Usred venca planinskoga Jezero se širi, iz jezera prekrasnoga Otok s crkvom viri.
Po jezeru amo tamo Lađice krstare. S crkve zvonce svakčas brenča Menjajuć zvonare.
Više nego igda drugda Tu zvonara ima, Naiveć molbi s toga mesta Majka Božja prima.
Zvoneć zvunce svaki zvonar Do tri želje želi: "Ispuni mi ovo ... ono!" Majci Neba veli.
"Čujder! Slušaj! Kako zvonko Danas zvoni zvono: Kô da niij više zvonce Nô "Koloko!" ono!
Preko cele domovine Zvečnim zvekom zveči, Preko Krnske visočine Sve do Soče breči.
Zašto ječi takim jekom l tolikim žarom, Jer oseća, da mu kralj naš Danas je zvonarom!"
Zvoneć zvono i naš kralju Do tri želje ima. Prva mu je: "Mir nek vlada Među plemenima!
Kao što se Drava, Sava U Dunavu gube, Tri se duše našeg roda Neka sliju, sljube."
Druga mu je: "Hlapec Jernej Neka bude gazda, Na garištu sazdav kuću. Svoj da bude vazda! "
A treća mu: "Markov Šarac Nek poruši među, I u Raši i u Soči Da ugasi žeđu.
Zadar-gradu kopitima Vrata nek razlupa, U jezeru da se onda Vrpskome okupa.
Kraliu zvoni, a jezerom Lađice krstare ... Rane onih, što su vani, Sve većma krstare ...
Kralju zvoni, ali oni, Što lađom krmare, Za zvonjenje kralja našeg Kao da ne mare!
Vukoslav Vrh, 15. studenog 1922 |