CRO-eu.com
Listopad 18, 2019, 05:45:04 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1] 2
  Ispis  
Autor Tema: Brak  (Posjeta: 14455 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Studeni 03, 2012, 11:35:01 »


Što je brak?
Američka crtica

U selu bio je najpametniji čovjek stric Silas, pravi prorok. Kada bi on sjeo u svojoj sitničariji pokraj peći i počeo pripovijedati svoje mudrosti, onda su se svi mogli prema njemu sakriti. Svaki drugi treći dan napao bi vladu, a kada bi gradsko zastupstvo zaključilo učiniti kakove popravke u gradu, onda bi on govorio o časnim zastupnicima kao o krdu pretpotopnih šupljih glava. On je liječio reumatizam i ozebline, te je mogao nagovoriti kokoške da nesu jaja.

Mnogi mladi ljudi sakupljali bi se oko starca da čuju izravno mudrost iz njegovih usta. Među njimi bio je jedan, koji je rekao jednoga dana:

-   Rado bih čuo vaš savjet. Mislim da bih bio sposoban hraniti ženu i to na taj način kako je ona naviknuta u roditeljskoj kući, predpostavljajuć da se ne razbacuje novcem. Ali prije nego zatvorim oči i otiđem u neizvjestnost, rado bih čuo vaš mišljenje o toj stvari. Mislite li, da je mudra moja odluka?

Stric Silas pogleda mladoga čovjeka, namršti čelo i poče, nakon kratkoga razmišljanja govoriti:
-   Mudar građanin saveznih država ne daje nikada savjet u obiteljskim stvarima. Ja sam spreman u svako doba o svačemu govoriti. Dođe li na red pitanje, imali se tko ženiti, onda uvučem roge. U toj stvari dijelim posve mišljenje moga prijatelja Benjamina Franklina, koji je na takav upit, kao što je Vaš, odgovorio: "Prije ili kasnije, dođe svatko na razkršće. Mora birati ili široku i ravnu cestu, koja vodi do zajedničke bijede, ili pak neravni strmi put, koji vodi do bračne nesreće." Dakle, kako Benjamin kaže, svejedno je, kakav tko put odabere. Danas sutra svaki će požaliti, da nije potražio drugu stazu. Svaki oženjeni čovjek zaželi više puta, da bude slobodan, mnogi neženja često uzdahne, da bi dao deset godina života, samo kada bi mogao pritisnuti na prsa malo djetešce, koje bi mu govorilo "tata". Brak je strašno dug ugovor, tko ga sklopi, proživi mnogo promjena.

Preporučim li ti sada, da se oženiš, onda ćeš mnogo godina razmišljati, jesam li to učinio da ti naškodim ili zato što sam ti želio sreću. Pretpostavi si na primjer ovaj slučaj: Poslije dvanaest ili trinaest godina dođeš kući umoran kao pas. Sluškinja je nekamo otišla. Čitav stan je pun dima jer je u peći pečenka već crna. Dvoje od troje djece ščepala je visoka temperatura. Tvoja žena sjedi u kutu pa plače blago i ustrajno te ti se čini da svu krivnju svaljuje na tebe. Ti si čupaš kose, počmeš se tući po glavi i pri tom se sjetiš, da sam ti ja savjetovao da se ženiš. Onda pođeš u bližnji dućan, kupiš olovku kakvu koriste stolari, koja pravi široke crte, odjuriš na groblje i staneš pisati nedostojne primjedbe po momu bijelomu spomeniku.

Preporučim li ti, da ne činiš taj kobni korak, onda je opet isto. Doći će doba, kada će se nasititi gostioničarskoga života, pa ćeš čučati u praznom stanu, a da se ne će živa duša brinuti za tebe. Onda bi se opet mene sjetio i govorio: "Ah, sada bih tako udobno sjedio u mom domu, okružen djecom, pokraj tople peći, te bih im pričao o Ivici i Marici, da nije bilo onoga starca koji mi je uništio sreću."

Kako vidiš, sada bih imao najbolju priliku, da te zadovoljim, svejedno, da li ti savjetovao ovako ili onako. Nesreća je to, da proživljujemo zle dane pa bili mi oženjeni ili neoženjeni. Ako je čovjek svezan neko vrijeme na lancu, misli da njegovi neoženjeni prijatelji u svojoj slobodi proživljuju zlatna vremena, dočim je on svezan. Neženjima se opet pruži prilika da vidi ugodan prizor iz bračnoga života, onda se povuče u svoju špilju, pa misli da čovjek bez žene sprovodi pasji život.

-   Po tom ne može biti čovjek sretan, radio ovako ili onako? upita mladić zlovoljno.

-   "Zakonski propisi i promjena mjesta, gdje živiš, malo mijenjaju što na toj stvari!", reče stari Silas. "Nikada ne smiješ zaboravljati na činjenicu, da onaj koji nešto nema i ne može to doseći, misli, da bi ga upravo to usrećilo i da se u tom stiču sve njegove želje. Na taj način imamo pred sobom veselu sliku: da oženjeni ljudi sa gorkom zavisti u srdcu sjede pokraj neženja, dočim bi ovi sa dubokom čežnjom rado došli na mjesto oženjenih. Ne! Ne! ja ti ne mogu dati savjet, koji bi me osigurao od kasnije tvoje mržnje.

Idi kući i uzmi kocku, te neka ona odluči hoćeš li ovo biti što si sada, ili hoćeš li se ženiti. Sjeti se ipak rieči, koje sam ti rekao. Ima trenutaka u kojima bi svaki mnogo dao kada bi se riješio svoga okoliša".


Foto: http://www.picture-alliance.de/index.htm

Sviraj, sviraj gajdašiću,
Dat ćemo ti djevojčicu;
Tebi jednu, meni dvi,
Ti se središ, a ja njih.

_____________________
Zaključak ove priče je; Svatko misli da su drugi sretniji, neki su čak i zavidni, neki slabi za radikalne promjene ali ima i onih koji su zadovoljni sa svim svojim dosadašnjim odlukama i ne bi nipošto nešto mijenjali. Tim zadnjima pripadam i ja - nešto sam izgubila, nešto novo dobila. MD

Oženjeni i neoženjeni genijalni ljudi

Ljubav i brak utječu na ćud većine ljudi, nekim je to pomoć i utjeha, drugim bijeda i nevolja. "Mi volimo", kaže Julien-Joseph Virey, "jer ne živimo vječno".
-   "Bračna ljubav", veli umni lord Bacon de V., rasađuje ljudski rod;
-   prijateljska ljubav ga oplemenjuje,
-   pohlepna nasuprot truje i ponizuje."

O tom nema sumnje, da je kršćanska civilizacija dala ženi viši položaj. Utjecajem kršćanstva primili su muž i žena božanstvene nauke morala i vjere, čime je osigurano gospodstvo civilizaciji. Sa svetosti kućnog ognjišta vlada žena svijetom upravo tako, kao da su joj u rukama uzde svjetske vlade.

Ipak ostaje mnogo ljudi neoženjenih a žena neudatih.

Mnogo se je o tome razpravljalo, dali je stanje braka ili neženstva povoljnije za ljudsku kulturu i blaženstvo. Većina ih se ženi, slijedeć prirodnom nagonu, drugi ostaju neženje. Sveti Pavao reče, da su oni radili "dobro", a posljednji "bolje". Lord Bacon, oženjen, ali ne preljubezan čovjek, kazao je: "Tko ima ženu i djecu, izbičevao je sreću, jer ona su zapreka svim velikim podhvatima, pa bila dobra ili zla. Nema sumnje, da su najveća djela, koja su bila najkorisnija za čovječanstvo, potekla od onih ljudi, koji su bili neoženjeni; ili koji nisu imali djece". Ova je tvrdnja odviše smjela. Neoženjen čovjek može se, istina, posvetit isključivo duševnom radu, jer je slobodniji u svom vladanju i svojim običajima, te nije vezan za želje i potrebe drugih. Ali u isti čas nema on onoga što je mnogim ljudima davalo snagu i utjehu u životu. Zato kaže teologe dr. Thomas Arnold: "Ja ne mogu ni pomisliti, što mogu muškarci srednje dobe započeti bez žene i djece, jer ja mislim, da svi blagi osjećaji, pa i kod najboljih muževa moraju ohladniti kada komuniciraju samo sa običnim svijetom, kako se gdje na koga namjere".

Mnogi od najvećih i najgenijalnijih ličnosti ostali su neoženjeni, jer je njihova strast za znanošću progutala svaku drugu. Možda sir Isaac Newton nije znao što je Ìjubav, pa ni ljubav za slavom. Priča se, da je on išao u prošnju, tu je zapalio lulu, te je u svojoj ratrešenosću uzeo prst svoje drage da njime pritisne duhan u luli. Poslije te zgodice bio je kraj ljubavi. Matematičar Thomas Hobbes je bio sklon ženidbi ali se je nje sasvim odrekao, samo da se može posve posvetiti nauci. Adam Smith živio je i umro kao neženja. Između ostalih značajnih ličnosti, koje su bili neoženjene treba spominuti ove: Gassendi, Galilei, Descartes, Locke, Spinoza, Kant, Leibniz, Boyle, Cavendish, Black i Dalton. O Henryu Cavendishu reče njegov životopisac: "On nije ništa volio, niti je što mrzio, nije se ničem nadao, niti se je ičega bojao ... Nije poznavao strasti".

Većina velikih povjesničara bila je neoženjena.

Hume, Gibbon, Maeaulay, Thirlwall, Buckle i drugi. Hume je bio zaljubljen, isto tako i Gibbon, i to u kćer protestantskoga pastora Crassya, koja se kasnije udala za ministra financija Neckera. Gibbonu je bilo 20 godina, kad se upoznao s kćerkom g. Crassya, majkom slavne barunice Anne Louise Germaine de Staël-Holstein rođ. Necker, pa kad se je vratio u Englesku i kazao ocu u koga se je zaljubio, otkazao je odmah ljubav jer to je htio njegov otac. Po tome se vidi da nije bio osobito zaljubljen. "Nakon bolne borbe" - kaže on - "podao sam se sudbini; uzdisao sam kao zaljubljenik, slušao kao sin".

Yeremy Bentham nije se ženio ali u mladosti bio se zaljubio, te je toj ljubavi ostao vjeran do smrti. U kasnoj starosti udarile bi mu suze na oči kad bi se sjetio svoje mladosne ljbavi. On se je zaljubio u djevojku ali mu ona nije odvraćala ljubav iako je ostala neudana. Ni pod stare dane nije Benthama ostavljala ova strast, te je u 80-toj god. napisao ljubavno pismo. Ni Pitt, ni Fox - ta dva politička protivnika nisu se ženili. Iako su Pitta držali hladnim čovjekom, bilo je njegovo srce blago i privrženo. Njegov život bio je bez zamjerke. Rado se je igrao s djecom. Strastveno se zaljubio u gospođicu Eleonoru Eden, krasnu ženu koja je upravo očaravala muškarce. Srce mu se ciepalo pri pomisli, da je se mora odreći, ali je to učinio u uvjerenju, da se veze kućnoga života ne mogu slagati sa velikim zahtjevima, što ih od njega traži javnost. Tu žrtvu mu je odredio njegov fini osjećaj prema dužnosti i časti.

Među velikim umjetnicima, koji su bili neoženjeni, spominjemo Lionardo da Vincia, Rafaela, Michel Angela. Ovaj je kazao o svojoj umjetnosti: "Ja sam se oženio sa mojom umjetnošću (slikarstvom) i ona mi zadaje mnogo kućnih briga; moja djela neka mi budu djeca".

Reynolds je bio sličnoga mišljenja i on se nije htio ženiti. Kad je čuo da se Flaxmann ženi rekao je: "Velim Vam Flaxmann, da ste izgubljeni kao umjetnik!". Faxmann je međutim dokazao da mu je brak donesao blagoslov.

Skladatelji Händel, Beethoven, Rossini i Meyerbeer bili su neoženjeni. Händel je volio samo svoju umjetnost, Beethoven je želio ljubav žene ali je nije mogao naći. Kao mladić, prije nego je otišao iz Bonna, zaljubio se u gspđ. Howrath. No, ona ga je ostavila zbog jednog austrijskog časnika za kojega se je i udala. Treća njegova ljubav bila je grofica Giulia Guicciardi ali se ubrzo udala, na preveliku žalost Beethovenovu, za grofa Gallenberga.

To su samo neki od značajnih ličnosti koje su bili neoženjene. Ali ima puno više žena koje su ostale bez muža, nego uglednih muškaraca koji se nisu oženili. Čovjek ima snage, srčanosti; on radi, giblje se, misli i sam odlučuje; on gleda u budućnost i traži u njoj utjehu. Ali žena ostaje kod kuće u radosti i žalosti. Osjećati, voliti, trpiti, žrtvovati se, nije li to život žene?

Osim toga njezin karakter je često pun lijepih osobina. Ona može osjećati u mladim godinama ljubav i može znati za razočaranje; možda želi ostati neudata i neovisna, ili ako ima sposobnosti za samostalan rad, radije će slijediti svojim sposobnostima, možda zanimanju za znanost i književnost, na korist i bolje čovječanstva. Ima mnogo neudanih žena koje su bile najplemenitiji i najčasniji članovi ljudskoga društva. Trebamo li spominjati Florencu Nightingalovu, Katarinu Stanleyevu i sestru Doru?

Neudate žene su u mnogim slučajevima najbolje tješilice, najbolje njegovateljice i prijateljice. Veliki dio najznačajnih djela na ovom svijetu obavlja se tajno, šuteći; bez buke i priznanja.

I u nižim slojevima pučanstva, često puno više učine neudane žene od udanih, iako su puno puta okružene poteškoćama i kušanjima. Kolike bi pouke mogli crpiti od siromaštva - od plemenito pretrpljenih boli i hrabro nošenih tereta. Siromaci su velikodušniji, jedan prema drugom, negoli bogataši. Oni su često spremni dijeliti posljednju koricu kruha međusobno i sa onima koji su sjromašniji od njih i to bez najmanje nade na povratak. Koliko je neudatih žena koje rade neumorno uz koricu kruha i šoljicu kave, one se vole mučiti dan i noć negoli da padne trenutak sumnje na njihov neokaljani život.

Možda mnogi ne znaju kako je osnovan zavod za invalide i epileptičare. Dvije sestre čekale su na povratak svoje bake koja ih je odgojila. Dugo su čekale. Napokon začuše kucanje na vratima. One otvoriše ali su teško mogle raspoznati neku crnu stvar koju su ljudi vukli. Bila je to njihova baka koju je udarila kap. Starica je umrla ali su sestre odlučile, da stvore zavod, u kom će se njegovati ovakvi nesretnici. One nisu bile bogate i znale su, da su bogataši obasuti molbama za dobrotvorne svrhe. Ipak su one bile uporne te su nešto od svoga, a nešto od donacija skucale 200 funti sterlinga. Mnogi, videć tu čovjekoljubivost i humanost, angažirali su se i napokon je dom podignut. Mlađa sestra nije doživjela taj sretni trenutak ali je i na smrtnoj postelji mislila na od nje zasnovano djelo.

Nije čudo da je opća želja žena, da svoje sposobnosti usavrše, da se mogu otresti samoće te stupiti u svijet kako to čine muškarci. Otuda su nastali zahtjevi za višom naobrazbom, polaganje ispita i traženje mjesta koje imaju i muškarci. Gospodin H. Grabb Robinson priča o mladoj djevojci, kćerki seoskoga pastora, da je na nju tako djelovalo čitanje "Corrine" i "Delphine" da je ona pred autoricu ovih djela, gospođu Staël, pala na koljena i molila ju da ju uzme za sluškinju. Barunica Staël joj je na lijepi način rekla neka se okani te ludarije - "Budite zadovoljni sa svojom srećom", reče ona, "kada bi poznavali moju sudbinu ne bi to radili". Mlada djevojka otišla je izlječena kući; bila je uporna i marljiva, te je živjela ispunjen život.


1.   od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Studeni 03, 2012, 11:37:51 »


Toliko o neoženjenim muškarcima i neudanim ženama. Važnije je govoriti o onima koji su stupili u bračni život jer "bračnom staležu" teže muškarci i žene. Muškarci kao i žene stupaju sa raznim osjećajima i razlozima u brak. Mnogi se žene radi ljubavi, mnogi radi novca a mnogi radi udobnosti u životu. Sve to su njihovi nagoni i mašte dok ih je malo koji nadjačaju svoje osjećaje te se daju voditi po vlastitom prosuđivanju.

Iako je brak najozbiljniji događaj u životu čovjeka i žene, koji može dovesti do najveće sreće ili nesreće, malo ih je koji to promišljeno obavljaju, kao ugovor što ga dva ljudska bića sklapaju obećevajuć jedno drugom da će zajedno živjeti u dobru i u zlu dok ih smrt ne rastavi. Iz toga proizlazi mišljenje, koje tako dugo vlada, da je ljubav strast nad kojom mi nismo gospodar, da ona ne potiče toliko od volje koliko od nagona, da je onaj osjećaj, koji mi moramo slijedit umjesto da ga svladamo te upravljamo, kako odlučuje razbor. Otud su postale rečenice, da je "brak lutrija", i da se "brakovi sklapaju u nebu", iako uspjesi pokazuju, da se oni mogu sklapat i na drugom mjestu.

O tomu nema dvojbe, da mnogi ne uzimlju svoju prvu ljubav. Bolje je da čekaju sa ženidbom, dok im sazrije duh, osjećaj i karakter. "Ljubav na prvi pogled", kaže gospođa Staël, rijedko je kada tako duboka i tako trajna, da se ne bi zaboravila". Ali i prva ljubav ima svoj utjecaj. Montaigne i Colerdige tvrdili su - ovaj je valjda posudio tu misao od prvoga - da bi najsretniji brak bio što se može zamisliti, kad bi se uzeli gluh čovjek i slijepa žena. Možda bi bilo dobro, da je i Colerdigeova supruga bila gluha, kao što je bila sliepa. Ona je mnogo trpila, a dugo ju je uzdržavao njezin djever, dok joj se suprug time naslađivao, da je svojim štovateljima duge monologe krasnoslovio. Colerdig je rekao još jednu istinu: "Ako čovjek želi biti sretan u braku, on mora tražiti ne samo drugaricu za kuću, drugaricu, koja će s njime podnositi boli, nego mu se treba pobrinut i za duševnu družicu, a ako žena hoće da bude sretna, ona mora imati supruga, kojeg može podpunom savješću voliti, štovati i cijeniti".

Što se tiče Montaignea, on nije bio nikad osobito zaljubljen. Možda nije bio sposoban voliti u potpunom smislu te riječi. On je priznao, da mu je brak ravnodušan, te da se ne bi bio ni ženio, da se je pitalo njega. Ali on se je oženio, jer je to želio njegov otac i jer je to bio običaj. Ipak on nije bio nesretan.

Mnogi se žene radi ljepote.

Ako je sa ljepotom povezano i zdravlje, onda je to privlačina stvar, ali više vrijedi kad se pod tim razumijeva ljepota srca i duha. Ljepota ima veliku snagu na ovome svijetu, a još više ljepota žene nego muškarca. Ljepota je dar, koji žene osobito žele, jer ona je glavni izvor njihovoga položaja, njihovog utjecaja i moći. I onako umna žena, kao što je gospođa Staël, rekla je, da bi dala svu svoju slavu za ljepotu.

Ali se mora priznati i to, da ljepota nije neobhodno nužna za sreću u braku. Ako duša ne sija kroz crte lica, prestat će i najljepše lice napokon da izaziva radost, kao i krasna okolica, ako ju gledamo svaki dan. Ljepota, koja počiva na površini, nije trajna; ona prođe kao proljetni cvijet. Možda je malo ljudi, koji misle na ljepotu svoje žene nakon jednogodišnjega braka; poslije toga vremena srce i duh su najveći čar. Poslije dvadeset godina a i kasnije oduševljavat će vješta i dobra žena više svoga supruga, negoli u prvim godinama njihovog zajedničkog života.

Kod muškarca nije toliko važan vanjski izgled koliko kod žene. "Vanjština muža - kaže Montaigne - slaba je garancija za njega, no ipak se ne smije omalovažavati". Nadalje veli: "Ljudi lijepoga izgleda opredijeljeni su od naravi, ako imaju i ostala stvojstva prema tomu, da budu vođe ljudi" Aristotel reče "da pravo vrhovnoga zapovjedanja njima - lijepima - pripada". Bacon dokazuje na primjerima, da su mnoge velike ličnosti bile lijepog izgleda. Sofokle, veliki grčki tragičar; Alkibijad, atenski državnik i vojskovođa; i Periklo bili su na glasu radi svoje ljepote kao i radi svoga duševnoga dara.

Nema sumnje, da je tjelesna ljepota od koristi i kod muškarca. Njemu se dive i on ima veći pristup u društvo. On je siguran , da će biti za neko vrijeme pažen i uvažavan, ali on mora znati, da sačuva taj ugled; ne pođe li mu to za rukom, bit će odbačen, te će mu se reći da je budala. John Wilkes, engleski političar i pisac, i jedan od najružnijih ljudi, kazao je, da je njemu dosta da sa lijepom ženom razgovara pola sata i on će biti u njezinim očima najljepši muškarac u Europi. 1747 oženio se sa Mary Meade koja je, kao miraz, donjela u brak veliki posjed u Aylesburyu, čiji zakup garantira godišnje 700 £. Imali su jednu kćer Molly, koju je John svoj cijeli život obožavao. Kada je Molly, u svojoj šestoj godini, obolila od boginja, odbila je Mary da se brine o njoj. To je Johna toliko potreslo da je brak zauvijek bio oštećen i 1756 se rastavlja od svoje supruge, ali se nije po drugi puta ženio. Nakon rastave dodijeljena mu je kći i pripoa ga posjed. Wilkes je uživao ugled Casanove, vjerojatno je imao i vanbračne djece. Poznata je njegova izjava: "Daj mi deset minuta sa bilo kojom ženom i ja ću ju imati."

Pojmovi naroda o ljepoti vrlo su različiti. Kod crnaca je vrag bijel, dočim je kod bijelaca crn. Navika nas izmiruje sa svačim. Gotovo svi stanovnici u Kolumbiji imali su guše, pa onaj, koji je nije imao, nije bio liep. Robert Stephenson pričao je, kako je došao sa više Engleza u Kolumbiju. Stanovnici su im se čudili i vikali: "Gledajte ružne ljude - oni nemaju ni guše!"

Ljepotice mogu svojom čari osvojiti ljude, no ako ih ne mogu trajno privezati dobrotom i duhom, postati će uskoro što i prazne škrinjice za dragulje.

Duša ljepote je u izrazu. Na ljepotu crta može se oko naviknuti ali crte ne odkrivaju srce. Obični pojam o ljepoti jest mladost i zdravlje, najveći je ljubkost i blagost izraza. Često se ljepota izrazuje u kojoj rijedkoj nepravilnosti. Deskartesu su se sviđale najviše one žene, koje su škiljile. Ne znamo u čemu je uzrok, da se taj čovjek zaljubi u tu ženu i obratno; tu će po svoj prilici odlučivati više izražaj lica, nego sama ljepota.

Muškarci su često u zabludi, isto kao i žene. Najgenijalniji ljudi imaju svojih slaboća, te žene trpe dosta uza njih. Svijet vidi duh, dar velikih ljudi, ali ne zna ništa o njihovom temperamentu, njihovoj slaboći i manama. Žena gleda u njemu samo čovjeka i ništa drugo nego čovjeka, a ne znanstvenika, državnika, umjetnika, pisca. Nije li dom njezin svijet, središte njezinoga života i sreće? Velike ličnosti podaju se posve svom zanimanju, podaje se prošlosti ili sadašnjosti, možda se oni teško privikavaju na stvari koje su svakodnevna sreća žena.

Mašta je za muškarca isto tako nesiguran vodić pri izboru supruge kao i nagon. Pjesnik uspoređuje svoju dragu s anđelom, pripisuje joj snagu jedne boginje. A onda, uskoro, opazi da je ona obična žena. Pjesnici su se uvijek brzo odlučivali za brak.
-   John Churchill oženio se u 17-oj god. 1677 sa Sarah Jennings
-   Shahespeare u 18-oj, 28.11.1582 sa osam god. starijom Anne Hathaway. Samo šest mjeseci kasnije rodila se kći Susanna (*1583)
-   Percy Bysshe Shelley u 19-oj godini sa Harriet Westbrook.

http://de.wikipedia.org/wiki/John_Churchill,_1._Duke_of_Marlborough

"Winston, ti si pijan! - Da, jesam, a ti si ružna. Ali ja ću sutra biti trijezan."

Pjesnik živi u svijetu što si je sam stvorio, koji je vrlo različit od ostaloga svijeta. Prvi je lijep i idealan, drugi tvrd i praktičan. Njemu se ne sviđa ono što ne odgovara njegovom mjerilu. Ljubav Danteova prema Beatrici, Petrarcova prema Lauri i Tassova prema Leonori bila jer ponajviše idealizirana. Dante je zanemario svoju ženu i djecu da može sanjariti o Beatrici; Petrarca je htio zabraniti svojoj kćeri da boravi s njim pod jednim krovom, a Tasso je došao u ludnicu, jer mu nije uzvraćana ljubav. Dante je sreo u devetoj godini Beatricu, djevojčicu od osam godina, te se odmah i za uvijek u nju zaljubio. Nježno doba, u kojoj je započeta ta strast, uzrokom je, da su neki držali, da je to tek pjesnički san. Ali da je Beatrica živila o tom, tko čita Danteove nježne i dirljive opise, ne može sumnjati,. Dante nije nikad izjavio Beatrici svoju ljubav, te se ona napokon udala za drugoga. Ona je umrla u 24. godini. Bol nad njezinom smrću potresla je tako Dantea, da ga nisu mogli prepoznati njegovi najbolji prijatelji. Svjetlo njegova života ugasilo se i ostavilo ga u mraku očajanja. Od tada je njegova ljubav prema izgubljenoj Beatrici bila ideja koja je vladala njegovim životom. Iako ju je smrt oduzela njegovim očima, slijedio je njezin duh u nebo, te je gledao svijet njezinim očima. Uspomena na ljubav, poticala je pjesnika na slavna djela. To je bio Danteov idealni život; no pravi, zemaljski život bio je posve običan. Godinu dana poslije Beatricine smrti uzeo je divnu djevojku iz Donatieve obitelji, s kojom je imao sedmero djece, ali joj nije pjevao sonete; štoviše on nije bio sretan u njezinom društvu. Ona ga nije slijedila ni u progonstvo, već je ostala sa svojimi prijatelji u Firenci.

Samo nesretnoj, prezirućoj ljubavi mogu se pripisivati pjesme Petrarca, Dantea i Tassa. Kao što proljeće oduševljava ptice da pjevaju, tako i čežnja potiče pjesnike da stvaraju pjesme; kad dobiju one za kojoma žude onda zanijeme. Byron je kazao o Petrarci: "Zar vi mislite, da bi Francesco Petrarca pisao sonete iz zabave, da je Lauru de Noves mogao povesti kući kao svoju suprugu?" - Neki su pisali, da je Laura samo izmišljena ličnost, ali nema razumnog razloga zašto bi se sumnjalo u njezino postojanje. Ona je umrla u 40. godini od kuge. Kad je pjesnik čuo za njezinu smrt bilo mu je kao da je izgubio sve na ovom svijetu, pa ipak je živio još dvadeset godina poslije njezine smrti, misleći na nju i pišuć o njoj, kao što je činio i u mladenačkoj dobi života.

Na Tassa su utjecale Petrarcove pjesme koje su potresle srca talijanske omladine. Tasso se zaljubio prvi put u mladu djevojku u Mantovi, kojoj je napisao mnogo soneta i koju je nazivao svojom Laurom. Ali, kad se je ona udala, prevladala je njegovim srcem nova strast: on se zaljubio u princezu Leonoru, sestru vojvode od Ferrara. Radi toga je bio bačen u samostan odakle je pobjegao, te je putovao pješice po Italiji. Opet su ga zatvorili i postupali s njim kao s luđakom.

Pjesnik Metastasio gojio je platonsku ljubav prema gospođici Romanini, najvećoj pjevačici svoga vremena. On je živio pod istim krovom sa njezinim suprugom, te je pratio nju i njega po čitavoj Italiji. Kad je Romanina umrla, ostavila je Metastasiu čitav imetak, koji ga ima zapasti tek poslije smrti njezinog supruga, ali je pjesnik odbio baštinu i prepustio sva prava njezinu suprugu.

Pjesnici drugih naroda zaostaju, što se tiče ljubavne strasti, za talijanskim pjesnicima; pa ipak je ta strast oduševljavala pjesnike drugih naroda. Sudbina Camoenova ličila je u mnogom pogledu Tassovoj sudbini. On se zaljubio u osamnaestoj godini u jednu plemkinju na dvoru u Lisabonu pa je bio prognat u Santarem. Otišao je u inozemstvo, gdje se istakao kao vojnik i gdje je napisao više lijepih soneta. Kad se vratio u otačbinu, bila je već mrtva ona koju je volio. Pod stare dane živio je u bijedi. I Goethe je puno volio, ali je ljubav kod njega bila više stvar razuma, nego srca. Njegov razum svladavao je ostale sposobnosti. Njegovo životno iskustvo bilo je radi toga nepodpuno, jer se ljubav ne može razumjeti ni opisati, dok nije osjećana. Goethe je volio njih više, ali se je bojao dase oženi, da ne bi izgubio svoju slobodu. Kad je Goethe zadobio ljubav jednostavne djevojke Friederike, bacio ju je odmah, kao iscijeđen limun. Ali ostavljena Friederika bila je okrutno osvetljiva kada je ponosni, hladnokrvni i nemilosrdni pjesnik uzeo Christinu Vulpius. Nakon što je mnogo godina s njom živio, morao ju je oženiti, i to kad je postala debela, ružna i neumjerena.

Možda je dobro da ne saznajemo puno iz privatnoga života velikih pjesnika. Oni su često slabiji od najslabijih.

Iako u Francuskoj ima primjera, iz kojih se vidi, kako je žena utjecala na značaj pjesnika i književnika, ipak ne vidimo takovih slučajeva žarke ljubavi i odanosti kao kod Talijana i Nijemaca. Kod Francuza je ljubav više sentimentalnost, nego strast, više stvar razuma, nego srca, često nježna i plemenita ali ne odlučuje toliko životom. U vrijeme Ljudevita XIV. smatrane su žene kao da su stvorene za zabavu muškaraca, pa se prema tome tako i s njima postupalo. Najveća šteta, što ju je francuska književnost počinila u osamnaestom stoljeću bila je ta, da je pokvarila značaj žene. Ljudsko društvo može se oporavit od prevrata, može se dapače njime očistiti; ali ako padne karakter žene, društvo je otrovano do srca. Žene su uspoređivane sa bankama, kojim cijena raste i pada, a književnici su usporedljivi s bankarima. Ako je ova usporedba bila istinita, onda mora da je moralna zatrovanost u Francuskoj bila, krajem prošlog stoljeća, velika. Diderot, Rousseau i Voltaire, predstavljali su svoje doba.

Znatan je broj engleskih pjesnika koji se nisu ženili. Cowley je bio samo jedanput zaljubljen, ali nije imao dosta snage, da tu ljubav iskaže. Swiftova ljubav sa Varinom, Stellom i Vanesom obavijena je tajnom. On je bio u ljubavi strastven kao i okrutan. Ljubavne zgode Popeove imaju smiješan značaj, što se može pripisati tomu da je bio grbav, malen i da je sam sebe obmanjivao. Prvi put se zaljubio u neku M., kojoj je napisao mnogo uvrijedljivih i razdražljivih pisama. Ta su pisma kasnije tiskana te su pobudila veliku veselost. Drugi put se zaljubio u glasovitu gospođicu Mary Wortley Montaque, jednu od najljepših i najsjajnijih žena u Europi. Kad joj je izrekao ljubav prasnula je u glasan smijeh; nije se mogla suzdržati od smijeha. Od tog doba progonio ju je Pope mržnjom, koja je jača bila nego prijašnja; on ju je klevetao svojom oštrinom i gorčinom, u čemu je bio pravi vještak.

Mnogo zanimljivija i čovječnija ljubav bila je od pjesnika Cowpera. U ranoj mladosti zaljubio se je u svoju sestričnu, kćer ujaka Ashey Cowpera. Ali je uskoro mladi pjesnik, koji je tada bio odvjetnički pisar, obolio i to tako da je toj bolesti bio čitav život podvrgnut te se nisu mogli uzeti. Cowper se je tješio pisajući pjesme. Već je Dryden kazao: "Ljubav učini svakoga čovjeka pjesnikom - ili barem stihotvorcem". Kad se je boležljiv uputio u Huntingdon na promjenu zraka upoznao se je sa gospođom Unwin i njezinim suprugom, kao i njihovim sinom.


2.   od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Studeni 03, 2012, 11:40:52 »


Ovi su ga uzeli k sebi. O gospođi Unwin pisao je u početku njihova poznanstva: "Ova žena je blagoslov za mene i ja nikada nisam vidio, da mi nije bilo bolje u njezinom društvu." Dvadeset godina poslije Unwinove smrt, njegovala je brižno i Drydena, a da nisu ni pomišljali na ženidbu. To je bio vez srca - kako je on kazao - koji nije nikada pretrpio pukotine.

Ne zna se, dali je Goldsmith ikada volio. Uz svoju rasipnu ali ipak jednostavnu narav, bolje je da nije uz sebe privezao drugo biće, dok je iz dana u dana živio. No priča se, da su ga jednom jedva suzdržali, da nije uzeo za ženu neku krojačicu.

Jedan od najrijeđih doživljaja koji pokazuje od kolikog je utjecaja ljubav na nježno dušu viđamo kod francuskoga pjesnika Berangera. Čitav život nije držao puno do ljubavi, iako je pjevao o svojoj Lisetti, Roseti i Margoti; ali pod stare dane posve su ga osvojile čari jedne dražestne Engleskinje. On je bio čisto izvan sebe od želje da bude njegova, iako se nije usuđivao da ju zaprosi; ali bio je tako tužan radi toga, da je povjerio svoje jade jednom od svojih prijatelja. Ovaj ga je poveo sa sobom na udaljeno mjesto u pokrajini, gdje su u tišini proboravili više tjedana, dok mu nije počelo zarasćivati ranjeno srce. Ch. A. Sainte-Beuve, koji priča o ovom događaju počima s izrekom grofa Bussy-Rabutina, koji je rekao da je ljubav najozbiljnija i najopasnija kao i boginje, kad se pojave pri koncu života.

Mnogi vole samo dotle, dok su ljubavnici; no ljubav im ubrzo nestane u braku. Karakter muža i žene ostaje često neodkriven dok su neoženjeni, ali tek u braku pokaže se, kakva je njihova ljubav. Brak je izhodište drugoga puta, na kojem doživljavamo puno zadovoljstva i briga, puno uspjeha i razočaranja, puno radosti i žalosti - mnoge od ovih su svakodnevne i nastaju radi novca i drugih izdataka. Mnogi ne mogu da podnesu te brige, pa podlegnu pod njima; drugi, koji su u većini, strpljivi su i podnose ih.

Međusobno saučešće - osjećaj razumjevanja i žalosti u nesreći - je glavna stvar. Muž i žena moraju se međusobno pomagati, moraju biti snosljivi, te se jedno priviknuti na život drugoga. Tko ima iskustva, priznati će, da je život ugodniji, da je u njemu utjeha i blagoslov ako se drži spomenutih uvjeta. Suprug će cijeniti svoju kuću kao svetinju, supruga domaće ognjište središtem ljubavi, sreće i radosti. Muž i žena, koji su voljni i sposobni da traže, jedno za drugo, sreću imaju najsigurniju zaštitu protiv svakog zla.

U životopisih znamenitih i velikih muževa čitamo manje o dobrim nego o zločestim ženama. Najsretniji muževi ne čine paradu od svoje kuće. Tko nalazi sreću u braku, taj ju ne iznosi na javnost. Tko ne nalazi zadovoljstvo u svojoj kući, traži ga izvan nje. Sretni supruzi su šutljivi, dočim nesretni prave buku te se često ispričavaju. Sa brakom je isto onako kao sa tekućom vodom: "Plitke vode mrmore, duboke su nijeme-tihe".

Ako je brak kušnja za ljubav, on je okrijepljenje za srce. Ljudi, koji se bave javnim ili teškim poslom, vraćaju se nakon teškoga rada kući gdje nalaze mir i odmor.

Ima puno primjera stretnih brakova, a ima i mnogih koje brak nije usrećio. Mnogi su zajednički vukli jaram, kod mnogih je bilo obrnuto, jer su nejednaki bili; po godinama, po staležu, imanju, duhu i srcu. Čudna su svojstva radi kojih muževi uzimlju žene. Pjesnik J. Mason Neale uzeo je gospođicu Saru za suprugu radi toga što je šutjela čitavo vrijeme u društvu u kojem je s njom bio. Kad ju je uzeo, bila je pametna, osjećajna i dobra supruga, da ju je duboko žalio nakon njezine smrti. Malo ih je, koji nisu ganućem čitali grobni napis, što joj ga je postavio na kamenu ploču.

J. Calvin nije nikada ženi udvarao, već je molio svoje prijatelje da mu pomognu. M. Luther bio je drugačiji, on je bio veseljak. Svoju ženu nazivao je bračnom polovicom, gazdaricom i caricom. On je tvrdio, da je nemoguće odreći se žene, jer žena nas rađa, odgaja, dakle da smo dio njezinog bića. Zvjezdoznanac J. Kepler je odabrao 1613 svoju drugu ženu Susannu Reuttinger (prva Barbara, umrla je 1611) na prozaički poslovni način kao i Calvin. Kepler je odabrao dvanaest žena, koje su mu se sviđale, ali su ga neke od tih odbile, neke su se udale dok se je on predomišljao. Osma mu je dala riječ, ali se je pokajala, te ga molila, neka joj oprosti što se je prenaglila, i da se za njega se ne može udati. Napokon ga je Austrijanka iz Eferding-a Susanna uslišala te su živili sretno do kraja života.

Povod ženidbi često je bio slučajan.

Glasoviti liječnik Felix Vicq d’Azyr dok se je šetao, u njegovoj blizini pala je mlada dama, nećakinja od L.J.-M. Daubenton, u nesvjest, a on je potrčao da joj pomogne. Tako su se upoznali i on ju je uzeo 1733 za ženu. 18 mjeseci kasnije ona je umrla i V.d'Azyr se nikada više nije ženio.

John Abernethy, izvrstan liječnika i praktičar, a bio je iznimno popularan, unatoč ili možda upravo zbog njegove sklonosti prema ekscentričnosti. Bio je izvanredno grub i direktan i to ne samo sa svojim pacijentima. Postoje brojne anegdota o njegovom ponašanj prema ženama. Tako i ona kako je zatražio ruku svoje buduće supruge, kćerke preminule pacijentice: "Vidio sam kako ste njegovali svoju majku. Ja trebam jednu ženu i mislim da ste Vi prava osoba. Ja sam prilično zauzet i nemam vremena, a ni smisla da nekomu udvaram. Razmislite o mojem prijedlogu do ponedjeljka."

John Hunter morao je dugo vremena čekati, dok je mogao nazvati gospođicu Anne Home svojom suprugom, a čekao je jer su mu dohodci bili u početku maleni. Tek kada se njegov društveni položaj poboljšao bio je Hunter u mogućnosti osnovati obitelj. U srpnja 1771 oženio se s Anne, kćerkom jednog kirurga, Hunter ju je upoznao tijekom služenja vojnog roka na Belle-Ile. Anne i John bili su nejednaki par: Dok je Anne pisala romantične pjesme (prve objavljivanje 1765), Hunter nije bio ljubitelj lagane literature i teško se je jezično izražavao. Također s vanjskog pogleda njih dvoje nisu harmonirali. Dok Anne je opisana kao visoka i vitka, četrnaest godina stariji John bio je više od zdepast građe. Unatoč tim razlikama vodili su, radi međusobnog poštovanja, sretan brak. Bio je jako poštivan u ženinoj obitelji. Imali su četvero djece od kojih su dvoje jako rano umrli.

Mnogi su se za svoju ženu borili, radili, pisali, slikali.

Quintin Massys zaljubio se u kćer nekoga slikara, koji je rekao, da se njegova kći mora udati samo za umjetnika. Massys je bio samo vješt kovač; ljubav ga je potakla da ostavi čekić i nakovalo, te zamjeni s kistom. U slikanju je tako napredovao, da je 1492 dobio onu, u koju se zaljubio - Alyt van Tuylt. S njom je imao troje djece. Nakon njezine smrti († 1507) oženio je 1508 Katarinu Heyn, s njom je imao devetero djece.
Njegov brat Josse je 1543 uhićen od strane inkvizicija i optužen da je čitao Bibliju. Za to mu je odrubljena glava. Njegova supruga Catherine van Kinckem je pred gradskom vjećnicom u Leuvenu, Belgiji živa zakopana.

Slična priče su i o glasovitom španjolskom slikaru Francisco Ribalta. On se zaljubio u kćer svoga majstora, ali ovaj ga je odpustio jer nije napredovao u svojoj umjetnosti. On je na to otišao u Rim, gdje je s takovim uspjehom učio i radio, da je na povratku (1593-4?) u Valenciju dobio za ženu onu, koju je volio - Ines Pelayo († 1601). Imao je dvije kćeri i jednog sina, poznatog slikara Juana R. U Madridu je upoznao Lope de Vega, s kojom je održavao prijateljstvo do kraja svojih dana.

Nekoji od najumnijih i najučenijih ljudi zapali su ženidbom u nesreću.

Oštroumni Richard Hooker nije bio oštrouman odabiruć ženu. Kad je bio propovjednik u Paul's Cross, on je prepustio tu stvar svojoj gazdarici Churchman, koja mu je predložila svoju kćer Jean Churchman. Ona je bila ružna, a što je još gorje bila je zla žena. Kad su ga Edwin Sandys i George Cramner posjetili u njegovoj maloj župi u Drayton-Beauchamp, našli su ga, gdje čuva u polju nekoliko ovaca. Riješiv se toga posla pošao je sa svojim prijateljima kući da ih počasti ali ga je njegova žena odmah od njih rastavila, pozvav ga, da ide ljuljati kolijevku. Isaac Walton opisao je Hookerov život - tužan izvještaj o nesretnoj sudbini bijednoga propovjednika.

http://en.wikipedia.org/wiki/Richard_Hooker

Dr. John Donne, najvećo engleski pjesnik XVII. stoljeća i katolik imao je da pretrpi mnogo neprilika od ženinog oca, njegovog poslodavca, bogatog zemljoposjednika u Surreyu, sira Georga Morea od Losely, kada je potajno u prosincu 1601 oženio njegovu sedamnaesto godišnju kćer Anne More. Njegovog neomiljenog zeta dao je sir G. More u veljači i ožujak 1602, za nekoliko tjedana, strpati u Fleet-zatvor (eng. Fleet Prison). Do pomirenje obitelj došlo je tek 1609. Anne je, u šesnaest godina braka, rodila dvanaestero djece. Živjeli su u ekstremnom siromaštvu. Zahvaljujući pomoći Anninih roditelja preživljavali su. No, unatoč patnji Donne je u to vrijeme napisao mnogo stihova i proza. Anne je umrla 15. kolovoza 1617, pet dana nakon što je rodila dvanaesto dijete.

http://en.wikipedia.org/wiki/John_Donne

Thomas Simpson * 1710, engleski matematičar, oženio se da utemelji vlastiti dom. On je bio mlad, dvadeset godina star, kad je radio kao tkalac u Nanitonu (Nuneaton, Warwickshire), te je uzeo 1730 ženu krojača Swinfielda koja je bila dvadeset godina starija (*1690) i imala je dva sina, od kojih je jedan bio samo dvije godine mlađi od Simpsona. Sa Simpson je imali kćer Elizabeth * 1736 i sina Thomasa * 1738.

http://de.wikipedia.org/wiki/Thomas_Simpson_(Mathematiker)

Samuel Johnson uzeo je u 26. godini gospođu Elizabeth Jervis Porter, zvana Tetty, udovicu svog pokojnog prijatelja Harrya Portera koji je 3. 9. 1734 umro. Titty Porter, debela, načičkana i posve običnu žena s troje dijece istih godina kao i njezin drugi suprug, ali 800 Pfund Sterling teška, bila je 46 godina kada se je vjenčala 7.7.1753 sa dvadeset godina mlađim Johnsonom.
Johnson je bio kratkovidan i možda je to razlog da su sedamnaest godina, sve do njezine smrti 1752, vodili sretan brak.

http://de.wikipedia.org/wiki/Samuel_Johnson
http://en.wikipedia.org/wiki/Elizabeth_Porter (Portret mlade T. Porter)

Mnogi glasoviti skladatelji i glazbenici ostali su neoženjeni.

Franz Joseph Haydn bio je nesretan u svom braku sa kćerkom bogatoga dvorskoga izraditelja perika, Marijom Annom Keller. Živio je rastavljen od svoje žene Marije, ponajviše radi njezine svadljivosti i jer nije imala razumjevanja za njegovu glazbu. Nisu imali djece, što je Haydnu bilo jako žao. Bez ikakvog dokaza nagađalo se da je Haydn otac Antona sina od pjevačice Luigia Polzelli s kojom je Hayden imao dugu aferu.

http://de.wikipedia.org/wiki/Joseph_Haydn

Wolfgang Amadeus Mozart i Carl Maria von Weber (jedan bratić od Constanze Mozart) bili su sretni sa svojim ženama, Weber pogotovo, sa pjevačicom Carolina Brandt. Općenito je život glazbenika uslijed velikog uzbuđenja, kojem je izložen, nesklon obiteljskom životu. Weberova pisma njegovoj "ljubljenoj Lini" tipično su njemačka, a njemačka ljubav je sentimentalnija od engleske.

http://de.wikipedia.org/wiki/Wolfgang_Amadeus_Mozart
http://de.wikipedia.org/wiki/Constanze_Mozart
http://de.wikipedia.org/wiki/Carl_Maria_von_Weber
http://www.zeno.org/Musik/M/Weber,+Max+Maria+von/Carl+Maria+von+Weber/1.+Band/2.+Abtheilung/15.+Abschnitt/Caroline+Brandt+versucht+ihre+Beziehung+zu+Weber+zu+l%C3%B6sen

Braća Pierre i Thomas Corneille uzeli su sestre Lampérière. Pierre je 1641, već 35 godina star, oženio jedanaest godina mlađu Marie de Lampérière s kojom je imao četiri sina i dvije kćeri. Thomas je oženio Marguerite de Lampérière. Čitava obitelj bila je tom vezom spojena. Njihove kuće bile su jedna do druge. Braća su radila zajedno i dijelili su zajedničku slavu, dočim su sestre bile sretne, voleći se i diveći svojim muževima.

http://de.wikipedia.org/wiki/Pierre_Corneille
http://de.wikipedia.org/wiki/Thomas_Corneille
http://gw1.geneanet.org/favrejhas?lang=en&p=thomas&n=corneille

Ne manje sretan bio je bračni život Jeana Baptiste Racine. 1779 oženio je pobožanu, blagu i bogatu, daljnju rođakinju, Catherine de Romanet (1652-1732), s kojom je uzastopno do 1692, dobio sina i pet kćeri i ponovo sina. Kad su se vjenčali, on je bio 40 godina star a ona 27. Zadnje dijete rođeno je kada je Racine bio 53 godina star tj. sedam godina prije svoje smrti 1699. Njegova supruga Catharine nije imala smisla za pjesništvo tko da nije poznavala ni po imenu djela (tragedije-drame-opere) svoga supruga. Jednoga dana donesao je Racine kući novčanicu od 1000 Louis d' ora. Radostan došao k svojoj ženi reče joj:
"Čestitaj mi, kralj mi je poklonio 1000 Louis d’or-a". Ali gospođa Racine volila je isto tako novac kao i pjesništvo. Umjesto toga ona je pričala suprugu kako se je ponašalo jedno od dijece za vrijeme njegove odsutnosti. "O tom ćemo govoriti drugi put", reče pjesnik, "a sada se radujmo nenadanoj sreći".

_____________
* 1 Louis d’or = 24 Livres; 1 Livres = 30 Euro; 1000 Louis d’or = 720 000 € /MD/

http://de.wikipedia.org/wiki/Jean_Racine
http://www.enicar.ch/familieracine.htm

3.   od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Studeni 03, 2012, 11:42:44 »


Jean Paul (Richter) bio je, već od svoga djetinstva, zaljubljive naravi. U školi se zaljubio u Katarinu Barin i posvetio joj poslije u svom "Životu" jedno poglavje o prvom poljubcu - "tom skupocijenom biseru jednoga časa, tom neizbrisivom trenutku". On se zaljubljivao češće na estetičan način, jer su njegovi tekstovi očaravale učene dame sentimentalne škole, bile udate ili neudate obožavale su ga, tražile da im da bar pramenčić kose, a on je bio tako darežljiv, pa je tako poodrezavao premene kose da je morao nositi periku.

1783 Kratkotrajne zaruke sa Sophia Ellrodt
1791 Zaljubio se u Amöne Herold (kasnije se udala za njegovog prijatelja Georg Christian Otto).
1793 Zaručio se sa 15-godišnjom Karoline Herold.
1794 Raskinuo zaruke sa Karoline Herold.
1796 U posjeti kod Charlottes von Kalb na njezin poziv
1797 Zaljubio se u Emilie von Berlepsch.
1798 u siječnju zaručio se s Emilie von Berlepsch, (koja se tužila radi njegove platoniske hladnoće), a već u veljači je raskinuo zaruke.
1799 u listopadu zaruke sa Karoline von Feuchtersleben (do 2. 5. 1800).
1799 - 1800 Josephine von Sydow (ponekad pisano "Sydon"),*
1800 u Berlinu upoznaje Karoline Mayer; zaruke iste godine
1801. 27. 5.: vjenčanje
1802. 20. 9. * kćer Emma
1803. 9. 11. * sin Maximilian
1804. 9. 11. * Odilie
1817 Romansa sa Sophie Paulus (1791-1847; kasnije Frau A. W. Schlegels).
1821 u rujnu: Smrt sina Maximiliana (tifus).

Mnoge žene bile su u njegovoj blizini, čija srca je on, čitanjem ili maštanjem na klaviru, kao munja osvojio. K tima se ubrajaju:

-   Grofica Schlabrendorf, koja se stvarno nadala braku s pjesnikom.
-   Julie von Krüdener, supruga ruskog poslanika u Danskoj
-   Helmine od Klencke, kasnije Chézy, nije imala nade da će ikada biti supruga Jean Paul. 1799 udala se za baruna Gustava von Hastfer, ali je već godinu dana kasnije brak je razveden.
-   Josephine von Sydow (1850 – 1900)

U ožujku 1800 piše Jean Paul Josephini von Sydow ljubavna pisma. U svibnju i lipnju 1800 susreti sa Josephine von Sydow, Henriette von Schlabrendorff i Rahel Levin. U listopadu, iste godine zaruke s Karoline Mayer. Već sljedećih nekoliko tjedana pokazali su mladoj zaručnici da će njihov brak biti dosta trnovit. Jean Paul se nije dao kroz zaruke odvratiti od mnogobrojnih afera s različitim ženama i djevojkama. Na velike svečanosti išao je bez svoje zaručnice. Karolina je nijemo trpjela zanemarivanje svoga zaručnika. S vremenom je naučila svoj brak vidjeti kao sudbinu supruge poznatog čovjeka


Josephine von Monbart - Sydow

S njegovom ženidbom i rođenjem njegove dijece nije prestala njegova čarobna moć koju je imao nad ženama jer nakon višegodišnjega braka, kad mu je bilo petdeset godina, dobio je strastveno ljubavno pismo od neke Marije Förster, kojoj je onda bilo sedamnaest godina, te je deset godina svoje mladosti dala za dopisivanje. Jean Paul nijeima interesa te joj je davao dobre savjete i na kraju joj nije odgovarao na njezina pisma, na što se je luda i strastvena djevojka od očajanja utopila.

http://de.wikipedia.org/wiki/Jean_Paul
http://gutenberg.spiegel.de/buch/6414/13

Richard Brinsley Sheridan se dva puta ženio, premda je bio neoprezan u mnogim stvarima, bio je sretan u braku. U ožujku 1772 pobjegao je sa maloljetnom Elizabeth Linley u Francusku. Vjenčali su se u Calaisu, gradu u sjevernoj Francuskoj, ali ubrzo nakon toga par je uhvaćen po nalogu oca od E. Linly. Kao rezultat tog ponašanja Sheridan je izazvao 2. srpnja 1772 gosp. Linley na dvoboj u kojem je Sheridan je bio teško ranjen. Međutim, Sheridan oporavio i nakon kvalificiranja kao odvjetnik, g. Linley je 13. 4. 1773 dao dozvolu za vjenčanje. Dvije godine nakon vjenčanja izdao je "Takmace" (The Rivals), a iza toga "Školu opačina" (The School for Scandal) i druga djela. Neprekidno se je borio s dugovima i drugim poteškoćama, neka su mu djela uspjela, neka propala. Njegova mlada žena je sve to s velikom ljuvavi podnosila, kao što čine sve odane žene, i to još više zbog njegovih nekih mana. Pored njegove književne djelatnosti, Sheridan je bio politički vrlo aktivan. 1775 rodio se sin Thomas, a 8. 6. 1792 umire Elisabeth od tuberkuloze, samo dva mjeseca nakon poroda kćerkice Mary koja umire 23. 10. 1972. Ta nesreća skoro je slomila Sheridana. "Ja sam ga gledao noć na noć", piše Kelly, "kako je sjedio i plakao poput djeteta, dočim sam mu ja, na njegovu želju, pjevao moju pjesmu "Položiše ju u hladni grob". Ja nisam vidio veće tuge od Sheridanove radi njegove voljene žene".
Ali vrijeme je zalječilo njegove rane. Tri godine kasnije 27. 4. 1795, Sheridan, tada u svojoj četrdeset i četvrtoj godini, ženi se po drugi s miss Esther Jane Ogle, kći Newtona Ogle i Susanne Thomas koja je u brak donijela više 15000 £. Esther Jane bila je ne samo bogata nego i vrlo naobražena dama koja ga je iskreno voljela. 14. 1. 1796 rodio se sin Charls. Sherindanova druga žena imala je iste brige kao i prva. Na ovog nesretnog i sjajnog čovjek lijepila se jedna katastrofa za drugom. Kada je 1804 izgorilo kazalište Theatre Royal, Drury Lane, izgubio je svu svoju imovinu koju je uložio u taj projekt. U pogledu na svoje dugova i bijedni život brinuo se za svoga sina Thomasa, tada 31 god. star, želeći da uzme za ženu bogatu djevojku. Ali siromašna Caroline Henrietta Callander osvojila je sinovo srce. Jednoga dana 1806 razgovarao je Sheridan duže vremena sa sinom o toj ženidbi, te mu se zaprijetio da od njega neće dobiti više od jednog šilinga ako uzme gospđ. Callander. Sin se nije mogao suzdržati te mu reče: "Ali taj ćeš morati prije pozajmiti".
Umro je 7. 7. 1816 u bijedi ali u naručaju svoje vjerne žene, koja ga je do zadnjega časa volila i obožavala. Esther Jane je umrla 27. 10. 1817

http://de.wikipedia.org/wiki/Richard_Brinsley_Sheridan
http://en.wikipedia.org/wiki/Elizabeth_Ann_Linley
http://www.thepeerage.com/p17366.htm

"Pjesnici nisu", kaže se, "najbolji očevi", a tomu se može dodati: ni najbolji supruzi. Dovoljno je spomenuti Shakespeara, Johna Miltona i njegovu prvu suprugu, Greenea, dramatičara, koji je sa svojom ženom živio samo godinu dana; Churchilla, koji se oženio u sedamnaestoj godini, sa ženom je živio u nezadovoljstvu i napokon se otrovao; Sternea, koji je napustio svoju ženu i majku si zanemarivao ; Thomsona, koji se oženio, a nije nikada priznao svoju suprugu; Byrona, koji je bio surov, sebičan, neplemennt i neprijazan prema ženi; treba spomenut i Shelleya, čija se žena utopila, jer se je zaljubio u Mariju Godwin.

Ima mnogo pjesnika koji su bili sretni u braku. Sir Walter Scott bio je veoma sretan u braku, a tako i Crabbe, Wordsrworth, Hood i Southey. Pjesnik Moore bio je također sretan u braku; "draga Bessie" bila je u istinu čestita žena i nježna supruga. Njezino ime često se spominje u njegovom dnevniku; ona je bila zadovoljna, da živi u Slopertonu, dočim je on sprovodio vesli život u Londonu. Thom Hood sprovodio je težak život, bio je pravi mučenik, ali njegova supruga njegovala ga je u bolesti i učinila mu život toliko sretnim, koliko god se to moglo da učini u njegovoj teškoj bolesti.

Mnogi genialni ljudi oženili su se na čudan način, tako na primjer Balzac i Lamartine. Kad je Balzac bio na vrhuncu svoje slave putovao je po Švicarskoj, te je došao u svoju gostionu u onaj trenutak, kad su iz nje izlazili rusko-poljski barun Wenceslaw von Hanski i barunica Evelyne Hanska. Evelyne rođ. Rzewuska, bila je dvadeset godina mlađa od svog supruka. Balzac je uveden u prostoriju, iz koje su oni upravo izašli. Nenadano je ušla unutra barunica, koja je zaboravila knjigu na prozoru. Ona mu reče, da je to džepno izdanje Balzacovih djela koje rado čita kada putuje. Tad su se upoznali.
Balzac je nevjeran čovjek jer je često putovao i bio gost plemenitih ljudi tj. brojnih žena, većinom udanih s kojima je njegovao intimne odnose. Odmah 1832, nakon prvoga susreta počelo je stalno dopisivanje između grofice Hanska i Balzaca. Već u rujnu 1833 došlo je u švicarskom Neuchatel do prvoga susreta, a u prosincu još jedan sastanak u Ženevi i 1835 u Beču. U to isto vrijeme njegovao je intimne odnose i s drugim damama. Tako se tvrdi da je on otac od Marie du Fresnay rođene 1834 i od Lionel Richard Guidoboni-Visconti rođen 1836. Evelyne Hanske, duhovite, tamnokose ljepotice, suprug bio je boležljivi zemljoposjednik s ogromnim bogatstvom, a Balzac je bolovao od svojih ogromnih dugova te je počeo, da se stimulira, pušiti opijum. U svojoj opijenosti napisao je roman "Les Paysans" (Seljaci). Nakon suprugove smrti u 1841 Evelyne Hanska u 46 godini starosti ostaje od Balzaca trudna ali tragičan pobačaj uništio je njihovu radost i nadu. Balzaco je očajan radi pobačaja kao i radi Evelynog odbijanja udati se za njega. No ipak ju je i dalje posjećivao na njezinim dvorcima u Švedskoj i Ukrajinie, vjerojatno kako bi izbjegao svojim lječnicima i zajmodavcima s čijim novcem je financirao svoj život u luksuzu.
Balzac se vraća 1848 u Parizu, upravo u vrijem revolucionarnog preokreta. Republiku je smatrao bolešću te se vraća u Ukrajinu k Evelyne. Tek kada je teško obolio Evelyne pristaje na brak. 14. ožujka 1850, pet mjeseci prije njegove smrti, vjenčani su u maloj kapelici Sv. Barbare u Berdytchiv. U svibnju se, kao bračni par, vraćaju u Pariz. On uživa dane s lijepom i ponosnom Evelyne koja mu je godinama pružala potpunu materijalnu sigurnost. Konačno, nakon 18 godina ljubavi, česte nevjere i 16 godina čekanja, je s voljenom ženom zajedno, no voliti više nije mogao.

Alphonse de Lamartine vjenčao se 6. 6. 1920 s vrlo bogatom Engleskinjom Mary Ann Elisa Birch. Ona se strastveno zaljubila u pjesnika, čitajuć njegove "Meditations". Kad je čula da je on u novčanim neprilikama, pisala mu je i ponudila veći dio svog imetka. Dirnut tolikom velikodušnosću pitao ju je dali bi htjela postati njegova supruga, na što je ona odmah pristala.

Predaleko bi otišli, kad bi nabrajali sve genialne muževe, kojima su žene bile od velike pomoći, no svakako treba spomenuti još dva primjera.

Georges-Louis Leclerc de Buffon, rođen je u građanskoj obitelji kao Georges-Louis Leclerc, Montbard, Bourgogne (Burgund). Kroz nasljedstvo njegove majke stekla je obitelj ugled i cijelo selo Buffon. Od 1725 nosio je pridjev de Buffon. Oženio se veoma kasno, u 55. godini, ali je bio jako sretan sa izborom zaručnice. 21. 9. 1752 vjenčao se sa 33 godine mlađom Marie-Françoise de Saint-Belin-Malain. Šest godina kasnije rodila im se kći Marie-Henriette, a dvanaest godina nakon vjenčanja, de Buffo tada 67 godina star, sin Georges Louis Marie koji je radi svojih skandaloznih financijskih poslova 1784 osuđen na giljotinu. Bio je tada 28 star. S njegovom smrću izumrla je muška grana de Buffon.

Povjesničar Barthold Georg Niebuhr, prvi puta se ženi 1800 sa Amalie Behrens, nisu imali djece. 1815 umire Amalie. Samo godinu dana kasnije, 1916 ženi se sa Margarethe Luise Hensler koja je bila ujedno i njegov najbolji drug i podrška. Ona je ublaživala bojažljivu razdraženost njegovog temperamenta te se nije brinula samo za kuću nego ga je podupirala u njegovom društvenom radu. S njom je govorio ponajprije o svakom svojem povijesnom otkriću, o svakom političkom događaju te o novostima u književnosti. Imali su četvero dijece, među njima i Carstena Nikolausa (von) Niebuhr (1817-1860), također njemački političar i povjesničar.
Nekoliko dana prije njezine smrti pitao ju je čime bi joj mogao ugoditi. Ona je odgovorila pogledom neizrecive ljubavi: "Završi tvoju "Povijest" pa živila ja ili umrla". To joj je bila posljednja želja.

Možda je previše pisano o bračnom životu Thomasa Carlylea škotskog istoričara i filozofa koji je smatrao da Turcima treba odmah biti naređeno da nestanu iz Europe i da se nikada više ne vrate.
Carlyleov život opisan je tamnim bojama.
Poslje studija radio je kao učitelj najprije u Škotskoj a zatim u Londonu gdje je imao nekoliko romansi kao sa Margaretom Gordon i Kitty Kirkpatrik, kćerkom jednoga britanskog oficira. 1826, on 31 godinu star, ženi kćer jednog kirurga, Jane Baillie Welsh koja je radije uzela genijalnog čovjeka nego nepoznatog doktora u pokrajinskom gradu. Iako joj je Carlyle bio simpatičan, ona ga nije volila te je dolazilo do čestih svađa. Upitljivo je dali je uopće došlo do ujedinjenja tj. do intimnosti.
Carlyle je trpio loše raspoloženje od Jane jer je taj brak bila jedina mogućnost za njega - sada financijski neovisan - raditi kao slobodni književnik ponajprije na malom imanju u Škotskoj a od 1833 u Chelsea (danas London). Janeina neočekivano rana smrt (†1866) srušila jeCarlylea u očajnost.

Mnogi genijalni muškarci su se oženili ali nisu dobili dobru ženu, kao što su se mnoge žene razočarale misleći da su dobile dobroga supruga.

Što se tiče žena, pogotovo onih koje vole biti kućne i društvene "dame", takve nisu za ljubav, a još manje za prijateljstvo. One su lažne u svemu, počevši od "obojanog" lica do"nježnih" riječi koje izlaze iz njihovih usta. Takve žene nemaju dom, nego namještaj, imaju djecu ali nemaju obitelj, imaju muža koji im nije drug, ni prijatelj ni ljubovnik.
Tko onda da se čudi kad se muškarci boje ženidbe i vole više prijatelje svoga kluba? "Ja nemam sredstava da se ženim", govore obično muškarci, i to ljudi sa lijepim dohodkom. Dakako, oni nemaju sredstava da namiruju sve one potrebe, što ih mlade "dame" smatraju neobhodno nužnima. "Čovjek može biti kupljen ženskom ljepotom, ako je ova dosta velika", rekao je sir Henry Rider Haggard, "kao što se ljepota žene može kupiti zlatom, ako ga je u izobilju". Mlada žena udaje se za bogata čovjeka; koji joj može dati što joj je potrebno za razkoš. Ali je otrov u čaši zadovoljstva, koja vodi do moralne smrti.

Sjedinjeni par dali siromašan, dali bogat ići će ruku o ruku kroz život, dijeleći radost i žalost, nadajući se i trudeći da budu uspješni. Bogatstvo je lijepa stvar, ali njom se ne može dobiti zadovoljstvo i sreća. Srce, ukus i razum, shvaćanje i pravo ponašanje, sve to je mjerodavno za pravu sreću. Dobar je temelj-princip: "Ne gledaj predaleko, nadaj se najboljemu i imaj povjerenja u Boga". Najsretniji brak treba, kao dobro vino, vremena.

Marica; prema Samuelu Smilesu, škotskom moralnom piscu

Uz temu Samuel Smiles > http://gutenberg.spiegel.de/buch/2585/10


4.   od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Studeni 04, 2012, 22:05:00 »


Kako se može preranoj ženitbi u Posavini na put stati?

Napisao Dr. Ante Guči u Sisku
(Čitano u 1. mjesečnoj skupštini dne 27. listopada 1879.)

U mnogih predjelih Hrvatske, osobito pako u Posavini od vajkada je običaj, da se ljudi što ranije žene, imade bo djevojaka od 11-12 godina koje su udate, a momaka od 14-15 godina, koji su oženjeni. Po naredbi kr. zem. vlade od 30. rujna 1869. br. 1219, §. 44. zak. čl. XL. od god. 1869. nesmije se mužkarac najmanje izpod 18, a djevojka izpod 15 godina ženiti, a samo iznimice i u stanovitih okolnostih dozvoljava ista naredba, da se sa dovršenom 18. odnosno 15. godinom dobe ženiti smiju. Ta iznimka u Posavini pravilom je i običajem postala, jer tuj se žene 90% u rečenoj dobi, a samo 10% u dobi podpune zrelosti, kod mužkaraca najme u 23. godini.

U Posavini je dakle iznimka pravilom, a pravilo iznimkom postalo.

Ova zloraba samo na taj se je način udomila, što su dotični raznimi si sredstvi znali pribaviti liečničku svjedočbu, u kojoj se potvrdjuje, da su žene u kući ili u zadrugi za svaki teži posao nesposobne, kojom se dakle temeljni uvjet izpunjuje, koji naredba od god. 1869. za iznimnu ženitbu sa 18 godina zahtieva.

Ovu zlorabu redovite ženitbe u Posavini sa 18, odnosno 15 godina držim veoma štetnom koli za duševni i tjelesni probitak Posavaca toli za napredak zemlje i države.

Držim dakle svojom dužnosti i namjeravam ovom razpravom odkriti ove u higienskom, moralnom, družtvenom i državnom pogledu zamašne mane, te želim, da svoje ne mjerodavno mnienje izreknem. nebi li se ove rane izliečiti mogle.

Dokaz, da je muškarac sa 18 godina, a djevojka sa 15 god.
nezrela, za ženitbu.

Dokazom tomu jesu:

1. Naredba zakonodavach, mal ne svih naobraženih naroda Evrope od najstarijih vremena sve do danas.

-   Kod starih Grka težila je vazda država, da joj potomci budu zdravi, s toga su imali stroge ženitbene zakone (1).
-   Plato želi, da se ženskinja sa 26 godina udaje, a mužkarac da se sa 30 godina ženi, da žena do 40. a mužkarac do 55. godine budu plodni. Veli, da je dokazano, da je čovjek u tom razdobju fizično najbolje vrstan, da dobije potomkeg (2).

Pythagoras naglašuje, da je nuždno, da supruzi imaju stanovitu dobu, najme da su fizično i moralno zreli, jer samo iz takova braka mogu proizaći zdravi potomci; na dalje treba da budu umjereni, jednostavni i trieznia (3).

Kao što Plato, Pythagoras i drugi Grci, poimence Lykurg, tako i Aristoteles smatra znamenitom dobu supruga i to onakovu dobu, koja odgovara i jednomu i drugomu. Drži da je za ženu 18., a za mužkarca 37. godina najsgodnije vrieme za ženitbu (4).

Rimljani smatrahu ženitbu različitom u raznih razdobjih; u staro rimsko doba biaše ženitba sveta, kasnije izbjegavali su ju (5).

Kod Rimljana biaše više vrsti ženitbe, a to je i bilo posrednim uzrokom njihova socialnoga razsula (6). Kasnije za cara Justiniana ustanovili su za mužkarca 14. a za ženskinju 12. godinu, u kojoj se uzeti mogu, a to biaše uzrokom, da su kasnje ženitbu prezirali, da se je ćudorednost izopačivala i družtvo se razsulo (7). U ono doba smatrahu Rimljani ženu, koja je doživila 25. ili 30. godinu starom (8).

Prelazimo tamnu, često anarhičnu dobu srednjega vieka, to ćemo naći u novijoj dobi, da Code Napoleon, a po njem mal ne sva zakonodavstva 18. godinu kod mladića, a 15. kod djevojke smatraju granicom, kada se ženiti smiju, i da ženitbu u tih godinah smatrahu iznimkom; pravilom pako za oba spola zahtievahu stariju dobu, najme 23- 26. za mužkarca, 18 - 22. za ženskinju.

2. Izkustva i izreke glasovitih i poznatih higienika.

Friedrich Oesterlen veli, da je kod nas mužkarac podpuno dozrio u 20-25., a djevojka u 18-20. godini (9).
Vlastito zdravlje i napredak svakoga družtva i svake države osniva se na zdravlju i napredku čilih, ćudorednih naraštaja. U higienskom pogledu prije svega mjerodavna je spolna zrelost i zdravlje muža i žene, a u ćudorednom pogledu njihova uzajamna ljubav, štovanje i štednja. Bude li prve, biti će muž i žena, a i njihovi potomci fizično zdravi i za cieli život valjani, bude li druge, biti će sreće i sklada u braku i u cieloj obitelji.

S toga se nebi u našem podnebju mužkarac smio ženiti prije 20-30. a djevojka se nebi smjela udati prije 18-20. godine. Za ženskinju je ovo mnogo važnije, nego za mužkarca, jer ne samo da joj se tielo nošenjem, porodjajem, dojenjem itd. iztroši, nego i za diete i njegovu životnu snagu mati je mnogo važnija od otca (10).

Johann Michael Leupoldt smatra mužkarca istom prama 30. godini dozrielim i razplodnim, a ženskinju 7 godina prije, te je punim pravom toga mnienja, da prvi pojavi spolnoga nagona, što no se početkom mladjahne i djevojačke dobe pokazuju, nisu ni iz daleka dokazi spolne zrelosti (11).

Prof. Emil Reich veli: "Ja za svoju osobu držim, da je mužkarac u umjerenom podnebju oko 24. ili 25. godine podpuno dozrio te sam osvjedočen, da je puteno obćenje prije toga vremena prerano, a i štetno, jer prerano spolno obćenje razkida sve ćudoredne sveze i ruši tielo."

Alexandre Mayer veli (12): Prerane ženitbe u obće su znakovi izopačivanja javnih običaja.

Reich primjećuje: Tvrdimo, da narod tim više pada i da mu se ćudorednost izopačuje, čim više imade u njem mladića izpod 24 godina, koji se puteno sdružuju ili koji u obće razkošno i puteno žive. Relativno prerana ženitba, zlo je; relativno prerana putenost (spolna strast) veliko i težko je zlo.

Zašto je važno, da budu muž i žena podpuno dozrielli
kada sa hoće ženiti.

Od starih vremena nastojimo, da se naše domaće životinje prerano ne pare, jer znamo iz izkustva, da onda mladi ništa ne valjaju. Ovaj, izkustvom, potvrdjeni običaj pokazuje, da za vrieme razploda nije mjerodavna spolna sposobnost, već jedino podpuni tjelesni razvoj, a kod čovjeka i duševna i moralna njegova zrelost.

Grčki filozof Okellos Leykanos (Ocellus Lucanus) išće, da se zrelo sa zrelim sastaje, da iz njega postaje normalni proizvod; ljudi dakle, koji nisu podpuno dozrieli, neka puteno ne obće, a nijedan mladić prije 20. godine nebi smjeo puteno se sdružiti, osim ako je tjelesno podpuno razvit i tada samo veoma umjereno.

Poznato je, da prenašamo naša tjelesna i duševna svojstva na potomke; kako će dakle otac od 18 godina ili mati od 15 godina značajna svojstva prenašati, kada sami još neimaju značaja, kada su još djeca? -

U toj dobi čovjek još nije boj bio za svoj obstanak; rad, štedljivost, svladanje samoga sebe, oskudica, odvažnost, da svlada patnje i nevolje, nepoznate su stvari ovim mladim ljudem. Do sada živili su bez brige kod roditelja, te će istu bezbrižnost, nesigurnost i neodoljivost proti vanjskim uplivom prenašati na potomke, dočim će djeca od muževnih, značajnih roditelja postati isto tako značajni, radini, štedljivi, čili, odvažni u nesgodi, umjereni itd. kao i njihovi roditelji.

Mlitavost i mehkoputnost naših Posavaca direktna je i nuždna posljedica preranih ženitaba.

Zašto je štetna prerana ženitba i od kakovih je posljedica.

1. Prerana ženitba škodi zdravlju muža i žene, prieči podpuni razvitak njihovih tjelesnih i duševnih moći i čini, da će prije reda ostarjeti. Čovječji organizam riedko kad je kod mužkarca u 18. a kod ženskinje u 15. Godini podpuno razvit u pogledu dužine, širine i debljine; to biva kod mužkarca istom u 24. ili 25., kod ženskinje u 20. ili 22. godini. K tomu dolazi kod prerane ženitbe još i prekomierna putena naslada, koja će kod jednoga i drugoga spola hranitbu priečiti, osobito kod ženskinje preranim začećem, nošenjem i porodjajem.

Kod novačenja vidimo, da su oženjeni novaci mnogo slabiji i mršaviji od neoženjenih, ako su i jedni i drugi jednako zdravi i ako se jednako dosta dobro hrane. Oesterlen veli: "Prerane ženitbe već s toga su nepovoljne, što su muž i žena riedko kad toli razviti i dozrieli, da mogu svim dužnostim jedan prama drugomu, kao i prama djeci odoljeti i što je pomor medju njimi i medju djecom mnogo veći. U Francezkoj je pomor medju neoženjenimi mužkarci počam od 25. godine veći od pomora kod oženjenih, ali od 1000 oženjenih u dobi od 15-20 godina umiraju godirnice 29, dočim od 1000 neoženjenih u toj dobi samo 6-7 (Legoyt). Kod ženskinje isto je tako. Prerano udate ženskinje biti će neplodnice ili će često pometnuti. Ne samo da je pomor djece iz prerane ženitbe veći, nego će žene biti i slabije na duhu, neplodne, a često se manje dječaka radja, nego djevojčica."

Johann Michael Leupoldt (13) veli o ljudih, koji su za svoje mladenačke dobe spolno živili, da nisu muževni i samostalni ida nisu pouzdani i značajni. On neželi, da se tkogodj liši putene naslade, ali želi, da svaki dotle čeka, dok je tjelesno i moralno podpuno zreo.

Nadalje veli: "Prerano puteno obćenje sa ženskinjom ruši i podkopava tielo. U velikih gradovih austrijske monarkije vidimo žive svjedoke istine ove izreke. Dječaci od 15 godina pohadjaju bludilišta i žive razkošno. Takovo će koljeno državna kola sve dublje u blato potegnuti, jer nema niti moralne, niti fizične snage, da ih na čvrstom temelju vuku. Dječak troši svoju snagu, muž je frizirana i parfimirana razvalina, a država je "trulo smetište", kao što je onaj pruski general pravo rekao."

Da su prerano oženjeni u Posavini obično i prerano ostarjeli, svakomu će i nevještaku u oči pasti, jer se to kadkada u užasnoj mjeri pokazuje. Često puta ocienio sam koju seljakinju na 40 do 50 godina staru, a u istini bilo joj je istom 25 - 35 godina!

Kod mužkaraca nije prerana ostarjelost toli očevidna, kao kod ženskinja, ali kod najvećega diela udara takodjer u oči.

Primjeri takove prerane ostarjelosti često nam se ukazuju kod reklamacije svakoga novačenja, a i često kod sudhenih razprava, gdje cielo povjerenstvo, sudci i liečnici kao vještaci mal ne svaki put dobu dotičnoga precienjuju.

2. Prerana ženitba štetno djeluje na potomstvo, uzrokom je većega pomera, mlitavosti i bezznačajnosti. Reich (14) veli: "Izkustvo nas uči, da će djeca od roditelja, koji nisu niti tjelesno niti moralno podpuno dozriela, ili u skoro pomrieti ili će biti slabašna, bolešljiva i kukavna."

Johann Petar Frank veli (15): "Takova su djeca slična vodenu, neukusnu plodu, koj je u zimi kod tople peći umjetno dozrievao. Mladi muž i žena ugrijat će se, prepustit će se u prvih godinah spolnoga života sasvim nagonu svoje mladosti, te će doduše za rana domovini donieti plodove, ali u cvietu svoga života i u svom najljepšem ljetu neće se više zeleniti i jedva će nezriela djeca nezrielih ženitaba vrieme doživiti, kad no će prerana smrt roditelje im ugrabiti i sirotčadi jasno biti, čemu se od prirodjenoga jim tjelesnoga sastava nadati imaju".

__________
  1 Lasaulx, E. v. Zur Geschichte und Philosophie der Ehe bei den Griechen.
  2 Platonis, Opera omnia, quae exstant ex latina Marsilii Ficini.
  3 Jamblichi Chalcidensis, De vita Pythagorae.
  4 Aristoteles Stagirita. Operum nova, editio graece et latine. Aureliae Allobrogensis.
  5 Rossbach A. Untersuchungen über die römlsche Ehe.
  6 Ibidem. - 7 Reich, System der Hygiene.
  8 Rongec, J. Etudes medicales sur l`ancienne Rome.
  9 Oesterlen, Handbueh der Hygiene.
10 Oesterlen, ibidem.
11 Leupoldt, J. M. Eubiotik.
12 Mayer, A. Des Rapports Conjugaux, Considrres sous le triple point de vue de la population, de la sante, et de la morale publique.
1 vol., 12mo. Paris, 1860 - Psychopathia sexualis
http://de.wikipedia.org/wiki/Sexualwissenschaft
13 Reich E. Eubiotik. str. 234. i 238.
http://www.adulteducation.at/de/historiografie/personen/98/
14 Reich, E. System der Hygiene.
15 Frank J. P. System einer vollständigen medizinischen Polizev.


1.   od 3
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #5 : Studeni 04, 2012, 22:06:39 »


3. Prerana ženitba štetna je za muža i ženu u pogledu plodovitosti.

U travnju u "Narodnih Novinah" (br. 93. od 23. trav. 1879.) priobćeni statistički izkaz dokazuje, da nigdje u cieloj Hrvatskoj i Slavoniji i vojnoj Krajini nije percentualni broj porodjaja toli malen (34 pro mille), kao u sisaćkoj podžupaniji. Pa kakova bi cifra tek onda bila, kada bi se plodoviti bregoviti predjeli sisačke podžupanije izpustili, a percentualni odnošaj kod porodjaja samo iz Posavine izračunao! Kako i može drugčije biti, kada se obično sa 18, dapače i sa 15 godina uzimaju? - Kod takove 15 godišnje ženskinje spolovilo je nepodpuno razvito, te će se začećem, nočenjem i porodjajem tako trošiti, da će odmah kod prvoga porodjaja doživotno se izkvariti, i s toga žena neće moći po drugi put zanositi.

Gdje brojevi govore, tuj nebi bilo od potrebe još i daljnjih dokaza. Nu ipak, da budem što više objektivan, pozvat ću se i u tom pogledu na glasovitoga higienika Oesterlena.

U svojoj knjizi "Handbuch der Hygiene" veli da je za naše predjele i za naše podnebje 20. do 25. godina kod mužkarca, 18. Do 20. godina kod ženskinje vrieme, kada su spolno podpuno zrieli i veli, da se kod ljudih, koji se žene prije svoje dozrielosti, gubi plodovitost i životna energija.

4. Preranom ženitbom izgubit će često mati i diete svoga naravnoga zaštitnika, svoga muža i otca.

Pošto je sada obća vojna dužnost uvedena, to je neizbježivo, da se veći broj novaka uzima u vojnike. Tako biva, da će 16-17 godina stara, neizkusna, djetinska mati često ostati sama sa svojim dojenčetom, bez zaštite, bez pomoći, bez savjeta, a često radi prerane ženitbe bolestna i kukavna. Pa ako i imade rodbine, to joj kod nizkog stepena naobraženja našega seljaka nemože tast ili svak nadomjestiti muža i otca. - Takovoj se mladoj ženi na taj način sva sreća njezinoga života ruši, diete, koje nebrani štiteća ruka otčeva, izvrgnuto je mnogoj pogibelji i nevolji. Svega toga nebi bilo, da se nisu ženili sa 18 godina, nego onda, kada je muž svojoj vojnoj dužnosti već zadovoljio.

5. Preranom ženitbom promiče se nećudorednost (nemoralnost), osobito mladih žena.

Da će si mlada žena, kojoj je muž u 2. godini braka unovačen i koj 3-4 godine ostaje vojnikom, dakle od kuće otišao, tražiti naknadu kod drugih mužkaraca, lahko ćemo pojmiti i razumjeti, ako pomislimo, da je žena baš u dobi najjače spolne razdraženosti i najveće putenosti, u kojoj su joj muža oduzeli, i da je od 1-2 godine navikla, da redovito spolnomu nagonu zadovolji.

Nu i za mužkarca biti će u takovih slučajevih po zdravlje i ćudorednost štetno, da se je naučio, putenoj nasladi zadovoljiti, jer će i sada kao vojnik gledati da puteno obćenje nastavi, a predmet svojih erotičnih potreba nemože si izabirati. Za oba slučaja možeš po naših selih primjera na stotine naći. Slično tvrdi i Al. Mayer.

6. Preranom ženitbom promiče se pometnuće utrobnoga ploda.

Utamanjenje utrobnoga ploda, dapače i čedomorstvo u Posavini na dnevnom su redu, te se izvadjaju tolikom sigurnošću i vještinom, da se njekoje babe, koje se s tim zločinstvom bave, hvalisaju, da im nijedna oblast nemože ući u trag; a i sbilja kod čestih izraga oblasti riedko kada mogu podpuni od zakona zahtievani dokaz zločinstva pružiti.

Jedan od glavnih uzroka ovomu zločinstvu sigurno je i prerana ženitba. Ako je najme mlada žena, dok joj je muž od više godina u vojni, od drugoga mužkarca zanosila, to je posve naravno, da će ona nastojati, da se posljedicam njezinoga prieljuba trag zametne i da se svoga ploda rieši. Kako bi i mogla u svoje vrieme stupiti pred muža si s preljubničkim djetetom? Time bi se dopala svojevoljno sramote, poruge, biede i nevolje, ili bi ju muž, koj je vojnom službom još surovijim postao, odtjerao od sebe ili ju progonio i život joj doveo u pogibelj.

Svakako je laglje protjerati si diete, pa ako to nebi pošlo za rukom (akoprem su naše babe, koje se s tom opačinom bave, veoma vješte), ta eno Save, Kupe, Odre, Lonje ili Trebesa, u koje će rodjenče si hladnokrvno baciti.

Reich veli u svojoj jur napomenutoj knjizi "System der Hygiene": "Ako se u kojem družtvu utrobni plod otvoreno i bezsramno utamanjuje, pa ako se nekazni, onda je zlo po družtveno zdravlje i zlo po ćudorednost braka, koja je podloga onomu prvomu."

7. Preranom ženitbom ponajviše će muž i žena u braku biti nesretni, jer fali temeljni uvjeta, najme ljubav.

Pošto se radi uepodpune tjelesne zrelosti mladenci u 15. i 18. godini pobliže nepoznaju, to obično preuzimlju mladićevi ili djevojčini roditelji izbor mladenaca. Dali su ove dvie svedene osobe po svojih svojstvih jedna prema drugoj, dali se ljube, štuju i poznavaju, toga se nepita, to je nuzgredno. Oni smatraju ženitbu kao njeki trgovački posao, koj obično ovisi o medjusobnom većem ili manjem posjedu, kao kada štogodj kupuješ ili prodaješ.

Da su kod takova postupka nesretne ženitbe obična posljedica, o tom se može svaki osvjedočiti u selih naše Posavine ili u uredih obćina, podžupanija ili kotarskih sudova. U Posavini na dnevnom je redu ili da se muž i žena tuku, ili da žena s drugim, a muž s drugom živi, ili da živi svaki za se (jer im je svaki spolni nagon nestao, te su preranom ženitbom i zloporabom bračnih dužnosti postali impotentni kao starci u 70. godini) ili da žive u neslogi i svadji.

Isus (16) učio je, da je ljubav podloga bračnomu životu, da se njom ženitba posvećuje i nerazrješivom čini. Po stanovištu proroka nazarenskoga u pogledu ženitbe i njezinih uvjeta samo onda će gradjansko družtvo uspjevati, ako se osniva na ljubavi i ako su ženitbe sklopljene ljubavju. Samo ljubav može prostu sebičnosti time najvećega neprijatelja družtvenoga zdravlja svladati.

Što se tiče svadjanja i batinjanja muža i žene veli Reich (17): "Obično se veli 'prostačina se bije, pa se opet slaže', ali zlo je po obće dobro, ako se prostak ne slaže, tada se snizuje moralna vridenost braka, a iz hrama obitelji postaje napokon krčma". "Nesretna ženitba", veli Al. Oettingen, "pretvara kuću u pakao na zemlji." (18)

Novac je ponajviše uzrokom nesretnih ženitaba, veli Reich, on prezire ljubav i smatra ju igrarijom i sanjarijom, te podkopava temelj ćudoredne i tjelesne udobnosti.

Pa ipak mal ne sve prerane ženitbe sklapaju roditelji neobziruć se ni malo na ljubav ili nagnuće mladenaca, već jedino samo na novac. Njeki englezki profesor Michael J. Ryan (19) opisuje nesretnu ženitbu ovako: "Medju svimi zli ovoga svieta najgore je nesretna ženitba. Ona je izvor zablude, nevolje i biede, opačine, nevaljaloga odhranjenja djece, nevaljalih gradjana, ona je prekršaj svake dužnosti". Trebaš samo pogledati na statističke podatke, pa ćeš naći, da je ova izreka istinita i da je u brojevih izražena. Mahnitost, samoubojstvo, pijanstvo proizviru često puta iz nesretne ženitbe.

Oesterlen veli: "Ženitba ne smije da bude u nijednom obziru protunaravna ili nećudoredna; isto tako neka se ne uzimaju, koji se medjusobno ne ljube i ne štuju. Ovo dvoje je mjerodavno za sreću ženitbe i buduće obitelji. Sva dobra svojstva muža i žene, kao i čudorednost i svladanje samoga sebe nigdje se bolje nečuvaju i usavršuju, nego li u sretnom braku u pravom smislu".

8. Prerana ženitba štetno djeluje na obitelj koja je temelj čovječiega družtva.

Gdje se nepodpuno razviti mladenci iz pukih materialnih obzira uzimaju, ne obziruć se, da li se ljube, poštuju ili ne;  gdje muž i žena ozbiljnost života još niti ne poznaju, o odgojivanju djece niti pojma ne imaju, pošto su sami još djeca; gdje se usljed novačenja muž i žena na duže vrieme razstaju i time se jedan od drugoga odtudjuje, a za vrieme razstanka jedan drugomu nevjerni postaju, ondje je i zlo po obitelj, koja je temelj čovječjega družtva.

"Ženitba je, veli Walter, (20) temelj obitelji i time onoga zavoda, na kojem se predaja svih čovjećjih običaja i naobraženja osniva. Ona je temelj države, jer će čovjek u obitelji dobiti ćudoredne utiske, naučiti će se na red i disciplinu i poštovati će autoritet; a bez ovih svojstva nemože nijedna država obstati. Ona je temelj čovječanstva, jer samo po njoj je uredjeni razplod čovječje vrsti moguć. Ona muža i ženu spaja, po njoj nadopunjuje jedan drugoga; po njoj će se usljed druženja, osnovanoga na ljubavi i štovanju, oplemeniti; ona će im biti svakdanja škola odanosti i zatajenja samoga sebe".

Reich veli na str. 348. "Obitelj je nedvojbeno ona točka, od koje cieli gradjanski i ćudoredni život proizlazi i unj se opet povraća, a brak je temelj obitelji i svakoga uredjenoga razploda".

Preranom ženitbom neće mariti jedan za drugoga, dapaće
će se mrziti.

Usljed prerane ženitbe prekomierno će mladjahni, vatreni mladenci uživati puteno sdruženje, a posljedica te neumjerenosti biti će, da muž neće mariti za ženu i obratno, da će si biti dosadni i omrznuti će se, jer su se presitili, a to vodi opet do nesretnoga braka sa svimi navedenimi žalostnimi posljedicami.

Barthélemy (21) veli: "Lykurgos je znao, da će se prerano zadovoljenje putenih požuda dokončati s bladnoćom i odurnošću".

Prerana ženitba čini, da doba žene nije prema dobi muža.

Akoprem je izkustvom dokazano, da je razlika godina medju mužem i ženom velika, kao što ju Pythagoras, Aristoteles i drugi grčki zakonodavci zahtievaše, jer su za mužkarca 37. a za ženskinju 18. godinu ustanovili, to je ipak dokazano, da je za sretni brak razlika od 15, ili bar od 10 godina nuždna. Žena bo nesmije da je nesposobna zanositi, kada je mužkarac još plodan, a obratno ne smije da je mužkarac već impotentan, a žena je još vrstna zanositi. Mužkarac može još do 70. godine ženskinju oploditi, a ova je u stanju do 50. godine zanositi, to bi dakle bila razlika od 18- 20 godina, kao što ju Grci zahtievaše.

Nu ova dugotrajna plodivost svakako je samo iznimka, te obično traje ova kod mužkarca do 60. a kod ženskinje do 45. god. to bi dakle bila razlika od 15, a svakako još od 10 godina.

Razlika od 3 godine, kao što je kod Posavaca, koji se u 18. i 15. godini žene i poudavaju, bezuvjetno je premalena i s toga nemože brak biti sretan, jer kada je ženi 45 godina, to je mužu jedva 48, dakle u pravilnih odnošajih još je 12 godina u stanju oploditi. Ali koga? Valjda mladu ženu, kojoj je muž otišao u vojnike? Prerane su dakle ženitbe u Posavini i glede razlike godina medju mužem i ženom za cielo pogubne.

Tobožnja korist prerane ženitbe.

Prema ovoj velikoj množini štetnih upliva prerane ženitbe na obće dobro muža i žene, obitelji, obćine i države vrlo često sam Posavce pitao, koja im korist od takove prerane ženitbe, pak sam svaki put isti odgovor dobio, najme da obitelj ili zadruga sa svojim 18 godišnjim sinom dobiva jednu žensku radnu silu više, nego što je dosada imala.

Pretražimo pobliže ovu tobožnju korist prerane ženitbe, to ćemo viditi, da se stvar nema baš tako, kao što naši Posavci misle.

Time, da se jednoj kući ili zadrugi jedna ženska radna sila oduzimlje i drugoj privede, neće se selu, obćini, državi radne sile niti pomnožati niti umanjiti, nego će se posjed te radne sile lokalno samo promieniti.

______________
16 Evangelium Mathaei, XIX. 5. 6. 7. 8. 9. 19.
Evangelium Ma-rei X. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 11, 12. 19.
17 Reich, E. Über die Entartung des Menschen, ihre Ursachen u. Verhütung. (1868)
18 Oettingeu, A. 0. Die Moralstatistik. Erlangen 1868.
19 Ryan, Michael (1800-1841). The physiology of mariags in its social, moral aud physical relations. London, 1843. (Prostitucija u Londonu).
http://rdap02pxdu.dev.oclc.org:6251/identities/lccn-n86-853796
20 Walter, Ferdinand, (1794-1879). Naturrecht und Politik im Lichte der Gegenwart. Bonn 1863.
http://de.wikipedia.org/wiki/Ferdinand_Walter
21 Barthélemy, Jean-Jacques. Voyage du jeune Anacharsis eu Greece, vers le milieu du quatrième sièele avant lére vulgaire. Paris.


2.   od 3
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #6 : Studeni 04, 2012, 22:08:08 »


Ako od strane mladoženjine smatraju to znamenitim, da dobiju jednu žensku radnu silu više, onda si nikako raztumačiti nemogu, zašto nikada se ne dogadja, da bi se ona obitelj ili zadruga, koja tu žensku radnu silu gubi, opirala da joj se toli rano ta radna sila otimlje, na koju se je već priučila i gdje joj se time očita šteta nanese; kuća mladoženje pako nebi time ništa izgubila, ako bi se on kasnije oženio, reć bi pomnožanje radnih sila ne sada, nego kasnije dobila.

Radna sila 15 godišnje ženskinje nije baš bog zna kakova, nadalje se mora mladoj netom udatoj ženi mnogo kroz prste gledati jer nošenje, porodjaj, babine, njegovanje djeteta itd. kao što to biva u prvih godinah ili kao što bi barem biti moralo, nedopuštaju, da se mlada žena mnogo napinje i u gospodarstvu upotrebljuje, ona se mora dakle štediti, a time postaje njezina radna sila veoma problematičnom. Nadalje takove 15 godišnje žene veoma malo ili ništa nerazumiju od gospodarstva, te su samo ondje od njeke vriednosti, gdje sbilja u kući neima nikakve druge radne sile, što je dakako vrlo riedko, dočim je štetna prerana ženitba pravilom.

Od kuda dakle dolazi, da se u Posavini toli željno i
silno prerano žene?

Po mom mnienju jesu sliedeći uzroci:
-   a) da su naši Posavci već od maloće i baš radi preranih ženitaba lieni , da im se, ako dobiju ma kakovu problematičnu radnu silu više, neće raditi.
-   b) što je narod u Posavini veoma malo naobražen (ja bih rekao da nisu još dorasli), pak nije kadar da uvidja, da je prerana ženitba štetna, pa ako i uvidja, to baš usljed prerane ženitbe nastalom slabom energijom, nije u stanju, odreći se staroga nevaljaloga običaja;
-   c) što imade sebićnih, bezdušnih i lakomih ljudi, koji će narod male nagrade radi poticati na preranu ženitbu, ili bar neće ništa činiti, da toga ne bude, akoprem vazda na sva usta viču, kolik im je patriotizam i drže, da su najveći dobročinitelji naroda. Jalov je takav patriotizam, koj se izrazuje samo u liepih riečih i frazali, a kada treba da ga i čini pokažu, onda samo misle na svoj vlastiti probitak.

Što čine Posavci i koji su im putevi, po kojih ipak dodju do
ženitbene dozvole od ministarstva, akoprem faktično
nemaju svojstva, koja zakon propisuje.

Odkuda dolazi, da u Posavini svaki 18 godišnji momak dobije ženitbenu dozvolu, akoprem vis. zem. vladna naredba od 30. rujna 1869. br. 1219 to samo iznimice dopušća?

Od kuda dolazi, da je primjerice u II. polovini god. 1878. U sisačkoj podžupaniji takovim 18-19 godišnjim momkom do 300 ženitbenih dozvola podieljeno?

To dolazi odtuda, što se ove naredbe strogo nedrže svi javni organi ili ju mimoilaze ili ju čine iluzornom, kao što ću niže dokazati.

U kr. podžupaniji sisačkoj bilo je god. 1879. 372 momka, koji biahu dužni doći na novačenje I. dobnoga razreda. Mal ne isto toliko bilo je 18 godišnjih dječaka. Od ovih bilo je samo u II. polovini godine 1879. do 300 (recte 297), kojim su roditelji ili rodjaci htjeli ženiti ih s 15 godišnjimi djevojkami, a svim ovim, do njekolicine (49, kojim sam ja svjedočbu dao, da su žene u kući sposobne za rad, i koji odbijeni nisu se usudili više obilaziti) izdane su liečničke svjedočhe, da su sve ženskinje u obitelji ili zadrugi nesposobne za rad.

Iz obćinah Sela, Martinskevesi i Topolovca, koje su u I. dobnom razredu 163 konskribiranih imale, tražili su 161 momak dozvolu za iznimnu ženitbu.

Nastaje pitanje, da li su sbilja ženskinje u Posavini toli slaboga zdravlja? Dali su matere svih ovih mladih kandidata za ženitbu, kojim imade 35-45 godina, sbilja več sve nesposobne za svaki teži posao i da li su ondje, gdje su matere stare i nesposobne za rad, i snahe, kojim je 26-30 godina, nesposobne, da obavljaju kakav posao? Ili dali su u jednoj družini, u kojoj imade kadkada do 8, 10 dapače i 15 ženskih odraslih glava, sve ove sbilja nesposobne za svaki posao, kao što sam sam u jednoj liečničkoj svjedočbi čitao.

Moram priznati, da su usljed nemarnosti naših Posavaca i manjkave energije za sve, čemu se hoće samo nješto napora i volje, mnoge inače još kriepke i zdrave mlade ženskinje endemičkom malaria-groznicom ili za uvjek ili bar za duže vrieme postale nesposobne za teži posao; jer si ne lieče svoju bolest, a niti ne traže pomoći u liečnika, akoprem netrebaju obćinskomu liečniku - bar u sisačkom kotaru - ništa platiti. Ili dolaze istom onda k liečniku kada su već 10-15 godina od groznice bolovale, kada se bolest radi komplikacija ili iztrošene snage jedva ili nikako više izliečiti nemože, pa i onda hoće, da ih liečnik za njekoliko dana izlieči.

Nu kraj svega toga mogu podpuno svoje uvjerenje izreći, da nije nit polovina ženskih rodjaka ovih 300 prosilaca u istini nesposobna za posao.

Kako onda ipak postaju ovakove liečničke svjedočbe?

Postaju evo ovako, da veliki dio liečnika sbilja ne postupa nuždnom sdušnosti i objektivnosti, da se liečnik neuvjeri sam, da li je sbilja istina, što mu neprestano jadikuju, pak onda izmoljakaju svjedočbu s izrekom "nesposobna za rad" u koju bi inače, da je objektivan i istinit, napisati morao "sposobna za rad".

Kako se kod izdavanja takovih svjedočaba nemaruo postupa dokazuje činjenica, da je jedan liečnik prošloga ljeta u toj stvari za jednu ženskinju izdao svjedočbu, da je nesposobna za rad, a ista bila je već od dvie godine mrtva (br. 8715. i 9220 ex 1879. uručb. zapis. podžupanije sisačke).

Drugi liečnik daje svjedoćbu, a nije niti vidio ženskinje, dapače nije niti pitao, od čega boluje (podž. sisačke br. 6579 i6742 ex 1879.).

Drugi način, kako ovakove neistinite svjedočbe postaju, jest taj, da stranke liečnika očito zavedu i varaju, jer znadu mjesto onih ženskinja, koje se pretražiti imaju, i koje su u istini zdrave, k liečniku poslati sasvim druge osobe, koje su sbilja nesposobne za rad i koje se liečniku predstave s imenom onih prvih.

Dapače bilo je slučajeva, gdje su njekoje ženskinje bile toli bezobrazne, da su u podžupaniji pred podžupanom, pred cielim povjerenstvom, dapače u prisutnosti osoba iz njihovoga mjesta, koje su ih dobro poznavale, nečuvenom bezsramnošću, drzovitošću i tvrdokornošću tvrdile, da su one te osobe, za koje se izdadoše, dok nisu pred sudom utjerane u laž.

Ovamo spadaju slučajevi, koji od kr. kot. suda u Sisku dne 26. listopada, 6. studena i 16. studena 1878, pod br. 2553, 2622 i 2664 radi prekršaja prevare odsudjeni, nadalje sudbene razprave pod br. 2555, 2682, 2718, 2711 i 2759. Slične slučajeve prevare priobćuje obćinski sud u Orlih (pod br. 8517. od 21 studena 1878), gdje su se stare, bolestne ženskinje na mjesto mladih i zdravih predstavile.

Treći način, kako takove neistinite liečničke svjedočbe postaju, jest taj. da njekoji župnici onakove stranke, za koje znadu da će im njihov uredovni liečnik onakovu svjedočbu izdati, kako istini odgovara, već a priori šalju k izvanjskim liečnikom, koje su možebiti za svoje svrhe predobili, ili od kojih znadu, da im je sviest uz nagradu dosta prostrana (izvješće obć. poglavarstva u Orlih od 21. studena 1878. br. 8517. Jela Ivičinec br. 6742 ex 1879).

Imade i takovih stranaka, koje su sa istinitom, liečničkom svjedočbom odbijene, k drugomu tudjemu liečniku izvan podžupanije poslane, pak dobiju na svoju 2. molbenicu ženitbenu dozvolu, jer je u 2. liečničkoj svjedočbi ženskinja označena nesposobnom za svaki teži posao, koja je njekoliko tjedana prije od 1. liečnika proglašena sposobnom za rad.

Da je tomu tako, dokazuju liečničke svjedočbe izdane od ranarnika N. (vojni kirurga; vidara) u N. koji je sve ženskinje proglasio nesposobnimi za svaki rad, koje sam ja njekoliko tjedana prije proglasio sposobnimi za rad (br. 724 ex 1s79, 7463, 7464, 7465, 74s6, 7467, 7468, 7469, 7470, 7471, 7472, 7473, 7474, 747s, ex 1378, nadalje br. 794, 714, 704, 711, 712 i 713).

Rado ću dopustititi, da su toga liečnika, kao i druge liečnike u Sisku, Petrinji i Dugomselu varali podmetnuv druge, bolestne osobe, a to bi bio četvrti način, kako ovakove neistinite, liečničke svjedočbe postaju, a na taj način ih Posavci najlakše dobiti mogu.

Nadalje je način, kako si znadu ženitbenu dozvolu proti zakonitim propisom pribaviti, taj, da se - akoprem riedko, - izkaz rodjenih falično izdaje. Tuj je laiku težka kontrola, nu ipak se dogodio slučaj (br. 9138 i9458 uručb. zapisn.), gdje od dviuh ženskinja u kući mlada, zdrava u prilogu druge molbenice niti spomenuta nije, jer je radi nje prva molbenica odbita bila.

Predlozi, da se škodljivi običaj prerane ženitbe ukine.

Zastarjelo zlo, kao što je starinski običaj prerane ženitbe u Posavini radikalno izkorieniti, isto tako će težko biti, kao posvemašno ukidanje prekomiernoga pušćanja krvi. Koliko i koliko naredaba i odpisa raznih oblasti bilo je nuždno, da se napornimi silami, osobito usljed naredbe vis. kr. zem. vlade od 3. travnja 1876. br. 6332. dodje do žudjenoga cilja. Toliko se ipak strogom nepopustljivošću postiglo, da si narod toliko nepušća krv, kao što je to još prije njekoliko godina bivalo, osobito po kupalištih. Ako dakle vis. zem¡ vlada ovoj okolnosti istu važnost obratila bude, kakovu ju ja veoma važnom držim, tada bi se i u tom pogledu moglo i moralo jedanput početi ovo pogubno zlo izkorieniti.

Ja predlažem dakle sliedeći postupak:

Prije svega morao bi preč. duhovni stol odpisom svećenstvo na ladanju obširno poučavati i razložiti mu, kako je prerana ženitba - gdje je kao ovdje pravilom, a ne iznimkom - neizmierno štetna ne samo za dotične same, već i za obitelj, za potomke, za obćinu i za cielu našu milu domovinu; - imalo bi se svećenstvu strogo naložiti, da narod, koj im je povjeren, živo podučava i odvraća od te zle navade, a ne - kao što ovdje u njekojih župah biva - da ga svećenici svimi mogućimi sredstvi nagovaraju i obodravaju.

Podžupanije u Posavini imale bi isto tako svoje liečnike i obćinske činovnike podučavati i opominjati, jer i njekoji liečnici i obćinski organi - akoprem u manjoj mjeri - podupiraju preranu ženitbu.

3. Prositelji za iznimnu ženitbenu dozvolu imali bi u tjednu samo jedanput ustanovljeni dan (u Sisku petkom, jer je već uvedeno, da se tuj na taj dan sve tužbe i molbe primaju) doći u mjesto, gdje je podžupanijski liečnik, te bi se tuj u uredu dotične osobe pregledale pred povjerenstvom, sastojećim od podžupana, podžupanijskoga liečnika, 1 činovnika i ako je moguće od obćinskoga liečnika. Od nadležne obćine imao bi se s prositeljem još jedan obćinski organ poslati, koj bi o istovjetnosti osobe izviestiti imao, da se nebi dogodilo, da se bolestne ženskinje podmeću na mjesto zdravih, kao što se to u njekojih slučajevih i zbilja dogodilo (br. 7635, 8004, 6291, 8265, 8749, 9095 uručb. zapisn. kr. podžup. sisačke).

4. Vis. kr. zem. vlada imala bi predstavkom ministarstvo za domobranstvo u Budimpešti zamoliti, da sve molbenice neuvažene povrati, koje nisu po dotičnih podžupanijah već na drugi način podnešene. Podžupaniie pako imale bi se pozvati, da nijednu molbenicu neprime, u kojoj nije uredovna od rećenoga povjerenstva izdana svjedočba.

Nije muke pogriešiti! Moguće je, da ja u pogledu prerane ženitbe sve preveć crno vidim, drugi, kojim ta zloraba nije toliko sablazni, jada i zlobne omraze zadala, možebiti će bistrije i prostodušnije suditi. Ja sam pako svojom svetom dužnosti držao, svoje mnienje bez okolišanja i iskreno izreći, s manjerom, da svomu u zdravstvenom obziru mi povjerenomu narodu i svojoj domovini koristim.

_______________
Zaključak: Ako je jedina svrha braka rađati djecu, onda seks uopće nije važan - važna je samo plodost "bar" jednom gdišnje, što nam sve religije ovoga svijeta potvrđuju.

Seljak treba jeftinu radnu snagu, država treba poreznike i vojnike, crkva lemuziju, dakle; množite se sve dok se žena od porođaja i pobačaja ne iscrpi i molite Boga da djeca budu što brže "zrela" za rad i ... da Vam nisu više na teretu.

Teorija o bračnoj sreći i razlici od 15-20 god. između muškarca i žene je najbolje vidljiva u staračkim domovima gdje su 95% smještene žene, upravo one koje su svoga 15-20 god. starijeg muža njegovale kod kuće, gdje je on u njezinom naručju mirno zaspao. A ona?

Moderna žena, ako već želi stalnog partnera, treba si uzeti 15-20 godina mlađega čovjeka. Zakoni su izmišljotina muškaraca te jasno vidimo koja je uloga ženama pripala: Mašina za rađanje, za sačuvanje "slavnog" imena.

Marica


3.   od 3
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #7 : Studeni 04, 2012, 22:32:27 »


Zar je za ovakvu ljubav i žrtvovanje žena rodila ženu?


Klikni za uvećani prikaz

Neobična scena na slici "Caritasa Romana", djelo P. P. Rubensa, zbiva se u čeliji jednog zatvora s rešetkama na prozoru kroz koji dva znatiželjna stražara promatraju ovaj bijedni prizor: Starac u lancima na grudima lijepe mlade žene. Mlada žena Pero je kći Kimona koja ga posjećuje u zatvoru. Kimon je osuđen na smrt glađom, ali Pero ga pokušava od njegove sudbine spasiti s tim što ga hrani sa svojim majčinim mlijekom.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #8 : Studeni 04, 2012, 22:33:38 »


Jurek i Nežica (na kajkavski)

Črna noć, Nežica,
Itak čujem još ja - tak čujem još ja.

Jaj, kak te imam rad,
Tebi se javlam sad -
Jel' me čuješ ti?
Nežica, Nežica, jel' me čuješ ti?

Nekak da čujem ja
Al' su vrata zaprta - al' su vrata zaprta.
A mamek kaj veli,
Da pravi groš to ni,
Kaj se delaš ti,
Jurek moj, Jurek moj - kaj se delaš ti.

Hudo mrsla je noć,
I ja sad da idem proć - ja sad da idem proć?
Bum ti se smrznul ja,
Ljubav se zagasila -
Čuj me Nežica -
Bolše bu, bolše bu, vrata otpri ta!

Kak bi se ljubav ta
Mam zamrzla? Jaj, da mamek to zna!
Ak me ti imaš rad,
Ti lepo hodi spat,
Dragi Jurek moj!
Hodi proć - laku noć, slatki bedak moj!

DiS, 1. lipnja 1922
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #9 : Studeni 05, 2012, 14:06:43 »


Ljubavni život: rat i mir
Zagrebačka kronika

Rat! - Utjecaj ratnog bakcila. - Zublja bračnoga razdora. - Praktičnija formula za riešenje afere. - Utočište kod sestre. - Nenadani razkol izmedju zaručnog para. - Ultimatum ženitbenog roka. - Interes za političke novosti. - Poznanstvo sa dražestnom gospodjicom u kavani. - Izdatci za opulentne gostbe. - Debate o časovitoj ratnoj situaciji. - Ratoborna uzbudjenost u porodičnom životu. - Formalna navala razjarenog muža. - Juriš na muževu novčarku. - Zaraza na području ljubavnog života. – Momentano prekinuće udvaračkog odnošaja. - Preblaga karakteristika nesudjenog zeta.

R a t! Ta kratka i rezka rieč trepti na svačijim ustima i svugdje poput bojne trublje uzbudjuje pokret, uzrujanost i trzavicu. Sve stoji pod sugestijom ove kobno rieči i svačiji duševni život poskočio je za nekoliko nota na ljestvici osjećanja. Kamo god so okreneš, svagdje ćutiš zarazu bojnog uzdaha, svagdje opažaš dojmove duševno uzbudjenosti, koja je uzburkala i najflegmatičniju ćud. Ova ratoborna razpoloženost utječe i na svagdašnje prilike našeg života. Kad osjetljive žice živčanog aparata dospiju jednom u vibraciju, onda mnogo življe reaguju na svaki spoljašnji podražaj, te izazivlju u čovjeku mnogo snažnije dojmove.

Utjecaj ratnog bakcila opažam ove dane na cieloj svojoj okolini. Čini mi se, kao da su se svi ljudi, s kojima dolazim u doticaj, pomakli iz svoje normalne osovine, te postali nekako življi, pokretniji i osjetljiviji. Neki nemir, neka nervoznost još je jače zarazila sve duhove, kao da ljudi dandanas nisu i onako dosta nervozni.

Kao što je i sasvim logično u ovo ratno doba zublju bračnoga razdora zapalio je jedan Marsov sin, koga je bezazleni muž odviše odlikovao povjerenjem kućnoga prijatelja. Taj štićenik suprugov ima to svojstvo, da je od njega mladji i pristaliji, da je zabavan i domišljat veseljak, a ta svojstva umiju zaljubljene žene uviek po zasluzi cieniti. U ostalom sam muž volio je toga svog mladog prijatelja upravo radi tih vrlina, pa se onda ne može zamjeriti ljubećoj i poslušnoj ženi, da i ona, makar drugim načinom, dieli osjećaje svoga muža. Mladi je Adonis glazbenik, a žena, kao i sve žene, voli glazbu, pa je ovo dragocjeno svojstvo, naravski, još i pospješilo tempo u razvitku njezinih osjećaja, I tako se dogodilo, što se obično često dogodilo: mužev prijatelj postao je i ženin prijatelj, ali u onom smislu, u kakvom Francezi upotrebljuju tu rieč.

Kad je muž jednoga dana ustanovio taj fakat, koji je dakako svoj neinteresiranoj okolini bio davno poznat, imao je ipak respekta prema propisno adjustiranomu prijatelju, te nije aferu riešio konvencionalnim načinom nevitežke zadovoljštine na licu mjesta, nego je izabrao praktičniju formulu. On je sa svojom ženom momentano prekinuo sve bračno-diplomatske odnose i saobćio joj ultimatum, drugim riečima, mirno, ali energično pokazao joj onaj prostor stana, na kojem je graditelj ostavio otvor. Situacija je za ženu postala svakako kritičnom, jer se ne može poslužiti prokušanim sredstvom, da potraži pribježište u svoga ljubavnika. Vojarne naime nisu nikakvi azil za preljubnice. Ona se je morala uteći k svojoj sestri, koja dakakoa tim nenadanim posjetom nije bila nimalo uzhićena. No za čudo, od onga dana, kad je njezin ljubavnik prigodom prvog posjeta našao u sestrinoj kuhinji hladno ognjište, djelovalo je to i na njegovo srce tako zarazno, da su mu prvašnji žarki osjećaji spali munjevitom brzinom do ledišta.

Ratna napetost medju balkanskim državama bila je takodjer uzrokom, da je došlo do nenadanog razkola izmedju jednog zaručnog para, koji su već bili na najboljem putu, da zaplove u bračnu luku. Gosp. Č. Živio je već dvije godine kao zaručnik gospodjice N. u pravom zemaljskom raju. Ne samo da ga je obožavala njegova liepa i mila zaručnica, nego je - ineredibile dictu - i sa svojom budućom punicom bio upravo u uzornom skladu. Ona ga je tako reći nosila na rukama, no da li bi ta nježnost bila i poslije ženitbe potrajala, veoma je sumnjivo. U njezinoj kući bio je on dnevni gost, a na menuju, naravski, bila su vazda samo njegova najmilija jela. A u tom pogledu nije bilo tako lako zadovoljiti njegovu ukusu, jer premda nije bio baš aristokratske proveniencije, ipak je bio veoma dificilan gourmand. Osim toga debivao je više puta fine i skupocjene preszente, a njegova se zaručnica gotovo  i nije bavila drųim poslom, nego je neprestano vezla prekrasne stvarce za garderobu mladoga eleganta.

Ovaj zavidni položaj zaručnika svidjao se tako mladomu ljubavniku, da nije pokazivao nikakove volje, da taj provizorij pretvori u bračni definitivum. Ali njegova zaručnica i njezina mati nisu nimalo dielile taj nazor. U svojoj nestrpljivosti nisu one htjele nikako vjerovati svim onim razlozima, što ih je zaručnik  navodio kao zapreke za ženitbu. Kad mu je mati jednom prilikom poslije živahne izmjene misli stavila ultimatum roka, preko koga nije više absolutno htjela dopustiti daljnje ženitbene odgode, počeo je na jednom gosp. Č. izostajati od svojih dnevnih posjeta, te ih obavljati u sve dužim razmacima. Na energičnu interpelaciju gospodje N., stao se je on izpričavati, da se je u povodu najnovijih balkanskih dogodjaja probudio u njemu velik interes za političke novosti, pa da zato mora u kavani mnogo više vremena posvetiti čitanju novina. Akcija saveznik državica i viesti sa ratišta moraju najživlje zanimati svakoga rodoljuba, a osim toga moraju se i sve te novosti u razgovoru sa kavanskim drugovima svestrano i temeljito pretresti. Gosp. Č. je donekle imao i pravo. On je zaista sada bio mnogo češći i duži posjetnik kavane, ali tomu ne bijahu uzrokom balkanski nemiri, nego umiljate oči gospodjice P., koja je sa svojom majkom i bratom od nekog doba takodjer polazila istu kavanu. Kako je gospodin Č. bio dobar znanac njezina brata, priključio se jednoga dana njihovu družtvu, te se je tako upoznao sa dražestnom gospodjicom P. Umjesto da razpravljaju o izgledima prietećeg balkanskog rata, gledali su jedan drugomu malo dublje u oči i tako se u kratko vrieme u njihovim srcima razgorio plamen, koji nije manje buktio od ratnog plamena na balkanskom poluotoku. Gospodjica N., koja nije o tom još ništa slutila, čudila se nemalo nenadanoj novinskoj strasti svoga zaručnika, o kojoj nije dosele imala ni pojma, a njezina mati sumnjivo je klimala glavom na sve te nevjerojatne pripoviesti.

Rezultat svega bio je ekspresno pismo, u kojem je gospodja N. lakonički javila gospodinu Č., da njezina kći absolutno više ne reflektira na "dvojbenu čast", da bude njegovom zaručnicom, pa ga za to moli, da ih poštedi svojim daljnjim posjetima. Ujedno mu je opredielila najkraći rok, u kojem ima povratiti sve primljeno darove, a da u tom pogledu ne bi možda bio u bludnji, priklopila je listu poseban popis svih darova. Ova činjenica svjedoči o velikoj opreznosti gospodje N., koja je valjda za svaki eventualni slučaj vodila točan registar o svim darovima, što su ih ona i kći poklonile nezahvalnom zaručniku. Za nebrojeno objede, večere i južine ne traži nesudjona punica u svojoj veledušnosti nikakve odštete, premda su izdatci za te opulentne gostbe iznosili takodjer liepu svoticu.

Ova viest, i ako je gospodinu Č. došla kao grom iz vedra neba, nije ipak na njegovu prilično okorjelu dušu djelovala onako porazno, kao što viest o njegovoj nevjeri na bivšu mu zaručnicu i njezinu mater. On se je dapače osiećao dvostruko sretnim, prvo, što je bio riešen neugodne dužnosti, da sa svoje strane dade ultimatum, a drugo, što mu je ta poruka stigla još za vremena, da se nije morao izvrći osobnoj parlamentarnoj razpravi o toj nepriličnoj aferi. Bivša zaručnica i njezina mati biesne su sada na balkanski ratni pokret, koji da je u miroljubivog gospodina Č. probudio iznenada strast za čitanje novina i posjećivanje kavane, gdje se je upoznao sa slavodobitnom suparnicom.

Bojovna atmosfera zavladala je sada u svim prilikama svagdanjeg života. Znalični posjetnici grabe u kavanama nestrpljivo novine, samo da što prije saznaju najnovije senzacionalne ratne viesti. Gotovo nemaju vremena, da posrču svoju "bielu" ili svoj "kapo", čemu inače posvećuju najveću pomnju, a na karte, šah i biljard misle sada tek najstrastveniji igrači. U raznim grupama vode se živahne i neizcrpive debate o časovitoj ratnoj situaciji i pobjednim izgledima pojedinih ratnih stranaka. Kod toga se stvaraju često dva protivnička tabora, koja s takovom žestinom i nepomirljivošću zastupaju svoje oprečne nazore„ da se čovjek mora bojati, ne će li i izmedju njih planuti strastveni boj. Ugrijani duhovi, bujica rieči i temperarnentna gestikulacija tipična su signatura ovakovih debata, koje se gdjekada svršavaju pravom svadjom.

U porodičnom životu opažaju se takodjer refleksi ove ratoborne uzbudjenosti. Muževi se u podne žure kući k objedu, samo da mogu što prije pobjeći u kuvanu, pa nemaju strpljivosti, da čekaju na objed; koji redovno nije u pravo vrieme gotov. Milostiva se je "slučajno" zadržala u posjetima, dućanima, kod krojačice, modistice ili na iličkoj podnevnoj promenadi, a kuharica se opet po običaju u njezinoj odsutnosti zabrbljala sa sobaricom ili sa kućnom čuvaricom, kojoj je morala saobćiti najnovije doživljaja svojih gospodara i ukućana.

Kad milostiva, sva zasopljena, dodje kući, dočeka ju razjareni muž formalnom navalom - sada se naravno sve odigrava u ratnom stilu - te ne će ništa da čuje o pokušaju izvinjavanja svoje žene, koja svu krivnju svaljuje na svoju brbljavu prijateljicu ili nemarnu krojačicu. Kako su oba u razdraženoj razpoloženosti, ne promišljaju dašto o svojim izjavama, niti biraju izraze - jer etika naravski nije obligatna za supruge - pa se zato iz početnog čarkanja razvije doskora pravi rat, kod kojega same riečij nisu uviek jedino streljivo.

Više se puta desi još i taj malheur, da upravo ono jelo, što je mužev "Lieblingsstückl", nije baš najbolje uspjelo, a gdjekada nije ni muž u svojoj ratobornoj dispoziciji dovoljno nepristran, da kuhinjeke tvorevine pravedno ocieni, pa im prigovara upravo poraznom kritikom i onda, kada je dotično jelo po složnom sudu milostive i kuharice pravo remek-djelo, koje bi se moglo poslati na kakvu svjetsku izložbu kuhačke umjetnosti.

Ovakva bojovna razpoloženost muževa, neprilična je ženi upravo onda, kad se sprema sa svoje strane na juriš na njegovu novčarku, jer ona ili djeca trebaju kakav novi komad garderobe ili treba nabaviti kakav nuždni predmet kućanstva ili milostiva sa svojim kćerkama želi posjetiti kazalište, kinematograf ili kakav skupi koncerat u Glazbenom zavodu. U takovoj opasnoj situaciji Bože sačuvaj, da bi milostiva izašla na javu sa svojom "Wunschzettel", koji joj je već davno na srcu. Muž bi odmah na nju planuo, kao da su ga obsjele sve ratne furije, a onda joj ne bi pomogle do uspjeha ni najlukavije diplomatske doskočice.

Jedna poznata gospodja, koja ima dvije za udaju zrele kćeri, jadikovala mi je ovih dana, kako je taj nesretni balkanskih rat lišio nju i njezine kćeri novih jesenekih kostima, koje da tre baja kao korica kruha - premda ih je, mimogred budi rečeno, svaku večer vidjeti na korzu malo ne u drugoj opravi - pa da su zato u svojem bjesnilu zaključile objelodaniti grozomornu nepouzdanicu nespretnoj diplomaciji evropskih velesila, koje nisu znale spriečiti buknuće rata.

Druga opet veoma muzikalna gospodja pripoviedala mi je elegičnim tonom, da je nekoliko puta pokušala svom nježnošću sklonuti muža, da kupi sjedala za bivši ili budući koncerat alida ju je ovaj svaki put najodlučnije odbio obzirom na sadašnji rat i s njim skopčanu težku novčanu krizu.

Osim toga tvrdi njezin muž, da ozbiljni ljudi u ovako kritičnim vremenima nemaju absolutno smisla za sentimentalne zabave, a koncertna glazba, da mora zaniemiti pred jekom bojnih trubalja.

Bakcil ratne epidemije zarazuje dapače i područje ljubavnoga života. Jedna dražestna vragoljanka, koja je silno oduševljena za ratnu romantiku, došla je u nemili sukob sa svojim vjernim udvaračem, pričuvnim častnikom, koji je inače veoma miroljubive čudi. On danomice sa strahom očekuje novinske viesti o mobilizaciji naše vojske, a već kod same pomisli na eventualnost rata prolaze mu tielom ledeni trnci. Narav ga u obće nije obdarila junačkim srdcem, a od svoje dobrovoljačke službe sačuvao je tako ugodne uspomene, da ih nimalo ne želi obnoviti u ratnom logoru. Njegov sukob sa obožavanim idealom bio je tako silan i strastven, da ga je gospodjica u bojnoj vatri nazvala "Ritter von Furcht und Tadel" (Vitez straha i ukora/MD), a on je njoj uzvratio pridjevom "ratne furije". Posljedica ovoga sukoba bilo je momentano prekinuće udvaračkoga odnošaja. Uprepaštena mati, koja je najdalje ovih poklada očekivala prositbu pričuvnoga častnika, očitala je kćeri zbog te nepromišljenosti djelotvornu lekciju. U svojem bjesnilu označila je karakteristiku nesudjenog zeta još preblagom, jer da je za pravo zaslužila za sva vremena pridjevak "bedaste guske". "Pametna djevojka - uzkliknula je patetičnom indignacijom - ne izazivlje nikad sukobe sa svojim udvaračem, već mora ratno oružje svoga jezika sačuvati za bračni život!"

Asmodeus
Jutarnji list 27. listopada 1912.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #10 : Studeni 06, 2012, 11:36:36 »


Brakolomstvo - preljub

Ne tako davno preljub se zvao "brakolom" i to, vjerojatno, brakolomcima nije bilo po volji jer ipak taj isti akt pre + ljubiti bolje zvuči od brak + lomiti. Dali je brakolomstvo igra ili bez savjesti nanošenje bola trećoj osobi ili čisti egoizam, prepuštam mašti aktera koji za sebe uvijek imaju ponajviše razumjevanja. Brakolomci pokušavaju sebe vidjeti kao žrtvu koju partner, doslovce, tjera u ruke "tješitelja -/ice".

Brakolomstvo je oduvijek postojalo. To nije fenomen koji se treba pripisati današnjem mentalitetu muškaraca i žena, i nije "delikt" koji se pripisuje određenim društvenim krugovima. U gotovo svim slojevima, od akademika do poštara bilo je preljuba. Već kralj Salomon je prije 3000 godina, imao "sedamsto supruga i tristo priležnica". Salomon je, možda, s tim htjeo opravdati svoje postupke rekavši da se on samo općoj praksi bliskoistočnih vladara pridružuje, za koje su supruge i priležnice bile važan statusni simbol.

Ali što je "privileg" vladara to nije vrlina poštenog čovjeka.

Engleski kralj Karlo II (1660-1685) bio je dobro poznat kao preljubnik. On je iza sebe ostavio jato izvanbračne djece, ali ne i legitimnog nasljednik. Očito da je Karlo bio pod utjecajem dvorskog života francuskog kralja Luja XIV. Preljub je bio privileg kraljeva. Kao i većina europskih vladara tog vremena Luj XIV. je živio kao ateist, a umro kao katolik. Pitanje vjere, etike i morala većina ljudi, sve do danas, postavlja si tek na smrtnoj postelji.

U posljednjih nekoliko godina, prljavi skandali javnih osoba pune naslovne stranice novina. Ponekad se čini kao da politička moć ide zaljubljeno ruku pod ruku s preljubom. Neki političari (Berlusconi) koriste svoju moć za svoje seksualne strasti. Sigurno da su njihove "žrtve" svoj vodoravni položaj iskoristile za svoju vertikalnu karijeru.

Mnog američki predsjednici, spomenimo samo Kennedya i Clintona, nisu bili dobri uzori kada je riječ o bračnoj vjernosti. Clinton je imao posebno shvaćanje o seksu: "što je vani nije unutri".

U današnjoj Europi "vijesti" ovog tipa, u vremenu opće seksualne slobode, tjeraju nas iz dosade na zijevanje. Tako nas nije niti najmanje čudilo da je na pogrebu bivšeg francuskog predsjednika Mitterrand-a bila prisutna, uz njegovu suprugu, i ljubavnica Anne Pingeot s njihovom vanbračnom kćerkom Mazarine.

Možda je razlika između prošlosti i sadašnjosti samo u tome što danas preljub brže dolazi na vidjelo. Dok su se u prošlosti novine suzdržavale pisati o svakodnevnim preljubima i pridržavale nekakvog moralnog kodeksa, damas jedan od najveći proizvođača automobila u Njemačkoj koristi, u televizijskim reklamama, motiv preljuba kao dokaz za pouzdanost svojih vozila. Radi takvih reklama se nitko ne uzrujava - preljub je danas na dnevnom redu u društvu gdje brakolomci glume vjernike, posjećuju svete mise pa čak se i ispovjedaju. Bog i kršćanske vrijednosti danas su za većinu postali rastezljiv, kao guma, pojam.

Tko vara taj i laže, a tko laže nezaslužuje respekt, a koga se ne poštiva taj je "nitko i ništa"!

-   Što je poštenje?
-   Častan i ispravan postupak.
-   Dali može biti častan postupak živjeti u braku s nevoljenom osobom a čeznuti za tuđim partnerom?

Iako preljub nije ništa novo, on je prostitucija s razlikom da ona osoba kojoj je to profesija dobije svoje usluge plaćene. Kroz stoljeća muškarci su odlazili u javne kuće, prostitutka je rekla (iskreno) svoju cijenu za tražene usluge nakon kojih nije bilo nikakvih obaveza, zahtjeva, ljubomore ili straha od izdaje i osvete, dok preljubnica ima očekivanja, pa čak i nadu da će kadtad doći do rastave njezinog ljubavnika i da će pripadati samo njoj.

-   Dali se takve nade mogu ispuniti?
-   Lažov ostaje lažov, a varalica će i dalje tražiti, u "svježem" mesu, potvrdu svoje muškosti.

Ako neki političar ima ljubavnicu, trebali bismo to, kao što to neki zahtjevu, smatrati privatnom stvri? Dali stvarno našem društvu treba biti svejedno kako moral sve više propada? Dali nije apsurd preljubnike vidjeti kako izlaze iz crkve ili za Božić u krugu obitelji slave dolazak Spasitelja?
-   Dali političar koji svoju suprugu vara neće još više varati narod?

Božić su dani kada svakoj preljubnici, svakom brakolomcu mora biti jasno gdje je mjesto osobi za kojom čeznu. Božić je dokaz da, iako im obitelj nije svetinja, im je ipak važnija od preljubnika -/ce.

Sjetimo se riječi apostola Pavla koje imaju još i danas svoju važnost: "Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala - to nek vam je na srcu!" (Plp. 4,8).

Iako preljub u našem društvu nije zločin, on je, i uvijek će biti; grijeh, bilo da je počinitelj, kralj, predsjednik ili prosječna osoba. On je grijeh jer se s njim ponižava osoba s kojom se djeli stol i novac a možda čak i krevet. Tko može vjerovati riječima preljubnika da nema već godinama seks sa svojom suprugom?

Preljubnici nisu samo lažovi već su i kukavice i paraziti.

-   Kukavice jer ne žele rastavu a traže slobodu.
-   Paraziti jer nisu u stanju samostalno od svojih prihoda da žive.

Svi znamo da bez laži, čovječanstvo ne bi preživjelo. "Jer kako lav ima kandže i zube, bik rogove tako je priroda dala ženi glumački talent, muškarcu dlake na licu da tako može sakriti svoje osjećaje, neko stanje ili činjenice i da izbjegne pravne posljedice." (Schopenhauer). Ali glumi i lažima nije mjesto u jednom braku pa egzistirao taj brak samo još na pairu.

Nitko ne zamjera slobodnoj ženi ili slobodnom muškarcu da skakuću iz jednog toplog kreveta u drugi jer njihov intimni život nije na štetu, ne nanosi bol i ne vrijeđa neku treću osobu.

Preljubnica je slamarica!

-   Dali sam potrefila bolno mjesto? Dali vrijeđam?
-   Ne! Jer kako mogu uvrijediti osobu koja leži u krevetu pored svoga partnera a sanja o drugom? Dali to nije najveća uvrijeda prema onome koji ne sumnja u ljubav partnera i financira njezine potrebe? Preljubnice - slamarice, vrijeđaju same sebe!

Marica
___________
Meksiko, 14. 02. 2012

U Meksiku linčovan preljubnik

Oko 300 ljudi napalo je u Meksiku jednog preljubniku i njegova dva prijatelja, i žive ih spalili. Radilo se o "Zabranjenoj ljubavi", prema 16-godišnjoj djevojci iz San Mateo Huitzilzingo. koju je deset godina stariji i oženjeni Meksikanac sa životom platio.

http://www.welt.de/vermischtes/weltgeschehen/article13869107/Mob-lyncht-Ehebrecher-und-zwei-Freunde.html
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #11 : Studeni 07, 2012, 13:58:28 »


Zadnja poruka preljubnici



Svakim danom osećam sve više
da će nam ljubav da mre:
već tvoja kosa meni ne miriše
ko nekada pre
dok si još bila u cvetu.

Pregoreo sam stvari malo veće
i preboleo malo teži bol
pa tako
i taj udarac podnet ću mirno i lako.

Uostalom ni Ti ni ljubav naša što mre
Ni iko na ovom svetu
Zvezdano nebo odneti ne će.

Najzad Ti nisi poslednja žena
a ja sam još mlad i čio …
a kada bi živeo od uspomena
ja bi tad najveći klovn bio.

Dušan Gjulić, 1. srpnja 1923
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #12 : Studeni 08, 2012, 00:14:36 »


Preljubnica Duraj-Begovića

Dvoru dvori Vlatković Ivane
Više Biča Duraj-Begovića.
Dvoru dvori tri godine danah
Dvoru dvori da nepita mita
Već da ljubi gospu Begovicu.
A on joj je junak govorio:
Gospo moja Duraj-Begovice
Od da gremo Senju bielome
Skrojit ću si po senjsku haljine
Kako nose u Senju Senjkinje.

A ona je govorila mlada:
lšla bi ja k Senju bielome
Al mi milo Muamere dite
Još ga nisam turski naučila
Ni po tursku halju ukrojila
Kako nose ob oružje Turci.

A on joj je junak govorio:
Ja ću ti ga turski naučiti
I po tursku halje ukrojiti
Kako nose oboružje Turci.

Luda mlada prevarit se dala
Pak idoše k Senju bielome
Fatali se od gore do gore
Od kapele Brinja bieloga
A od Brinja do vode Vratnika.

Tu im merkla noćca zamerknula
Pak padoše pod zelenu jelvu.
Stane cvilit Muamere dite,
Al govori Vlatković Ivane:
Gospe moja Duraj-Begovice
Biš li mene poslušala mlada
Da zakolješ Muamere dite
Da nereku u Senju Senjkinje
Da ti jesi mlada Begovica
A ne moja virna zaručnica.

Pa zakolje Muamere dite.
Zaklala ga za njim žalovala:
Cèrna goro stražu mu počuvaj,
Kukavice nebud mi ga rano,
Jer je moje dite naučeno
Rano leći, kasno se ustati.
Vitla jelvo spusti nizko grane,
Da mu vrane oči neizvade,
Suri orli lišca nepogerde.

Pak idoše k Senju bielome

U Senju je tri godine bila
Tri mu lipa sina porodila.
Za tim malo postanulo vrime,
Piše knjigu Duraj-Begoviću
U kastele Senjskom komandantu:
Gospodine senjski kumandante
Je l' u Senju Vlatkovich Ivane

Skupa š njime moja Begovica
A i moje Muamare dite,
Koga nisam turski naučio
Ni po tursku halju ukrojio
Kako nose ob oružje Turci.

Kad to čuje Senjski komandante
Kad je junak knjigu razgledajo:
Gospodine Beže Duraj-Beže
U Senju ti Vlatlkvoić Ivane
Skupa š njime tvoja Begovica,
Ali neznam jel' Muamer dite.

Odpisuje Beže Duraj-Beže:
Gospodine Senjski kumandante
Uhvati mi Begovicu moju
Ti je metji junak u tamlicu
Dok se vratim Senju bielome,

Zatim malo postanulo vrime
Ali grede Beže Duraj-Beže.
A on grede Senju bielome,
U kastele Senjskom komandantu:
Gospodine senjski kumandanle
Evo tebi stotin grošah zlatnih
Za muštuluk (1) Begovice moje
Već mi podaj ključe od tamlice,
Da je vodim dvoru za sramotu.

Kad otvori te škure tamlice:
Od da gremo dvoru bielome
Da te vodim dvoru za sramotu.
Kad su došli kod vode Vratnika,
Al govori Beže Duraj Beže:
Begovice nevirnice moja

Kamo moje Muamere dite,
Koga nisam turski naučio
Ni po tursku halje ukrojio
Kako nose ob oružje Turci.

Ona mu je govorila mlada:
Evo ti ga kod vode Vratnika
Zakla ti ga Vlatković Ivane.

Kad je junak riči razumio
Smiče ćordu (2), odsiče joj glavu;
Totek leži Begovice moja
Dok se vratim Senju bielome
Počuvaj mi Muamere dite!

Onda bilo sad se spominjalo!

Narodna pjesma
(Iz ustih puka u Slavonji)

___________
Bič: između Pale i Trnova (Goražde i Konjic) Konjic-Senj oko 500 km.


Klikni za uvećani prikaz

1 muštuluk ✧ tur. muştuluk > radosna vijest
2 ćorda ✧ tur. görda > turska zakrivljena sablja

PS: Kad je beg Duraj odsjekao glavu mladoj begovici tj. majci Vlatkovićeva tri sina, vratio se je u Senj da se osveti. MD

Sve se vraća, sve se plaća.
Sve vrti se u krug, svak plaća svoj dug.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #13 : Studeni 08, 2012, 12:27:34 »


Možda ovi filmići nisu zanimljivi za one koji su to uživo doživjeli?!

Preljubnici: Igrali smo se … ti si dosadan …

<a href="http://www.youtube.com/v/4FrHCeb92aA?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />http://www.youtube.com/v/4FrHCeb92aA?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/4FrHCeb92aA?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />http://www.youtube.com/v/4FrHCeb92aA?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Molim te, da ti objesnim … vidi kod 06:00 min.

<a href="http://www.youtube.com/v/KbFCPMxyAuA?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />http://www.youtube.com/v/KbFCPMxyAuA?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/KbFCPMxyAuA?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />http://www.youtube.com/v/KbFCPMxyAuA?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Uči, uči dušo …

<a href="http://www.youtube.com/v/5iC8Nw0lK4w?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />http://www.youtube.com/v/5iC8Nw0lK4w?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/5iC8Nw0lK4w?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />http://www.youtube.com/v/5iC8Nw0lK4w?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Sve ću da ti objasnim …

<a href="http://www.youtube.com/v/vShis7c6X7M?version=3&amp;feature=player_detailpage&nbsp; <br />http://www.youtube.com/v/vShis7c6X7M?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/vShis7c6X7M?version=3&amp;feature=player_detailpage&nbsp; <br />http://www.youtube.com/v/vShis7c6X7M?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Više o "balkanskim prevarama" i preljubnicima na Youtube
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #14 : Studeni 09, 2012, 18:19:55 »


Dnevnik jedne preljubnice

Godišnjica

U istoj ovoj crvenoj bilježnici, mome intimnom pouzdaniku, što sam ga već nekoliko mjeseci tako zanemarila, čitam pod datumom od 20-og svibnja ovo nekoliko redaka, nadrljanih u brzini nakon povratka iz crkve poslije udaje:

"Svršeno je. Udala sam se, udala, udala! Tata je plakao pri biskupovim govorom. Moja haljina, skrojena posebno za mene od naših prijatelja Martina iz Lyona, učinila je duboki dojam, a naročito na one koji su moju vjenčanicu vidjeli iz bliza, na koru pored orgulja. Moj muž (dragi Žan!) poljubio me je u sakristiji (mislim da to nije običaj) i rekao mi je u uho: "Obožavam te!"
"Dakle, hoću li biti sretna? Čini mi se da imam sve što treba za to. Mladi smo, dosta imućni ... I volimo se ...
"Dragi Bože, daj učini da budem sretna!"
"Doviđenja ovdje, slijedeće godine, istoga dana."

... Cijela je godina prešla u uspomenama ovoga dana. Čini mi se da se dva različita "ja" susreću u ovaj čas: jedan je čista i bezazlema vjerenica, kakva sam bila lane u ovo vrijeme; drugi je žena koju je godina dana braka naučila sve što još onda nije znala, koja poznaje otprilike sve užitke i boli što ih brak daje. Ove moje dvije slike došle su po dogovoru, na sastanak, pričaju si, pitaju se i odgovaraju.
"Evo me, veli djevoka s cvijetom od naranče. Dolazim da tražim račun o protekloj godini. Ponajprije, reci mi, jesi li sretna?"
Mlada supruga, moj današnji ja, odgovara:
-   Nemoj izgovoriti ovu riječ. Prevelrika je i pretamna. Sve što ti mogu potvrditi, je da nisam nesretna. Ali, eto vidiš, žalosna sam.
-   Zar žazliš što si se udala?
-   Ne. Ne žalim što sam to učinila. Drugačije bih još bila dijete poput tebe, i udala bih se nekim sigurno, jer naša je svrha života da postanemo žene. Čega mil je žao, vidiš, to je moje djevojačko srce.
-   Tvoje se srce dakle promijenilo?
-   Promijenilo se. Izgubilo je dvije draži djevojačkog srca: nadu i neznanje.
-   Nadu?
-   Jest. Ne velilm, razumij me dobro, da se više ničemu ne nadam od budućnosti. Velim da sam izgubila onu bezgraničnu nadu na nešto neodređeno, koja upravlja dušom nevine djevojke. Ona još uvijek može težiti za svim radostima. Tko zna ne će li njezin zaručnik biti najljepši, najpametniji, najnježniji suprag? Ta zaručnika još nema. Dodat ću da, čak i one najnevinije, slute da brak sadrži novih užitaka: mi sanjarimo o tom, kako su ti užici beskonačni i mogu da da ispunjuju srce do vijeka. Jednom riječju, onakova budućnost kako je gledju djevojke može da se ispuniti tek napola. Nema ljudske sreće koja bi vrijedila tu moć nadanja. Isto tako, realnost u ljubavi ne daje zadovoljenja koje bi vrijedila našeg neznanja.
-   Kako je moguće, da bi neznanje bila sreća?
-   Beskrajna sreća, najveća od svih. Živjeti samo s dušom i srcem, kako sam ja živjela dvadeset godina; ne znati za tijelo; ne biti niti sjenom kakve želje taknuta, da niti ne znati što bi ta želja mogla željeti; prelaziti kraj života i ne razumjeti ga, i ne slutiti ružne ciljeve koji ga u stvarnosti vode. Ali, kunem ti se, nema sreće ovoj ravne.
-   Neka bude. Dopuštam da su neodređena nada i posvemašnje neznanje poželjna svojstva. Ali to su, tako reći, negativne prednosti; zar u ostvarenju, makar i djelomičnom. naših dievojačkih snova, i u otkrivenju ljubavnih tajna što ih nismo poznavali, zar u tome nema ni malo pozitivne sreće?
-   Ima. U braku ima doista izvor istinske sreće, manje čiste od naše djevojačke sreće, ali žešće, takve koja potresa više cijelo naše biće. Ponajprije veselje da si žena, da počinješ igrati ulogu u društvu: veselje u taštini. Zatim veselje da imaš druga i prijatelja koji pripada jedino tebi: veselje u odanosti. Napokon ovo je priznanje koje se usuđujem učiniti jedino samoj sebi - perverzni užitak da prestajemo biti čiste ... Da. Ima neko zločesto uživanje kad osjećamo da se naša draga nevinost pomalo uprskava, lomi i gine. Kakav je to bezdan dakle; bezdan pun tame, to naše srce? Ja sam, priznajem, iza prvobitnog oklijevanja, iza prvih prekora stida koji je umirao; bila obuzeta kao nekom groznicom bračne raspuštenosti; činilo mi se da se moja ćutlila, što sam ih jedva otkrila, ne će nikad stišati, ni moja radoznalost, što se netom rodila, nikad zadovoljiti. Ja sam uzbuđivala moga muža, tražila sam ga,vodila sam ga spretm do iskušenja na koja, sam od sebe ne bi nikad došao ... kad si danas u misli dozivam jedan odsjek vremena te godine (između srpnja i siječnja, otprilike), crvenim se od stida. Čini mi se da sam suviše bila ljubovcom svoga muža, suviše Dalilom, koja se služila svojim tijelom da zavede čovjeka što se pružio kraj nje (Salomon). Mislim da me je Žan, iza tih burnih časova, morao malo i prezirati.
-   A je li se ta groznica smirila? Što je nadošlo zatim?
-   Ništa nije nadošlo osim smirenja ... Jest, konoem siječnja ( nalazim data s tom u ovom, istom dnevniku), moj se mozak i moje tijelo osjetiše umornima u isto doba. Onda je počeo za mene lijepi niz dana: jednako sam volila svoga muža, ali sam mu pružala ljepšu nježnost, manje uprskanu senzualnošću. Stidljivost se neopazice vraćala a s njolme razmišljanje i razum. Onda smo počeli da zbilja razgovaramo i da prodremo uzajamno u svoje duše.
-   A zatim?
-   A zatim, kad smo izmijenili mnogo riječi, moj je muž opazio da je upoznao sve što se skriva u mojoj duši, a ja sam isto tako svršila s njime. Više si nismo ništa mogli  reći što si već nismo bili rekli; treba da napišem pravu istinu, mi smo se počeli dosađivati. Znatiželja je napojena i ugašena. Ostala je spolna naslada, ljubavni užitak. Pokušali smo potajnim sporazumom, koga nismo pretočili u riječi, da tomu utečemo. Ali nažalost, i tu smo se spotakli o nemogućnosti da oživimo umrlu ćutilnost ... Bio je tek slučaj, ako su nas naši zagrljaji elekltrizovaili kao nekoć; a i onda nam se pričinjalo, da nam se na čas otvorio ali i opet zatvorio raj, iz koga smo odsad izagnani.
-   Pa što ostaje danas od nekadašnje ljubavi i nekadašnje želje?
Ostaje realni osjećaj da rado živimo jedan uz drugog, osjećaj držim, koji je nastao iz običaja i iz uzajamne zahvalnosti za užitak što smo ga jedan drugome pružili. Da bi se nokopane slasti povratile, na to više i ne računamo ... Mi smo dobar brak, gdje se jedan s drugim niti svađa niti zabavlja. Kad bil jedan od nas ostavio drugoga, ostavljeni bi ipak bio nesretan, barem na neko vrijeme.
-   I tako će to biti za cijeli život?
-   Eto u tom leži opasnost, to živo osjećam. Vjenčani smo za cijeli život, a u godini smo dana istrošili svu našu sreću u dvoje. Kad bismo znali da samo o nama ovisi da se raziđemo, poput dvaju putnika koji su zajedno putovali i, došavši na cilj puta, pozdrave se i odu svaki na svoj kraj, mislim da bismo bili manje melankolični i nemirni. Ali cijeli život ... cijeli život! ... I ja mislim da ćemo svršiti poput drugih brakova, kao što smo i počeli poput njih. Žan će imati ljubavnice a ja ljubavnike ... I katkad se pitam, ne bili bilo bolje i tako, ne bili bilo sve bolje nego ovo dosadno i pošteno čekanje u kom živimo ..."

Nemoj me dakle više ispitivati, uništena moja draga slika djevojčice s narančinim cvijetom. Strah me je samu da se pitam, strah me je da odgovaram, volim čekati rezignirano budućnost. Što će stvoriti od mene ova druga godina braka, kad me je već prva toliko promijenila?

... Doviđenja ovdje, sljedeće godine, istog dana ... Nažalost, ne usuđujem se više dodati: "Dragi Bože, učini da budem sretna!"

II.

Veče iza prvog grijeha

... Muž mi je legao. Spava. Kroz otvorena vrata između naših dviju soba čujem njegovo pravilno disanje, prekidano katkada lakim hrkamjem, koje ne traje dugo. Pred čas smo se rastali na pragu izmjenivši miro: "Laku noć!", i on mi se usnama lako dotakao čela - sjena poljupca ...

Sada, kao i svake večeri, drljam bilancu svoga dana u svoju malu pouzdanicu, bilježnicu. Prsti su mi nešta grozničavi. Danas sam prvil put, iza trideset mjeseci poštenog braka, prevarila muža.

Imam ljubavnika.

 

Zašto ovaj dogođaj, tako važan u životu žene, nema na mene drugog efekta, nego dai mi je potresao živce po svem tijelu? Zašto sam tako malo zanesena, ili zašto me tako malo grize savjest? Možda sam ja suviše dobro i već suviše dugo znala kamo idem, a da bi se začudila, kamo sam došla; prijašnje stranice mog dnevnika, od konca ljeta, bilježe etape moga puta k preljubu kao prava putnička knjiga. A možda je moj preljub bio i suviše lak, suviše siguran, suviše banalan, suviše bez incidenata. Možda ja napokon nemam srce poput drugih žena; možda nemam osjećajnosti. Pa ipak, ja sam jako volila svoga muža, pred dvije godine!

... Nadam se da će noć prorešetati moje dojmove i da ću sutra znati, kad se probudim, trebam li da se smijem ili da plačem, da si čestitam ili da se prezirem. Večeras ću se ograničiti na to da vjerno ispričam doživljaj, jer sam sigurna da ću ga kasnije s velikom znatiželjom opet pročitati.

... Dakle danas, oko tri sata, ostavila sam bračni dom i pošla na avenue Montaigne u glasovit stan za neženju, kojeg prednosti mi je Lüdovik već dugo vremena hvalio: prizemlje, sumračan ulaz, ništa pitati vratara, itd. ... Popodne je bilo tmurno i toplo, ali bez kiše. Išla sam pješke; da mogu razmišljati. A misli su mi se kretale oko jedinog pitanja: "Da je Lüdovik slučajno spriječen da dođe, da ga bilo iz kojeg razloga nema na sastanak, bi li mi to bilo drago ili žao?"

Iskreno rekavši, mislim da bi mi bilo drago.

Ali Lüdovik je bio kod kuće; on me je očekivao kod poluotvorenih vraa svoga prizemlja: vrata su se sama otvorila preda mnom, a ja sam se našla licem o lice sa svojim "budućim", u sobi drapiranoj a l'orientale, koja je strašno podsjećala na Louvre, Bon-Marché i Place Clichy. Lüdovik je obukao kućno odijelo, vrlo plavo, koje mu nije loše pristajało, i jako je rnirisao po ambri. Nije propustio da mi reče riječi koje sam očekivala: "Kako je to lijepo od vas da ste došli!" i da me odmah čvrsto zagrli i poljubi moju koprenu i uza na mojoj kapici ... Poslije toga, sjeli smo na onijentalni divan (sto dvadeset i pet franaka), i izmijenili smo nekoliko riječi o vremenu. Lüdovik mi je skinuo ogrtač, kapicu i koprenu, odnio ih je i puložio na susjedni stol, i to tako brižljivo kao da su to kakvi eksplozivni predmeti, i viratio se da sjedne uz mene ... Nastala je šutnja ... Da je dokonča, Lüdovik mi predloži: neka pregledam stan. Slijedila sam ga u spavaću sobu - jao i ona orijentalna! ali prostrana i udobna, zatim u kupaonu.

Lüdovik me je upozorio, da se u ovoj nalazi "sve što treba".

______
1 koprena > tanko, nježno i djelomično providno platno skrojeno da visi preko lica i lagano ga zakriva od pogleda; veo

Duh je slab, a tijelo voljno, te vječno mami grijeh. MD
1.   od 3
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1] 2
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!