svjedoči činjenica, da je u svojoj dubokoj starostiobnašao čast predsjednika Društva Ličana u Novoj Gradiški.

Pokojnik ostavlja iza sebe ožalošćenu suprugu i pokćerku.

Prof. Dr. A Petračić
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Studeni 06, 2008, 22:36:32 »


RUKAVINA, obitelj, Rukavina rod, Vladimirovići (od kojih Rukavine potječu), Liebstadt (barunat); b., 3865

1.   Rukavina David,
2.   Rukavina Gjuro, pl.,
3.   Rukavina bar. Gjuro od Vidovgrada,
4.   Rukavina Ivan, pl.,
5.   Rukavina Jerko, pl., Jerko Rukavina pl. Vidovgradski,
6.   Rukavina Juraj, barun,
7.   Rukavina Juraj Vidovgradski,
8.   Rukavina Matija, bar.

Državnom arhivu u Zagrebu (b) – bilješke pod brojem 3865
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Travanj 01, 2011, 01:13:56 »


Amina Rukavina


Hrvatska sopranistica u Malti

Amina Rukavina, Hrvatica, kćer c. i kr. kapetana ratne mornarice, rodila se u Puli. Nakon svršenih nauka u Rieci i samostanu u Mariboru, posvetila se pjevanju, koje je učila blizu 4 godine kod vrloga našega skladatelja g. I. pl. Zajca. Dne 8. ožujka 1902 stupila je prvi put pred kazalištno obćinstvo u hrvatskom kazalištu za gostovanja budipeštanskoga tenora Albertin, što joj kao početnici nije bilo baš od koristi, jer je nakon jednokratnog pokusa na pozornici morala pjevati sa posve stranim joj pjevačem. Pjevala je Azucenu u Verdievoj operi "Trovatore", te je polučila liep uspjeh, pa se mogla pouzdano nadati, da će biti primljena u svezu našeg kazališta. Ali na žalost naša opera bila je ukinuta, te je mlada (19-to godišnja) pjevačica morala u tuđinu.

Prigodom posjete svoje tetke na Malti, čuo je njezino grlo jedan uplivni član tamošnjeg kazališta, te propitavši se za glasbenu naobrazbu gospođice Rukavinove, predložio joj je, da pristupi tamošnjem kazalištu. Gospođica je primila ponudu radi česa se neće pokajati.  Sve maltežke i milanske novine, koje smo imali prilike viditi, iztiču osobite sposobnosti gospođice za pozornicu.

Dosada je pjevala u operah "Mignon", "Manon", "Crispino e la comare", "Napoli di cornovale" i "Otello".

Svaki put, kada je gospođica Rukavina pjevala, tamošnja se kritika o njoj najpovoljnije izražavala.

Evo na primjer, što piše o njoj "The Mlata Times": Gospođica Rukavina ima slatki mezzo soprano glas velika obsega, koji ona rabi sjajnim efektom. Njezina inteligencija i mili njezin pjev osiguravaju joj veliku budućnost u njezinom zvanju. Gospođica Rukavina pjevala je već u pet opera i u svakoj polučila je uspjeh.

I mi se veselimo uspjehu naše mlade zemljakinje, te joj želimo napredak i daljnja priznanja i odlikovanja, a čestitamo maestru Zajcu, što je tu mladu silu tako izvježbao, da je mogla odmah stupiti na jednu od znamenitijih pozornica.

DiS, 1. travnja 1903

Napomena: Prof. Enver Ljubović navodi da je Amina Rukavina rođena u Sv. Jurju. (MD)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!