O kamene stupove hvataju se zavoji Strujevitih zagrljaja tvojih, Zamišljena Savo!
Na pijesku Dva tri čuna čekaju.
U povojima magle Grad kraj tebe uzrujano živi;
Zvižduk voza gubi se u dalji. A ja stojim na tvom mostu I romone nove iz grla ti žudim.
Seljaci prolaze, I pogledaju u plavetne prstene Tvojih valova.
A ja te duboko promatram, Zamišljena Savo!
U uzdasima tvojih sitnih vala, U pjeskovitim obrubima Osjećam i vidim Niz minulih dana sa jadranskih žala.
Petar Jurišić, 15. siječnja 1922 |