CRO-eu.com
Studeni 20, 2019, 02:06:22 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Kraj srpske paradržavne vlasti u Hrvatskoj  (Posjeta: 8728 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Studeni 27, 2012, 01:35:30 »


Kraj srpske paradržavne vlasti u Hrvatskoj kroz
tjedni jugoslavenski tisak

Napisi u tisku imaju iznimnu vrijednost jer su izvorno gradivo koje omogućuje analizu oblikovanja javnog mnijenja, a samim su time i dobar metodološki obrazac za istraživanje i utvrđivanje pojedinih procesa ili događaja. Sukladno tomu, za analizu onoga što je od cjeline zbivanja oko hrvatske oslobodilačke vojno-redarstvene operacije Oluja prezentirano čitateljstvu u Saveznoj Republici Jugoslaviji i na koji način, vrijedni su članci iz jugoslavenskoga tiska. U ovom radu prikazan je reprezentativan uzorak tjednih izdanja jugoslavenskoga (srbijanskoga i crnogorskoga) tiska – Intervju, Nin, Vojska i Monitor – u razdoblju od srpnja do studenoga 1995. koji govore o operaciji Oluja, odnosno o događajima koji su joj prethodili kao i o posljedicama Oluje. Izvješća i analize u srbijanskom tisku upotpunjena su uvidom i analizom povijesnih izvora srpske provenijencije koji se čuvaju u Hrvatskome memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata.

Uvod
U analizi prikaza kraja paradržavnih vlasti u Hrvatskoj, uz izvorno gradivo, korišten je jugoslavenski tjedni tisak: Intervju, Nin, Vojska i Monitor[/i]. To su listovi slične političke orijentacije koji su ostvarili znatan utjecaj u jugoslavenskim razmjerima, kao i kod Srba u BiH i Hrvatskoj. Tjednik Nin politički je časopis s dugogodišnjim iskustvom izlaženja u Jugoslaviji od 1951. godine i za vrijeme rata davao je širi prikaz svjetske i srpske političke stvarnosti sa stajališta službene politike u Srbiji. Beogradski časopis Intervju, koji izlazi od 1981. godine, u svojim je prikazima stavljao težište na dnevno-političke događaje, a svojim je stilom pisanja bio namijenjen širem čitateljstvu. U izdanju novinsko-izdavačke ustanove Vojska od 1992. počeo je izlaziti časopis Vojska. Časopis je bio vojne provenijencije te je davao prikaz vojnih analiza i prikaze vojnih ciljeva vlade, ali sa senzacionalističkim stilom pisanja. Crnogorski tjednik Monitor pokrenut je 1990. godine u tadašnjem Titogradu. Bio je to časopis proturežimske orijentacije u odnosu na službenu i većinsku politiku Crne Gore koja je slijedila politiku službenoga Beograda. Manji dio analiza u članku upotpunjen je tjednikom Vreme, čija su mi dva broja bila dostupna. Časopis Vreme pokušao je komentirati događaje rata što nezavisnije i objektivnije, no imao je vrlo malo potpore u nacionalističkom okruženju toga vremena te samim time i manji utjecaj na javno mnijenje.

U ovom članku u središtu je zanimanja kontekst vojno-redarstvene operacije Oluja, kao ključni događaj koji je promijenio odnos snaga i stvorio novu geopolitičku realnost, osim što je Hrvatskoj omogućio teritorijalnu cjelovitost i spriječila novu tragediju i humanitarnu katastrofu nad stanovništvom bihaćke enklave i Zapadne Bosne, omogućila je zajedničku ofenzivu hrvatskih snaga i Armije BiH protiv snaga bosanskih Srba. Porazi srpskih snaga u Hrvatskoj i BiH otvorili su put političkim pregovorima i postizanju Daytonskoga mirovnog sporazuma za BiH te Erdutskog sporazuma kojim je mirno reintegriran preostali dio okupiranog teritorija RH (Hrvatsko podunavlje).

Zbog svega toga Oluja je predmet brojnih rasprava i analiza. Među njima su i analize posljedica srpske pobune u Hrvatskoj za stanovništvo iz bivših okupiranih područja u Hrvatskoj, te pitanja političke i vojne odgovornosti za odlazak dijela srpskoga stanovništva iz Hrvatske uoči i tijekom Oluje.

S obzirom na teme ovdje navedenih članaka iz srbijanskog tiska i njihov kronološki slijed, rad je podijeljen na nekoliko sadržajnih cjelina:

-   O Planu Z-4,
-   O Drugoj bihaćkoj krizi i operaciji Ljeto 95,
-   O Hrvatskoj vojsci,
-   O uzrocima poraza "SVK",
-   O izostanku vojne pomoći "RSK",
-   O evakuaciji civila i povlačenju vojske iz "RSK",
-   O tragediji izbjegličkih kolona,
-   O prijedlozima za kraj rata u BiH i Erdutskom sporazumu,
-   O Haškom sudu, O progonu nesrba.

Cjeline koje su naznačene, tj. događaji koji se odnose na njih, imali su ključnu ulogu u daljnjem raspletu zamršenih odnosa na prostoru Hrvatske, Bosne i Hercegovine kao i Jugoslavije. Plan Z-4 nudio je Srbima u Hrvatskoj široku autonomiju, a njegovo odbijanje od srpskog rukovodstva naznačilo je prekretnicu koja je završila vojno-redarstvenom operacijom Oluja. Kao posebna cjelina obrađene su Druga bihaćka kriza i operacija Ljeto 95, koje su omogućile zajedničku ofenzivu hrvatskih snaga i Armije BiH protiv snaga bosanskih Srba. Poseban dio odnosi se na rasprave o Hrvatskoj vojsci, tj. usporedbi odnosa snaga na bojištu, te brzom porazu snaga "SVK". Najveći dio prostora posvećen je analizama o razlozima pada "RSK", njezinu rukovodstvu i izostavljenoj pomoći JA, u čemu je većina uredništva tražila razloge poraza, kao i nizu uzročno posljedičnih veza koje su uslijedile: o evakuaciji civila, povlačenju vojske i tragediji izbjegličkih kolona. Zadnja je cjelina vezana za pitanje odnosa snaga u BiH te za pitanje mirne reintegracije okupiranoga dijela Hrvatske kao i konsolidiranje položaja Srba. Postignut položaj Srba u BiH utjecao je i na položaj Jugoslavije te odnos prema Haškom sudu kao i daljnjem geopolitičkom odnosu snaga na prostoru bivše Jugoslavije.

Svrha ovog rada je analizom tjednoga jugoslavenskog tiska prikazati formiranje i raspoloženje javnoga mnijenja u Jugoslaviji u odnosu na zbivanja koja su odredila kraj rata u Hrvatskoj i BiH. Uz analizu tjednog tiska, rad prikazuje i kraj postojanja paradržavne vlasti kroz izvorne dokumente pobunjenih Srba u Hrvatskoj te memoarskog gradiva samih sudionika tih zbivanja.

O "Planu Z-4"
U siječnju 1995. međunarodna zajednica – Ujedinjeni narodi, Europska zajednica, SAD i Rusija ponudile su zaraćenim stranama u Hrvatskoj "Nacrt sporazuma o Krajini, Slavoniji, Južnoj Baranji i Zapadnom Srijemu", poznat kao "Plan Z-4", kojim se pokušala provesti mirna reintegracija hrvatskih okupiranih područja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. No, stvarno prihvaćanje bilo koje mirovne inicijative o reintegraciji "Krajine", pa tako i "Plana Z-4", kojim je međunarodna zajednica Srbima htjela osigurati široku autonomiju, zapravo državu u državi, krajinskom rukovodstvu bilo je neprihvatljivo od samoga početka njezina stvaranja. Stav vodstva pobunjenih Srba u Hrvatskoj o tom pitanju istaknuo je Milan Babić već 1991. godine:
"S obzirom na naše opredeljenje i odlučnost za obranu Krajine koji su apsolutni, uvjeravam vas da ćemo mi u Krajini prije izginuti ili se iseliti iz Krajine u Evropu nego što ćemo pristati na bilo kakav život u bilo kojoj državi Hrvatskoj. Za ovaj svoj stav ja imam potvrdu u plebiscitarnoj, stoprocentno izraženoj, volji srpskog naroda u Krajini. Tu volju, da vas podsetim na tu činjenicu, do sada smo dva puta ispitivali". (1)

Stav Vlade "RSK" nije se promijenio ni četiri godine kasnije kada je Vlada na izvanrednoj sjednici definirala svoja polazišta prema Plana Z-4 navodeći:

"RSK je suverena država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive, nije u sastavu nikakve države Hrvatske, te neće prihvatiti nikakav aranžman UN koji bi je mimo njene volje doveo u takav položaj".(2) Iz navedenoga bilo je jasno da krajinsko rukovodstvo nije bilo spremno prihvatiti nikakav oblik "Plana Z-4". U isto vrijeme, neposredno prije Oluje, časopis Nin u članku Vojislava Koštunice govori o međunarodnom položaju Jugoslavije te kritizira međunarodnu zajednicu i njezinu mirovnu inicijativu kao i srpsku opoziciju ističući:
 
"Srbija preko Drine je sporna, Velika Srbija, a Srbija do Drine, po mogućnosti na severu i jugu skraćena za glavu i noge – prava, dozvoljena Srbija. Naravno od kada je nastala Jugoslavija, Srbija je jedan i nedjeljiv prostor s obje strane Drine, a Srbi i ovdje i tamo jedan i isti narod. Ma šta mislili i govorili strani i domaći mirotvorci, mir se može pre uspostaviti prihvatanjem ove prirodne činjenice nego njenim odbacivanjem".(3)

No, s obzirom na političku realnost, prije svega na činjenicu da je Republika Hrvatska bila međunarodno priznata država, "Plan Z-4" bio je maksimum koji je međunarodna zajednica mogla ponuditi Srbima u Hrvatskoj. To je shvatio i tada vodeći oporbeni političar u Srbiji Vuk Drašković koji je u jednom intervjuu, na konstataciju novinara da "Hrvati nikada neće pristati na takav status Krajine" (na status države u državi, op. A. H. T) odgovorio: "Hrvati neće pristati na takav status Srpske Krajine (status države u državi, op. A. H. T) sve dotle dok Srbi odbijaju da prihvate jednu povoljnu, ne do kraja savršenu, ponudu međunarodne zajednice. Onog trenutka kada Srbi prihvate mirovni plan Z-4, neće proći ni nekoliko meseci, Tuđman će ga prihvatiti i sazvati Sabor, promeniti Ustav, jer drugog izbora neće imati. (…) Molim vas, imaš svoje sudstvo, kompletnu lokalnu vlast, isključivo srpsku zastavu, himnu, srpsku monetu, svoj parlament, svoju vladu, svog predsednika Krajine, imaš čak i pravo na međunarodne ugovore, imaš čak i pravo da, ako želiš, uzmeš državljanstvo Srbije i Crne Gore. Pa šta je to nego država u državi, samo što ovog časa to još ne sme javno da se kaže, ali će to, za koju godinu, postati realnost".(4)
Osim himne, koju Vuk Drašković napominje kao još jednu potvrdu državnosti, ostale njegove navode u intervjuu najvećim dijelom potvrđuje izvorni Nacrt "Plana Z-4" koji je bio ponuđen krajinskom rukovodstvu.(5) Iako je o navedenom nacrtu Sporazuma (Plan Z-4) trebalo još raspravljati prije njegova konačnog prihvaćanja, znakovito je da je ovako široku autonomiju koja je bila ponuđena u nacrtu krajinsko rukovodstvo odbilo bez razmatranja. Način odbijanja nacrta Sporazuma opisao je ruski veleposlanik Leonid Kerestedžijanc u intervjuu danom dvanaest godina kasnije. On je zajedno s američkim veleposlanikom Peterom Galbraithom sudjelovao u pregovorima između hrvatske i srpske strane oko prihvaćanja Sporazuma. Naime, nakon što je nacrt Sporazuma nevoljko prihvatio predsjednik Tuđman, shvativši ga početkom potrage za konačnim rješenjem krize, pregovarači su bili sigurni da će vodstvo pobunjenih Srba u Hrvatskoj prihvatiti Sporazum. No, to se nije dogodilo, pa Kerestedžijanc govori o doživljenom iznenađenju i šoku koje je kod njega izazvalo krajinsko rukovodstvo odbivši Sporazum. Zbog toga je, navodi isti, otvoreno rekao Milanu Martiću da je odbijanjem Sporazuma potpisana smrtna presuda Krajini i srpskoj nazočnosi na tom području.(6)
________________
1 HR-HMDCDR, 2, Paradržavne i paravojne postrojbe na okupiranom području RH 1990.–1995., RSK, Izvodi iz izlaganja Predsjednika Vlade SAO Krajine dr. Milana Babića, nedatirani dokument iz 1991, kutija 483.
2 HR-HMDCDR, 4, Vlada RSK, Izvanredna sjednica Vlade RSK, održana 30. III. 1995. u Kninu, kutija 19.
3 HR-HMDCDR, 4, Vlada RSK, Izvanredna sjednica Vlade RSK, održana 30. III. 1995. u Kninu, kutija 19.
4 I dalje za veliku Srbiju, Intervju (Beograd), 21. VII. 1995, 13.
5 HR-HDA, Ured Predsjednika. Nacionalne manjine, fascikl 902/17.
6 Rusija je bila na strani Hrvatske, Jutarnji list, 17. II. 2007, 34-35.

Ana Holjevac Tuković

<a href="http://www.youtube.com/v/CclVhj-rbdM?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />http://www.youtube.com/v/CclVhj-rbdM?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/CclVhj-rbdM?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />http://www.youtube.com/v/CclVhj-rbdM?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Valja poslušati!
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Studeni 29, 2012, 12:05:03 »


Unatoč Miloševićevu nastojanju da pomogne "RSK", srpska javnost je pad "RSK"  doživjela kao Miloševićevu izdaju. U Ninu, u članku Zvali smo ga, tata, izbjegli Srbin iz Knina navodi: "Ostavio nas je Tuđmanu (Milošević, op. a.) kao poslednju poslasticu. (...) Jeste, kriv je Milošević, dogovorio se sa Nemcima. (...) Zvali samo ga tata, a on nas je prodao".(39) Krivca u Srbiji, odnosno u vođama njezine politike vidio je tadašnji vođa opozicijske stranke Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković. U intervjuu danom listu Vreme na pitanje o krivici za pad "Krajine" i sudbini srpskoga stanovništva na tim prostorima Drašković je odgovorio: "Već godinama u Srbiji se viče kako Krajina nikada neće ni pomišljati da živi igdje osim u velikoj Srbiji. Ta nerealnost toliko je bila snažna da je ušla u svijest i podsvijest velikog broja naroda. Krivi su svi koji su hranili narod takvom opasnom iluzijom . Na drugoj strani, mi koji nismo mislili tako, ispostavlja se da nismo bili u stanju objasniti narodu da je u velikoj zabludi. Zato što nismo uspjeli reći narodu na vrijeme što ga čeka i sami smo krivi ".(40)

___________________
39 Zvali smo ga tata, Nin, br. 2328, 11. VIII. 1995, 21.
40 Gurat ću na svaka vrata, Vreme, br. 216, 21. VIII. 1995, 5.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!