CRO-eu.com
Kolovoz 14, 2020, 00:23:42 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Kordunska cesta  (Posjeta: 2144 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Prosinac 11, 2012, 22:46:36 »


Kordunska cesta

Iz Perušića i to upravo iz njegova središta vodi od glavne ceste kroz solo Karaulu, Bukovac, Lipovu Glavicu i Gornju Kulu, takozvana Kordunska cesta, te so na Ljubovu veže opet sa onom cestom, koja od Osika Ličkog preko Kule vodi u Bunić i dalje preko Korenice, Priboja i Petrovasela desno na Zavalje i Bihać, a na lievo na Prosječeni kamen i druga mjesta u susjednoj Bosni.

Dok su dotični poglavari imali zdrav razum i dobre oči, dok su marili za narod i za nj se brinuli, polagali su na tu cestu veliku važnost, jer je na njoj vilo veliki i živahau promet, i jer se njome služi ne samo perušićka, nego i sva pazariška i kosinjska obćina, dakle cieli politički kotar Perušićki, a povrh toga i veliki dio porezne obćine Kuljske.

Na tu se je cestu polagala velika važnost sbog više razlogali, osobito pako s razloga toga, što se je neprekidno svake godine, a osobito ove godine obistinila ona žalostna rečenica: "Tužna Liko, što si dočekala, da te Bosna kukuruzom hrani!"

Tom cestom prolazi svake godine 4000 do 5000 kola u Bosnu i natrag radi nabave raznog živeža, kao: kukuruza, zobi, ječma, graha, krumpira i siena, osobito šimle za pokrivanje kuća.

Kako ta cesta sada izgleda, to je upravo neopisivo. Tu su takove jame i lokvo, da jedva mogu prolaziti i prazna kola, a kako tek natovarena? Tu se lomi, tare, prevaljuje, ugibljuje, tu se muče konji i ljudi, - prava grozota.

Da bude zlo što veće, to se od 20 godina natrag pokušalo tu cestu dva-tri puta popraviti, te je svaki put doveženo po nekoliko vozova krupnoga kamena, koji je iztrešen prema običaju po sred ceste i tako promet kao navlaš još više spriečen ili je postavljen kraj ceste, te je već tako u travu zarasao, da to izgleda kao humci i grobovi, pa nevješt čovjek ne bi si ni znao protumačiti, što je to.

Kada bi zvani faktori imali i malo smisla, kada bi se bar koliko toliko brinuli za narod, bili bi morali već davno izhoditi, da se ta toli važna, potrebna i prometna cesta uvrsti u zemaljske ili bar u kotarske ceste.

Na vlastite oči vidio sam tu grdobu od ceste, a na vlastita uha slušao tužaljku naroda radi tolika zanemarenja, te vapaj, da bi narod i sam na rabotu in ccstu načinio, samo da ima ili da hoće tko to rukovoditi. Istina, da bi se ta cesta od Perušića do Lipove Glavice, dakle preko polja na duljinu od jedva 2 km, morala na par mjesta podiguuti i dva mostića, te 3-4 propusta načiniti. Ali zato narod jedva bi smogao, pa bi tu zemlja ili kako ono se obično kaže, visoka vlada morala u pomoć priskočiti. Nadalje u brdinah mogla bi se cesta na par mjesta i preložiti, što sve sa osobitim troškom ne bi skopčano bilo, jer je kamen na mjestu.

Kada nastanu jeseni i na prolječe povodnje, onda su nekoja sela posve odsječena, promet spriečen, a ne mogu ni djeca školu polaziti itd.

Krivnja ne leži na nikom drugom, nego u prvom redu, na upravitelju kotara, koji se za te vitalne interese naroda ništa ne brine, već bi trebao svojski - a ne samo formi za volju - služiti.

Nu naš upravitelj ne zna  za druga mjesta, nego samo za Klenac i Kosinj, kamo polazi, da tobože obćine pregleda, ali glavna svrha tih putovanja jest, da si dozvoljeni zato paušal zaračuna i kod kojeg se popa ili bilježnike pogosti.
Kako ceste dalja od Klanca i Kosinja izgledaju, to on ne zna, kad ne zna ni za onu, koja mu je neposredno pod nosom.

On ne mari za ceste i puteve, ne brine se za rod, već vodi o tom glavnu brigu, koga će mjesto pokojnog Martina za narodnog zastupnika u Perušiću proturati, koji bi u saboru kao i Martin tvrdio, da Hrvatska premalo plaća Magjarom i da bi morala mnogo više davati.

Neka se on malo ugleda u susjedni mu kotar na jugu, da vidi, što se je i koliko u tom kotaru u vrlo kratkom vremenu učinilo, kako su se, ne samo ceste, nego i putevi u sela, dapače do pojedinih kuća, popravili i uradili, pak ga sada narod za to od srca blagosiva. - O boku tom predstnjniku, a na čelu občine u Perušiču služi več 14-15 god. muž, nepismen čovjek, jedva se znade za nuždu podpisati, nije bio u svietu, nije ništa vidio, naučio niti zaboravio, ali je poglavitom pokoran, dati će svoj glas njegovom kandidatu i time je dosta, a narod obojici deveta je briga.

Ne znam, da li i u koliko se županijska oblast i njezino tehničko osoblje imade za takve ceste brinuti, ali ako imade i najmanje ingerencije, o čemu ne dvojim, onda je i tamo počinjen neoprostiv grieh.

Ako mudre glave umuju, da bi se iz Perušića u Bosnu moglo i drugim, putem doći, tad je to prema švabskoj rečenici: "Svi putevi vode u Rim", - ali neka se pri tom u obzir uzme i uvaži, koliko bi hiljada kilometara dotična kolija kroz samo jednu godinu dana morala više načiniti, koliko vremena izgubiti, a vrieme je zlato.

Toliko istini za volju. Ako mi tko ne vjeruje, neka se izvoli na licu mjesta osvjedočiti, pa ako imalo srca imade, morati će mu se pred očima - smračiti.

Konačno molim zvane faktore, da več jedanput tu napast narodu s vrata skinu, te se što prije pobriuu, da se ta cesta radikalno popravi i da u tu svrhu od visoke vlade potrebitu pripomoć izhode.

i. h. n. Hrvat,
Perušić, 15. travnja. 1905
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!