Matija Mrazović
Klikni za uvećani prikaz U nizu muževa, koji su hrvatskomu narodu stajali u njegovom preporodnom vieku kao politički vođe na čelu, zauzimlje Matija pl. Mrazović jedno od najvažnijih mjesta. On se je rodio dne 24. veljače 1824. u
selu Visokom kod Sudovca u županiji križevačkoj od seljačkih plemićkih roditelja. Početne je škole učio u Križevcim i poslije u Bjelovaru, gimnaziju najprije u Varaždinu, a kašnje u Zagrebu, gdje je i u pravoslovnoj akademiji izučio god. 1846. prava. Postavši juratom banske tabnle bio je god. 1848. pridieljen kao bezplatni perovodja banskoj vladi. Čim je ban Jelačić prešao 11. rujna 1843. Dravu, bio je Mrazović poslan k vojnom povjerenstvu u Varaždin kao perovodja, a Žigrović kao predsjednik. U veljači godine 1849. uze ga banski povjerenik za grad Osijek i virovitičku županiju, kasniji podban Ivan Zidarić, njegov najveći zaštitnik - bili su oba iz Visokoga - za tajnika, no jedva što je Mrazović došao u Osijek i ondje se namjestio, proglašen je
oktroirani (nametnuti) ustav od 4. ožujka 1849., uslied česa se je još istog mjeseca vratio u Zagreb, gdje je služio kod banskoga stola do lipnja 1850. U tom je razdoblju položio dne 27. rujna 1849. pred banskim stolom s Aleksandrom Fodrocijem i Lavosla vom Šramom odvjetnički izpit i postao 1850. odvjetnikom u Zagrebu.
Baveći se narodnim pitanjima, sudjelujući u narodnoj deputaciji, koja je mjeseca ožujka 1848. pošla u Beč, da izradi u kralja narodne polakšice i dopisujuć o raznim sgodama od god. 1846. u Gajeve "Narodne Novine", koje je tada uredjivao prvi hrvatski publicista
Bogoslav Žulek, za tim članke u prvi opozicionalni list hrvatski, Kušlanov "Slavenski jug" i kašnje u Hofman-Dvoranićeve "Jugoslavenske Novine", pokrenuo je Mrazović, potaknut svojim Mentorom Žulekom g. 1852. pravnički list "Pravnik", u kojem je tražio,
da sudci u Hrvatskoj ne budu stranci već Hrvati. No čim je absolutizam jače pritisnuo, morao je Mrazović g. 1854. obustaviti izdavanje svog lista. U Hrvatskoj je nastalo podpuno mrtvilo. Kroz sve ostalo vrieme absolutizma bavio se je Mrazović revno odvjetničtvom, ali nije pri tom zanemario ni državopravnih nauka, dočim je njegova. Rodoljubiva kuća -
on se je g. 1847. oženio s Barbarom Dutković, sestrom kasnijeg riečkog velikog župana Augusta Dutkovića - postala stecištem svih rodoljuba. Za to je njemačka policija nad njom revnije bdila, nego nad zločincima.
Tako dodje i g. 1859., koja nam ote nakon težkih duševnih i tjelesnih patnja bana Jelačića, a već mjesec dana iza toga snadje
kod Solferina Austriju udarac, koji je do temelja uzdrmao absolutizmom i bio predteča povratku ustava od 20. listopada 1860. Jelačića je bio zamienio na banskoj stolici
grof Ivan Coronini, oštri absolutista, kojemu je bio prvi posao, a zatvori narodnu čitaonicu, jedini narodni zavod, gdje su se sastajali hrvatski ljudi i medjnsobno bodrili. Medju te ljude spadao je i Mrazović,
koji je uslied razpusta čitaonice planuo na Coroninia i sastavio molbu na cara i kralja, da makne Coroninia. Uz ovu molbu pristali su svi čisti narodni življi kao uz svoj program - a vladar ju usliši te grof Coronini bude pozvan, da preda ostavku, koja je i primljena. Bilo je to u oči listopadske diplome, a prvi i veliki uspjeh Mrazovićeve odvažnosti.
Ovim uspjehom osokoljen, postao je Mrazović političkim faktorom u Hrvatskoj. I čim je kucnulo samrtno zvonce absolutizmu, a nastalo vrieme slobodnije kretnje, našao se je on u kolu biskupa Strossmayera, Preradovića, Račkoga, Perkovca, Šuleka, Vrbančića i drugih, te nastavio š njima prosvjetni i politički rad ondje, gdje bijaše u tom nastojanju i poslu prekinulo ilirstvo. Prvi im posao bijaše, da pokrenu koncem g. 1860. nov politički list "Pozor", u kojem je Mrazović počeo braniti hrvatsko državno pravo, dobro ga razlikujući od ugar. drž. prava.
Izabran u prečečkom kotaru križevačke županije narodnim zastupnikom, dodje u hrvatski sabor, koji se je sastao 15. travnja 1861. U ovom velevažnom saboru on je bitno sudjelovao u svim znatnijim pitanjima i bio članom raznih odbora. Već u drugoj sjednici uzeo je rieč kod verifikacije, bio za tim izabran u odbor za sastavak poslovnika, a u petoj sjednici od 24. travnja saborskim bilježnikom, što je ostao do 13. kolovoza. Čim se je u sjednici od 29. travnja potaknulo pitanje o uzpostavi zemljišne cjelokupnosti trojedne kraljevine, on je bio najživlji zagovornik predstavke na krunu, koju je sastavio Rački. Ne samo da je tražio spojitbu Krajine i Dalmacije, nego i Međumurja, Istre s otocima te onih krajeva, koji su nekoć pripadali Hrvatskoj. Bitno je takodjer sudjelovao kod sastavka Čl. 42. o odnošaju Hrvatske na prema Ugarskoj, a u sjednici od 2. kolovoza izjavio se kod viećanja o pozivu šiljanja poslanika u carevinsko vieće za predlog
manjine, koji je sastavio Prica, a koji je odklanjao taj poziv.
U saboru od g. 1865/6. bio je Mrazović faktični
vodja Narodne stranke. Tek u siečnjn 1866. započela je rasprava o adresi, koju je sastavio dr. Rački. Mrazović je 8. veljače u dugom govoru branić tu adresu i podnio neke izpravke, koji su bili i prihvaćeni. Na njegov predlog izabran je 11. ožujka prvi kraljevinski odbor, da stupi s ugar. kr. odborom u dogovor o državopravnorn odnosu Hrvatske na prema Ugarskoj. U taj je odbor bio izabran i Mrazović. Medjutim je sliedio rat s porazom kod Kraljeva Gradca, a pregovori, koji su se vodili izmedju kralj. odbora, nisu urodili rezultatom, nego
se je rodio dualizam, Hrvatski sabor bio je 27. svibnja 1867. raspušten, a na čelo zemlje došao je
barun Levin Rauch najprije kao upravitelj, a kašnje kao ban. Barun Rauch imao je misiju, da po što po to sklopi ugarsko-hrvatsku nagodbu, pa je u tu svrhu dao i birati novi sabor, koji je po svojim izaslanicima ugovorio nagodbu od 8. studenoga 1868., proti kojoj je Mrazović ustao na odlučnu opoziciju. Mrazović je tada bio vodja i duša opozicije, a uza nj su pristali i
Ivan Vončina i
Josip Miškatović u "triumvirat".
Sloboda štampe bila je tada u Hrvatskoj tako stegnuta, da se je glasilo opozicije, "Novi Pozor", moralo preseliti s urednikom Miškatovićem g. 1867. najprije u Beč, a kad mu je barun Rauch uztegnuo ulaz u Hrvatsku, uskrsnu u Vončininoj tiskari u Vojnom Sisku 1. rujna 1869. najprije "Zatočnik", a kašnje "Branik".
U "Zatočniku " poveo je Mrazović glasovitu onu borbu protiv bana Raucha radi izsušenja lonjskog polja. Sabor je bio stvorio zakon o izsušenju a u konzorciju za to bio je potajice i sam ban Rauch. Konzorcij je tražio svotu od 4'5 mil. for., a izvedbu su preuzeli poduzetnici
Pelli i
Picino za 2'575 mil. for., te ju uz popust od daljnjih 13% ustupili Radiceu. UsIied toga bio bi konzorcij imao dobitak od 1'958 mil. for. Svoje članke dovršio je Mrazović 28. prosinca 1869. u Zatočniku, nabrajajući u deset točaka sve neurednosti u tom poslu.
Ujedno je pozvao svakoga, tko želi vidjeti izvorne spise o tom, neka ga tuži pred neodvisnim sudom. Mrazović je došao do pisama Rauchova pouzdanika
grofa Sher- Tosza, koji ih je u svojim privatnim pismima odao.
Barun Rauch bio je konačno prisiljen da tuži Mrazovića pred vojnim sudom u Sisku jer je "Zatočnik'' izlazio n Vojnom Sisku, Pukovnijski sud u Petrinji izrekao je dne 7. Siečnja 1871 osudu, kojom je "Zatočnik'' riešen, jer je Mrazović pred sudom kazao sve svoje tvrdnje. Ova je osuda odjeknula ne samo Hrvatskom nego i daleko izvan nje,
te Mrazovića stvorila za čas najpopularnijim čovjekom u Hrvatskoj. Bijaše to kulminacija njegovih uspjeha. Malo dana za tim morao je ban Rauch predati ostavku te je već 26. siečnja 1871. imenovan banom
Koloman Bedeković.
Već u svibnju 1871. obavljali su se novi izbori za hrvatski sabor, kod kojih je opozicija pobjedila,
ali je sabor bio opet razpušten. I izbori od god. 1872. pod
Vakanovićem nisu bolje izpali. Sve to dovelo je konačno god. 1873. do revizije
financijalne nagodbe od god. 1868., kod koje je i Mrazović sudjelovao, jer se je s magjarske strane upravo tražila njegova privola. Uslied revidirane nagodbe postao je 20. rujna 1873.
Ivan Mažuranić hrvatskim banom, a Mrazović je sve do njegova odstupa vršio u odlučnim pitanjima. glavni upliv u banskim dvorima. Kada se je uza sve to
u redovima narodne stranke stala dizati radikalna opozicija pod vodstvom Dr. Makanca, Mrazović joj se je opirao, ali nije mogao zapriečiti približujućeg se razkola. U veljači 1880., odstupio je ban Mažuranić, pošto mu nije pošlo za rukom sjediniti Krajine, a u isto je vrieme već radio
financijalni ravnatelj Antun (Antal) David oko ustrojstva naukovnog tečaja za učenje magjarskog jezika za financijalne činovnike u Hrvatskoj, te je taj tečaj naredbom ug. ministra financije
grofa Gyula Szapary de Szapar od 18. svibnja 1880. ustrojen te 1. lipnja i otvoren. To je dalo Mrazoviću povoda, da u saborskoj sjednici od 23. lipnja 1880. podnese poznati svoj predlog 23-ice proti "Davidovoj školi", kojim se vlada bana Pejačevića pozivlje, da učini shodne korake proti toj školi, kojom se vriedja §. 57. nagodbe. Mrazović je u sjednici od 26. lipnja obrazložio svoj predlog, na što je došlo do razkola u narodnoj stranci. U saborskoj konferenciji većina je poduprla bana, koji je obrekao, da će izposlovati zaključak magjarkog tečaja, čim se u sveučilištu otvori docentura magjarskog jezika i opoziv onoga, što se u okružnici govori o promaknuću činovnika. Manjina se time nije zadovoljila, nego je izašla iz sabora, te se je dne
3. rujna 1880. konstituirala kao "Neodvisna narodna stranka" i 16. rujna objelodanila svoj program. To je bilo posljednje Mrazovićevo političko djelo, jer ako je i ostao glavom nove stranke
sve dok ga nije težka bolest svladala, u saboru i u poIitičkoj javnosti se više nije pojavio.
Takav je bio Mrazovićev javni i politički-saborski rad. No još nam valja spomenuti njegovu radinost i u drugim područjima.
Neposredno iza prvih zanosnih dogodjaja god. 1861., kad smo u Hrvatskoj
ušli u eru novog budjenja narodne sviesti, osnovalo se je u Zagrebu hrv. pjevačke družtvo "Kolo", koje je u prvoj svojoj glavnoj skupštini od 8. srpnja 1862. izabralo prvim svojim predsjednikom
Gjuru Zlatarovića, a kad je ovaj bio premješten u Varaždin k sudbenom stolu došao mu je u skupštini od 28. Prosinca 1862. Na čelo kao predsjednik Matija Mrazović. Predsjednikom ostao je sve do 14. Sječnja 1866. Za vrieme njegovog predsjedničtva
"Kolo" je stalo izdavati sbirku napjeva
"Milovan", priredilo upravo sjajne koncerte na streIjani, u slavu svog pokrovitelja
bana Šokčevića, u Jamnici biskupu Strossmayeru, prigodom tisuć-godišnjice sv. braće Ćirila i Metoda u Maksimiru, za stradajuće Magjare i Primorce, prigodom
prve hrvatske izložbe god. 1864. u Zagrebu, prigodom svoje dvogodišnjice 15. studenoga 1864. i u Sievnici god. 1865. Svemu tomu dao je Mrazović impuls i odrješito narodni značaj, čime je silno djelovao na duhove. Na predsjedničkoj stolici zamienio ga je
Mijo Krešić.
Izkustva, što ih je stekla narodna stranka za progona neodvisne štampe, dala su joj povoda te je god. 1872. u Zagrebu za laglje izdavanje neodvisnog političkog lista osnovana "dionička tiskara", kojoj je Mrazović sve do god. 1888. bio glava.
Redakcija Obzora u zgradi Dioničke tiskare
na uglu Gundulićeve i Marovske ulice Tada tek prekinula je težka bolest njegovo djelovanje kao predsjednika. U istom razdoblju sjeo je Mrazović na načelničku stolicu glavnog grada Zagreba. Po odstupu
dr. Stanka Andrijevića, koji se je početkom god. 1879. zahvalio, bio je Mrazović u sjednici gradskog zastupstva
od 1. veljače 1879. izabran načelnikom sa 30 glasova od prisutnih 31. Za njegova načelnikovanja snašao je glavni nam grad Zagreb užasni
potres od 9. studenoga 1880. te je zaista trebalo velike odvažnosti i radinosti, da se pučanstvo opet pridigne. On je pomogao namaknuti sredstva za daljnji razvitak i napredak grada,
- pomogao spasiti tvornicu duhana,
- uglavio gradnju novih vojarna,
- potaknuo regulaciju potoka i gradske kanalizacije.
U srpnju 1881. provedeni su novi gradski izbori, kod kojih je Mrazovićeva listina pobjedila, ali se je on već
10. kolovoza odrekao načelničtva, a zamienio ga
dr. Josip Hoffmann. Kao glavni razlog svom odstupu naveo je promjenu u načelničtvu zemlje,
a pošto je već od prije bio s grofom Pejačevićem politički protivnik, nije želio da njegova osoba bude zapriekom za nuždni sporazumak u mnogim obćinskim pitanjima izmedju gradske obćine i bana.
Samo nekoliko dana kašnje, 30. 08. 1881. izgubi Mrazović
sina Ladislava od sušice u 32. godini, koga je dobro odgojio. Liepo naobražen, bio je u svoje vrieme perovodja zem. vlade, suradnik raznih političkih listova i Vienca, vješt kritičar, duhovit i okretan pisac, prvi pokretač preporoda "Matice" i po preporodu njezin prvi tajnik.
Slomljen obiteljskom tugom i razočaran mnogim političkim dogodjajima, stao se je Mrazović tada povlačiti u zabitan život i sve manje u nj utjecati, dok ga težka bolest hrbtenjače (leđa) posve ne svlada i neukloni iz javnosti. Više od osam godina ginuo je vidno dok mu napokon u nedjelju dne 13. rujna 1896. u 10 i pol sati prije podne
u njegovoj kući u Petrinjskoj ulici br. 1 smrt za uviek u 73. godini ne zaklopi oči. Dva dana kašnje pokopan je uz velike počasti na Mirogoju u arkadi, kamo je kašnje prenešen i pokojni mu jedinac Ladislav. Ostavio je udovicu suprugu i
kćer Stanku, udatu za ravnatelja. hrv. eskomptne banke
Franju Švrljugu.
Petrinjska ulica. Banka u kojoj je F. Šverljuga bio ravnatelj U raznim periodama našega narodnoga života bila je Mrazovićeva kuća ognjište, na kojem su tražili svi narodni elementi
a i mnogi kasniji protivnici Mrazovićevi duševne okrjepe i pobude. A njegov snažni i neslomivi duh znao je to dati baš tako u vrieme absolutizma, kao i za vremena Rauchova, kad su ga saletavali i novinari ciele monarkije, kao i kašnje god. 1874. kod otvaranja hrv. sveučilišta, kad je imao u svojoj kući
prof. Gneista iz Berlina za gosta, i u mnogim drugim sgodama. Valja istini za volju priznati, da je on svakom sgodom služio na čast Hrvatskoj ideji i hrvatskom narodu, pa da je i u Pešti znao kod prvih uglednika imponovati. U našem političkom životu od god. 1860-1880. bio je tako znamenit faktor, da njegovo djelovanje može jedva ocieniti objektivnija budućnost, koja mu neće uzkratiti priznanja, da ga je u svem radu vodila samo ljubav domovine i njezin napredak!
Izvor:
 Zaslužni Hrvati XIX. st. |  Autor: Milan Grlović, 1852-1915 |